Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8774/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VB, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnijetom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir od 6. rujna 2025., broj: 211-07/25-1/16880,na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
I. Prihvaća se prigovor okrivljenika VB, te se preinačuje prekršajni nalog u odluci o kazni tako da se okrivljeniku VB, za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22), izriče novčana kazna u iznosu od 660,00 eura (šestošezdeset eura), koju je dužan platiti u roku od 8 (osam) dana od dana primitka presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 14,00 eura (četrnaest eura), u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci pobijanog prekršajnog naloga.
2. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom AM kategorije u trajanju od tri mjeseci.
3. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura.
4. Protiv prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri, navodeći u bitnom da s obzirom na njegovu nekažnjavanost u zadnjih 20 godina u prometu, moli da se ovaj prekršajni nalog ponovno razmotri i ublaže posljedice. Priznaje da je malo popio na fešti blizu kuće. Kako sam privređuje u obitelji i vezani su prometom svakodnevno, voženja mu je neophodna za svakodnevne potrebe njegove obitelji. Odvoz u školu, treninge itd. Žena je nezaposlena, jedno dijete student i dvoje srednjoškolaca, što život iz Okruga čini strašno kompliciran bez prijevoza.
5. Okrivljenik predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, prigovor prihvati.
6. Prigovor je osnovan.
7. Rješavajući predmet, te ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), u vezi članak 238. stavak 11. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda prigovora okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da prekršajnim nalogom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te je našao da je Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno pravno označilo prekršaj.
8. Međutim, razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, utvrđeno je da je novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura prestroga jer iz stanja spisa nije vidljivo da bi okrivljenika bio ranije kažnjavan za istovrsni prekršaj, niti da postoje neke druge otegotne okolnosti na strani okrivljenika, pa je stoga ovaj Sud je preinačio odluku o novčanoj kazni i okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimumu od 660,00 eura, jer je za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura ako vozač i instruktor vožnje u krvi ima alkohola iznad 1,00 do 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, a okrivljenik je imao 1,49 miligrama u litri izdahnutog zraka.
9. Nadalje, razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom AM kategorije u trajanju od tri mjeseca nije prestroga.
10. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom AM kategorije, budući je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žalitelj radi ukidanja odluke o zaštitnoj mjeri, jer takav navod ničim nije potkrijepio, pa nema osnove za promjenu pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela.
11. Prema uvjerenju ovog Suda izrečenom novčanom kaznom i zaštitnom mjerom ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
13. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Trogir, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika.