REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Osijek, Vukovarska cesta 31
Us I-1164/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, kojeg zastupa ZIZ, službena osoba, radi obnove postupka, 21. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-560-01/24-01/11, URBROJ: 511-01-149-24-1 od 6. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-560-01/24-01/11, URBROJ: 511-01-149-24-1 od 6. rujna 2024. odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-563-01/21-02/13, URBROJ: 511-01- 149-21-2 od 23. ožujka 2021.
2. Tužitelj u tužbi ističe kako ima dokaz da je bio pripadnik pričuvnog sastava i kako evidencije nisu bile točne jer se radilo o ratnom stanju i velikom prilivu ljudi. Tužbu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i nesagledavanja dokaza u spisu, kao i teške povrede članka 19. stavka 2. i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.) i teške povrede članka 49. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., 110/21. - dalje: ZUP). Smatra da pitanje njegova statusa nije obrazloženo, nisu navedene činjenice niti je uvažena službena legitimacija s brojem i datumom izdavanja koja predstavlja dokaz. Također smatra kako upravni postupak nije proveden na zakonit način. Kao novi dokaz priložio je dopis Povjerenika Vlade Republike Hrvatske (koji je još živ i može dati izjavu o događanjima iz toga perioda) u [adresa], od 18. prosinca 1991. iz kojeg se jasno vidi da se radilo o ratnom stanju i problemu s ljudstvom kome pripadaju te da se zbog ratnih operacija nije stiglo upisivati, pri čemu je bilo i ranjenih, poginulih i oboljelih. Ističe da je zakon pogrešno primijenjen na njegovu štetu te napominje da se mora uskladiti evidencija, ispitati postojeće svjedoke i izvršiti uvid u ovlaštenja službenih legitimacija. Upućuje na dužnost obrazlaganja i utvrđivanja vjerodostojnosti službene legitimacije kao i izjave svjedoka o njegovom angažmanu, a ne da se i nakon žalbe ne priznaje vjerodostojan dokument koji nije proglašen nevažećim. Pojašnjava da Ustav Republike Hrvatske propisuje da se uvijek treba razmatrati na način da se postupak u kojem se odlučuje o pravima ili obvezama stranaka sagledava kao jedinstvena cjelina, a ne parcijalno, po fazama tog postupka ili po naravi ili vrsti samog postupka. Nadalje, mjerodavni zakoni moraju se tumačiti i primjenjivati na konkretne slučajeve na način koji osigurava da sudska zaštita, u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, bude stvarna i djelotvorna, a ne teoretska ili prividna. Predlaže poništenje osporenog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda i razloga iz obrazloženja osporenog rješenja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
4. Budući da je u ovom upravnom sporu sud ocijenio da je između stranaka sporna primjena prava te kako stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) upravni spor riješio bez rasprave.
5. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmetni upravni postupak pokrenut je na zahtjev tužitelja, zaprimljen kod tuženika 12. ožujka 2024., a koji je ocijenjen kao prijedlog za obnovu postupka jer tužitelj u njemu iznosi činjenice i dokaze koje smatra novima.
8. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-563-01/21-02/13, URBROJ: 511-01-149-21-21 od 23. ožujka 2021. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, KLASA: UP/I-563-01/19- 03/7, URBROJ: 511-01-149-20-25 od 6. srpnja 2020. kojim se odbija zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadniku pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova za vrijeme od 28. rujna 1991. do 31. siječnja 1992.
9. Nadalje, presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: 2 Us I-549/2021- 6 od 6. srpnja 2021. (pravomoćna 3. kolovoza 2021.) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-563-01/21- 02/13, URBROJ: 511-01-149-21-21 od 23. ožujka 2021. te vraćanje predmeta na ponovni postupak, a na navedenu presudu se tužitelj nije žalio.
10. Iz dokumentacije u spisu upravnog postupka proizlazi da se u njoj nalazi Službena legitimacija pripadnika rezervne policije na ime i prezime ZI, s datumom izdavanja 10. listopada 1991. registarski broj [registarska oznaka], No 82186, kao i uvjerenje Kriznog štaba Općine Pakrac od 18. prosinca 1991. i Potvrda kojom se potvrđuje da je tužitelj bio pripadnik pričuvnog sastava MUP-a na području Pakračke Poljane u vremenu od 28. rujna 1991. do 31. siječnja 1992. pod zapovjedništvom ČI.
11. Člankom 123. stavkom 1. točkom 1. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
12. Sukladno članku 126. stavku 1. ZUP-a, kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.
13. Predmet spora je obnova upravnog postupka, a ne meritorno odlučivanje o priznavanju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, kao pripadniku pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova, za vrijeme od 28. rujna 1991. do 31. siječnja 1992. Iz citiranih odredaba proizlaze uvjeti koji moraju biti ispunjeni za obnovu upravnog postupka. Prijedlog za obnovu postupka je pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe, međutim, tužitelj je morao učiniti okolnosti na kojima se prijedlog temelji vjerojatnima, da bi se moglo ponovno odlučivati o zahtjevu za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
14. Tužitelj u prijedlogu za obnovu navodi dokumente koji bi predstavljali nove dokaze u postupku. Tako navodi presliku službene iskaznice pričuvnog sastava policije, izjavu pok. ČI i pismeno tadašnjeg Kriznog štaba Općine Pakrac.
14.1. Međutim, navedena dokumentacija već je uzeta u obzir prilikom odlučivanja u upravnom postupku čija se obnova traži, kao i u upravnom sporu. Da je tome tako, vidljivo je iz dokumentacije u spisu upravnog postupka, prema kojoj je tuženik uz žalbu tužitelja na rješenje KLASA: UP/I-563-01/19-03/7, URBROJ: 511-01- 149-20-25 još 22. srpnja 2020. zaprimio, među ostalim, službenu iskaznicu pričuvnog sastava policije, izjavu pok. ČI i pismeno tadašnjeg Kriznog štaba Općine Pakrac. Sve navedeno bilo je poznato prilikom donošenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-563-01/21-02/13, URBROJ: 511-01-149-21-21 od 23. ožujka 2021. kao i presude Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: 2 UsI-549/2021-6 od 6. srpnja 2021. Dodatno se ističe kako je iz Zahtjeva za priznavanje statusa hrvatskog branitelja koji je podnio tužitelj ZI **.**.2019., a koji zahtjev je uredno zaprimljen od strane PU Požeško-slavonske 1. travnja 2019. vidljivo da je već tada tužitelj priložio dokaze (između ostalog dopis Povjerenika Vlade RH u [adresa], od 18. prosinca 1991.) za koji sada u tužbi ističe da je novi. Isto vrijedi i za ostalu materijalnu dokumentaciju.
15. Stoga, navedena dokumentacija ne predstavlja nove činjenice i dokaze u smislu članka 123. stavka. 1. točke 1. ZUP-a jer tužitelj nije saznao za nove činjenice niti stekao mogućnost da upotrijebi nove dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku, nego je riječ o već poznatim činjenicama i dokazima.
16. U odnosu na tužbeni navod o teškoj povredi članka 19. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, za istaknuti je kako se radi o odredbi kojom se zajamčuje sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Upravo se ovim sporom vrši sudska kontrola zakonitosti pojedinačnog akta tuženika. Shodno tome, ne radi se o povredi navedene odredbe, nego upravo suprotno, o vršenju zajamčene sudske kontrole zakonitosti konkretnog pojedinačnog akta.
16.1. Isto tako, sud ne nalazi da je došlo do povrede članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. To stoga što je ovaj sud nego, kao zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u smislu odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, pravično i u razumnom roku odlučio o pravima tužitelja.
17. Sud ne nalazi da bi bio povrijeđen članak 49. ZUP-a koju tužitelj ističe. Iz tužbe ne proizlazi u čemu se sastoji povreda tog članka koji propisuje neposredno rješavanje u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, već se radi o paušalnom navodu tužitelja.
18. Obrazloženje osporenog rješenja sastavljeno u skladu s odredbom 98. stavak 5. ZUP-a te sadržava relevantne razloge za odbačaj prijedloga za obnovu. Također, relevantne zakonske odredbe pravilno su primijenjene u upravnom postupku. Slijedom navedenog, sud ne nalazi da bi zakon bio primijenjen na štetu tužitelja.
19. Stoga je sud osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim i odlučio kao u izreci presude, u skladu s člankom 116. stavkom 1. ZUS-a.
Osijek, 21. siječnja 2025.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
