Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-971/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja 1. BO [adresa] B 10, BIH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. SO Čapljina S OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika OO [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miši Živaljiću, odvjetniku iz Splita, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-82/2019 od 04. travnja 2025., 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

1. Potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-82/2019 od 04. travnja 2025.u dijelu točke I izreke za solidarnom isplatom potraživanog iznosa.

2. Uvažanjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-82/2019 od 04. travnja 2025., osim u dijelu solidarne isplate iz točke I izreke i sudi:

Nalaže se tuženici da u roku 15 dana naknaditi tužiteljima iznos od 2.773,91 EUR-a uvećano za zakonske kamate koje teku na:

-iznos od 1.900,00 kn/252,17 EUR-a počev od 15.03.2018.g. do isplate,

-iznos od 1.900,00 kn/252,17 EUR-a počev od 15.04.2018.g. do isplate,

-iznos od 1.900,00 kn/272,17 EUR-a počev od 15.05.2018.g. do isplate,

-iznos od 1.900,00 kn/272,17 EUR-a počev od 15.06.2018.g. do isplate,

-iznos od 1.900,00 kn/272,17 EUR-a počev od 15.07.2018.g. do isplate,

-iznos od 1.900,00 kn/272,17 EUR-a počev od 15.08.2018.g. do isplate,

-iznos od 1.900,00 kn/272,17 EUR-a počev od 15.09.2018.g. do isplate,

-iznos od 1.900,00 kn/272,17 EUR-a počev od 15.10.2018.g. do isplate,

-iznos od 1.900,00 kn/272,17 EUR-a počev od 15.11.2018.g. do isplate,

-iznos od 1.900,00 kn/272,17 EUR-a počev od 15.12.2018.g. do isplate,

-iznos od 1.900,00 kn/272,17 EUR-a počev od 15.01.2019.g. do isplate,

-iznos od 1.900,00 kn/272,17 EUR-a počev od 15.02.2019.g. do isplate,

-iznos od 1.900,00 kn/272,17 EUR-a počev od 15.03.2019.g. do isplate,

-iznos od 1.900,00 kn/272,17 EUR-a počev od 15.04.2019.g. do isplate,

-iznos od 1.900,00 kn/272,17 EUR-a počev od 15.05.2019.g. do isplate,

-iznos od 1.900,00 kn/272,17 EUR-a počev od 15.06.2019.g. do isplate,

-iznos od 1.900,00 kn/272,17 EUR-a počev od 15.07.2019.g. do isplate, po stopi koja je određena člankom 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima a koja se do 31. srpnja 2015.g. određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena a od 01. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena.

3. Nalaže se tuženici u roku 15 dana naknaditi tužiteljima trošak prvostupanjskog parničnog postupka u iznosu od 2.581,18 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 04. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % dok se preostali zahtjev za naknadom troškova prvostupanjskog postupka odbija kao neosnovan.

4. Nalaže se tuženici da tužiteljima nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 328,09 eur u roku 15 dana dok je preostali zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 446,91 eur odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom 1. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici da u roku 15 dana solidarno naknaditi tužiteljima iznos od 20.900,00 kn/2.773,91 eur sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od 1.900,00 kn/252,17 EUR-a za razdoblje od travnja 2018. pa po mjesecima do srpnja 2019. Točkom 2. izreke odbijen je i zahtjev kojim se nalože tuženici nadoknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom. Rješenjem suda utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu kojim se nalaže predaja u posjed stana u [adresa], koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kat. čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] upisana u P.L.9707 K. O. [katastarska općina], površine 66,62 m2, smještene u prizemlju zgrade na adresi [adresa], oznaka stambenog objekta E-453/A, orijentacije zapad- sjever-jug".

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje -ZPP).

3. U podnesenoj žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da je presude nerazumljiva i proturječna i da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Nastavno ističe da su tužitelji presumirani vlasnici predmetnog stana kojega su naslijedili iza smrti svoje majke HO koja da je zaključila Ugovor o stjecanju prava vlasništva sa izvanknjižnom vlasnicom, stambenom zadrugom „ABC te da pravo na isplatu najamnine temelje na odredbi čl. 166. Zakona o vlasništvu. Iako je prvotužitelj sklopio ugovor o najmu njemu se priključila i drugotužiteljica. Tvrdi da je ugovor o najmu zaključen 21. ožujka 2018., ali je raskinut jer tužiteljica nije plaćala najamninu. Nastavno ističe da nije pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da bi predmetni ugovor o najmu predstavljao prividan pravni posao te da sud pogrešno primjenjuje odredbu čl. 41. ZV-a koja regulira pitanje zajedničkog vlasništva dok se ovdje radi o suvlasništvu.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da su tužitelji dostavili u preslici ugovor o najmu koji je sklopljen između prvotužitelja i tuženice za razdoblje od 18. svibnja 2013. do 18. lipnja 2014. za iznos mjesečne najamnine od 250,00 eur,

-da su trenutkom otvaranja nasljedstva, odnosno smrti ostavitelja zakonski nasljednici vlasnici ostavinske imovine po samom zakonu i da suvlasnički omjeri na suvlasničkoj zajednici nisu određeni,

-da predmetni Ugovor o najmu predstavlja prividni pravni posao, u smislu odredbe čl. 285. st 1 Zakona obveznim odnosima („Narodne novine „ br. 35/05., dalje ZOO) i da nema učinka među ugovornim stranama. Iznajmljivanje sukladno odredbi čl. 41 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da spada u izvanredne poslove uprave i da je za iznajmljivanje potrebna suglasnost svih suvlasnika te da suglasnost za davanje u najam od strane drugotužitelja kao ni prednika ne postoji pa da ne postoji ni mogućnost ostvarivanja prihoda po toj osnovi.

8. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tuženik.

9. Međutim, prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se pozivaju tužitelji jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Stoga je ovaj žalbeni sud primjenom odredbe čl. 373. a ZPP-a na temelju izvedenih dokaza i nespornih činjenica kroz žalbenu fazu postupka utvrdio sve bitne činjenice i donio drugačiju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužitelji po osnovi rješenja o nasljeđivanju naslijedili stan u [adresa], koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kat. čest. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], (kat. čest. [katastarska čestica] upisana u P.L.9707 K. O. [katastarska općina]), površine 66,62 m2, smještene u prizemlju zgrade na adresi [adresa], oznaka stambenog objekta E-453/A, orijentacije zapad-sjever-jug" iza svoje majke HO, umrle **.**.2010. (to pravo utvrđeno je pravomoćnim rješenjem Javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita pod br. O-3796/18) koji je bio u posjedu njihove majke. Nije sporno ni da je tuženica koristila taj stan u razdoblju za koje tužitelji potražuju isplatu naknade najamnine, od ožujka 2018. do srpnja 2019. ( za vrijeme očevida 03. svibnja 2022. još uvijek se nalazila u tom stanu, da bi se nakon toga dobrovoljno iselila) te da je u posjedovnom listu posjednikom te nekretnine upisana .... Sporno je, je su li tužitelji vlasnici, odnosno pretpostavljeni vlasnici predmetne nekretnine, jesu li predali taj stan u najam tuženici i ostvaruju li pravo na isplatu najamnine za korištenje te nekretnine od tuženice po osnovi ugovora o najmu, odnosno po pravilima o stjecanju bez osnove za razdoblje nakon raskida ugovora o najmu.

11. Neosnovanost tužbenog zahtjeva tuženica temelji na tvrdnji da su tuženici postali vlasnicima tek 25. siječnja 2019. (pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju) te da joj prije toga nisu prezentiralo nikakav dokaz vlasništva zbog čega da im ne pripada nikakvo pravo naknade štete za ranije razdoblje. Tvrde i navedeni stan ne postoji u registru zemljišnih knjiga dok je u posjedovnom listu upisan na ABC koja da je brisana u stečajnom postupku i čiji bi pravni sljednik bila RH.

12. Na okolnosti utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj žalbeni sud izvršio je uvid u spisu priloženu dokumentaciju: Izvod iz posjedovnog lista br. 9707, područni ured za katastar Split., Izvod iz zemljišnih knjiga za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita posl. br. O-3796/18, UPP/OS-52/18od 25. siječnja 2019.,Tabularna isprava Grada Slita, Gradonačelnika, Uvjerenje grada Splita, Službe za izgradnju razvojnih projekata od 12. srpnja 2018., prijedlog predlagatelja za uknjižbu predmetnog stana, izvod iz žiro računa za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 12. rujna 2018., ugovor br. 73/85 sklopljen između ABC“ zastupane po direktoru ČO i HO iz [adresa] o stjecanju prava vlasništva na stanu, tabularne isprave Stambene Zadruge Zora od 26. rujna 2007., Ugovor o najmu stana sklopljen između prvotužitelja i tuženice, te zapisnik o očevidu.

13. Uvidom u izvod iz posjedovnog lista Područnog ureda za Katastar Split utvrđeno je da je kat. čest. [katastarska čestica], [adresa] od 227 m2 uknjižena na ime ... „... dok se sadržajem uvjerenja ABC klasa:944-01/18-01/64, Urbr:2181/01- 06/03-18-2 od 12 srpnja 2018 utvrđuje da kat. čest 2543/10 nosi z.k. br. 5385/8 k. o. [katastarska općina] i da je na toj kat. čest. evidentiran objekt koji nosi kućnu oznaku [adresa]. Nastavno i sadržajem tabularne isprave gradonačelnika Grada Splita od 03. rujna 2019. potvrđeno je da se dvosoban stan površine 66,62 m2, (investitorske oznake E- 453/A) nalazi u prizemlju zgrade koje je smještena na kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

14. Uvidom u tabularnu ispravu ABC od 26. rujna 2007. utvrđeno je da se tom izjavom potvrđuje da je 05. listopada 1983. po osnovi Samoupravnog sporazuma za udruživanje sredstava za izgradnju stanova na lokaciji E-453 A u Splitu zaključenog između ABC i ... „...“ izgrađen stan u prizemlju zgrade e 453/A smještene na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji da je prodan ZO.

15. Uvidom u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kat. čet. 5385/8 od 227 m2, kuća [adresa] uknjižena u tom z. k. ulošku na ime ABC te da nije etažiran stan u prizemlju zgrade.

16. Uvidom u Ugovor br. 73/85 sklopljen između ABC i prednice tuženika HO **.**.1990. utvrđeno je da je na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađen stambeni objekt investitorske oznake E-453A te da je jedan stan u tom objektu i to dvosobni stan površine 66,62 m2 koji se nalazi u prizemlju zgrade orijentacija zapad-sjever-jug, površine 66,62 m2 izgrađen za potrebe HO koja da je podmirila sve troškove izgradnje predmetnog stana. Predmetnim ugovorom utvrđeno je da se po osnovi tog ugovora prednica tužitelja kao zadrugar može uknjižiti pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i da je izvršena primopredaja stana nakon tehničkog pregleda i dobivene uporabne dozvole.

17. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju posl. br. O3796/18,UPP/OS-52/18 od 25. siječnja 2019. Javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita utvrđeno je da ostavinsku imovinu iza pok. HO, umrle **.**.2010., čini dvosobni stan površine 66,62 m2, (investitorske oznake E-453/A) koji se nalazi u prizemlju zgrade koje je smještena na kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj uz.k. ul. 17475 k. o. [katastarska općina] (kat. čest. [katastarska čestica] PL 9707 k. o. [katastarska općina]) .

18. Uvidom u ugovor o najmu sklopljen između prvotužitelja i tuženice utvrđeno je da je prvotužitelj predao tuženici u najam stan za mjesečnu najamninu od 250,00 eur na razdoblje od 18. svibnja 2013. do 18. svibnja 2014.

19. Uvidom u izvod iz žiro računa prvotužitelja za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 12. rujna 2018. utvrđeno je da je ovdje tuženica vršila mjesečne uplate u iznosu od po 1.900,00 kn i da je zadnju uplatu izvršila 21. ožujka 2018.

20. Uvidom u dopis punomoćnice tužitelja dostavljen tuženici 21. studenog 2018. uz povratnicu od 23. studenog 2018. utvrđeno je da je tim dopisom raskinut ugovor o najmu i da je naloženo tuženici iseliti iz stana uz otkazni rok od trideset dana i uplatiti nepodmirene iznose najamnine.

21. Pravilna analiza navedenih dokaza upućuje na zaključak da je prednica tužitelja njihova majka HO imala pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na stanu u kojemu je u spornom razdoblju stanovala tuženica i za koji tužitelji potražuju isplatu potraživanog iznosa te da je dosjelošću stekla i pravo vlasništva na tom stanu kojega su naslijedili ovdje tužitelji.

22. Naime, sadržajem ugovora br. 73/85 sklopljenog između ABC i prednice tuženika HO te tabularne isprave ABC od 26. rujna 2007.dokazuje se da je prednica tužitelja kupila sporni stan 1985. od prednika sadašnjeg z.k. vlasnika zgrade u kojoj se nalazi taj stan, ... „[obrt] „ ... i da je ušla u njegov posjed, sukladno tome imenovana je najmanje poštenim posjedom stekla premetnu nekretninu dosjelošću najkasnije 2005. god. u smislu odredbe čl. 159. stavak 3. Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00. i 114/01.:dalje- ZV).

23. Pri tom treba kazati da iako je Ugovoru sklopljenom sa stambenom zadrugom „Zora“ Split navedeno da je predmetom kupoprodaje stan u zgradi koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sadržaj ostale materijalne dokumentacije, uvjerenja Službe za izgradnju i upravljanje razvojnim projektima Grada Splita klasa:944-01/18- 01/64, Urbr:2181/01-06/03-18-2 od 12 srpnja 2018., tabularne isprave gradonačelnika Grada Splita te tabularne isprave ... od 26. rujna 2007. opravdava tvrdnju tužitelja da se zgrada, u prizemlju koje se nalazi predmetni stan površine 66,62 m2, E-453/A, nalazi na kat. čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

24. Nastavno sadržajem rješenje o nasljeđivanju posl. br. O3796/18,UPP/OS- 52/18 od 25. siječnja 2019. Javnog bilježnika Sandre Jelavić dokazuje se da su tužitelji naslijedili predmetni stan iza pok. HO, umrle **.**.2010.

25. Budući da u smislu odredbe čl. 5. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“48/23:dalje ZN) ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednike, ovdje tužitelji nisu postali izvanknjižni vlasnici predmetne nekretnine pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju, kako tvrdi tuženica već smrću svoje prednice kao ostaviteljice, 20. kolovoza 2010.

26. Za istaknuti je i da tuženica tijekom prvostupanjskog postupka nije osporavala vlasništvo tužitelja na predmetnoj nekretnini već je tvrdila da su pravo vlasništva stekli tek pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju, a što iz naprijed navedenih razloga nije prihvatljivo.

27. Tražbina tužitelja činjenično se temelji na zahtjevu za isplatu najamnine po osnovi ugovora o najmu stana sklopljenog između prvotužitelja i tuženice odnosno po odredbama o stjecanju bez osnove, nakon raskida tog ugovora, a ne po odredbama o naknadi štete, kako tvrdi tuženica i u ovom postupku nije sporno da je prvotužitelj tuženicu uveo u posjed predmetne nekretnine te da je tuženica istu koristila i da nije tvrdila ni dokazala da bi imala pravo na posjed te nekretnine dok činjenica da joj tužitelji nisu dokazali pravo vlasništva nije odlučna i ne oslobađa ju od obveze plaćanja najamnine, odnosno naknade za korištenje predmetnog stana.

28. Nastavno, sadržajem pismenog ugovora o najmu dokazuje se da je prvotužitelj sklopio ugovor o najmu za predmetni stan sa tuženicom za razdoblje od 18. svibnja 2013. do 18. lipnja 2014. pa kako je tuženica nesporno boravila u tom stanu i u nastavnom razdoblju valjalo je zaključiti da je taj ugovor obnovljen, u smislu odredbe čl. 25. Zakonu o najmu stanova („Narodne novine«, br. 91/96., 48/98. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 66/98. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 22/06 :dalje ZNS) kojom je propisano da će se ugovor o najmu stanova sklopljen na određeno vrijeme smatrati prešutno obnovljenim za isto vrijeme trajanja ako ni jedna ugovorna strana najmanje 30 dana prije isteka ugovorenog vremena ne obavijesti u pisanom obliku drugu ugovornu stranu da ne namjerava sklopiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje.

29. Pogrešno je utvrđenje suda prvog stupnja da je predmetni ugovor o najmu bio prividan pravni posao i da kao takav nema učinka među ugovornim strankama jer da nema suglasnosti drugotužitelja (drugog suvlasnika) za sklapanjem predmetnog ugovora.

30. Protivno tom utvrđenju, prihvatljive su činjenične tvrdnje tužitelja da je prvotužitelj predmetni ugovor o najmu sklopio i u ime drugotužitelja i da se drugotužitelj suglasio s njegovim sadržajem budući da su obojica zajedno podnijeli i predmetnu tužbu kojom potražuju isplatu najamnine po osnovi tog ugovora. Osim toga treba kazati i da se ugovor i svaki drugi pravni posao može, u smislu odredbe čl. 308. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) poduzimati i putem zastupnika te da eventualno sklapanje ugovora o najmu bez ovlaštenja drugotuženika može biti od značaja samo u odnosu na pravne učinke sklopljenog pravnog posla po zastupniku u odnosu na zastupanu osobu (ne i za protivnu stranu), koja je u obvezi ukoliko ugovor naknadno odobri (čl. 312. ZOO-a), a što je drugotužitelj i učinio jer svoju tražbinu iz pobijane presude temelji na sadržaju tog ugovora.

31. Sukladno tome tužitelji po osnovi Ugovora o najmu ostvaruju pravo na isplatu nepodmirenog iznosa najamnine za razdoblje do raskida ugovora.

32. Budući da iz priloženog žiro računa proizlazi da je tuženica isplatila najamninu prvotuženiku u ugovorenom iznosu od po 1.900,00 kn zaključno sa 21. ožujka 2018. (za mjesec veljaču 2019.) kako tvrde tužitelji, a tuženica ne dovodi u pitanje, osnovan je zahtjev tužitelja za isplatom najamnine po osnovi ugovora o najmu u iznosu od po 252,17 eur (1.900,00 kn) za razdoblje dospijeća od 15. ožujka 2018. do raskida ugovora o najmu, a koji je uslijedio s 23. prosinca 2018. (po primitku otkaza i isteku otkaznog roka od 30 dana), temeljem odredbe čl. 9. ZOO-a.

33. Nastavno i iz sadržaja predmeta proizlazi da se i prilikom očevida koji je održan na licu mjesta , 03. svibnja 2022. tuženica još uvijek nalazila u predmetnom stanu pa je opravdan i nastavni tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom naknade korištenja stana u daljnjem razdoblju zaključno sa 15. srpnja 2019. (za mjesec lipanj 2019.). Ta tražbina u bitnom se činjenično temelji na odredbama o stjecanju bez osnove iz čl. 1120. ZOO-a i tuženica koja nije dokazala, čak ni činjenično tvrdila, da bi imala pravnu osnovu za korištenje tog stana u tom razdoblju, odgovara za navedenu tražbinu po toj osnovi. Osim toga tužitelji su sadržajem sklopljenog ugovora o najmu za ranije razdoblje dokazali i visinu koristi koju bi tuženica ostvarila od uporabe tog stana u nastavnom razdoblju, a koja odgovara visini najamnine koju bi bila u obvezi plaćati za predmetni stan u iznosu od 252,17 eur mjesečno.

34. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost primjene materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da u konkretnom predmetu ne postoji solidarnost vjerovnika, u smislu odredbe čl. 54. ZOO-a, jer nije ugovorena ni zakonom određena pa je u tom dijelu potvrđen odbijajući dio pobijane presude iz točke I izreke.

35. Sukladno predmetnom utvrđenju osnovan je cjelokupni tužbeni zahtjev te je pravilnom primjenom odredbe čl. 9. i 1120. ZOO-a valjalo preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u pogledu glavne tražbine kao i zateznih kamata utvrđenih primjenom odredbe čl. 29. ZOO-a od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate.

36. Kako su kroz žalbenu fazu postupka tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu ostvaruju pravo na naknadu cjelokupnih opravdanih troškova postupka.

37. Primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi sa čl. 154. stavak 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarifa) tužiteljima koji su uspjeli sa žalbom u cijelosti priznati su cjelokupni opravdani troškovi prvostupanjskog postupka koji se odnose na sastav tužbe u smislu tbr 7. Tarife u iznosu od 100 bod., sastav podneska od 10. siječnja 2020., 12. listopada 2022., 18. listopada 2022. i 02. studenog 2022. u iznosu od po 100 bodova, primjenom tbr. 8. točka 1. Tarife te za sastavljanje podnesaka od 18. veljače 2020., i 26. listopada 20121., primjenom tbr. 8. točka 4. Tarife u iznosu od po 25 bodova. Za zastupanje na ročištu 01. ožujka 2022., 03. svibnja 2022., 13. svibnja 2024. i 11. veljače 2025. u iznosu od po 100 bodova primjenom tbr. 9. točka 1. Tarife te za zastupanje na ročištima 25. ožujka 2022., 14. travnja 2022., 07. rujna 2022. 19. listopada 2022., 21. studenog 2022., 18. travnja 2023. i 20 rujna 2024., primjenom tbr. 9. točka 5. Tarife po 25 bodova za svako ročište sve uvećano za zastupanje druge osobe za 10 % po tbr. 40 točka 2. Tarife što iznosi 2.475,00 eur (100+400+50+400+175x2,00 eur x10%), odnosno uvećano za sudsku pristojbu na tužbu i presudu od po 53,09 eur sveukupno iznosi 2.581,18 eur. Preostali zahtjev za naknadu troškova prvostupanjskog postupka odbijen je kao neosnovan. Tužitelji neosnovano potražuju troškove zastupanja na ročištu koja su odgođena u punom iznosu kao i trošak pristupa na ročište za objavu, na koje nisu pristupili, a neosnovan je i zahtjev za sastav podnesaka koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice kao i troškova sudske pristojbe u iznosu većem od onog koji im pripadaju.

38. Tužiteljima je dosuđen i trošak sudske pristojbe na žalbu primjenom tbr 10. točka 1. Tarife te članka 40. Tarife u iznosu od 137,5 bodova uvećan za sudsku pristojbu na žalbu od 53,09 eura što sveukupno iznosi 328,09 eur dok je preostali zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu od 446,91 eur odbijen kao neosnovan.

39. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i čl. 373. a ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

40. Rješenje suda kao nepobijeno ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 21. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tajana Polić