Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1226/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Vesni Stanić, u upravnom sporu tužitelja Suvlasnika zgrade u [adresa], kojega zastupa predstavnik suvlasnika OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a on po opunomoćenici Gini Brnić, odvjetnici u Zagrebu, Smičiklasova 23/III, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za graditeljstvo i obnovu, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe IDIS PROJEKTI d.o.o., [adresa], OIB: 33431441100, zastupane po direktoru LU, a isti po opunomoćenici Milici Nenadović Timarac, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek, [adresa], radi cjelovite obnove zgrade, izvan ročišta za glavnu raspravu, dana 21. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-000-06/21-05/5878, URBROJ: 531-11-2-25-29 od 11. ožujka 2025. godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave presude donese novu odluku, kojom se usvaja zahtjev tužitelja za cjelovitu obnovu postojeće oštećene zgrade poslovne namjene u [adresa], izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je u Registar kulturnih dobara RH upisana kao pojedinačno zaštićeno kulturno dobro „Hotel Casina”, Z-4399.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli tužbu ovom sudu dana 4. travnja 2025. godine protiv rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-000-06/21-05/5878, URBROJ: 531-11-2-25-29 od 11. ožujka 2025. godine, kojim se odbija zahtjev za cjelovitu obnovu zgrade u [adresa], izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske upisana kao pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, „Hotel Casina“, Z-4399.

2. Tužitelji ističu da je pobijano rješenje doneseno u ponovljenom postupku, a unatoč jasnoj uputi u presudi Upravnog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Us I-3415/2024 od 6. prosinca 2024. godine. Naime, prvostupanjsko tijelo nije bilo u stanju utvrditi o kakvoj se zgradi radi - poslovnoj, poslovno-stambenoj ili višestambenoj, pa je zaključilo da se ne radi o zgradi koja se financira na temelju članka 16. Zakona o obnovi, a unatoč utvrđenjima i potvrdama izdanim od ovlaštenih i nadležnih tijela. U svezi s tim tužitelji upućuju na zemljišnoknjižni izvadak, kojim se dokazuje da se radi o objektu upisanom kao zgrada mješovite namjene, s dva posebna dijela – poslovnim (E-1) i stambeno- poslovnim (E-2). Svim tim potvrdama i elaboratima utvrđeno je prema mišljenju tužitelja, da se radi o legaliziranoj stambeno-poslovnoj zgradi. Stambeni prostor se sastoji od više stambenih jedinica i u skladu je sa opisom stana iz članka 2. Zakona o najmu stanova. Inzistiranje na tome da se ne radi o stambeno-poslovnoj zgradi, niti poslovnoj zgradi (a bez odgovora o kakvoj se onda zgradi radi) predstavlja pretjerani formalizam u odlučivanju, a time i kršenje osnovnih ljudskih prava u vidu prava na pravično suđenje iz članka 6. Europske konvencije o ljudskim pravima i slobodama. Osim toga, radi se o zgradi koja je pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, pa bi trebalo biti u interesu države da takva zgrada bude obnovljena i očuvana. Potrebito je primijeniti načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Odbijanjem zahtjeva tužitelja za cjelovitom obnovom zgrade, koja ispunjava sve zakonske uvjete za obnovu, a koja je pri tome i kulturno dobro, tuženik radi ne samo protiv interesa stranaka nego i protiv javnog interesa.

3. Slijedom iznesenog tužitelji predlažu da sud poništi rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-000-06/21-05/5878, URBROJ: 531-11-2-25-29 od 11. ožujka 2025. godine, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za cjelovitu obnovu zgrade u [adresa], izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske upisana kao pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, „Hotel Casina“, Z-4399, te usvoji zahtjev tužitelja za cjelovitu obnovu zgrade mješovite uporabe (poslovno-stambene) u [adresa], izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je u Registar kulturnih dobara RH upisana kao pojedinačno zaštićeno kulturno dobro „Hotel Casina”, Z-4399. Pored toga, tužitelji predlažu da sud naloži tuženiku da naknadi trošak ovog postupka tužiteljima.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Prvenstveno tuženik ističe kako je, sukladno članku 4. stavku 1. točki n) Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije („Narodne novine", broj: 21/23. – dalje: Zakon o obnovi), stambeno poslovna zgrada definirana kao zgrada koja se sastoji od najmanje jednog stana i najmanje jednog poslovnog prostora bez obzira na namjenu, a nije obiteljska kuća, dok je člankom 4. stavkom 1. točki d) obiteljska kuća definirana kao stambena zgrada s najviše tri posebna dijela (stana i/ili poslovna prostora) od kojih je najmanje jedan stan. Također člankom 4. stavkom 1. točkom h) poslovna zgrada definirana je kao zgrada u kojoj se obavlja dozvoljena poslovna djelatnost, a u kojoj nema stanova i u kojoj se ne obavlja proizvodna, prerađivačka, poljoprivredna i slična djelatnost. Dakle, da bi se radilo o stambeno poslovnoj zgradi, sukladno Zakonu o obnovi, potrebno je da se ista sastoji od najmanje četiri posebna dijela od kojih je najmanje jedan posebni dio poslovni prostor, te najmanje jedan posebni dio stan. Također, člankom 2. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18. i 105/20.) propisano je da se stanom smatra skup prostorija namijenjenih za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama, koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz. Tuženik ističe kako je utvrđeno da u predmetnoj zgradi ne postoji niti jedan stan, a podnositelj nije dostavio dokaz da je predmetna zgrada - poslovna zgrada. Nadalje, radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja tuženik je zatražio i dobio mišljenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i obnovu, Sisačko- moslavačke županije, koje navodi da je za predmetnu zgradu izdana Potvrda, kojom se potvrđuje da se zgrada sastoji od posebnih dijelova koji čine samostalne uporabne cjeline, a koje su prikazane Elaboratom posebnih dijelova nekretnine (etažnih dijelova), broj elaborata: 0710/2022 od 7. listopada 2022. godine, izrađen po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo Dražen Trdina, ing.građ. Uvidom u dostavljenu Potvrdu i elaborat tuženik je utvrdio da se radi o zgradi koja se sastoji od dva posebna dijela. Osim toga, tuženik je zaključkom od 7. svibnja 2024. godine pozvao tužitelje da dostave dokaz o tome na koju se vrstu potresom oštećene zgrade zahtjev odnosi. Tužitelji su podneskom od 6. lipnja 2024. godine dostavili ugovore o zakupu poslovnog prostora i ugovor o najmu kuće, a koji ne sadrže dokaz da se radi o zgradi koja se obnavlja temeljem članka 16. Zakona o obnovi. Tako tuženik zaključuje da je temeljem uvida u dostavljene dokaze utvrđeno da u predmetnoj zgradi ne postoji niti jedan stan, a da podnositelj zahtjeva nije dostavio dokaz da je predmetna zgrada – poslovna zgrada. Nadalje, na snimci geodetskog snimka izvedenog stanja vidljiv je veći broj prostorija, soba, ostava i spremišta, odnosno utvrđeno je da se ne radi o zgradi koja se obnavlja temeljem članka 16. Zakona o obnovi, odnosno čija obnova se ne financira temeljem članka 10. Zakona o obnovi, a sukladno članku 4. Zakona o obnovi.

5. Zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu ne protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da predmetna zgrada nije obiteljska kuća, te da se ista jedino može kategorizirati kao poslovna zgrada, eventualno stambeno-poslovna zgrada. Za zainteresiranu osobu je nebitno kako će se predmetna zgrada kategorizirati, budući je bitno da je ta zgrada postojala na dan potresa i da postoji danas. U svakom slučaju predmetna zgrada se tretira kao pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, zbog čega ju je potrebno obnavljati sukladno članku 10. stavku 3. i članku 16. Zakona o obnovi.

5.1. Treba naglasiti da se trgovačko društvo Idis projekti d.o.o. u ovosudnom predmetu, Poslovni broj: Us I-3415/2024 protivilo tužbenom zahtjevu za poništenje rješenja od 12. lipnja 2024. godine, a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za cjelovitu obnovu zgrade u [adresa], izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske upisana kao pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, „Hotel Casina“, Z-4399. U svezi s tim upućuje se na članak 22. stavak 1. Zakona o obnovi, prema kojem cjelovita obnova zgrade smatra se poslovima redovite uprave. Prema stavku 3. istog članka o poslovima redovite uprave odlučuju suvlasnici većinom glasova, koji se računaju po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, uz primjenu članka 98. točke 6. istog Zakona.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-000-06/21-05/5878, URBROJ: 531-11-2- 25-29 od 11. ožujka 2025. godine. (stranica 7-12 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 22-24 spisa), te mišljenje Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i obnovu, Ispostava Glina, KLASA: 361-01/24-12/21, URBROJ: 2176-08-03/01-24-03 od 24. listopada 2024. godine, zaključak Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za graditeljstvo i obnovu, KLASA: UP/I-000- 06/21-05/5878, URBROJ: 531-06-3-24-6 od 7. svibnja 2024. godine, te potvrdu Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i obnovu, Odsjeka za prostorno uređenje, graditeljstvo i e-Nekretnine, Ispostave Glina, KLASA: 361-01/22-0/149, URBROJ: 2176-08-03/01-22-4 od 26. listopada 2022. godine.

8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 11. ožujka 2025. godine kojim se odbija zahtjev tužitelja za cjelovitu obnovu zgrade u [adresa], izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske upisana kao pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, „Hotel Casina“, Z-4399. Tako tuženik navodi da je pribavio po službenoj dužnosti Potvrdu i Elaborat, te na temelju toga utvrdio kako se radi o zgradi koja se sastoji od dva posebna dijela: posebni dio 1 - poslovni prostor i posebni dio 2 – stambeno-poslovni prostor, odnosno tuženik je utvrdio da predmetna zgrada ne predstavlja zgradu koja se obnavlja temeljem članka 16. Zakona o obnovi. Stoga je tuženik pozvao podnositelja zahtjeva zaključkom od 7. svibnja 2024. godine da dostavi dokaz o tome na koju se vrstu potresom oštećene zgrade zahtjev odnosi. Tužitelji su dostavili dana 6. lipnja 2024. godine određenu dokumentaciju, s time da tuženik smatra da dostavljena dokumentacija ne sadrži dokaz o tome da se zahtjev odnosi na stambeno- poslovnu zgradu, poslovnu zgradu, višestambenu zgradu ili obiteljsku kuću, kako to propisuje članak 4. Zakona o obnovi. Dakle, ne radi se u konkretnom slučaju o zgradi koja se obnavlja temeljem članka 16. Zakona o obnovi.

9. Sud smatra da pobijana odluka nije zasnovana na zakonu, pa nije prihvatio stajalište tuženika da je u postupku utvrđeno kako se ne radi o zgradi koja se obnavlja i čija se obnova financira na temelju članka 16. i članka 10. Zakona o obnovi. Pri tome je potrebito uputiti i članak 10. stavak 3. Zakona o obnovi, koji propisuje da Republika Hrvatska osigurava sredstva u državnom proračunu u visini od 100% za organiziranu nekonstrukcijsku obnovu, popravak konstrukcije obiteljskih kuća, poslovnih, stambeno-poslovnih i višestambenih zgrada, gradnju višestambenih i stambeno- poslovnih zgrada te gradnju i opremanje zamjenskih obiteljskih kuća koje su neuporabljive, privremeno neuporabljive ili uništene, uključujući i cjelovitu obnovu pojedinačno zaštićenog kulturnog dobra i obnovu građevinske konstrukcije na području Sisačko-moslavačke županije, Zagrebačke županije i Karlovačke županije. Nadalje, članak 2. Zakona o obnovi propisuje da je cilj ovoga Zakona zaštita života i zdravlja ljudi, zaštita imovine, zaštita životinja, zaštita okoliša, prirode i kulturne baštine, te stvaranje uvjeta za uspostavu normalnoga života na pogođenim područjima. Tako Gradonačelnik Grada Gline u svom dopisu ovdje tuženiku od 10. siječnja 2025. godine navodi da se na adresi u [adresa] nalazi poslovno-stambena zgrada hotela Casina, čije stanje ugrožava sigurnost građana i imovine padanjem crijepa i ostalih građevinskih elemenata zgrade, koja je oštećena u potresu, na frekventnu gradsku šetnicu, koja se nalazi u samom centru naselja Glina. Gradonačelnik napominje da je navedena zgrada u zoni kulturno- povijesne cjeline, te pojedinačno zaštićeno kulturno dobro. Ista se nalazi u Programu cjelovite obnove kulturno-povijesne cjeline Grada [adresa] nakon potresa 2020., koji je donijelo Ministarstvo kulture i medija. Prema članku 3. stavku 1. Zakona o obnovi provedba ovoga Zakona u interesu je Republike Hrvatske i u javnom interesu, a prema stavku 2. citiranog članka sva tijela i sudionici provedbe ovoga Zakona dužni su hitno postupati.

9.1. Prema članku 4. stavku 1. točki h) Zakona o obnovi poslovna zgrada je zgrada u kojoj se obavlja dozvoljena poslovna djelatnost, a u kojoj nema stanova, a u kojoj se ne obavlja proizvodna, prerađivačka, poljoprivredna i slična djelatnost. Nadalje, u upravnom postupku tuženik je temeljem Potvrde i Elaborata utvrdio da se radi o zgradi koja se sastoji od dva posebna dijela: posebni dio 1 – poslovni prostor i posebni dio 2 – stambeno-poslovni prostor, pa je isti zaključio da predmetna zgrada ne predstavlja zgradu koja se obnavlja temeljem članka 16. Zakona o obnovi. Dakle, u konkretnom slučaju se radi o dva suvlasnička dijela nekretnine, koji su odgovarajući za uspostavu vlasništva kao posebnih dijelova shodno članku 74. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tako se suvlasnički dio: 1676/2049 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) sastoji od više funkcionalnih jedinica (soba, kupaonica, hodnika, ostava i sl.), koje suvlasnici OU i AU iznajmljuju, u svezi s čim su dostavili u upravni spis ugovore o najmu prostora za smještaj zaposlenika drugih poslodavaca, odnosno zakupu tih prostora za obavljanje poslovne djelatnosti. Ne radi se o stanovima ili poslovnim prostorima, kao samostalnim uporabnim cjelinama.

10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.

11. Sud je dosudio tužiteljima trošak upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1., a u svezi sa stavkom 2. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. Odvjetničke tarife.

U Zagrebu 21. siječnja 2026. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Odvjetnica Gina Brnić, [adresa] Zagreb, Smičiklasova 23/III

2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprava za graditeljstvo i obnovu, [adresa] Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, sa spisom

3. Odvjetnica Milica Nenadović Timarac, Zajednički odvjetnički ured Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek, [adresa]

4. U spis