REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, 20 350 Metković

Poslovni broj Pn-26/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja: LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Stipi Cvitanoviću, odvjetniku u Metkoviću, Andrije Hebranga 8, protiv tuženika: EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10 000 Zagreb,

OIB: 22694857747, zastupano po OD GRGIĆ & PARTNERI, Pisarnica Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 20, HR-20 000 Dubrovnik, po odvjetniku Maja Vojnić, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 16. prosinca 2025. godine, dana 21. siječnja 2026.g.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, na ime novčane naknade imovinske štete iznos od 203,57 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25.05.2020.g. kao dana podnošenja tužbe pa do 31.12.2022.g., prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužbeni zahjtjev preko iznosa iz toč. 1. izreke ove presude, odnosno za iznos od 194,32 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25.05.2020.g. kao dana podnošenja tužbe pa do 31.12.2022.g., prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu 747,64EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vozilo u vlasništvu tužitelja, reg. oznake [registarska oznaka] je dana 26.12.2019.g. oštećeno u prometnoj nezgodi koju je uzrokovala osiguranica tuženika ŠĐ, upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika Policom AO br.: 08103821688. Tužitelj se obratio tuženiku s Odštetnim zahtjevom – da bi mu tuženik ponudio Nagodbu na iznos od 8.000,00 kn – koju tužitelj nije želio prihvatiti pa mu je tuženik ovaj iznos isplatio kao nesporan. Razlog zbog koje tužitelj nije želio prihvatiti Nagodbu je taj što smatra da šteta na njegovom vozilu iznosi najmanje 11.000,00 kn. Stoga je tužitelj primoran ustati ovom Tužbom radi isplate iznosa povrh ranije isplaćenih 8.000,00 kn do konačnih 11.000,00 kn – dakle za iznos od 3.000,00 kn - pa poziva naslovni Sud, po provedbi predloženih dokaza, donijeti presudu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 26.12.2019. g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu: ZOOP/05) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Ne spori odgovornost za nastanak štetnog događaja. Tuženik spori visinu tužbenog zahtjeva s osnova imovinske štete nastale na vozilu reg. ozn. [registarska oznaka] preko isplaćenog nespornog iznosa od 8.000,00 kn. Tuženik je pribavio ponude popravka tri servisa s područja Dubrovačko – neretvanske županije sačinjena po izvidu štete br. 192210511258, između ostalog i ponudu servisa Omega-auto d.o.o., servisnog specijalista Mercedes vozila u Dubrovačko – neretvanskoj županiji, iz kojih je razvidno da šteta na vozilu tužitelja iznosi maksimalno 7.357,07 kn + pdv. Pri tome se ističe da tužitelj, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, ima pravo na uspostavu stanja kakvo je bilo prije nezgode odnosno oštećenja njegovog vozila tj. ima pravo na popravak vozila kojim će se vozilo dovesti u prijašnje stanje, a takav popravak je očito moguće izvršiti u [adresa] za cijenu od 7.307,07 kn + pdv. Stoga je razvidno da je tuženik isplatom nespornog dijela ne samo tužitelju naknadio cjelokupnu štetu na vozilu, nego je istu i preplatio. Važno je za napomenut da tužitelj ne dostavlja potvrdu o plaćanju popravka, a uzimajući u obzir da PDV predstavlja prihod države a ne „zaradu“ tužitelja, tuženik u cijelosti osporava osnovanost zahtjeva za PDV. U prilog osnovanosti svojeg stajališta, tuženik ukazuje na stajalište ŽS u Velikoj Gorici koji u svojoj odluci posl.br. Gž-531/2019 od 17.03.2020. g. pogledu spornog pravnog pitanja ističe: „...osnovano tuženik ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 1085. ZOO vezano uz visinu dosuđene naknade imovinske štete na vozilu ističući kako je prvostupanjski sud u dijelu u kojim je tužitelju dosudio i trošak PDV na cijenu dijelova i radova potrebnih za popravak vozila u iznosu od 5.875,31 kn tužitelju dosudio štetu za koju nije dokazao da mu je nastala te bi pravo na trošak PDV tužitelj imao tek da je platio popravak vozila, a koju činjenicu nije u postupku dokazao. Stoga je zahtjev tužitelja u navedenom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan.... “ Bez dostavljene potvrde o plaćanju popravka, nadalje, neosnovano su utužene i zakonske zatezne kamate s tijekom do dana donošenja presude u ovoj parnici, a to budući se radi o nenovčanoj šteti visinu koje će sud odrediti presudom. Tuženik se protivi da se u postupku kao dokaz koristi privatno vještačenje napravljeno od strane stalnog sudskog vještaka Juraja Vilenice, te opreza radi upire i na okolnost da isto nije sačinjeno u skladu s izvidom štete br. 192210511258. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužitelj je sukladno nalazima vještaka mijenjao (smanjivao/povisivao) tužbeni zahtjev da bi ga u konačnici postaico praktički kao u samoj tužbi na početku parnice.

4. Među strankama nije sporna odgovornost kao ni da je tuženik u mirnom postupku isplatio za štetu 8.000,00 kn.

5. Među strankama je sporno da li tužitelja pripada više od nesporno isplaćenog te da li ga pripada u tom iznosu i uključen PDV.

6. Sud je izveo dokaze pregledom Izvida Euroherca, pregledom isprava – procjene Juraja Vilenice, ponuda SPECTRUM d.o.o, OMEGA AUTO d.o.o, AUTOLAKIRER vl. CĐ, , vještačenjem po vječtiacima MĐ, Edvinu Maslaću, Ivici Hrdalu, saslušanjem istih, te pregledom ostalih priloženih isprava, a koje su priložene do okončanja prethodnog postupka, te je izveo zaključke kako slijedi

7. Iz procjene Juraja Vilenice od 28.04.2020.g. proizlazi da je ista sačinjena temeljem programa AUDATEX po kojem izračunu tužitelja pripada 10.996,16 kn, a kojoj procjeni se tuženik protivio.

8. Iz, od tuženika dostavljenih, ponuda i to Omega Auto d.o.o. iz Ćilipa (na iznos 9.196,34 kn(, Spectrum d.o.o. iz Pločica (na iznos 9.146,34 kn) i Autolakirer vl. CĐ iz [adresa] (na iznos 9.133,84 kn) proizlazi da je tuženik za tužitelja zatražio 3 ponude – 2 od servisa udaljenih preko 100 km od tužitelja, te 1 ponudu iz mjesta prebivališta tužitelja, te da su sve ponude dane isključivo s PDV-om.

9. Tužitelj je u odnosu na ponude udaljene 100km od njega, istaknuo u bitnom da zbog oštećenja štoplampe vozilo ne može voziti preko granice (2020.g. Pelješki most još nije bio izgrađen) odnosno da je vozilo neispravno za promet i ne smije se voziti jer je u suprotnom vozač prekršajno odgovoran u visini 700,00 kn kazne. Takav stav tužitelja sud drži pravilnim, odnosno jasno je da u to vrijeme tužitelj nije mogao voziti bez visokih troškova šlep službe svoje vozilo u Pločice ili Ćilipe, odnosno više od 100 km preko 2 granična prijelaza u Neumu, (izlazak iz RH -ulazak u BIH i izlazak iz BIH -ulazak u RH). Tužitelj je istaknuo i da ne želi izvršiti popravak kod CĐ iz [adresa] obzirom na loše iskustvo u ranijem popravku štete za drugo vozilo. Sud može prihvatiti takav argument nezadovoljstva ranijim radom, ali to ne utječe na visinu ponude istog.

10. Sud je odlučio provesti vještačenje, a tijekom postupka su provedena vještačenja po Vinki Bašiću, a potom i Edvinu Maslaću, a koja 2 vještačenja su bila različita vezano za izračune visine štete, pa ih je sud sučelio te su i dalje ostala određena neslaganja vezano za potrošni materijal, odnosno radove i korištenje komore. Ta dva vještaka su u kratkom vremenskom razdoblju tijekm trajanja ovog postupka i preminula (vidljivo iz JRO), a obzirom da je postojala i dalje nerazjašnjena činjenica vezano za određeno neslaganje vještaka po pitanju potrošnog materijala i komore, odnosno cijene rada po pitanju eventualne povlaštene cijene za tuženika i eventualno za uobičajene za građane/ tužitelja, sud je odredio i treće vještačenje po vještaku Ivici Hrdalu koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju dao izračun, međutim u tom pisanom nalazu je dao izračun radova po cijenama u vrijeme izrade vještva, a što je u suprotnosti s onim što je potrebno za ovaj postupak u kojem se treba utvrditi šteta u vrijeme nastanka nezgode, odnosno ostvarenja uvjeta za popravak.

11. Svi vještaci su u bitnom bili suglasni da nije nužno popraviti vozilo u ovlaštenom servisu za vozila Mercedes, pa i sud prihvaća takav stav, a u ostalom on je i sukladan Uredbi Europske unije o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila.

12. Vještak Hrdalo je istaknuo da je u bitnom u vrijeme izvida štete satnica rada bila između 35,00 i 37,00 EUR, a danas da je 55,00 EUR + PDV 25 % u Mercedesovom servisu. Također je pojasnio da su radni sati koje su naveli vještaci Bašić i Maslać vrijedili za osiguravajuće kuće a ne za građanstvo, pa da tužitelj nije mogao za tu cijenu postići navedeni rad.

13. Obzirom da je vještak Hrdalo i procjenitelj Vilenica i vještaci Bašić i Maslać imaju istu procjenu u vrijeme izvida štete glede vrijednosti dijelova i to praktički identične, sud tu procjenu za vrijednost dijelova (stražnji branik, ukrasna letvica – lajsna branika lijeva i stražnje svjetlo lijevo) i prihvaća, dakle za dijelove 6.507,07 kn, a što s PDV-om iznosi 8.133,83 kn. Svi servisi su dali svoje ponude s PDV-om, što ukazuje da niti jedna ponuda nije bila predviđena bez plaćanja PDV-a 25 %.Tuženik nije dokazao da bi tužitelj imao mogućnost nabave takvih dijelova bez PDV-a I kod situacije da tužitelj tek iščekuje novac za popravak od tuženika, na tuženiku je dokazivati mogućnost tužitelja da dijelove nabavi bez PDV-a jer se u suprotnom tužitelja jedino može time “gurati” u neželjenu poziciju.

14. Sve ponude su sadržavale vrlo male razlike u iznosima za sat lakirera i limara, držeći se okvira od oko 1.000,00 kn za ukupno 5 sati. Posve je jasno da se popravak ne može izvršiti bez radova i to bar 5 radni sati kako je L štete i predvidio, a sporna okolnost da li je ponuda za navedene radove bila sačinjena prema ponudi za običnog građanina ili za osiguravajuće društvo razjašnjeno je iskazom vještaka Hrdala koji je iskazivao da je u naravi 2019.g. viđao cjenike, a i isprava koju je sačinio OĐ prema programu Audatex koji daje automatizirani izračun po tržišnim uvjetima (vrlo bitna okolnost u ovoj pravnoj stvari), ukazuje da je stvarna cijena za građane bila za sat rada onako kako je naveo vještak Hrdalo 280,00 kn /h, odnosno 1.400,00 kn za građane, što tužitelj nesumnjivo jest.

15. Dakle, da bi tužitelj mogao popraviti vozilo bez da ga vozi na šlep službi trebao bi platiti 8.133,83 kn za dijelove te 1.400,00 kn za rad, dok nije dokazana potreba za potrošnim materijalom obzirom da je po tom pitanju u suglašeno stajalište vještaka Maslaća i Bašića da ne treba koristiti brusni papir, bojanje primerom ili koristiti komoru za temperature više od 10 celzijevih stupnjeva, a vrijeme izvida je u svibnju kada su opće poznato temperature veće i do 15 celzijevih stupnjeva.

16. Dakle sud je razložio po stavkama dokazane potrebne troškove za popravak tužiteljeva vozila koji iznose 9.533,83 kn od čega kad se oduzme nesporno isplaćenih 8.000,00 kn dolazimo do 1.533,83 kn preostale naknade štete za isplatiti.

17. U pravu je tužitelj kada ističe da je vozilo kada se kupuje plaćeno s uračunatim PDV-om u vrijednosti vozila. Neodlučna je njegova izjava na ročištu da je vozilo prodao uz minimalan popravak samo da u naravi bude ispravno za odvesti i da se ne sjeća cijene tog manjeg popravka, a da je vozilo stoga u naravi prodao jeftinije. To stoga što upravo prodajom oštećenog vozila tužitelj gubi vrijednost istog najmanje u iznosu vrijednosti potrebnog preostalog popravka, a treba uračunati i vrijednost tog nužnog popravka stop svjetla bez koje vozilo ne može biti u prometu.

18. Nitko nije sprječavao tuženika da preuzme vozilo od tužitelja i doveze ga u Ćilipe ili Pločice, odnosno više od 100 km dalje u servise SPECTRUM i OMEGA AUTO te ga vrati po popravku tužitelju. No tuženik to nije napravio već je tužitelja stavio u nepovoljni položaj kao slabiju stranku da prihvati nižu ponudu ili se izloži riziku kažnjavanja, isključivanja iz prometa (čak i u BIH) te gubi značajno vrijeme i trud odlaskom u ta udaljena mjesta. Sud može prihvatiti stav tužitelja da ne želi zbog ranijeg lošeg iskustva ići kod autolakirera CĐ, ali uzimajući u obzir procjene vještaka ne može prihvatiti ni u cijelosti traženi iznos kako ga je to postavio uzimajući u obračun i potrošni materijal koji je uračunat u cijenu očito u standardnoj ponudi.

19. Naime, sukladno čl. 1085.st.1., čl.1089.st.1. ZOO odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a čl. 1090. je određeno da će sud dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje.

20. Sud drži da bi inzistiranjem da tužitelj prethodno popravi vozilo o svom trošku predstavljalo notornu zloupotrebu nezavidne pozicije oštećenog u ovom izvan ugovornom odnosu. Takvim inzistiranjem bi se sve oštećene stranke stavljala u izrazito nepovoljan položaj kada bi trebale iz vlastitih sredstava sanirati prvo štetu a onda u sudskim postupcima iščekivati kada, kojem iznosu i pod kojim okolnostima će se njima ta sredstva refundirati. Navedeno oštećeno vozilo je nesporno u vlasništvu državljanina RH, registrirano u [adresa], te je prometna nezgoda nastala u RH. Da bi se vozilo dovelo u prvobitno stanje potrebna je stručna intervencija – popravak od strane ovlaštene osobe koja prema dostavljenim ponudama, svaka od njih obračunava PDV za takve usluge fizičke osobe, a vozilo je u vlasništvu fizičke osobe. Dakle – logično svatko onaj tko bi htio vozilo dovesti u prvobitno stanje ugradnjom novog dijela, bio bi obvezan platiti za sve to, za pruženu uslugu zamjene dijela i ugradnje s pripadajućim radovima i PDV.

21. PDV je 25% sukladno tada vrijedećm čl. 37. i 38. Zakonu o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, dalje: „ZPDV“) za ovakve vrste usluga (trošak autodijelova i rad za sanaciju štete). To jasno implicira da je tužiteljeva vrijednost vozila upravo umanjena za iznos s PDV-om, jer ga drugačije legalno običnom građaninu nije moguće dovesti u prvobitno stanje. Sukladno čl.4.st.1. ZPDV predmet oporezivanja je isporuka ili stjecanje dobara u tuzemstvu uz naknadu. Sukladno čl. 6.st.1. i 2. ZPDV porezni obveznik u smislu toga Zakona je svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti, a pod Gospodarskom djelatnosti u smislu stavka se smatra svaka djelatnost trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge. Dakle, za izvršenje zamjene potrebnog dijela na vozilu, i izvršenje radova, izvršitelj tih radova dužan je isporučiti račun s PDV-om. Isporuka autodijelova i mehaničarski/lakirerski rad ne spadaju izuzetke od obveze plaćanja PDV-a ni po ZPDV, ni po Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost „Narodne novine“ br. 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 01/17, 41/17, 128/17, 1/19.

22. Sud je dužan držati se važećih propisa u RH, pa je tako i vještakova procjena u kojoj obračunava PDV, po stavu ovog suda, potpuno ispravna u svakom pogledu. Eventualno upiranje da tužitelju ne pripada PDV jer nije dokazao da bi tužitelj u sklopu cijene platio istog, predstavljao bi, kada bi sud prihvatio takvo tumačenje ne samo oštećenje tužitelja za taj iznos u vidu mogućnosti plaćanja popravka u cijelosti, već bi predstavljalo i u određenom vidu podršku zloupotrebi instituta popravka štete do prvobitnog stanja, ali i "guranje" oštećenika i građana u nezakonite radnje, odnosno poticanje "sive ekonomije" kao što je sud pojasnio u toč.13.obrazloženja ove presude.

23. Vrijednost vozila na tržištu je štetom posve jasno i logično umanjena za iznos koji je potrebno uložiti u vraćanje vozila u prvobitno stanje, a po hrvatskom pravnom poretku takve popravke je ovlašteno vršiti samo od strane subjekata koje imaju uredno registrirano poslovanje za tu namjenu. Stoga sud ne može prihvatiti stavove o ne priznavanju PDV-a jer je on sastavni dio onog iznosa koji je potreban za vraćanje oštećene stvari u prvobitno stanje.

24. Sukladno čl. 29. ZOO u svezi čl.12.st.4. Zakona o obveznim osiguranima u prometu „NN“br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13. 152/14, (kao specijalnog zakona u odnosu na ZOO) kojim je određeno da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku 60 dana, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Obzirom da je odštetni zahtjev u izvansudskom postupku prije podnošenja tužbe tuženik u naravi otklonio, tužitelj je stekao pravo potraživati i kamate, a u ovom slučaju od podnošenja tužbe.

25. Stoga detaljno utvrđujući činjenice u ovom sporu male vrijednosti sud je utvrdio da tuženik duguje tužitelju još 1.533,83 kn.

26. Obzirom da je tužitelj postavio početni tužbeni zahtjev na 3.000,00 kn i praktički uspio u sporu za polovicu, to sud smatra da glede troškova zastupanja svaka stranka treba snositi svoj trošak, s tim da tužitelja pripada i ukupan trošak za vještačenja kako je tražio 747,64 EUR, pa je glede troška odlučeno kao u izreci.

Metković, 21. siječnja 2026.godine

S u d a c :

Ante Šprlje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354.st.2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354.st.2.t.3.ZPP-a.

DNA:

1. Odvjetnik Stipe Cvitanović

2. ŽĐ & PARTNERI