REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 18 Kž-606/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Grancarić, kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 331. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-2207/2020 od 18. siječnja 2024., temeljem čl. 474. a. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 18. siječnja 2024. broj K-2207/2020 Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je okrivljenog IŽ krivim za kazneno djelo protiv pravosuđa – neizvršavanje sudske odluke- opisano u članku 311. stavku 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 311. stavku 1. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 311. stavka 1. KZ/11 optuženi IŽ se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jednu) godinu. Na temelju članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženom IŽ se izriče uvjetna osuda te se kazna zatvora na koju je optuženi osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 5 (pet) godina po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 73. stavak 1. KZ/11 optuženom IŽ izriče se sigurnosna mjera zabrane približavanja i uznemiravanja žrtve TŽ, kojoj se ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 metara u trajanju 5 (pet) godina. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne okrivljenom koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi IŽ se oslobađa dužnosti podmirenja troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, dok je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 dužan naknaditi trošak nagrade i nužnih izdataka oštećenikovog opunomoćenika koji će biti određen posebnim rješenjem.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni iz čl. 467. toč. 4. u svezi čl. 471. st. 1. ZKP/08, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda i optuženika osudi na kaznu zatvora.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalba nije osnovana.

6. Naime, prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o kazni okrivljeniku cijenio olakotne i otegotne okolnosti, kako je to navedeno pod toč. 44. obrazloženja pobijane presude. Međutim, u pravu je žalitelj kada tvrdi činjenicu da je okrivljenik otac troje djece nije trebalo cijenio posebno olakotnim, s obzirom da iz osobnih podataka koje je okrivljenik dao proizlazi kako se radi o punoljetnoj djeci o kojima okrivljenik uopće ne skrbi, već štoviše, isti je nezaposlen te ga uzdržava kćer.

6.1. U odnosu na otegotnu okolnost, pravilno je prvostupanjski sud cijenio raniju osuđivanost okrivljenika, navodeći da je isti pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro, a što ukazuje da se radi o recidivistu na kojeg prijašnja osuda nije djelovala u pravcu da se suzdrži od protupravnog ponašanja.

6.2. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, odnosno sve olakotne i otegotne okolnosti te protek vremena od učina djela do danas pravilno prvostupanjski sud zaključuje da će se upravo uvjetnom osudom, na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, dakle kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s rokom kušnje od 5 (pet) godina, uz izrečenu sigurnosnu mjeru zabrane približavanja i uznemiravanja žrtve TŽ iz čl. 73. st. 1. KZ/11 u cijelosti postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, a kako je to detaljno obrazložio prvostupanjski sud na str. 15 obrazloženja pobijane presude, koje razloge prihvaća i ovo vijeće te na njih upućuje žalitelja. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika. Naime, iako se radi o osobi koja je očiti fokusirana na istu žrtvu, jer ga činjenica vođenja kaznenog postupka protiv njega, a u konačnici i pravomoćno izrečena presuda sa samostalnom sigurnosnom mjerim opreza nije odvratila od činjenja novih kaznenih djela, po stavu ovog drugostupanjskog suda, navedena okolnost, uz sve prethodno navedeno, ne opravdava izricanje teže kazne, ovo tim više što je okrivljeniku izrečen maksimalni rok kušnje od pet godina, ali i sigurnosna mjera iz čl. 73. st 1. KZ/11 uz mogućnost opoziva uvjetne osude ukoliko isti nastavi s činjenjem kaznenog djela za vrijeme roka kušnje ili bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.

7. Budući da žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni povrede kaznenog zakona na štetu okrivljene, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 21. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dijana Grancarić