Posl.br P-85/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

I

RJEŠENJE

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu Petronela Jakobušić u pravnoj stvari tužitelja NL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku UL, protiv tuženika VL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku OL, radi Sporovi iz nasljeđivanja, nakon zaključene glavne rasprave 11. prosinca 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 21. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija s tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje da je ništava oporuka koju je sačinila sada pok. ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 24.03.2017.g., a koja je proglašena 22.11.2019.g. kod javnog bilježnika u Dubrovniku Nikše Mozara pod posl. br. O.1261/19, UPP/OS-167/19."

riješio je

I Određuje se vrijednost predmeta spora od 26.544,69 eura.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka od 4.500,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegova majka, pok. ZL pok. Nikole iz Dubrovnika, koja je preminula dana **.**.2019., sastavila je oporuku dana 24. ožujka 2017.g. kojom je odredila tuženicu svojom jedinom nasljednicom. Oporuka iz točke 1. ove tužbe proglašena je 22. studenog 2019.g. pod posl. br. O. 1261/19, UPP/OS-167/19 kod javnog bilježnika u Dubrovniku Nikše Mozara, a na ročištu za ostavinsku raspravu od dana 28. siječnja 2020.g. tužitelj je osporio oporuku radi svih zakonom predviđenih razloga, a podredno zbog povrede nužnog dijela. Slijedom navedenog Općinski sud u Dubrovniku tužitelja je rješenjem posl. br. O-1261/2019 od dana 09. prosinca 2020.g. uputio na parnicu radi utvrđenja da oporuka iz točke 1. ove tužbe nije pravovaljana. Naime, tužiteljeva majka pok. ZL bila je psihijatrijski bolesnik te se u Općoj bolnici Dubrovnik liječila od anksiozno- depresivnog poremećaja s kontinuiranim znakovima pogoršavanja stanja bolesti, sve to unatoč propisanoj medikamentoznoj terapiji.Slijedom pogoršanja stanja bolesti, u povijesti bolesti za pok. ZL česte su napomene psihijatra, dr. Nade John, kako stanje pacijentice nije zadovoljavajuće i da ista nije djelatno sposobna, kakve napomene su stavljene nakon kontrolnog pregleda od 21.03.2000.g. te 11.04.2000.g.Slijedom napretka bolesti na način na koji je to opisano u prethodnoj točki ove tužbe, pok. IL nakon psihijatrijskog pregleda od dana 27. srpnja 2000.g. naloženo je podvrgnuti se psihologijskom testiranju radi uvida u tegobe i eventualnu prognozu. Sukladno navedenom pok. ZL pribavila je nalaz i mišljenje prof. KL, psihologa pri Službi za psihijatriju- Kabinet za kliničku psihologiju Opće bolnice Dubrovnik od dana 05. rujna 2000.g. kojim je konstatirano da nalazi govore o poremećaju prilagodbe te žalovanja.Nakon pribavljenog nalaza i mišljenja psihologa iz točke 4. ove tužbe, a uvidom u isti, nakon kontrolnog psihijatrijskog pregleda konstatirano je da se u pacijentice radi o aknsiozno- depresivnom poremećaju s jasno smanjenim kapacitetom prilagodbe na stres uz žalovanje koje prelazi iste dimenzije i stiče se utisak depresivnog poremećaja. Za bitno je istaknuti da je i sam psihijatar ukazao nakon kontrolnog pregleda iz točke 5. ove tužbe na okolnost da treba biti obazriv obzirom na hereditarnu stigmu. Naime, majka pok. ŠL, pok. LL, bila je dugogodišnji duševni bolesnik sa verificiranim dijagnozama šifre F 20 i F 07.9, koja je liječena u nekoliko navrata na psihijatrijskom odjelu, a kako to proizlazi i iz povijesti bolesti pok. SL iz 2001.g. do 2003. g. izađene po psihijatru, dr. med. Hrvoju Markoviću. Slijedom navedenog pok. LL, majka tužiteljeve majke, pravomoćnim rešenjem Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. I.R. 96/00 od 11. svibnja 2001.g. djelomično lišena poslovne sposobnosti te kao takva nije bila sposobna samostalno raspolagati niti upravljati imovinom, plaćom ili drugim stalnim novčanim primanjima, odlučivati o zapošljavanju te davati izjave koje se tiču osobnih stanja. je s vremenom psihičko stanje tužiteljeve majke pok. ŠL postalo lošije svjedoče nalazi dr. med. specijalista psihijatrije Nade John iz 2012.g. koja je takvim nalazima postavila dijagnoze F32.2, F32.3, F 33.3, F43.0 te G44. Nastavno na navode iz točke 6. ove tužbe ističe se kako je Nalazom Protokol broj: 2012/001228 od dana 05. travnja2012.g. liječnica naložila provođenje psihologijskog testiranja zbog dojma psihotične sl. aktualnog depresivnog poremećaja, ali i pozitivnog herediteta, koje psihologijsko testiranje je rezultiralo nalazom i mišljenjem psihologa prof. NLM od dana 10. svibnja 2012.g., koja se istim zaključno navela da nalazi govore o depresivnom poremećaju (F.32.2), s akutnim stresnim pomakom (F43.0), s psihosomatizacijskim pomakom (F54). Nastavno na ranije tužbene navode koji govore u prilog tvrdnji o nesposobnosti za rasuđivanje oporučiteljice, ističe se kako, unatoč postavljenim naprijed navedenim dijagnozama te s tim u vezi propisanoj medikamentoznoj terapiji, navodi se kako pok. ZL takvu terapiju nije konzumirala u skladu sa liječničkom uputom, a sve obzirom da se u njezinu stanu još uvijek nalaze desetci neiskorištenih kutija propisanih lijekova. Nadalje, a u svezi mentalnog zdravlja pok. ŠL, ističe se kako je ista, ne konzumirajući propisanu terapiju, rješenje za životne probleme s kojima se suočavala i o kojima je iskazivala prilikom kontrolnih pregleda iz prethodnih točaka ove tužbe u konačnici pokušala pronaći konzultirajući se s vjerom i vidovnjacima, među kojima i sa EL, na koje konzultacije je trošila velike količine novca i čije je sugestije o načinu života, u smislu datuma koji označavaju slabost ili snagu, dobrih datuma i dana, boja i kristala, detaljno bilježila u svojim rukopisima i istima se rukovodila.O dimenzijama pogoršanja psihičkog stanja tužiteljeve majke svjedoči i okolnost da je u slučaju pogoršanja Nalazom Protokol broj: 2012/001625 od dana 17. svibnja 2012.g., Nalazom Protokol broj:

2012/001482 od dana 20. lipnja 2012.g. te Nalazom Protokol broj: 2012/002569 od dana 02. kolovoza 2012.g. kao zaključak navedena i hospitalizacija da bi konačno Nalazom Protokol broj: 2012/003653 od dana 08. studenog 2012.g. tužiteljeva majka bila i naručena na hospitalizaciju 12. studenog 2012.g u 9 sati. Slijedom navedenog, odnosno obzirom da pok. ZL bolujući od prethodno navedenih poremećaja nije bila u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, odnosno da nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem, oporuka pok. ŠL pok. Nikole jest ništava pa tužitelj podnoseći ovu tužbu predlaže N da nakon provedene rasprave donese presudu kojom se utvrđuje da je oporuka nišrava.

2. Odgovarajući na tužbu, tuženica ističu da navodi iz historijata tužbe nisu osnovani, te predlaže odbiti kao neosnovan u tužbi istaknuti tužbeni zahtjev i tužitelja obvezati da tuženici naknadi troškove parničnog postupka. Nadalje, tuženica prigovara da je vrijednost spora suviše nisko naznačena, a imajući u vidu da je predmet spora valjanost oporuke pok. ŠL, kojom oporukom je je ona tužiteljici oporukom ostavila svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, pored ostalog i stan u [adresa], površine 57 m2 sa pripadajućom drvarnicom i odgovarajućim dijelom cijele nekretnine, vrijednosti znatno iznad 200.000,01 HRK, koliko je u tužbi označena vrijednost spora. Stoga tuženica traži da sud u skladu sa člankom 40. stavak 3. ZPP odredi vrijednost predmeta spora, jer samo označeni stan vrijedi više od 500.000,00 HRK. Izjašnjavajući se o navodima tužbe, tuženica ističe da ti navodi nisu utemeljeni, pošto ni iz dokaza predloženih u tužbi ne proizlazi da pok. ZL ne bi bila sposobna za rasuđivanje u trenutku sastavljanja oporuke 24. ožujka 2017. godine. Naime, medicinska dokumentacija za pok. ZL koja je dostavljena uz tužbu, datira iz razdoblja 2000. do 2002. godine, te iz 2012. godine, pa se tom dokumentacijom ne može dokazivati osnovanost tužbenog zahtjeva. No neovisno o tome, ni jedna od za pok. ZL u toj dokumentaciji verificiranih dijagnoza ne upućuje a niti može upućivati na okolnost da ona u bilo kojem trenutku nije bila sposobna za rasuđivanje. Uostalom, sam tužitelj je tužbi priložio rješenje Centra za socijalnu skrb Dubrovnik od 20. srpnja 2001. godine, kojim je pok. ZL (tada HL) bila postavljena za skrbnicu svojoj majci TL, pa upravo ta činjenica sama po sebi pobija navode tužitelja, jer je notorno da se za skrbnika nikad neće postaviti osoba za koju postoji i minimum sumnje da nije sposobna za rasuđivanje. Nadalje, sadržaj vlastoručno sastavljene oporuke pok. ŠL sasvim jasno ukazuje da ju je sačinila osoba koja je itekako bila sposobna za rasuđivanje, koja je bila svjesna značenja svog očitovanja i njegovih posljedica, te je bila u stanju vladati svojom voljom. Stoga tuženica smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan i da ga treba odbiti, s tim da se ne protivi prijedlozima tužitelja da se pregleda medicinska dokumentacija za pok. ZL, naznačena u točkama 3., 4. i 7. historijata tužbe. Tuženica je suglasna i sa prijedlogom tužitelja da se on sasluša kao stranka, ali predlaže da se saslušaju obje parnične stranke, a ne samo tužitelj. U odnosu na preostale dokazne prijedloge tužitelja: a) da se pregleda medicinska dokumentacija za majku pok. ŠL, b) da se pregledaju fotografije, c) te da se sasluša svjedok ŽL.Tuženica ističe da se tim dokazima ne može utvrđivati sposobnost za rasuđivanje pok. ŠL, zbog čega se protivi izvođenju tih dokaza, pošto su oni potpuno nepotrebni i samo bi nepotrebno odugovlačili ovaj postupak.

3. Tužitelj podneskom od 01. lipnja 2022. godine u bitnome navodi da je ZL u vrijeme pisanja oporuke nije bila u stanju vladati svojom voljom zbog svoje teške, dugotrajne psihičke bolesti koja je dijagnosticirana kao depresivni poremećaj (F32.2) sa akutnim stresnim pomakom (F43.0) s psihosomatizacijskim pomakom ( F54), koju je sačinila vođenja promijenjenim, iracionalnim i nerealnim rasuđivanjem i da nije bila sposobna shvatiti značenje svog očitovanja i njegove posljedice. Navodi da unatoč propisanoj medikamentoznoj terapiji, takvu terapiju nije konzumirala u skladu sa liječničkom uputom te smatra da se s vremenom njezino psihičko stanje moglo samo pogoršati.

4. Sud je pregledao isprave priložene u spisu:

-preslik oporuke pok. ŠL, pok. Nikole od 24. ožujka 2017. ovjerena pred javnim bilježnikom Nikšom Mozarom iz Dubrovnika 22. studenog 2019 (l.s.6-8)

-povijest bolesti za pok. HL (Murgović) (l.s.9-17)

-nalaz i mišljenje psihologa, Opća bolnica Dubrovnik, Služba za psihijatriju, Kabinet za kliničku psihologiju od 05. rujna 2000. (l.s.18)

-povijest bolesti za ZL (l.s.19-21)

-rješenje Centra za socijalnu skrb Dubrovnik, Klasa: UP/I-552-02/01-01/24, UR broj 2117-24-02-01-02/D.R. od **.**.2001. (l.s.22)

- rješenje Centra za socijalnu skrb Dubrovnik, Klasa: UP/I-552-02/02-01/37, UR broj 2117-24-02-02-02/D.R. od **.**.2002. (l.s.23)

-nalazi Opća bolnica Dubrovnik za ZL (l.s.24-25, 27-30)

- nalaz i mišljenje psihologa, Opća bolnica Dubrovnik, Služba za psihijatriju, Kabinet za kliničku psihologiju od 10. svibnja 2012. (l.s. 26)

-fotografije (l.s.31-33)

-nalaz Opća bolnica Dubrovnik za ZL (l.s.47-51, 105)

-zapisi bilježeni rukopisom ŠL (l.s.52-80)

-rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj O-1261/19 od 09. prosinca 2019. (l.s.89-91)

- rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj O-1261/19 od 20. travnja 2020. (l.s.92-96)

-rješenje Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-2369/2020-3 od 16. rujna 2020. (l.s.97-101)

-otpusno pismo Opća bolnica Dubrovnik za ZL od 13. prosinca 2022. (l.s.104)

-dopis Opća bolnica Dubrovnik, Odjel psihijatrije sa medicinskom dokumentacijom za ZL od 11. veljače 2025. (l.s.154-156)

-nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju, specijalista psihijatrije, dr. med. Nikole Sikirice od 26. listopada 2025. (l.s.162-169)

- uvid u ostavinski postupak ovog suda O-1261/2019

5. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆL, ML, ČL, ULM, RL rođ. ML, te saslušanjem parničnih stranaka tužitelja NL i tuženice VL. Sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku psihijatrijske struke Dr. Nikola Sikirica iz Splita koji je izradio Nalaz i mišljenje i dao usmeni Nalaz i mišljenje.

6. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka DL koji je prema navodima tužitelja preminuo tijekom postupka. Sud nije posebno cijenio iskaze tužitelja i tuženice kao i iskaze saslušanih svjedoka o okolnostima koje nisu od utjecaja na rješavanje ovog predmeta spora.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Nije osnovan tuženičin prigovor vrijednosti predmeta spora kao suviše nisko određen. Naime, tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora s 200.001,01 kuna (26.544,69 eura), dok tuženica prigovora da je samo vrijednost stana viša od 500.000,00 kuna (66.361,00 eura) ne dostavljajući dokaze o navodnoj vrijednosti više od 500.000,00 kuna odnosno o vrijednosti nasljednog prava, pa je sud po slobodnoj ocjeni odredio da je vrijednost od 26.544,69 eura.

9. Iz provedenog dokaznog postupka i pregledanih isprava proizlazi:

- da se vodio ostavinski postupak O-1261/2019da iza pok ZL preminule **.**.2019., da je jedini zakonski nasljednik sin NL, da je rješenjem ovoga suda pod posl.br. O-1261/2019 od 09. prosinca 2020. godine određen prekid ostavinskog postupka, te je sin ostaviteljice NL upućen pokrenuti parnicu protiv oporučne nasljednice VL radi utvrđenja da oporuka nije pravovaljana, do pravomoćnog okončanja parničnog postupka,

- da je prema obrazloženju rješenja ostaviteljica raspolagala svojom imovinom oporukom od 24. ožujka 2017., kojom je svojom univerzalnom nasljednicom odredila VL, a kojom je svog jedinog zakonskog nasljednika, sina NL, isključila iz nasljedstva, kao i da je oporuka ostaviteljice proglašena kod javnog bilježnika u Dubrovniku Nikše Mozare na zapisniku od 22. studenoga 2019,

- da je oporučna nasljednica VL putem punomoćnika priznala oporuku ostavitelja kao pravovaljanu i istinitu, dok je zakonski nasljednik prihvatio nasljedstvo koje mu pripada po zakonu, a putem punomoćnika je osporio pravovaljanost oporuke iz svih zakonom predviđenih razloga, a podredno zbog povrede nužnog dijela,

- da u odnosu na sadržaj oporuke o isključenju zakonskog nasljednika iz nasljedstva, oporučna nasljednica se putem punomoćnika pozvala na isključenje nasljednika, dok je zakonski nasljednik putem punomoćnika naveo kako obzirom da osporava pravovaljanost oporuke, tako osporava i cjelokupan sadržaj oporuke (pa i u smislu opravdanosti njegovog isključenja od nasljeđivanja),

- da je sud naveo da s obzirom da je isključenje zakonskog nasljednika izričito navedeno upravo u oporuci koju zakonski nasljednik osporava, potrebno prvotno utvrditi da li je oporuka ostaviteljice pravovaljana, te da će o navedenom utvrđenju ovisiti daljnja odluka u ovom postupku u odnosu na osporavanje opravdanosti isključenja zakonskog nasljednika,

- da se pok. ZL liječila po psihijatru po dijagnozi F.32.2, a kasnije 2012 po F.43.0 i F54, 2002. godine i da medicinska dokumentacija potječe od 2002. pa od 2012-2013.

10. Svjedok ĆLsusjed u bitnome iskazuje da je ZL imala "čudno" ponašanje jer bi se nekad javila, a nekada ne bi kad bi prošla pored njega. Nije dolazila na sastanke stanara, ili bi se pojavila na kraju sastanka te bi davala nekakve primjedbe…..dugo kucao na vrata i lupao na vrata što bi znalo trajati po par sati sigurno, a da mu ZL ne bi otvarala vrata te je znao i bacati kamenčiće na balkon te je dozivao iz vrta….Prvo je rekla da ne želi uopće otvoriti šupu jer je uredila, a onda bi se dogovorili da će šupu ipak otvoriti te se ne bi pojavila u dogovoreno vrijeme.

11. Svjedok MLsusjede u bitnome proizlazi da je s ZL bila u dobrosusjedskim odnosima, javila bi se jedna drugoj kad bi se srele ovisno o tome kako bi ZL bila raspoložena. Naime, ZL bi se nekad javila a nekad ne bi javila. Sa ZL bi razgovarala isključivo o mačkama koje je imala, voljela je životinje. Osim toga ZL s njom nije razgovarala o svom zdravstvenom stanju, obiteljskoj situaciji"…. da se sjeća da je optuživala tetku od njezinog supruga da joj je razdijelila robu, da su joj pokrali robu. Jedno vrijeme je bila dobrog raspoloženja i zadovoljna zbog renovacije stana i cijelom situacijom, a onda kasnije krenula s pričom u vezi te robe i ne bi se lijepo javljala kao ranije.

12. Svjedok BLsusjeda u bitnome iskazuje da je ZL bila vrlo draga osoba i da joj je teško sada iskazivati o svemu ovome. Na primjer ZL bi bila takva da bi znala zamoliti stanare da zatvaraju ulazna vrata kako ne bi bio propuh što bi stanare i ispoštovali i zatvarali vrata a da bi onda nakon nekog perioda došla i bunila se i napadala stanare jer su zatvarali vrata. Iskazuje da je njome poznato da je ZL imala psihičkih problema. Misli da je ZL odlazila na liječenje zbog svog zdravstvenog stanja. Sjeća se ad je jedno vrijeme ZL živjela u [adresa] te joj je pričala da bi liječnicima u [adresa] rekla da se liječi u Dubrovniku a liječnicima u Dubrovniku da se liječi u [adresa]. Ona joj je znala savjetovati da redovno uzima terapiju ali ona to ne bi prihvatila dobro jer bi mislila da joj ona želi nešto loše.ZL bi bila takva da bi znala zamoliti stanare da zatvaraju ulazna vrata kako ne bi bio propuh što bi stanare i ispoštovali i zatvarali vrata, a da bi onda nakon nekog perioda došla i bunila se i napadala stanare jer su zatvarali vrata. pričala da bi liječnicima u [adresa] rekla da se liječi u Dubrovniku, a liječnicima u Dubrovniku da se liječi u [adresa].ZL je stalno imala faze "normalnog ponašanja" a potom fazu " nestabilnog ponašanja" kada je znala vikati, vrijeđati te bi kasnije i sama znala govoriti da ne zna što joj je bilo da se tako ponašala.Pred kraj života ZL se dosta povukla i zatvorena u tom stanu kao da je imala neke strahove. Prije je ona znala svakodnevno izlaziti i šetati se kroz uvalu i dolazila bi kod drugih stanara ispred zgrade i komunicirala. Kroz taj period ona i majka su se pitale je li možda ponovno odselila u [adresa] jer je opće ne bi čuli pa bi tada znali pokucati na vrata i zvali bi je na što bi se ona javila te bi je s vrata pitali kako je, svakako bila je puno preplašenija nego ranije. Zadnjih mjeseci pred smrt uopće je ne bi viđala ispred stana ili zgrade da šeta.ZL imala i ranije, uvijek je govorila kao je je "usmjereno nešto protiv nje" odnosno da će joj nešto biti učinjeno nažao od strane svih-od stanara, na poslu, stalno je bila sa nekim u konfliktu. Prvi ugovor na par mjeseci bi uredno odradila a već drugi bi već bio problem kada bi govorila da su svi protiv nje, da joj podmeću na poslu, da joj kradu na broju odrađenih sati i na iznosu plaće i slično. Sjeća se da je u tijeku razvoda tražila i zabranu pristupa bivšem suprugu U da bi kasnije kad je U preminuo nakon što su već dulje vrijeme bili razvedeni ona osvanula u crnini te se naljutila na susjede jer joj nisu došli izraziti sućut." Poznato joj je da je ZL imala i drugih zdravstvenih problema te je hodala jedno vrijeme sa štakom a zajedno su išle na vježbe u bolnicu. Bilo je više verzija priče što joj se dogodilo, a što joj je ZL sama ispričala, jedna verzija je bila da je bila opterećena na poslu a druga da se poskliznula i pala na poslu. To je bilo prije nekih 10 godina 2015. -2016. Njoj je poznato da je ZL bila jedno vrijeme hospitalizirana ali ne zna jeli radi psihičkih problema ili problema sa kralježnicom. Nadalje odgovara da njoj ZL nikada nije rekla da je imala lom kralješka.

13. Svjedok VLM u bitnome iskazuje da su ZL su svi voljeli ali se znala posvađati sa svom okolinom. Jednom prilikom par godina prije smrti nazvala ju je na posao i rekla "brzo zovi policiju jer ti susjed ubija mamu", na što se ona jako uznemirila ali je ipak prvo nazvala svoju majku i saznala da to ništa nije bila istina.imala oscilacije koje su se manifestirale i išle od euforije i pokazivanja ljubavi prema cijelom svijetu pa sve do agresije u obliku verbalnih svađa. Znala se svađati i sa susjedima. ZL se bila odselila u [adresa] i bila je rekla da se seli zauvijek i rekla joj je da je u [adresa] lijepo i zeleno i da će tamo ostati živjeti .

14. Svjedok OLM u bitnome iskazuje da koliko je njoj poznato ZL nije bolovala od nekih bolesti i bila je normalna žena, te da njoj nije niti VL, barem se ne sjeća kad pričala da bi ZL bila nešto bolesna.

15. Svjedok ML u bitnome iskazuje da je ZL nekad bila jako dobro a nekad bi se svađala. Ona se zadnjih godina pred smrt liječila po psihijatru ili neurologu, a što joj je rekla sama ZL, da se ZL se liječila do zadnjeg dana a na sahranu Marininu nije pošla jer je bila ogorčena na oporuku kao majka. Nadalje odgovara da je ZL imala česte ispade i to na dnevnoj bazi.

16. Predmetom spora u ovoj je pravnoj stvari tužiteljev zahtjev za utvrđenjem ništavom oporuke pok. ŠL.

17. U smislu čl. 26. st.1-3 Zakona o nasljeđivanju Zakon o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.) oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života.Oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.Gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je oporuka napravljena ne utječe na njezinu valjanost. Prema odredbi čl. 30. st. 1. ZN-a, oporuka je valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao. Za ocjenu oporučne sposobnosti oporučitelja u konkretnom slučaju treba utvrditi kakvo je bilo stanje i ponašanje ostavitelja tempore testandi, u trenutku sastavljanja oporuke. Neodlučno je kakvo je stanje bilo nakon toga.

18. Prvenstveno, sud ne nalazi da je predmetna oporuka suprotna Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva, niti sadrži nemoguće ili nedopuštene naloge, a ne radi se ni raspolaganju imovinom koja ne pripada ostavini.

19. Nadalje, sud nalazi da predmetna oporuka ima valjan oblik u smislu čl. 26. ZN- a jer se radi o vlastoručnoj oporuci u cijelosti napisanoj i potpisanoj rukom oporučiteljice i proglašenoj pred Javnim bilježnikom Nikšom Mozarom iz Dubrovnika pod O-1261/19, UPPS/OS-167/19 od 22. studenog 2019. godine, a u tom dijelu nije niti bilo prigovora tužitelja.

20. Sud ne nalazi ni da je oporuka nevaljana zbog nesposobnosti oporučitelja za rasuđivanja u trenutku oporučnog raspolaganja svojom imovinom 24. ožujka 2017. godine .

21. Iz Nalaza i mišljenja vještaka psihijatra Dr. Nikole Sikirice od 26. listopada 2025. godine koji navodi da je uvidom u spis i analizom svih dostupnih podataka iz medicinske dokumentacije mišljenja da ne pronalazim jasnih elemenata i pokazatelja po kojima bi se zaključilo da je sposobnost za rasuđivanje pok.ŠL u vrijeme sastavljanja oporuke na dan 24.03.2017. godine bila kompromitirana. Navodi da je spisu priložena obilna medicinska dokumentacija o psihijatrijskom ambulantnom liječenju pok. V i jedno otpusno pismo o njenom hospitalnom liječenju u razdoblju od 12.11. do 27.11.2012.godine. Posljednji psihijatrijski nalaz koji je naveden u spisu datira od 21.01.2013.godine, nakon toga više u nema psihijatrijskih nalaza. Dakle posljednji nalaz psihijatra u kojem se opisuje psihički status osobe datira 4 godine prije sastavljanja oporuke. Za pretpostaviti je da se njeno stanje stabiliziralo nakon tog perioda, ali svakako za napomenuti je da zadnji psihijatrijski nalaz vremenski bitno udaljen od datuma sastavljanja oporuke. U medicinskoj dokumentaciji tj.u brojnim nalazima psihijatra se opisuju simptomi koji su anksiozno-depresivne naravi, te su primarno generirani nepovoljnim egzogenim frustracijskim čimbenicima kao što su egzistencijalni problemi, problemi sa konkfliktom situacijom na poslu i sa bivšim partnerom. U psihičkim statusima simptomi koji se navode nisu takve naravi da bi se zaključilo da b ista iskrivljeno percipirala realitet i da bi to onda bio kompromitirajući faktor za njezinu sposobnost shvaćanja i rasuđivanje kod potpisivanja oporuke koja je predmet ovoga spora. U nalazu psihologa od 10.05.2012. godine se navodi da je pacijentica introvertiranija slabijih adaptabilnih kapaciteta. Povišenje na skali anksioznosti koja se manifestira kako u slobodnoj tako i u somatiziranoj formi.Aktualno se ne nalaze indikacije za psihotičnu kvalitetu. Navodi se osjetljivost s nepovjerenjem te aktualno češćim paranoidnim obradama događaja. Dominantna dijagnostička kategorija kod pok.ŠL je veliki depresivni poremećaj. Veliki Depresivni poremećaj je karakteriziran ponavljajućim epizodama depresije ,a depresivna epizoda se definira kao stanje obilježeno sniženim raspoloženjem, gubitkom interesa , uživanja, smanjene energije što obično uzrokuje pojačani umor i smanjenu aktivnost. Također mogu biti priustni simptomi smanjene koncentracije i pažnje,smanjeno samopouzdanje,osjećaj krivnje i bezvrijednosti, ideje o samoozlijeđivanju i suicidu, sumorni pesimistični pogledi na budućnost, poremećaji spavanja, smanjeni apetit. U medicinskoj dokumentaciji nema elemenata na osnovu kojih bi se zaključilo da su nazočni bitni kompromitirajući faktori u njezinoj komunikaciji i ophođenju sa okolinom, te ne pronalazim u spisu opisanih psihopatoloških fenomena koji bi upućivali na iskrivljenu percepciju realiteta ( specifično na projektivne ili paranoidne tendencije koje bi bile usmjerene prema sinu) i koji bi eventualno tada utjecali na svakodnevno ponašanje, djelovanje, odlučivanje i funkcioniranje osobe, te također koji bi mogli utjecati da osoba potencijalno ugrozi svoja prava i interese ili prava i interese drugih osoba. Anksiozno-depresivni simptomi općenito nisu psihopatološki fenomeni koji bi svojim intenzitetom dovodili do distorzije u percepciji realiteta. U spisu se ne pronalazi dokumentacije iz koje bi bilo vidljivo da je istoj bila oduzeta poslovna sposobnost ili da je dat prijedlog navedenom centru za socijalnu skrb za pokretanje istog prema sudu. Konačno, navodi da uvidom u med. dokumentaciju i cjelokupni spis ne pronalazim elemenata i pokazatelja po kojima bi se zaključilo da je sposobnost za rasuđivanje i shvaćanje svojih radnji i njihovih posljedica kod pok. ŠL bila kompromitirana tj. da je ista imala iskrivljenu percepciju realiteta zbog eventualno sumanutih ideja i sadržaja misli u vrijeme zaključenja i sastavljanja oporuke dana 24.03.2017.godine.Zaključno navodi da je mišljenja da je veliki stupanj vjerojatnosti da je pok. ZL bila sposobna za rasuđivanje u vrijeme zaključivanja i sastavljanja oporuke dana 24.03.2017.godine.

22. Tužitelj je imao primjedbi na Nalaz i mišljene vještaka u bitnome vezano uz navode da je pok. ZL kontaktirala "vidovnjake" na čije je konzultacije trošila velike količine novca, kao i da je konzultirala "vjeru" koji su bitni za ocjenu psihičkog stanja make tužitelja, te da terapiju nije konzumirala u skladu s liječničkom uputom o čemu su u stanu pronađene deseci neiskorištenih kutija propisanih lijekova o čemu prileže fotografije u spisu. Navodi i da je vještak pretpostavku o stabilizaciji stanja majke tužitelja temeljio na okolnosti da ista nije posjećivala liječnika u posljednjim godinama života, dok rukopisi i zapisi kao i okolnost ne uzimanja terapije nije uzeo u obzir prilikom te ocjene, kao i da nije uzeo u obzir ništa iz iskaza svjedoka mentalnom stanju ŠL.

23. Vještak u svom usmenom iznošenju Nalaza i mišljenja iskazuje da u cijelosti ostaje kao u svom pisanom nalazu i mišljenju. U odnosu na primjedbe tuženika navodi da nakon pregleda podneska tužitelja od 10. studenog 2025. i 03. prosinca 2025. da se u vještačenjima ovakvog tipa vještak svakako pregledava cjelokupni sudski spis i sve što se u njemu nalazi, no za napomenuti je da medicinska dokumentacija koja je datumski najbliža nekom kritičnom datumu najrelevantniji dokaz za zaključivanje o tome da li je neka osoba bila sposobna ili nije bila sposobna za sklapanje ili potpisivanje nekih ugovora. Ne postoji metoda kojom bi se izjave pojedinih svjedoka verificirale kao objektivnije i vjerodostojnije u odnosu na iskaze drugih svjedoka, stoga ponavlja da je medicinska dokumentacija u kojoj se opisuju simptomi iz psihičkog statusa osobe dokaz kojim se dominantno vodimo u stvaranju nalaza i mišljenja. Samo taksativno navođenje pojedine dijagnoze ne znači ništa u forenzičkom smislu već kao što je već i spomenuo opisivanje simptoma je ključni dokaz kod davanja nalaza i mišljenja. Na upit pun. tužitelja da li postoje osobe koje imaju psihičke poremećaje, a ne traže liječničku pomoć odgovara da u svojoj kliničkoj praksi a to je oko 20 godina rada na klinici za psihijatriju KBC Split susretao se sa ljudima koji nisu kritični glede svog zdravstvenog stanja i potrebama liječenja, ipak u većini slučajeva takve osobe dođu kod psihijatra uz pomoć djelatnika MUP-a koje onda pozove ili liječnik opće medicine ili netko od osoba iz okoline te osobe.Na upit suda dogovara da je moguće da oboljenja nastupe i ranije odnosno prije obraćanja liječniku te se susretao pogotovo kod mlađih osoba gdje se neki psihijatrijski poremećaj tek počeo razvijati zbog neprihvaćanja tog stanja od strane okoline (roditelji, rodbina), a tek kasnije se obrate liječniku. Na upit pun. tužitelja odgovara da je on sreo zapise priložene u spisu od l.s. 52-80 i pogledao ih je, pročitao, s obzirom da mu nije poznata njihova vjerodostojnost i nema datuma nastanka navedenih zapisa pa ih nije mogao dovesti u korelaciju sa stanjem osobe u vrijeme pisanja oporuke. Može reći da se vodio prvenstveno medicinskom dokumentacijom kod davanja nalaza i mišljenja.Na upit pun. tuženika postoji li ikakav dokaz u spisu koji bi opovrgavao medicinsku dokumentaciju odnosno koji bi ukazivao da ZL nije bila sposobna za rasuđivanje odgovara da je medicinska dokumentacija najobjektivniji pokazatelj, a da u konkretnom slučaju nije pronašao u spisu neki drugi dokaz koji bi bio kontradiktoran medicinskoj dokumentaciji.

24. Sud nalazi Nalaz i mišljenje vještaka stručnim, jasnim i obrazloženim. Nalaz je logičan, potpun i međusobno neproturječan, a vještak je za primjedbe tužitelja dao jasne i uvjerljive odgovore zbog čega sud nije našao razloga dovoditi u sumnju njegovu pravilnost, pa nije ni prihvatio prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja po drugom vještaku. Stoga je sud sukladno čl.8. ZPP-a ocijenio nalaz i mišljenje vještaka kao vjerodostojan dokaz u ovom postupku.

25. Iako iz provedenog dokaznog postupka posebice priložene medicinske dokumentacije i Nalaza vještaka psihijatra jasno proizlazi da je kod pok. ZL postojalo psihičko oboljenje za koje su joj bili propisani lijekovi, postojanje psihičkog oboljenja ne znači da samo po sebi, da ostaviteljica nije bila sposobna shvati značaj svojih djela, a nema jasnih i nedvojbenih pokazatelja koji bi ukazivali na vrlo visoki stupanj sigurnosti da nije bila sposobna za rasuđivanje u trenutku pisanja oporuke.

26. Spisu su priložene razne bilješke pisane rukopisom (rukopis i zapisi) (l.s.45-80), te iako tužitelj navodi da se radi o rukopisu njegove majke, isti ne sadrže nikakve podatke o osobi koja ih je sačinila, pa za ovaj sud isto nije nedvojbeno dokazano. Iz rukopisa i zapisa nije razvidno kada su pisane, a nije niti jasan i razumljiv njihov sadržaj. Čak i da potječu od ŠL, iste za ovaj sud ne bi mogle poslužiti kao nedvojbeni dokaz nesposobnosti za rasuđivanje. Sud niti iz iskaza saslušanih svjedoka nije našao nešto što bi upućivalo na nesposobnost za rasuđivanje u trenutku sastavljanja oporuke jer su iskazivali općenito o njezinom ponašanju kao susjede, neki su imali saznanja da je imala psihičko oboljenje i da se liječila, dok detalje o liječenju nisu znali.

27. Slijedom svega utvrđenog, posebice na temelju provedenog vještačenja po vještaku psihijatru kada navodi da u medicinskoj dokumentaciji nema elemenata na osnovu kojih bi se zaključilo da su nazočni bitni kompromitirajući faktori u njezinoj komunikaciji i ophođenju sa okolinom, te da ne pronalazi u spisu opisanih psihopatoloških fenomena koji bi upućivali na iskrivljenu percepciju realiteta (specifično na projektivne ili paranoidne tendencije koje bi bile usmjerene prema sinu) i koji bi eventualno tada utjecali na svakodnevno ponašanje, djelovanje, odlučivanje i funkcioniranje osobe, te također koji bi mogli utjecati da osoba potencijalno ugrozi svoja prava i interese ili prava i interese drugih osoba. Anksiozno-depresivni simptomi općenito nisu psihopatološki fenomeni koji bi svojim intenzitetom dovodili do distorzije u percepciji realiteta. U spisu se ne pronalazi dokumentacije iz koje bi bilo vidljivo da je istoj bila oduzeta poslovna sposobnost ili da je dat prijedlog navedenom centru za socijalnu skrb za pokretanje istog prema sudu sud nalazi da je sporna oporuka bila sastavljena na temelju slobodno i samostalno izražene volje oporučiteljice, koja je u tom trenutku bila sposobna za rasuđivanje odnosno za shvaćanje značenja i posljedica vlastitih radnji, te da je ista vlastoručno napisana i potpisana od ostaviteljice ŠL.

28. Stoga, sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan jer nije dokazao da je oporučiteljica u trenutku sastavljanja oporuke bila nesposobna za rasuđivanje, slijedom čega da nisu ispunjene pretpostavke za ništavost oporuke propisane odredbom članka 26.st.2. ZN-a.

29. Ukazuje se, da je predmet ovog postupka bio utvrđivanje ništetnosti oporuke, dok o opravdanosti razloga za isključenje od nasljeđivanja nije bio predmet ovog postupka već će se utvrđivati u posebnom postupku.

30. S obzirom da je tuženica uspjela u postupku , to joj sukladno čl. 154. st.1. ZPP- vrijednosti predmeta spora i određeno postavljenom zahtjevu osnovani troškovi za sastav odgovora na tužbu od 15. prosinca 2021. 250 bodova (Tbr.8/1 OT-a), Za sastav obrazloženog podneska od 15. lipnja 2022. 50 bodova (Tbr.8/1OT-a) za zastupanje na ročištima od 09. lipnja 2022., 19. rujna 2022., 15. veljače 2024., 09. svibnja 2024., 27. siječnja 2025. i 11. prosinca 2025., za svako po 250 bodova (Tbr 9/1 OT-a),ukupno 1800 bodova, uz vrijednost 1 boda 2,00 EUR, uvećano za 25% PDV-a sveukupno 4.500,00 eura.

Dubrovniku 21. siječnja 2026.godine

Sutkinja

Petronela Jakobušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju, putem punomoćnika

- tuženiku, putem punomoćnika

* Fiksni iznos tečaja 1 EUR = 7.53450 kuna