Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
Posl. broj: P Ob-403/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A
Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Ivanu Poljaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MM, OIB: 06174538798j, iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dariu Grbavcu, odvjetniku iz Virovitice, protiv tuženika DM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi povećanja uzdržavanja, dana 21. siječnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku DM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da za uzdržavanja tužitelja MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], umjesto dosadašnjeg mjesečnog iznosa od 1.106,60 kn / 146,87 eura određenog presudom Općinskog suda u Virovitici br. 13 P-52/2015-22 od 8. rujna 2015. godine dopunjene presudom istog suda posl. br. 13 P-52/2015-24 od 25. rujna 2015. godine (ispravljeno rješenjem istog suda posl.br. 13 P-52/2015-27 od 26. listopada 2015. godine) od 17. studenoga 2025. godine pa ubuduće plaća iznos od 290,00 eura mjesečno na ime uzdržavanja, dok za to budu postojale zakonske pretpostavke ili se prilike ne izmijene, i to tako da dospjele obroke doprinosa za uzdržavanje plati odjedanput zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog iznosa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine s tim da je referentna stopa, kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke., a dospijevajuće najkasnije do 20. u tekućem mjesecu unaprijed na račun tužitelja koji ima kod Zagrebačke banke d.d. IBAN: [broj bankovnog računa].
Obrazloženje
1. Tužitelj je kod ovoga Suda podnio tužbu protiv tuženika radi povećanja uzdržavanja.
2. U tužbi navodi da je tuženik je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici br. 13 P-52/2015-22 od 8. rujna 2015. godine (koja je više puta ispravljana i dopunjavana), obvezan doprinositi za uzdržavanje tada mldb. tužitelja-svojega sina, iznos od 1.106,60 kn mjesečno, a počevši od 27. siječnja 2015. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili se prilike ne izmijene. Od vremena donošenja ranije presude o uzdržavanju tužitelja prošlo je punih deset godina, te su se prilike, koje su relevantne za odlučivanje o visini uzdržavanja, bitno izmijenile. Potrebe tužitelja su sada znatno veće nego li u vrijeme donošenja ranije presude. To se odnosi na sve segmente potreba tužitelja od ishrane, odjeće, obuće, školskih potrepština, higijene, slobodnih aktivnosti i dr. Prilikom donošenja ranije odluke o uzdržavanju tužitelj je bio star osam godina, a sada ima osamnaest godina i pohoda srednju tehničku školu u Virovitici s uobičajenim izdacima za ishranu, odjeću, obuću, prijevoz, toaletu, izlaske, auto školu, te ima sve druge potrebe djeteta i srednjoškolca njegove dobi koje se školuje u drugom mjestu, izvan mjesta prebivališta. Tako prosječne mjesečne potrebe tužitelja sada iznose oko 500,00 eura. S druge strane, mogućnosti roditelja tužitelja su se također izmijenile u proteklom razdoblju i to barem u dijelu njihovih primanja koja su povišena. Majka tužitelja je zaposlena, a i tuženik je zaposlen u tvrtci Tvin d.o.o. Virovitica gdje ostvaruje plaću od oko preko 1.000,00 eura mjesečno kao majstor pogona. Minimalni iznosi uzdržavanja ukazuju na tuženikovu obvezu doprinošenja oko 290,00 eura mjesečno, s tim da se pri tom imaju u vidu uobičajene potrebe odnosno troškovi za dijete. U predmetnom slučaju tužitelj zbog prijevoznih i drugih naznačenih troškova ima nešto povišene potrebe u odnosu na uobičajene troškove djeteta njegove dobi. Uz to valja imati na umu doprinos majke tužitelja koji pruža kroz osobnu brigu, rad i skrb za tužitelja. Zbog toga njezin novčani doprinos za uzdržavanje tužitelja treba biti manji od onog koji treba davati tuženik.
3. U svom odgovoru na tužbu od 3. prosinca 2025. godine tuženik navodi da se priznaju navodi iz točke I. tužbe. Uredno je i pravodobno izvršavao obvezu uzdržavanja te nema dospjelih, a neplaćenih rada uzdržavanja. U odnosu na točku II. tužbe smatra opravdanim da sud poveća iznos uzdržavanja s iznosa od 146,87 eura na iznos od 290,00 eura mjesečno, budući da su se potrebe tužitelja, sada punoljetnog učenika, povećale. Tužitelj je u međuvremenu navršio 18 godina, ali se i dalje redovito školuje, pa nesporno postoji zakonska obveza uzdržavanja utvrđena Obiteljskim zakonom. Navodi da nema drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati s obzirom da je njegov stariji sin, brat tužitelja, koji je živio i živi s njim, punoljetan i više se ne školuje redovito. Ističe znanja radi da je sada u drugom braku te da njegova sadašnja supruga ima mlljt. dijete, ali mu je poznato da to ne utječe na njegovu zakonsku obvezu budući on nije otac tog djeteta. Svjestan svoje odgovornosti, nakon primitka ove tužbe, u dobroj vjeri i radi izbjegavanja spora, samoinicijativno je povećao iznos koji je uplatio na račun tužitelja. Tako je u mjesecu studenom uredno platio mjesečni iznos uzdržavanja, odnosno iznos od 150,00 eura po pravomoćnoj presudi, a nakon dobivanja predmetne tužbe uplatio je dana 28. studenog 2025. godine i daljnji iznos od 140,00 eura. Daljnje vođenje ovog postupka radi dokazivanja eventualnih troškova bilo bi nepotrebno jer u cijelosti prihvaća zahtjev za povećanje uzdržavanja i nema prijedloga za izvođenje dokaza. S obzirom na navedeno, predlaže da sud donese presudu na temelju priznanja tako da tužbeni zahtjev usvoji i odredi iznos uzdržavanja od 290,00 eura mjesečno počevši od 17. prosinca 2025. godine s obzirom da za 11. mjesec već platio uzdržavanja po tužbi. U odnosu na zatražene parnične troškove ističe kako je priznao tužbeni zahtjev prije upuštanja u raspravljanje te je po tužbi odmah i postupio na način da sam uplati razliku. Odredbom čl. 157. Zakona o parničnom postupku određeno da ako tuženik nije dao povoda za tužbu i ako je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari priznato tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove. Međutim ne traži nikakvu naknadu troškova od tužitelja i smatra da temeljem citirane odredbe nije niti on u bilo kakvoj obvezi nadoknaditi tužitelju parnične troškove. Dakle, svaka strana treba snositi svoje troškove postupka budući se radi o obiteljskom predmetu te je to upravo i ustaljena sudska praksa u ovakvim predmetima. Također, smatra da nije u obvezi platiti sudske pristojbe već da je iste u obvezi platiti tužitelj.
4. Budući je tuženi DM do zaključenja glavne rasprave priznao tužbeni zahtjev, Sud je bez daljnjeg raspravljanja donio presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja) temeljem čl. 331. st. 1. Zakona o parničnom postupku i presudio kao u izreci ove presude.
U Bjelovaru, 21. siječnja 2026. godine
S U D A C:
Ivan Poljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga Suda, a o podnesenoj žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud.
Ova presuda se može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
Dostaviti:
- Pun. tužitelja Dariu Grbavcu, odvjetniku
- Tuženiku DM
