Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Povrv-61/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, po sutkinji Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja HOTEL MOZART d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam, Špišić Bukovica, Mali Zagreb 100, OIB: 63481536321, protiv tuženika L.P.C. d.o.o., Vukovar, Velika skela 24, OIB: 96732908032, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Cvrković & partneri d.o.o. Vukovar, radi: duga, V.P.S.: 1.269,62 eura, nakon održane javne i glavne rasprave dana 16. prosinca 2025. u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja JL i punomoćnika tužitelja u vrijeme zaključenja glavne rasprave Zorana Šarića, odvjetnika i nenazočnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se prigovor da nije bilo zakonskih osnova za izdavanje platnog naloga te se djelomično usvaja tužbeni zahtjev te se djelomično održava platni nalog iz rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave kojeg je pod javnobilježničkim predmetom: UPP/OS-Ovrv-1193/2024 izdao javni bilježnik Vojislav Ore iz Vukovara dana 5. studenog 2024., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku L.P.C. d.o.o., Vukovar, Velika skela 24, OIB: 96732908032, u roku od 8 (osam) dana, isplatiti tužitelju HOTEL MOZART d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam, Špišić Bukovica, Mali Zagreb 100, OIB: 63481536321, novčani iznos od 1.269,62 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13.6.2023. do 30.6.2023. po stopi od 10,50 % godišnje, od 1.7.2023. do 31.12.2023. po stopi od 12 % godišnje, od 1.1.2024. do 30.6.2024. po stopi od 12,50 % godišnje, od 1.7.2024. do 31.12.2024. po stopi od 12,25 %, od 1.1.2025. do 30.6.2025. po stopi od 11,15 % godišnje, od 1.7.2025. do 31.12.2025. po stopi od 10,15 %, od 1.1.2026. do 30.6.2026. po stopi od 10,15 %, a od 1. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke s uvećanjem za 8 (osam) postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja iste godine, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 344,76 eura od 12.7.2023. do isplate,

- na iznos od 86,19 eura od 18.7.2023. do isplate,

- na iznos od 258,57 eura od 14.11.2023. do isplate,

- na iznos od 243,56 eura od 30.9.2024. do isplate,

- na iznos od 336,54 eura od 6.10.2024. do isplate.

II Djelomično se odbija tužbeni zahtjev te se djelomično ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave kojeg je pod javnobilježničkim predmetom: UPP/OS-Ovrv-1193/2024 izdao javni bilježnik Vojislav Ore iz Vukovara dana 5. studenog 2024., kojem je naloženo tuženiku L.P.C. d.o.o., Vukovar, Velika skela 24, OIB: 96732908032, u roku od 8 (osam) dana, isplatiti tužitelju HOTEL MOZART d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam, Špišić Bukovica, Mali Zagreb 100, OIB: 63481536321, zatezne kamate na iznose glavnica po pojedinim računima kako slijedi:

- na iznos glavnice od 344,76 eura od 13.6.2023. do 11.7.2023.

- na iznos glavnice od 86,19 eura od 19.6.2023. do 17.7.2023.

- na iznos glavnice od 258,57 eura od 16.10.2023. do 13.11.2023.

- na iznos glavnice od 243,56 eura od 1.9.2024. do 29.9.2024.

- na iznos glavnice od 336,54 eura od 7.9.2024. do 5.10.2024.

III Nalaže se tuženiku L.P.C. d.o.o., Vukovar, Velika skela 24, OIB: 96732908032, naknaditi tužitelju HOTEL MOZART d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam, Špišić Bukovica, Mali Zagreb 100, OIB: 63481536321, trošak parničnog postupka u iznosu od 615,59 eura sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 21. siječnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke s uvećanjem za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja iste godine.

IV Nalaže se tuženiku L.P.C. d.o.o., Vukovar, Velika skela 24, OIB: 96732908032, naknaditi tužitelju HOTEL MOZART d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam, Špišić Bukovica, Mali Zagreb 100, OIB: 63481536321, trošak ovršnog postupka koji je povezan s parnicom u iznosu od 200,00 eura sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 21. siječnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke s uvećanjem za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja iste godine.

V Tužitelj HOTEL MOZART d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam, Špišić Bukovica, Mali Zagreb 100, OIB: 63481536321, se odbija sa zahtjevom za naknadom ovršnih troškova nastalih u vezi parnice za iznos od 12,50 eura.

VI Tužitelj HOTEL MOZART d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam, Špišić Bukovica, Mali Zagreb 100, OIB: 63481536321, se odbija sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka sa iznosom od 450,03 eura.

VII Tuženik L.P.C. d.o.o., Vukovar, Velika skela 24, OIB: 96732908032, se odbija sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka sa iznosom od 1.375,00 eura uz uvećanje za trošak pristojbi.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj: HOTEL MOZART d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam, Špišić Bukovica, Mali Zagreb 100, OIB: 63481536321, u daljnjem tekstu: tužitelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na ukupan iznos 1.269,62 eura, protiv ovršenika, sada tuženika: L.P.C. d.o.o. [adresa], OIB: 96732908032, u daljnjem tekstu: tuženik, temeljem kojeg je javni bilježnik Vojislav Ore iz [adresa] donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sudski predmet Općinskog suda u Vukovaru: Ovrv-3587/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1193/2024 od 5. studenog 2024.,protiv kojeg Rješenja je ovršenik podnio prigovor, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga sukladno članku 58. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12 i dr.).

2. Tuženik u prigovoru na rješenje o ovrsi ističe prigovore: nedostatka aktivne i pasivne legitimacije i prigovor zastare te navodi da s tužiteljem nikad nije bio u poslovnom odnosu i da nije primio račune na koje se tužitelj poziva, smatra da je eventualni preneseni dug iz ranijih razdoblja zastario, postavlja zahtjev za naknadom troška prigovora u iznosu od 200,00 eura sa PDV-om te troškom sudske pristojbe u iznosu od 100,00 eura, što je ukupno 350,00 eura.

3. Sud je dana 25. ožujka 2025. donio rješenje kojim stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukidaju se provedene radnje, a postupak se nastavlja kao povodom prigovora protiv platnog naloga te je to rješenje postalo pravomoćno.

4. Stranke su rješenjem o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi upozorene na pravila postupka i da se spor vodi prema pravilima postupka o sporovima male vrijednosti u načelu kao pisani postupak, upozorene su i na druga pravila postupanja, pa su tako upozorene u kojem rokovima mogu iznijeti činjenice i predložiti dokaze, a tužitelju je prigovor dostavljen na očitovanje uz rješenje o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi.

5. Tužitelju je rješenje o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi uručeno putem punomoćnika dana 7. travnja 2025., a tuženiku dana 28. ožujka 2025.

6. Tužitelj u podnesku koji je predan dana 16. travnja 2025. se očituje na navode prigovora. Tužitelj objašnjava da se tražbine po izdanim računima odnose na usluge smještaja koji je naručio tuženik u Hotelu Mozart. Navodi da su te usluge u Hotelu Mozart koristili direktor tuženika, njegove kćerke i druge osobe povezane s tuženikom. Tužitelj je na okolnost naručenih usluga od strane tuženika i izvršenih usluga od strane tužitelja predložio saslušanje svjedoka RL, koja je izdala u ime tužitelja navedene račune, te uvid u listu prijava Hrvatskog auto saveza i karting saveza te se poziva na presliku računalnog izvatka evidencije korisnika usluga hotela tužitelja prema kojem je vidljivo da tužitelj u svom sustavu ima unesene podatke direktora tuženika s njegove osobne iskaznice, a što je morao predati i prije korištenja usluga smještaja. Dalje se tužitelj poziva na ispis mobilnih poruka između direktora tužitelja i direktora tuženika, dostavlja fotografiju vozila koje je bilo korišteno tijekom usluga smještaja i parkirano na parkingu hotela tužitelja, predlaže saslušanje svjedoka GL, a predlaže i provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

7. Tuženik se podneskom od 17. travnja 2025. očituje na podnesak tužitelja koji mu je dostavljen dana 16. travnja 2025. Tuženik ističe prigovor da u ispravi- računima temeljem kojih tužitelj pokreće ovršni postupak nije naveden predmet novčane obveze te da nije navedeno vrijeme ispunjenja novčane obveze pa smatra da temeljem izdanih računa nije bilo osnove za pokretanje ovršnog postupka i izdavanje rješenja o ovrsi. Navodi da u predmetnom periodu tuženik nije koristio uslugu tužitelja, smatra da tužitelj ne može tražiti kamate jer nikad tuženiku nije dostavio račune, poziva se na to da tužitelj nije priložio kao dokaz na okolnost tražbine narudžbenice, predlaže da se od tužitelja zatraže ugovori i narudžbenice, smatra da ako je netko od zaposlenika tuženika koristio usluge tužitelja da to ne obvezuje tuženika da plati te usluge. Navodi da tuženik nije koristio pravo na pretporez i predlaže da sud od Porezne uprave zatraži dokaz o tome je li tuženik koristio pravo na pretporez.

8. Niti jedna od stranaka nije stavila obrazloženi prijedlog radi održavanja ročišta, a sud smatra da se pravično vođenje postupka nije moglo osigurati bez održavanja ročišta iz razloga jer je bila sporna osnova i visina tražbine, a tužitelj je na tu okolnost predložio saslušanje svjedoka, tužitelj nije dostavio ovjerenu izjavu predloženog svjedoka AL iako je na dostavu iste bio pozvan, a bilo je potrebno saslušati i zakonskog zastupnika tužitelja.

9. U tijeku dokaznog postupka po Zakonu o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) izvršen je uvid: u račun javnog bilježnika u iznos od 12,50 eura, u obavijest javnog bilježnika kojim dostavlja prijedlog za ovrhu i kojim ga obavještava da može u roku od 15 dana ispuniti svoju obvezu prema ovrhovoditelju, u rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave s dokazima o slanju javnog bilježnika, u tekst rješenja o ovrsi (str. 45 fizičkog spisa), u obavijest o danu isticanja rješenja o ovrsi na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova (iz koje proizlazi da je isto istaknuto dana 10. siječnja 2025.), u tekst prigovora koji je datiran s danom 18. siječnja 2025., u punomoć tuženika odvjetniku, u račune tužitelja kako slijedi:

- br. 94/1/2 od 12.6.2023. u kojem je navedeno da se odnosi na period 12.6.2023. i u kojem tužitelj traži iznos od 344,76 eura, kao valuta datum 12.6.2023.;

- br. 100/1/2 od 18.6.2023. u kojem je navedeno da se odnosi na period 18.6.2023. i u kojem tužitelj traži iznos od 86,19 eura, kao valuta datum 18.6.2023.;

- br. 217/1/2 od 15.10.2023. u kojem je navedeno da se odnosi na period 12.10.2023.-15.10.2023. i u kojem tužitelj traži iznos od 258,57 eura, kao valuta datum 15.10.2023.;

- br. 293/1/2 od 31.8.2024. u kojem je navedeno da se odnosi na period 28.8.2024. - 31.8.2024. i u kojem tužitelj traži iznos od 243,56 eura, kao valuta datum 31.8.2024.;

- br. 303/1/2 od 6.9.2024. u kojem je navedeno da se odnosi na period 6.9.2024. i u kojem tužitelj traži iznos od 336,54 eura, kao valuta datum 6.9.2024.;

koje račune je tužitelj dostavio nekoliko puta; u mail komunikaciju, u uvid u listu prijava Hrvatskog auto i karting saveza dana 18. lipnja 2023. te se poziva na presliku računalnog izvatka evidencije korisnika usluga hotela tužitelja prema kojem je vidljivo da tužitelj u svom sustavu ima unesene podatke direktora tuženika s njegove osobne iskaznice, a što je morao predati i prije korištenja usluga smještaja, u ispis prijave ----, u fotografiju registarskih oznaka vozila [registarska oznaka], zatražen je od Ministarstva financija podatak da li je korišten pretporez, zatražena je ovjerene izjave svjedoka koje je predložio tužitelj RL, zatražena je ovjerena izjava za svjedoka AL, koja nije dostavljena, izvršen je uvid u izjavu svjedoka RL, u presliku dokumenta o hitnom prijemu RL, svjedoka od 29. listopada 2025., na ročištu su saslušani svjedoci RL i AL, te zakonski zastupnik tužitelja ČL.

10. Saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja JL, utvrđeno je da se tužitelj u okviru svoje djelatnosti bavi i pružanjem usluga smještaja i to u sobama u hotelu i apartmanima u centru grada koji su u vlasništvu tužitelja. Utvrđeno je da su stranke ugovor o pružanju usluga smještaja sklopile usmeno, da nije izdana narudžbenica ili kakav drugi pisani dokument kojim bi se potvrdilo sklapanje ugovora i sadržaj ugovora. Nakon usmenog dogovora između zakonskog zastupnika tužitelja koji osobno radi self check in za apartmane i zakonskog zastupnika tuženika, zakonski zastupnik tužitelja je poslao digitalni ključ za apartman tuženiku putem Whatsapp-a, a da je zakonski zastupnik tuženika ŠL usmeno naručio usluge smještaja za sebe, suprugu i dijete vezano za njihov boravak jer se dijete bavi treniranjem kartinga i zato su boravili u [adresa], a kasnije je zakonski zastupnik tuženika naručio i smještaj u hotelu tužitelja za smještaj svojih radnika koji su bili J i radili su u ime tuženika na objektu Mesnice Pivac u Špišić Bukovici, a koji su evidentirani na recepciji hotela. Što se tiče pokušaja naplate tražbine, isti je iskazao da se direktor tuženika obratio tužitelju 3. rujna 2025. s pokušajem mirnog rješenja spora i da su se dopisivali e-mail porukama, kada je direktor tuženika rekao da će tuženik platiti taj smještaj i računovodstvo tužitelja je zvalo direktora tuženika.

11. Saslušanjem supruge zakonskog zastupnika tužitelja RL utvrđeno je: vezano za iznajmljivanje apartmana ista ima saznanje samo o slanju računa jer je od zakonskog zastupnika tužitelja dobila nalog da izda račune za korištenje apartmana, a dobila je informaciju da je tu uslugu naručio tuženik zbog djeteta direktora tuženika koje ide na utrke, a osobno je vidjela tu obitelj - suprugu, ženu, zakonskog zastupnika tuženika, dijete kako ulaze u zgradu, osobno se angažirala oko smještaja dva radnika R, zabilježila je njihove dokumente na recepciji, bili su na usluzi polupansiona, a od supruga je dobila informaciju da je naručitelj te usluge tuženik. Bila je prisutna kada je suprug razgovarao telefonom sa direktorom tuženika kada je i traženo od direktora tuženika da potvrdi da snosi trošak usluge smještaja za dva radnika R. Osobno je za sve usluge izdavala račune, te je iskazala da su prvi izdani plaćeni za apartmane i da ima saznanja o tome da ostali računi nisu plaćeni, a da je tužitelj platio PDV za te račune. Sjedila je kraj zakonskog zastupnika tužitelja kada je isti zvao direktora tuženika radi plaćanja računa te navodi da zna iz tog razloga da je direktor tuženika obećavao plaćanje tih računa. Na recepciji ima podatke o imenima dva radnika G. Ima saznanje da su korisnici apartmana i hotela evidentirani i preko e-Visitor gdje se prijavljuje ime, prezime, broj osobne ili broj putovnice, odnosno podaci s osobnog dokumenta, a potvrdu o tome se može zatražiti od Turističke zajednice iz [adresa].

12. Saslušanjem svjedoka AL proizlazi da je isti stekao saznanje gdje boravi gospodin ŠL iz [adresa] kada je u [adresa] razgovarao s tim gospodinom ŠL, a zna da je on otac članova Karting utrka Cobra, da ima dvoje djece koji dolaze na utrke, a ispitani je potpredsjednik tog kluba Cobra i viđa tog gospodina zajedno s djecom koja se zovu A i JLŠ, starosti 14 i 7 ili 8 godine, koje su evidentirane kao članovi kluba i to barem oko 6 puta godišnje, jer taj klub organizira utrke na više mjesta u Hrvatskoj, a zadnji put ih je vidio u Zagrebu, na dodjeli nagrada 5. prosinca 2025. Gospodina ŠL o kojem je iskazivao je imenovao kao osobu koja se zove ŠL.

13. Sud je utvrdio da se temeljem provedenih dokaza može s izvjesnošću utvrditi činjenično stanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva te odlučio zaključiti glavnu raspravu bez provođenja dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika koji, uredno pozvan, nije ispričao nedolazak na dva ročišta na koje je pozvan radi saslušanja, financijsko-knjigovodstvenog vještačenja jer je isto tužitelj predložio na okolnost da tuženik nije izvršio plaćanja po računima, a tuženik tu činjenicu ne osporava.

14. Iz prijedloga za ovrhu proizlazi da se pretežni dio računa, temeljem kojih je pokrenut ovršni postupak, odnose na uslugu davanja na korištenje apartmana uz uvećanje za trošak turističke pristojbe, na kojim računima je kao gost naveden CL, da se dva računa i to račun 293/1/2 od 31. kolovoza 2024 i račun broj 303/1/2 odnose na izdavanje dvokrevetnih soba uz uvećanje za trošak turističke pristojbe, te su na tim računima navedena i imena osoba korisnika dvokrevetnih soba.

15. Na tužitelju je teret dokazivanja ugovornog odnosa i visine tražbine, a na tuženiku teret dokazivanja vezan za prigovore aktivne pasivne legitimacije i zastare.

16. Povezujući sadržaj iskaza direktora tužitelja s iskazima dva saslušana svjedoka, sa sadržajem pisane dokumentacije u spisu, proizlazi:

- da je ŠL kao zakonski zastupnik tuženika sklopio ugovore s tužiteljem u usmenom obliku kojim je naručio uslugu smještaja sebe osobno, svoje kćeri i supruge u smještajnim prostorima tužitelja - apartmanima u [adresa] radi boravka u svrhu treninga i natjecanja kćeri direktora tuženika vezano za karting utrke u klubu Cobra, te radi smještaja dva radnika tuženika u dvokrevetnoj sobi u hotelu tužitelja u vremenskim periodima koje je tužitelj naveo u računima, koju uslugu je tužitelj izvršio, a tuženik nije platio naknade za izvršene usluge;

- da je tuženik pasivno legitimiran kao pravna osoba, a ne CL kao fizička osoba, sud je zaključio iz saslušanja direktora tužitelja i supruge direktora tužitelja koja je potvrdila da je bila prisutna telefonskom razgovoru zakonskih zastupnika stranaka kada je direktor tuženika potvrdio da će usluge platiti tuženik, a ista je iskazala kako je dobila i nalog od supruga, zakonskog zastupnika tužitelja, da račune ispostavi na tuženika jer je prema sklopljenom ugovoru tuženik obveznik plaćanja naknade za usluge.

17. Sud nema razloga ne pokloniti vjeru iskazima zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka jer su isti neproturječni i suglasni s pisanom dokumentacijom.

18. Iz liste prijave za nagradu [adresa] od 18. lipnja 2023. (str. 89 do 91 fizičkog spisa) jasno proizlazi prijava JLŠ, a saslušani svjedok je potvrdio da se radi o djetetu dobi od 14 godina, pa je logično da je ista boravila u [adresa] s obitelji, a ne sama. Na drugom od ispostavljenih računa 100/1/2 je upravo isti datum 18. lipnja 2023. naveden kao razdoblje korištenja apartmana. Iz navedenih dokaz proizlazi povezanost vremena održavanja utrka i vremena korištenja apartmana.

19. Računalni izvadak iz evidencije korisnika usluga ima unesene osobne podatke direktora tuženika s njegove osobne iskaznice, što ne bi bilo moguće da osoba nije bila korisnik usluge.

20. Tuženik nije prigovarao tome da radnici navedeni u računima koji se odnose na dvokrevetne sobe nisu radnici tuženika.

21. Sud smatra da bi zakonski zastupnik tuženika, da je prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije osnovan, pristupio na sud radi davanja iskaza na ročištu na koje je uredno pozvan dana 28. listopada 2025. i 16. prosinca 2025. i opravdao nepristupanje na ročišta na koje je uredno pozvan radi saslušanja.

22. Sud po čl. 590. Zakona o obveznih odnosim ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev u odnosu na glavni zahtjev jer je u postupku utvrđena činjenica da je tuženik naručio, a tužitelj mu osigurao korištenje usluge korištenja apartmana, odnosno dvokrevetnih soba na sljedeće datume:

- 12. lipnja 2023. koja usluga je fakturirana u računu 94/1/2, zajedno sa troškom turističke pristojbe;

- 18. lipnja 2023. koja usluga je fakturirana u računu 100/1/2, zajedno sa troškom turističke pristojbe;

- od 12. listopada 2023. do 15. listopada 2023. koja usluga je fakturirana u računu 217/1/2, zajedno sa troškom turističke pristojbe;

- od 28. kolovoza 2024. do 31. kolovoza 2024. koja usluga je fakturirana u računu 293/1/2, zajedno sa troškom turističke pristojbe

- 6. rujna 2024. koja usluga je fakturirana u računu 303/1/2, zajedno sa troškom turističke pristojbe,

a nije utvrđeno da bi tuženik platio ugovorenu naknadu za usluge korištenja apartmana i dvokrevetnih soba u hotelu uvećanu s troškom turističke pristojbe, a tuženik se niti ne poziva da je te usluge platio, nego se poziva na činjenicu da usluge nisu naručene od tuženika niti dane od tužitelja, ali ne obrazlaže gdje su obitelj zakonskog zastupnika tuženika i radnici tuženika koristili usluge smještaja u [adresa], ako ne kod tužitelja, pa su prigovori tuženika neobrazloženi i nedokazani.

23. Tuženik ne ulaže prigovor na cijene usluga navedene u računima pa činjenica cijene usluga nije niti sporna.

24. Sud smatra da nije osnovan prigovor tuženika da nisu postojale zakonske osnove za izdavanje platnog naloga (opisan u toč. 7. obrazloženja) jer je tužitelj podnio ovršni prijedlog temeljem računa kao vjerodostojnih isprava u kojima je naveo iznosa novčanih obveza i datume valuta pa i druge podatke temeljem kojih je jasno o kakvoj se tražbini radi, pa je odlučeno kao u izreci u toč. I po čl. 452. stavak 2. ZPP-a.

25. Po čl. 451. st. 3. ZPP-a održan je na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na isplatu glavnice utuženog iznosa u cijelosti, a djelomično u odnosu na zahtjev za isplatom zateznih kamata.

26. Tužitelj u ovršnom prijedlogu traži kamate na ukupni iznos neplaćene glavnice od 1.269,62 eura od prvog idućeg dana od dana izdavanja pojedinih računa od datuma koji je naveden kao datum valute.

27. Na tužitelju je teret dokaza činjenice koji datum su stranke dogovorile kao datum dospijeća obveze.

28. Tužitelj na tu okolnost nije predložio dokaze.

29. Tuženik tvrdi da račune nije primio pa u postupku nije dokazana činjenica što su stranke dogovorile u pogledu dospijeća tražbine. Stoga sud smatra da tužitelj po pravilu o teretu dokazivanja čl. 221.a ZPP-a nije dokazao činjenicu da su stranke ugovorom odredile dospijeće tražbine.

30. Stoga, do primjene dolazi odredba čl. 277. ZOO-a koja propisuje da dospijeće tražbine nastaje kad vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze te čl. 11. st. 3. i 4. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15, dalje ZFPPN) koji propisuje da ako ugovorom nije ugovoren rok za ispunjenje obveze dužnik je dužan bez potrebe da ga vjerovnik na to pozove ispuniti novčanu obvezu u roku od 30 dana koji rok po stavku 4. istog propisa teče od dana kada je vjerovnik ispunio svoju obvezu, ako nije moguće sa sigurnošću utvrditi dan primitka računa ili drugog odgovarajućeg zahtjeva za isplatom.

31. Tuženik osporava da je primio račune prije pokretanja spora, a tužitelj ne dostavlja dokaz da li je i kada račune temeljem kojih je pokrenuo ovršni postupak dostavio tuženiku pa sud zaključuje da nije dokazana činjenica da je tuženik račune primio prije nego što mu je dostavljen ovršni prijedlog, ali to nije od značenje za postojanje obveza jer je račun ramo poziv za plaćanje.

32. Sud zaključuje da se sa stupnjem izvjesnosti može utvrditi relevantna činjenica kada je tužitelj pružio usluge tuženiku, a da su to upravo datum koje je tužitelj naveo u pojedinim računima u rubrici "razdoblje/period" u kojoj rubrici je tužitelj u računima evidentirao kada je pružio usluge smještaja.

33. Stoga sud primjenom čl. 3. i 4. ZFPPN-a zaključuje da je dospijeće obveze tuženika isplatiti naknadu nastupilo za tražbinu iskazanu u svakom od pojedinih računa od dana koji je u računu naveden kao datum kada je tužitelj pružio uslugu smještaja i to kako slijedi:

- za tražbinu po računu br. 94/1/2 od 12. lipnja 2023. u kojem je navedeno da se odnosi na period 12. lipnja 2023. i u kojem tužitelj traži iznos od 344,76 eura, datum dospjelosti tražbine je 30 dana od datuma koji je naveden kao datum izvršenja obveze tužitelja 12. lipnja 2023., dakle datum 12. srpnja 2023.;

- za tražbinu po računu br. 100/1/2 od 18. lipnja 2023. u kojem je navedeno da se odnosi na period 18. lipnja 2023. i u kojem tužitelj traži iznos od 86,19 eura, je 30 dana od datuma koji je naveden kao datum izvršenja obveze tužitelja 18. lipnja 2023., dakle datum 18. srpnja 2023.;

- za tražbinu po računu br. 217/1/2 od 15. listopada 2023. u kojem je navedeno da se odnosi na period 12.10.2023. -15.10.2023. i u kojem tužitelj traži iznos od 258,57 eura, tražbine je 30 dana od datuma koji je naveden kao datum izvršenja obveze tužitelja 15. listopada 2023., dakle datum 14. studenog 2023.;

- za tražbinu po računu br. 293/1/2 od 31. kolovoza 2024. u kojem je navedeno da se odnosi na period 28.8.2024. -31.8.2024. i u kojem tužitelj traži iznos od 243,56 eura, tražbine je 30 dana od datuma koji je naveden kao datum izvršenja obveze tužitelja 31. kolovoza 2024., dakle 30. rujna 2024.

- za tražbinu po računu br. 303/1/2 od 6. rujna 2024. u kojem je navedeno da se odnosi na period 6. rujna 2024. i u kojem tužitelj traži iznos od 336,54 eura, tražbine je 30 dana od datuma koji je naveden kao datum izvršenja obveze tužitelja 6. rujna 2024., dakle 6. listopada 2024.

34. Dakle, sud ne prihvaća da bi datumi dospijeća tražbine bili datumi koje tužitelj navodi u računima kao datume valute nego zaključuje da je dospijeće tražbine nastupilo 30 dana od datuma za koji se može utvrditi da su bili dani izvršenja obveze tužitelja.

35. Sud je odbio prigovor zastare jer se radi o tražbini po osnovu ugovora o isporuci usluge između dva trgovačka društva pa se primjenjuje za pitanje zastare čl. 228. ZOO-a , a nije utvrđeno da bi ovršni prijedlog bio podnesen po isteku roka od tri godine od dospijeća najranije dospjele tražbine.

36. Najstarija tražbina je po računu br. 94/1/2 od 12. lipnja 2023. u kojem je navedeno da se odnosi na period 12. lipnja 2023. i u kojem tužitelj traži iznos od 344,76 eura, datum dospjelosti tražbine je 30 dana od datuma koji je naveden kao datum izvršenja obveze tužitelja12. lipnja 2023., dakle datum 12. srpnja 2023., a ovršni prijedlog je podnesen dana 17. listopada 2024. prema sadržaju prijedloga za ovrhu (str. 3 fizičkog spisa), što znači da je podnesen prije isteka roka od 3 godine od dospijeća najranije dospjele tražbine.

37. Stoga, sud djelomično odbija tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev za isplatom kamata za razdoblje od prvog idućeg dana od datuma za koje proizlazi da je tužitelj izvršio obveze kako je tužitelj te datume naveo u pojedinim računima do datuma za koje je sud utvrdio da su datumi dospijeća obveze za iznose po pojedinim računima jer tužitelj zahtjev za isplatom kamata postavlja od prvih idućih dana za iznose po pojedinim računima od datuma koji su navedeni kao datumi izvršenja obveze tužitelja odnosno kao datumi valute u računima.

38. Tužitelj postavlja zahtjev za isplatom kamata na iznose po pojedinim računima kako slijedi:

- na iznos od 344,76 eura od 13.6.2023. do isplate,

- na iznos od 86,19 eura od 19.6.2023. do isplate,

- na iznos od 258,57 eura od 16.10.2023. do isplate,

- na iznos od 243,56 eura od 1.9.2024. do isplate,

- na iznos od 336,54 eura od 7.9.2024. do isplate.

39. Sud tužitelju dosuđuje zatezne kamate na pojedine iznose po pojedinim računima kako slijedi:

- na iznos od 344,76 eura od 12.7.2023. do isplate,

- na iznos od 86,19 eura od 18.7.2023. do isplate,

- na iznos od 258,57 eura od 14.11.2023. do isplate,

- na iznos od 243,56 eura od 30.9.2024. do isplate,

- na iznos od 336,54 eura od 6.10.2024. do isplate.

40. Stoga je sud djelomično odbio sudbeni zahtjev za isplatom kamata na iznose glavnica po pojedinim računima kako slijedi:

- na iznos glavnice od 344,76 eura od 13.6.2023. do 11.7.2023.

- na iznos glavnice od 86,19 eura od 19.6.2023. do 17.7.2023.

- na iznos glavnice od 258,57 eura od 16.10.2023. do 13.11.2023.

- na iznos glavnice od 243,56 eura od 1.9.2024. do 29.9.2024.

- na iznos glavnice od 336,54 eura od 7.9.2024. do 5.10.2024.

41. Osnova i visina dosuđenih zateznih kamata se temelji na čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a jer je utvrđeno da dospjela tražbina s osnova izvršene usluge nije plaćena u roku dospijeća, a radi se o trgovačkom ugovoru, ugovoru o djelu, između dva trgovačka društva.

42. Sud cijeni kao osnovan zahtjev tužitelja za isplatom ovršnih troškova koji su nastali u svezi vođenja parnice i to za sastav ovršnog prijedloga prema V.P.S. -u glavnog zahtjeva, dosuđen je tužitelju trošak od 150,00 eura po Tbr. 11. st. 1. Tarife o nagradi i naknadi troškova odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OTH) uz uvećanje za PDV po Tbr. 42. OTH-a - 187,50 eura, te trošak jedne dostave javnog bilježnika i nagrade u iznosu od 10,00 eura uz uvećanje za PDV – 12,50 eura (sukladno računu javnog bilježnika str. 41 fizičkog spisa i dokaz o plaćanju tog računa - potvrda o provedenom nalogu str. 49 fizičkog spisa) po čl. 5. i 9. Pravilnik o naknadi i nagradi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21 i 18/22), pa je ukupno osnovan trošak u iznosu od 200,00 eura od troškova ovršnog postupka, pa je tužitelj odbijen sa zahtjevom za iznos od 12,50 eura jer, iako tužitelj određeno postavlja zahtjev da traži trošak javnog bilježnika u iznosu od 25,00 eura (troškovnik str. 133 spisa), tužitelj nije dostavio dokaz da je javnom bilježniku platio više od 12,50 eura troškova.

43. Tužitelj je do dana donošenja ove presude podnio određen zahtjev po čl. 164. st. 1. ZPP-a za naknadu pristojbe na presudu pa mu je taj trošak koji će nastati po Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19, 92/21, 37/23) i Zakonu o sudskih pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23) bilo moguće priznati u ovoj odluci.

44. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u odnosu na glavni zahtjev pa je trošak tužitelju priznat po čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbama OTH-a prema V.P.S.-u postavljenog zahtjeva od 1.269,62 eura.

45. Prema V.P.S.-u vrijednost jedne pune radnje u postupku je 100 bodova, što je uz primjenu vrijednosti boda po Tbr. 54. OTH-a od 2,00 eura, 200,00 eura za jednu punu radnju u postupku, ali je sud tužitelju priznao naknadu troškova postupka po čl. 154. stavak 1. ZPP-a, uzevši u obzir da je tužitelj za jednu punu radnju u postupku tražio naknadu u iznosu od 75 bodova pa je istu naknadu moguće priznati samo u okviru zahtjeva:

- za pristup na ročišta: dana 26. svibnja 2025. – pripremno ročište na kojoj je raspravljano o glavnoj stvari po Tbr. 9. t. 1. OTH-a u iznosu od 150,00 eura;

- za pristup na ročište 28. listopada 2025. koje je odgođeno prije početka raspravljanja, iz razloga što zakonski zastupnik tužitelja nije pristupio na ročište, tužitelju nije priznata naknada jer je to ročište odgođeno zbog slučaja na strani tužitelja pa se naknada za pristup na to ročište može priznati samo tuženiku,

- za pristup na ročište 16. prosinca 2025. na kojima je raspravljano o glavnoj stvari, odnosno izvođeni su dokazi saslušanjem je priznata naknada za pristup punomoćnika u iznosu od 150,00 eura po Tbr. 9. toč. 1. OTH-a;

- za sastav podneska od 16. travnja 2025. koji je očitovanje na prigovor u priznata je naknada u iznosu od 150,00 eura po Tbr. 8. t. 1. OTH-a;

- za trošak pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura po čl. 155. stavak 1. ZPP-a;

- za trošak PDV-a na radnje zastupanja jer je taj trošak po čl. 164. stavak 1. ZPP-a određeno zatražen iznosom od 187,50 eura u troškovniku, a od tog troška je po Tbr. 42. OTH-a priznat iznos od 112,50 eura.

46. Tužitelju nije priznat trošak goriva, cestarine i parkinga koje traži u troškovniku predanom nakon zaključenja glavne rasprave jer se takav trošak odvjetnika ne priznaje po čl. 155. st. 1. ZPP-a kao nužan trošak jer je punomoćnik mogao angažirati i zamjenu sa sjedištem pisarnice u Slavonskom Brodu.

47. Putne troškove svjedoka tužitelj nije određeno zatražio u troškovniku pa mu isti po čl. 164. st. 1. ZPP-a nisu mogli biti priznati.

48. Tužitelju je ukupno priznato s osnova parničnog troška, bez troška ovrhe povezanog s parnicom, iznos od 615,59 eura, a tužitelj je zatražio s osnove naknade troškova parničnog postupka iznos od 1.065,62 eura, pa je tužitelj odbijen sa zahtjevom za iznos od 450,03 eura.

49. Rješenjem o ovrsi su kamate određene na ovršni trošak od donošenje rješenja o ovrsi do isplate, a prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, o ovršnim troškovima se odlučuje presudom, pa niti kamate na ovršni trošak nije moguće dosuditi od donošenja rješenja o ovrsi, nego od presuđenja.

50. Kamate na ovršni i parnični trošak, koji ovršni trošak je nastao u vezi parnice, su dosuđene od dana donošenja ove presude po čl. 151. st. 1. ZPP-a u visini kamatne stope po čl. 29. st. 2. ZOO-a kao za ostale odnose.

51. Tuženiku koji nije uspio u sporu u odnosu na glavni zahtjev po čl. 154. čl. 1. ZPP-a nije priznat trošak koji je određeno zatražio troškovnikom uz podnesak od 28. listopada 2025. u iznosu od 1.375,00 eura, a tražio je i trošak pristojbe koji nije tražio u određenom iznosu po čl. 164. st. 1. ZPP-a pa mu taj zahtjev ne bi bilo moguće priznati i da je uspio u sporu.

U Slavonskom Brodu 21. siječnja 2026.

Sutkinja:

Daniela Martini Maoduš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke. Žalba se predaje putem ovog suda za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

Presuda se može pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

DNA:

- Tužitelju, putem e-Oglasne ploče

- Tuženiku, po punomoćniku, putem e-Oglasne ploče