REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P Ob-47/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Andreji Mikelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VČ iz [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Tin Matić i partneri d.o.o. Zagreb, naspram tuženice BČ, iz [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Domagoju Olujiću, odvjetniku u Splitu, radi poništenja/ništetnosti isprave, nakon održane glavne rasprave, zaključene 20. studenog 2025. u nazočnosti pun. tužitelja Stjepana Matića, odvjetnika u Zagrebu i zamjenika punomoćnika tuženice Katarine Prgomet, odvjetnice u OD Olujić i partneri, i objavljene 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Poništava se isprava koja započinje riječima „Ja VČ, rod. 10. 05. 1969. zbog neslaganja u braku...", a završava riječima „ali u okvirima mojih mogućnosti”, koja je ovjerena kod javnog bilježnika Jagoda Vukovića iz Splita OV- 724/2021 dana 9. veljače 2021., te ista ne proizvodi nikakve pravne učinke po tužitelja VČ iz [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj] i tuženu RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao stranke koje su je sačinile, iz razloga iz čl. 279. st. l. i 2. Zakona o obveznim odnosima".

II. Djelomično se prihvaća, a djelomično odbija tužbeni zahtjev tužitelja i utvrđuje se da je ništetan dio isprave od 09. veljače 2021. ovjeren kod javnog bilježnika Jagode Vuković pod brojem OV-724/2021 koji glasi:

„Nekretnina odnosno stan u [adresa] (2 kat) u kojem smo kao obitelj živjeli od 1998. nalazi se u mom vlasništvu i ostaje dalje kao dom RČ, MČ, DČ i UČ. Odričem se prava na tu nekretninu kao i prava raspolaganja istom u njihovu korist te se obvezujem prepisati je na BČ OIB: [osobni identifikacijski broj] uz uvjet da se ista može koristit isključivo za dobrobit naše djece DČ, MČ i UČ.“. "Također prema svim ostalim nekretninama koje se nalaze u vlasništvu ĐČ neću imati potraživanja uz uvjet da jedini nasljednici budu također naša djeca AČ, UČ i ŠČ.".

III. Nalaže se tuženici ĐČ, OlB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju VČ, OlB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog postupka u iznosu od 1.030,50 EUR-a uvećane za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 23. rujna 2021. (22. rujna 2021. poštom preporučeno) se navodi da je između tužitelja i tužene sačinjena isprava od dana 9. veljače 2021. godine koja je ovjerena kod v.d. javnog bilježnika Jagode Vuković pod brojem OV-724/2021 od dana 9. veljače 2021. Tužitelj navodi da je navedena isprava nastala na način da je istu sačinila tužena te je ovjeru iste zatražila pod prijetnjom samoubojstva, radi čega da je tužitelj doveden u teško psihičko stanje. Naime, tužitelj je kao dugogodišnji pomorac prethodno primijetio neprihvatljivo ponašanje tužene prema njemu i zajedničkoj djeci, veliku potrošnju pri raspolaganju novcem i namjeru tužene da što više imovine prisvoji sebi. Tužitelj je sa velikom sigurnošću (putem nadzorne kamere ispred objekta) utvrdio da je tužena u vezi sa trećim osobama, budući da je utvrdio posjećivanje tužene od strane odraslih muških osoba u kasne noćne sate u stanu. Kada je tužitelj sa tuženom odlučio o tome razgovarati, tužena da je sebi stavila nož pod vrat tražeći od tužitelja da na štetu njegove ili zajedničke imovine ovjeri potpis na ispravi koju mu je pripremila. Tužitelj je u stanju straha za život tužene i teškog psihičkog šoka potpisao predmetnu izjavu pred javnim bilježnikom. Inače, tužitelj navodi da je u tijeku razvod braka stranaka a da je tužena više puta kod PU SD prijavljena za obiteljsko nasilje prema njemu i djeci. Sve naprijed navedeno su razlozi koji isključuju valjanost isprave od dana 9. veljače 2021. godine koja je ovjerena kod v.d. javnog bilježnika Jagoda Vuković pod brojem OV-724/2021. Budući da se radi o ispravi sačinjenoj pod okolnostima koje isključuju slobodnu volju stranke, odnosno je istu tužitelj sačinio pod manom volje iz čl. 279. Zakona o obveznim odnosima, radi se o ispravi koja nije valjana i ne može proizvoditi obveze ili pravne učinke za stranke. Tužitelj dalje navodi da je očito da je navedenu ispravu sačinio u stanju teškog psihičkog rastrojstva jer je tužena prijetila počinjenjem samoozljeđivanja ili samoubojstva, a što će biti utvrđeno u ovom postupku. Iz naprijed navedene isprave proizlazi da se tužitelj obvezao financijski skrbiti o tuženoj dvije godine od potpisa isprave i da se odriče prava na nekretninu u [adresa], da neće imati potraživanja prema ostalim nekretninama koje se nalaze u vlasništvu tužene itd. Osim što je ova izjava dana pod prijetnjom, tužitelj je u dijelu ove izjave doveden i u zabludu budući da je naknadno utvrdio da je tužena nekretnine stečene u braku upisivala na svoje ime. Radi naprijed navedenog, tužitelj smatra da su se stekli uvjeti radi poništenja isprave, odnosno radi utvrđenja ništavosti navedene isprave. Radi naprijed navedenog, predlaže se provesti postupak i donijeti presudu koja glasi:

" I. Poništava se isprava koja započinje riječima „Ja VČ, rod. 10. 05. 1969. zbog neslaganja u braku...", a završava riječima „ali u okvirima mojih mogućnosti”, koja je ovjerena kod javnog bilježnika Jagoda Vukovića iz Splita OV-724/2021 dana 9. veljače 2021., te ista ne proizvodi nikakve pravne učinke po tužitelja VČ iz [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj] i tuženu RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao stranke koje su je sačinile, iz razloga iz čl. 279. st. l. i 2. Zakona o obveznim odnosima

II. Dužna je tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužitelju naknaditi parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos parničnog troška teče sukladno Zakonu, od dana donošenja prvostupanjske sudske odluke do isplate."

1.1. Ukoliko sud ne usvoji tužbu pod toč. I., tužitelj predlaže da usvoji sljedeći tužbeni zahtjev pod toč. I:

" Utvrđuje se da je isprava koja započinje riječima „Ja VČ, rod. 10. 05. 1969. zbog neslaganja u braku. .. a završava riječima „ali u okvirima mojih mogućnosti”, koja je ovjerena kod javnog bilježnika Jagoda Vukovića iz Splita 01/-724/2021 dana 9. veljače 2021., ništetna te ne proizvodi nikakve pravne učinke medu strankama, tužiteljem VČ iz [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj] i tuženoj BČ iz [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj]."

1.2. Ukoliko sud ne usvoji ni ovakav tužbeni zahtjev pod toč. I, predlaže se da usvoji sljedeći tužbeni zahtjev pod toč. I:

" Utvrđuje se da isprava koja započinje riječima „Ja VČ, rod. 10. 05. 1969. zbog neslaganja u braku...", a završava riječima „ali u okvirima mojih mogućnosti", koja je ovjerena kod javnog bilježnika Jagoda Vukovića iz Splita OV-724/2021 dana 9. veljače 2021., nije ni nastala te ne proizvodi nikakve pravne učinke medu strankama, tužiteljem NČ iz [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj] i tuženoj GČ iz [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj]."

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da se protivi tužni i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Naime, iz tužbe da je razvidno kako tužitelj osporava ispravu koju su on i tuženica potpisali dana 09. veljače 2021. kod javnog bilježnika Jagoda Vuković, Split, A.B. Šimića 2 a koja je ovjerena pod brojem OV-724/2021 navodeći kako je istu potpisao u stanju straha za život tužene i teškog psihičkog šoka. Tuženoj je nejasno zbog čega se tužitelj na bračni ugovor sklopljen između parničnih stranaka referira isključivo kao na ispravu, kad je očito riječ o bračnom ugovoru sklopljenom u skladu s pretpostavkama predviđenim u odredbama čl. 40. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19). Pobijanim bračnim ugovorom (ispravom) parnične stranke su uredile svoje imovinskopravne odnose na postojećoj imovini te su svoje potpise ovjerile kod javnog bilježnika, kao što to i postulira citirana odredba. Okosnica predmetne tužbe je tužiteljev apsurdni navod da je predmetni bračni ugovor potpisan pod okolnostima koje isključuju slobodnu volju tužitelja, odnosno da je tužitelj ovjerio svoj potpis na ispravi pod manom volje jer je tužena prijetila samoubojstvom te kako to stoji u historijatu tužbe: ''… sebi stavila nož pod vrat tražeći od tužitelja da na štetu njegove ili zajedničke imovine ovjeri potpis na ispravi koji mu je pripremila''. Kako to tužitelj sam navodi, tužena je prijetila samoozljeđivanjem ili samoubojstvom. Tužena poriče gornje navode u cijelosti te ističe kako nikad nije imala suicidalne misli, a još manje prijetila samoubojstvom i držala nož pod svojim vratom radi ostvarenja kojekakvih ciljeva. Istina je jedino da između parničnih stranaka postoje problemi u braku i da je u tijeku postupak obveznog savjetovanja pred centrom za socijalnu skrb. Opreza radi, tužena će se upustiti u pravno teoretiziranje situacije prijetnje samoubojstvom prije potpisivanja predmetnog bračnog ugovora kod javnog bilježnika. U skladu s odredbom čl. 279. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje: ZOO) ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi. Tužena ističe da je posljedica sklapanja ugovora, kada su postojale mane volje, njegova pobojnost. Tako je opće pravilo (čl. 330. ZOO 2005., čl. 110. ZOO 1991.) da je ugovor pobojan ako je pri njegovom sklapanju bilo mana volje. To znači da ugovorna strana u čijem je interesu predviđena mogućnost pobijanja ugovora, mora u sudskom postupku, u zakonom predviđenim rokovima tražiti da se ugovor poništi. U protivnom takav ugovor konvalidira i obvezuje je neovisno o tome što je pri sklapanju ugovora postojala neka mana volje. Tužena ističe navedeno iz razloga što je tužitelj pored glavnog tužbenog zahtjeva postavio i dva podredna zahtjeva na (i)utvrđenje ništetnosti isprave i (ii) da isprava nije nastala. Dakle, oba podredna zahtjeva nisu osnovana jer se zbog prijetnje kod sklapanja ugovora, kako to navodi tužitelj u činjeničnom opisu tužbe, može tražiti isključivo poništenje isprave. Posljedica postojanja mana volje nije nikad ništetnost, a još manje nekakvo ex tunc nenastajanje isprave. Da tužitelj govori neistinu, najočitije je u dijelu tužbe u kojem ističe da ga je tužena dovela u zabludu glede nekretnina, jer da je tek naknadno utvrdio da je nekretnine stečene u braku upisivala na svoje ime. Svaka od nekretnina stečenih u braku između parničnih stranaka je kupljena uz pomoć kredita banke. Na svakom ugovor o kreditu potpisan je tužitelj kao stranka, konkretno kao sudužnik, pored tužene kao glavnog dužnika. Slijedom iznesenog, nerazumljivo je kako tužitelj nije bio upoznat s pravnom situacijom glede upisa vlasništva na predmetnim nekretninama. U privitku odgovora na tužbu tuženica je dostavila i whatsapp poruke između parničnih stranaka iz kojih proizlazi da na strani tužitelja nije postojao nesklad između volje i očitovanja prilikom potpisivanja predmetnog bračnog ugovora. Naime, iz priloženih Whatsapp poruka između tužitelja i tuženice od 09.02.2021. godine, odnosno dana kada su potpisali predmetni bračni ugovor, a u kojima sasvim normalno pričaju o temama vezano uz njihovu zajednički kćer, psa i susjedu razvidno je da je tužitelj bio u potpunosti ubrojiv, svjestan svojih postupaka i njihovih posljedica, a ne u stanju teškog psihičkog šoka. Nadalje, dana 11.02.2021. godine upravo je tužitelj taj koji se najnormalnije obraća tuženici s pitanjem vezano uz porez, a u porukama od 19.10.2021. godine sam priznaje kako je predmetni bračni ugovor potpisao, no nigdje ne spominje da je isto učinio u stanju teškog psihičkog šoka i rastrojstva zbog straha za život tužene. Nadalje, iz priloženih poruka vidljivo je kako je upravo tužitelj taj koji ima suicidalne misli i razmišlja o samoubojstvu. Slijedom navedenog, tuženica predlaže sudu donošenje presude kojom odbacuje tužbu i tužbeni zahtjev, podredno donošenje presude kojom se odbija tužbu i tužbeni zahtjev te se nalaže tužitelju naknaditi troškove ovog postupka u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

3. U tijeku postupka sud je pregledao ispravu od 9. veljače 2021. ovjerenu kod javnog bilježnika Jagode Vuković pod br. OV-724/2021, Whatsapp poruke između stranaka, Ugovor o namjenskom kreditu od 14. veljače 2012., izvadak iz sudskog registra, izvatke iz zemljišne knjige, zapisnik o ispitivanju svjedoka Općinskog prekršajnog suda u Splitu pod posl br. Pp-13433/2021, očitovanje MUP-a od 15. ožujka 2022., nalaz hitnog prijema KBC-a Split, presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu pod posl. br. Pp-13433/2021-7, očitovanje javnog bilježnika Jagode Vuković od 12. rujna 2022., presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu posl. br. Pp-2540/2022-11, presudu Općinskog suda u Splitu posl. br. Psp-163/2021 od 3. veljače 2024., izjavu FČ od 29. lipnja 2023., presudu Općinskog suda u Splitu posl. br. P Ob-505/2021 od 27. listopada 2022., rješenje ODO-a Split od 21. listopada 2022., presudu Općinskog suda u Splitu posl. br. K-1454/2022, presudu Općinskog suda u Splitu posl br. P Ob- 42/2023-35 od 17. listopada 2025., te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i tuženice.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Po ocjeni i analizi provedenih dokaza na način kako propisuje čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22

- dalje ZPP) donio presudu kao u izreci iz slijedećih razloga.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se poništi isprava sačinjene dana 9. veljače 2021. i na kojoj su stranke ovjerile potpis istoga dana pred javnim bilježnikom Jagodom Vuković pod brojem OV-724/2021, sve iz razloga toga da ju tužitelj sklopio pod manom volje iz članka 279. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je postavio i podredne tužbene zahtjeve tražeći da se utvrdi da je predmetna isprava ništetna, odnosno da ista nije ni nastala.

6.1. Tužbeni zahjtekv je djelomično osnovan.

6.2. Stranke su popisale troškove postupka.

7. Odredbom čl. 330. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) propisano je da je ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno. Odredbom čl. 331. st. 1. ZOO-a propisano je da ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi. Rokovi za podnošenje tužbe za poništaj pobojnog ugovora propisani su čl. 335. ZOO-a. Tako je propisano da pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile, i da to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju tužitelj je tužbu za poništaj predmetne isprave podnio u roku propisanom citiranim odredbama.

8. Nadalje, odredbom članka 279. stavka 1. ZOO-a propisano je da ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se strah smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe.

9. U predmetnom postupku tužitelj VČ traži poništaj isprave koja sadržava njegovu izjavu u kojoj navodi kako zbog neslaganja u braku želi napustiti bračnu zajednicu sa tuženicom ĐČ u kojoj imaju troje djece TČ, AČ i ŠČ; istom se tužitelj obvezuje financijski skrbiti o svim potrebama mal. kćerke MČ i kćerke DČ, zatim se obvezuje supruzi ĐČ pružiti financijsku sigurnost minimalno 2 godine, a po potrebi i duže u slučaju nastupa okolnosti (viša sila, bolest, epidemije); isti se odriče prava na nekretninu (stan) u [adresa] u kojem su živjeli kao obitelj te se obvezuje prepisati je na BČ uz uvjet da se ista može koristiti isključivo za dobrobit njihove djece te se obvezuje da neće imati potraživanja prema svim ostalim nekretninama koje se nalaze u vlasništvu ĐČ uz uvjet da jedini nasljednici budu njihova djeca. Tužitelj traži poništaj navedene isprave navodeći da je istu potpisao pod okolnostima koje isključuju slobodnu volju, odnosno da je ovjerio svoj potpis na ispravi pod manom volje jer je tuženice prijetila samoubojstvom na način da je "tužena sebi stavila nož pod vrat tražeći od tužitelja da na štetu njegove ili zajedničke imovine ovjeri potpis na ispravi koju mu je pripremila".

10. Tužitelj je u svojem iskazu danom na ročištu 06. rujna 2022. na pitanje suda kako je došlo do sklapanja pravnog posla i potpisivanja izjave koja se osporava u postupku kazao da je nakon njihove svađe tužena otišla od kuće i došla nakon jednog dana, ponovno nestala na dva dana i kada se vratila došla je sa sastavljenom i njenom rukom napisanom izjavom i tražila od njega da to potpiše, da hoće ona osigurati svoju djecu, što je zloupotrijebila. Obzirom da je on tada bio pod velikim stresom zbog sebe i djece, a i njezinih izjava da će se ubit, da je tu u izjavi pisalo da se on objesi on bi je isto potpisao, to mu ništa nije značilo. Ona je njemu tu izjavu čitala par puta ali to ga uopće nije interesiralo. Ona je onu rukom pisanu izjavu kasnije pretipkala na kompjuter i istipkala je i taj prijepis mu dala da potpiše. Na pitanje suda da li je u trenutku kad mu je dala da potpiše tu isprintanu izjavu držala nož pod svojim vratom i prijetila da će se ubiti, tužitelj je odgovorio: "ne to je napravila dva dana prije, ali ja sam bio pod stresom, bojao se da ona sebi nešto ne učini jer ipak imamo troje djece a ona je psihički bolesna žena pa sam se bojao što bi bilo s djecom." Na pitanje suda jesu li i kada izjavu ovjerili kod javnog bilježnika, isti je kazao da jesu isti dan kada je ona isprintala izjavu i on ju je potpisao a ona je htjela da idu kod JB. Na pitanje suda da pojasni kada je potpisao izjavu, kazao je da ju je potpisao kući, bar misli, a išli su kod JB jer je ona htjela izjavu ovjeriti. Još je dodao da je sva imovina bila na nju, upisano kao njeno vlasništvo osim stana u [adresa] u kojem živi i motora. Na pitanje suda da li se u tim svojim prijetnjama da će se ubiti, bacanju na pod i sl. što je opisao tužena ikada zaista samo ozlijedila, tužitelj je dogovorio da se nije nikada ozlijedila nožem ali je znala udarati glavom od zid. Par dana nakon potpisivanja ove izjave našao sam je u jednom društvu i zaista u to vrijeme nije bio psihički dobro zbog svega. Tada je tužena poslala sinu TČ poruku da on nije psihički dobro i da gleda u prazno kao da nije s ljudima. Na pitanje kada je tužena sebi stavila nož pod vrati je li on osjetio neki strah i koliki, kazao je da je normalno da je osjetio strah, tek je došao s broda nije još ni došao k sebi, a imaju djecu zbog koje ga je isto bilo strah. Na pitanje suda da li je u ijednom trenutku osjetio strah da bi tužena njemu mogla nešto napraviti, kazao je da ona nikada nije išla nožem prema njemu, ali kada netko ima nož u ruci radi se o sekundi u kojoj ga može okrenuti prema drugoj osobi. Na pitanje koliko je dana prošlo između prijetnje nožem i potpisivanje izjave u JB, tužitelj je kazao 3-4 dana, s time da ona te dane nije bila sa njim, bila je sa svojim najboljim prijateljima. Na pitanje sjeća li se tko je u JB ovjerio svoj potpis, dakle on ili ona, kazao je da se ne sjećam, a na pitanje je li razumio sadržaj sporazuma i da li ga je JB to pitao, kazao je da se ne sjeća je li ga to pitao. Na pitanje je li mislio da će strah za koji kaže da je osjećao, nestati kada potpiše sporazum, odgovarao je: "želio sam se maknuti od toga svega, bio sam u šoku. Ona je bila spremna za razvod ja nisam, ona je pripremila papire, ja nisam imao pojma o čemu se javi, govorila je da se hoće ubiti jer sam tražio od nje informacije normalne za obiteljski život. Na pitanje suda je li djeci rekao da majka sebi držala nož pod vratom prije nego su potpisivali ovaj sporazum, odgovorio je da se ne sjeća. Na pitanje pun. tužene je li kasnije kada su mu se slegle emocije, pročitao sporazum i vidio koji je bio njegov cilj i svrha, odgovorio je: "pročitao sam ugovor nakon što je oba prodala jedrilicu, a nije dala dio novaca djeci od prodaje, jer ako je svrha ugovora bila zaštiti djecu smatram da je ona trebala dati djeci dio, a prodala ju je za 50.000,00 eura. Nije dala djeci ni dio od prodanih dionica (30.000,00 kn).".

10.1. Tuženica je u svojem iskazu kazala da razvod nije bio njena ideja, naime svega nekoliko mjeseci prije nego ju je suprug obavijestio o tome da se želi razvest ona je dala otkaz u Zagrebačkoj banci nakon 25 godina rada. Naime, kada je ŠČ bila 7. -8. razred primijetila je da se gubi, da je popustila u školi te je na njeno inzistiranje i angažman kod MČ utvrđena disleksija nakon čega je dobila i rješenje od Ministarstva, također nekako u to vrijeme primijetila je da se ŠČ samo ozljeđuje šestarom po rukama, pretpostavlja da je bila frustrirana zbog stanja u školi, a isto tako je našla marihuanu u torbi o čemu su je i roditelji nekih njenih prijatelja informirali, iako je ona tvrdila da to nije njeno. Zbog svega toga odlučila je dati otkaz, a suprug koji plovi i ima dobra primanja je govorio i ranije da ne mora raditi, pa kad mu je rekla svoju odluku on se s time složio i podržao. Svega nekoliko mjeseci nakon ovoga dok je bio na brodu suprug ju je putem poruka preko mobitela obavijestio da se želi razvesti govoreći da već duže ne funkcioniraju, da on želi imati svoj mir i da će iseliti iz stana kad se iskrca. Rekla mu je da je u redu ako je tako odlučio ali da ga moli da on to kaže djeci i da ne mora odmah iseliti nego neka pričeka da kći AČ koja studira u Danskoj dođe kući i da im svima zajedno kaže. Međutim odmah po iskrcaju s broda kupio je kutije i počeo pakirati svoje stvari te je već 10 dana po iskrcaju s broda iselio iz stana i ništa nije rekao djeci. Inače kada su se suprug i ona dogovarali oko razvoda on je rekao da će ih svih zbrinuti financijski, naime ona je tražila da sjednu svi zajedno sa djecom i da se dogovore obzirom AČ studira u Danskoj, a ŠČ ide u privatnu gimnaziju što je sve potrebno financirati te da se obveže da će djeci nastaviti financirati škole, a i nju, pošto je nezaposlena, pomoći barem dvije godine financijski, a bila je sigurna da će kroz to vrijeme naći posao. On je obećao da će sve tako napraviti i da nije problem, da im neće ništa nedostajati. Međutim, kao što je rekla ipak nisu svi zajedno sjeli za stol jer se njemu žurilo iseliti. Ona je zaista bila posumnjala da suprug ima ljubavnicu i da se zato želi razvest. Razgovarala je sa svojim prijateljicama koje su joj ukazivale na neke stvari koje ona do sada nije primjećivala i tako se je uplašila za budućnost svoje djece, a i svoju budućnost jer je bila dala otkaz, tako da je ona sastavila i svojom rukom napisala ovu izjavu koju je potom pročitala suprugu. On je poslušao i jedino što je komentirao je onaj dio gdje je napisala da će on ravnopravno sa njom sudjelovati u Dorinom odgoju. Na to je on komentirao da to znači da se " ŠČ može s njim viđati kad god njoj prdne". Pitala ga je slaže li se on s time, hoće li on što dodati ili oduzeti rekao je da se sa svim slaže. Nakon toga ona je ovu izjavu pretipkala i isprintala pa su sutradan otišli kod JB ovjeriti potpise, oboje su ovjerili potpise kod JB. Na upit da li je JB pročitala naglas ovaj sporazum prije ovjere potpisa tuženica je odgovorila da se ne sjeća točno je li im sve u cijelosti pročitala ali svakako ih je pitala da li se s ovim sporazumom slažu i on je potvrdio da se slaže. Inače ona je to jutro, prije odlaska u JB, isprintanu izjavu dala tužitelju da pročita i da se uvjeri da je istovjetna s onom što je napisala rukom. Na pitanje suda da li je prethodno potpisivanju izjave na bilo koji način prijetila tužitelju ili učinila nešto što bi kod njega izazvalo strah, odgovorila je: "ja mu nisam prijetila, dapače, on je sve to sam i predložio i ja sam ga pitala da se slaže hoće li potpisati." Na pitanje suda da li je nekoliko dana prije nego što je sastavila izjavu u razgovoru s tužiteljem sebi stavila nož pod vrat i rekla da će se ubiti, odgovorila je da to nije učinila, dapače, on je prijetio samoubojstvom i to se vidi iz prijepiske SMS poruka koje je priložila. Na pitanje suda da li je ikada prije ovih događaja na bilo koji način prijetila samoubojstvom, kazala je da nije nikada, da je ona vrlo optimistična osoba. Ona je dodala i to da je upravo tužitelj taj koji je u svojim porukama prijetio da će se ubiti, čak je to i MČ rekao usmeno, govoreći da će ostati gladni kad se on ubije a što joj je ŠČ prenijela. Na pitanje je li tražila pomoć psihijatra unatrag 10-ak godina i je li se liječila, kazala je da nije, da je tek nakon što ju je tužitelj napustio razgovarala sa psihologom. Na pitanje jeli ikada sebi prijetila samoubojstvom u bilo kojoj situaciji, kazala je da nikada nije sebi ozbiljno prijetila.

11. Među strankama je nesporno da je predmetnu ispravu sastavila tuženica i to vlastoručno te ju je pretipkala i dala tužitelju da potpiše. Također je nesporno da je tuženica izjavu sadržanu u ispravi pročitala tužitelju prije potpisivanja iste. Ono što je među strankama sporno je da li isprava predstavlja jednostranu izjavu tužitelja ili ugovor kojeg su stranke zaključile. Kada se sagleda cjelokupan sadržaj predmetne isprave sud zaključuje da se radi o ugovoru kojeg su stranke sastavile, osobno potpisale te svoj potpis ovjerile kod javnog bilježnika. U prilog navedenom upućuje i činjenica da je i javni bilježnik Jagoda Vuković ispravu prilikom potvrde preslika izvorne isprave istu označio kao Sporazum. Iako navedena isprava pretežito sadržava obveze tužitelja koje je isti spreman preuzeti, iz samog sadržaja isprave se može zaključiti da je tim ugovorom tuženica preuzela i dalje obvezu o skrbi nad zajedničkim maloljetnim djetetom i dala otkaz na radnom mjestu u banci, slijedom čega se radi o dvostrano obvezujućem ugovoru, a ne o jednostranoj izjavi tužitelja. U tom smislu na navedeni ugovor s primjenjuju odredbe ZOO-a o pobojnosti i ništetnosti ugovora.

12. U tom smislu je za kazati da bi stranka mogla s uspjehom u postupku pobiti ugovor sklopljen pod prijetnjom ona mora dokazati da su joj druga ugovorna strana ili netko treći prijetili prije ili u trenutku sklapanja ugovora, da je prijetnja bila nedopuštena te da je prijetnja izazvala opravdan strah koji je u uzročnoj vezi sa sklapanjem pravnog posla čije se poništenje zahtijeva. Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe. Prijetiti se može bilo upotrebom fizičke sile bilo psihičke prisile (odnosno prijetnjom da će se iznijeti neke informacije koje su za ugovornu stranu neugodne i mogu dovesti do povrede njezinog ugleda i časti), a imaju značenje prijetnje nastupanja određenih negativnih posljedica ako se ne zaključi određeni ugovor. Prijetiti može bilo druga ugovorna strana ili netko treći, s ciljem da se sklopi određeni ugovor. Razvidno je kako ovaj uvjet, koji zajedno s drugima mora biti kumulativno ispunjen, u konkretnom slučaju nije ostvaren jer on traži da je tužitelju netko prijetio prije ili u trenutku sklapanja ugovora. Iz tužiteljevih navoda proizlazi kako je tužena držala nož pod svojim vratom dva dana prije potpisivanja predmetne isprave, a to ni to po građanskopravnoj, a niti po kaznenopravnoj definiciji prijetnje ne čini djelo prijetnje jer je za ispunjenje navedenog uvjeta bilo potrebno dokazati da je tuženica prijetila tužitelju osobno. Samim tim, u smislu citirane odredbe, ne može se govoriti o tome da bi prijetnja bila nedopuštena kad iste nije ni bilo. U svojem iskazu tužitelj navodi kako su on i tuženica otišli ovjeriti potpis kod javnog bilježnika tek nekoliko dana nakon navodne prijetnje samoubojstvom od strane tuženice. Slijedom toga, a imajući u vidu protek vremena od nekoliko dana između navodne prijetnje tuženice i potpisivanja ugovora kod javnog bilježnika, nelogični su i neživotni navodi tužitelja da je predmetni ugovor potpisao pred JB "u stanju straha za život tužene i teškog psihičkog šoka", kako to navodi u tužbi. Što se tiče straha, u slučaju koji opisuje tužitelj nije nastupila opasnost ugrožavanja njegovog života jer navedeno ničim nije dokazano. Također, očito je da je tijekom ovjere potpisa opasnost, koju tužitelj apostrofira, bila otklonjena i da mu nikakva ozbiljna opasnost nije prijetila. Posljedično tome, nije ispunjen ni uvjet postojanja uzročno posljedične veze između straha i sklapanja ugovora. Slijedom svega navedenog, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbama 279. i 330. ZOO-a za utvrđenje pobojnosti (poništaja) predmetne isprave, radi čega je odbijen glavni tužbeni zahtjev tužitelja, i odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

13. Nadalje, člankom 319. ZOO-a je propisano da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase te da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom (st.2.).

13.1. Člankom 320. ZOO-a je propisano da će se u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačiti u korist druge strane. Stavkom 2. istog članka je propisano da nejasne odredbe u besplatnom ugovoru treba tumačiti u smislu koji je manje tegotan za dužnika, a u naplatnom u smislu kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih činidaba. S obzirom na to da je nesporno da je tuženica sastavila predmetnu ispravu to nejasne odredbe predmetne isprave treba tumačiti u korist tužitelja i to u smislu koji je manje otegotan za njega.

14. U ovoj pravnoj stvari radi se o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva iz čl. 188. st. 2. ZPP-a. Institut eventualne kumulacije predviđa mogućnost da tužitelj u jednoj tužbi protiv istog tuženika istakne dva ili više tužbenih zahtjeva, predlažući da sud, ako ocijeni da prvi zahtjev nije osnovan, usvoji slijedeći ili slijedeće zahtjeve (eventualne tužbene zahtjeve) koji su u međusobnoj vezi s prvim zahtjevom, a tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tim zahtjevima. Kao podredni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio zahtjev na utvrđenje ništetnosti predmetne isprave. U tom smislu za navesti je da je člankom 322. st. 1. ZOO-a propisano da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Člankom 327. st.1. ZOO-a propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, te da se ne gasi pravo na isticanje ništetnosti (čl. 328. ZOO).

15. Članak 324. st. 1. ZOO-a propisuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

16. Prema 269. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

16.1. Članak 270. ZOO-a propisuje da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

17. U konkretnom slučaju, prema stavu ovog suda sporan je dio predmetne isprave koji se odnosi na pitanje prava vlasništva budući da se radi o nedopuštenoj, neodređenoj i neodredivoj činidbi.

17.1. Naime, sporni dio isprave glasi: „Nekretnina odnosno stan u [adresa] (2 kat) u kojem smo kao obitelj živjeli od 1998. nalazi se u mom vlasništvu i ostaje dalje kao dom ĐČ, MČ, DČ i UČ. Odričem se prava na tu nekretninu kao i prava raspolaganja istom u njihovu korist te se obvezujem prepisati je na BČ OIB: [osobni identifikacijski broj] uz uvjet da se ista može koristit isključivo za dobrobit naše djece DČ, MČ i UČ.“

17.2. Sukladno članku 172., a u svezi članka 133. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP), vlasnik stvari se ne može odreći prava vlasništva u korist treće osobe. Pravo vlasništva nekretnine prestaje odreknućem tek kad na temelju očitovanja o odricanju od vlasništva, danog u obliku isprave prikladne za zemljišnoknjižni upis to pravo bude izbrisano u zemljišnoj knjizi, ako zakon ne određuje drugačije (čl. 172. st. 2. ZVDSP). Nadalje, sukladno članku 59. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24., dalje: ZK), privatne isprave na temelju kojih se dopušta uknjižba trebaju, uza sve ono što je propisano ovim Zakonom ili posebnim zakonom, sadržavati i točnu oznaku zemljišta ili prava glede kojega se uknjižba zahtijeva te izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da pristaje na uknjižbu. S obzirom na to da izjava tužitelja nije dana u obliku prikladnom za zemljišno knjižni upis, da ne sadrži potreban sadržaj (točnu oznaku zemljišta i prava na glede kojeg se uknjižba zahtjeva) kao i obzirom da izjava nije provedena niti se može provesti u zemljišnim knjigama, na temelju takve izjave tužitelj se ne može odreći prava vlasništva niti njegovo pravo vlasništva takvom izjavom može prestati. Ujedno, sukladno članku 133. ZVDSP u slučaju odreknuća od vlasništva, vlasništvo prelazi na Republiku Hrvatsku na temelju zakona, a ne na ovdje tuženu. Dakle, iz navedenog je razvidno da se tužitelj nije mogao odreći prava vlasništva svoje nekretnine u korist zajedničke djece te istovremeno prenijeti svoj suvlasnički dio bračne stečevine na tuženu. Navedena izjava je i proturječna jer ukoliko se tužitelj odrekao svog prava vlasništva onda više nije vlasnik iste i ne može se "obvezati prepisati je na BČ". Sporna izjava je neprovediva budući da ne udovoljava uvjetima za upis sukladno članku 59. ZZK-a, te samim time ne proizvodi niti može proizvesti bilo kakav pravni učinak niti stvara bilo kakvu obvezu tužitelja. Činidba iz spornog dijela isprave je nedopuštena, neodređena i neodrediva, te je slijedom toga ništetna.

17.3. Jednako tako, nejasan je i dio isprave koji glasi: "Također prema svim ostalim nekretninama koje se nalaze u vlasništvu ĐČ neću imati potraživanja uz uvjet da jedini nasljednici budu također naša djeca AČ, UČ i ŠČ.". U navedenom dijelu nije točno određeno o kojim nekretninama u vlasništvu tuženice se radi a i postavljen je uvjet, slijedom čega je i ovaj dio isprave ništetan jer je činidba neodređena i neodrediva, te je sukladno čl. 270. ZOO-a ništetna.

18. Kako sud može utvrditi ništetnost ugovora u određenom njegovom dijelu, sukladno odredbi čl. 324. st.1. ZOO-a, to je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i utvrđena je ništetnost predmetne isprave u dijelu koji glasi: „Nekretnina odnosno stan u [adresa] (2 kat) u kojem smo kao obitelj živjeli od 1998. nalazi se u mom vlasništvu i ostaje dalje kao dom ĐČ, MČ, DČ i UČ. Odričem se prava na tu nekretninu kao i prava raspolaganja istom u njihovu korist te se obvezujem prepisati je na BČ OIB: [osobni identifikacijski broj] uz uvjet da se ista može koristit isključivo za dobrobit naše djece DČ, MČ i UČ.“, i: "Također prema svim ostalim nekretninama koje se nalaze u vlasništvu ĐČ neću imati potraživanja uz uvjet da jedini nasljednici budu također naša djeca AČ, UČ i ŠČ.". U odnosu na preostali dio isprave sud nije utvrdio da bi isti bio ništetan, stoga je u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

19. U pogledu oduke o troškovima parničnog postupka za istaknuti je da je pri eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva (kao što je ovdje slučaj) mjerodavna vrijednost svakog pojedinog zahtjeva te se vrijednosti predmeta sporova tih zahtjeva ne zbrajaju jer tužitelj ne traži da se prihvate oba postavljena zahtjeva. Posljedično tome, i trošak parničnog postupka valja računati s obzirom na poduzete radnje glede svakog zahtjeva zasebno. S tim u vezi ukazuje se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1471/2024-2 od 17. travnja 2025. koje glasi: „Kod eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva (isticanja podrednih tužbenih zahtjeva), kada tužitelj uspije u jednom od njih, u pogledu određivanja troška parničnog postupka smatrat će se da je u cijelosti uspio u sporu i u skladu s tim će mu se odrediti trošak postupka, no samo u pogledu onih parničnih radnji koje se odnose na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva i samo za one radnje koje su bile potrebne za donošenje odluke u pogledu tog dijela zahtjeva.“

19.1. U konkretnom slučaju tužitelj je djelomično uspio sa podrednim tužbenim zahtjevom koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti i to u pogledu pravne osnove u cijelosti, a u pogledu visine u omjeru od 20%, dakle sve skupa je ostvario uspjeh od 60%, a tuženica od 40 %. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022, dalje: OT) te je tužitelju valjalo priznati slijedeći trošak: za sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7.t.1.), za podneske od 24. siječnja 2024. i 27. kolovoza 2025. po 250 bodova (Tbr.8.t.1.), za zastupanje na ročištima od 17. ožujka 2022., 06. rujna 2022., 01. lipnja 2023. i 20. studenog 2025. po 250 bodova (Tbr. 9.t.1.), dakle ukupno 1750 bodova, što pomnoženo sa bodom (Tbr. 50 OT) daje iznos od 3.400 EUR-a koji uvećan za 25% na ime PDV-a, daje ukupno iznos od 4.250 EUR-a. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a valjalo je tužitelju dosuditi 20% iznosa nastalih troškova, odnosno iznos od 850 EUR-a, koji iznos je tuženica dužna naknaditi tužitelju. Zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu tužitelju nije priznat jer isti nije potreban za vođenje postupka. Navedenom trošku je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 180,50 EUR-a, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/2023), pa je tuženicu valjalo obvezati na plaćanje troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.030,50 EUR-a zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude. Na navedeni iznos dosuđene su i zakonske zatezne kamate. Slijedom navedenog, odlučeno je kao po točkom III. izreke.

U Splitu 21. siječnja 2026.

SUTKINJA

Andreja Mikelić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženice,

- u spis.