Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićva 27

21 000 Split

Poslovni broj: P-3096/2022-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Perković, odvjetnik u Splitu, protiv prvotuženika ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica ZP i drugotužene OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Silvia Tasić, odvjetnica u Splitu, radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne rasprave zaključene 27. studenoga 2025. u prisutnosti tužitelja osobno s punomoćnikom Brunom Perkovićem, odvjetnikom u Splitu, prvotuženika osobno i drugotužene osobno s punomoćnicom Silviom Tasić, odvjetnicom u Splitu, na ročištu za objavu presude, 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da prolaskom preko terase stana tužitelja kao posebnog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] (z.k. tijelo I.), zgrada i dvor, 361 m2 i čest. zgr. [katastarska čestica] (z.k. tijelo II.),veranda, 57 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to 5. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-5), stan sa terasom u visokom prizemlju stojne zgrade i sjeveroistočni dio podrumskih prostorija u istoj zgradi u [adresa], a koja terasa je na Skici lica mjesta Zvonimira Rubića, stalnog sudskog vještaka za geodeziju posl. broj P-3096/22 kao sastavnog dijela ove presude označena kao lik A- B-C-D-E-F-A površine 14,66 m2, tuženici uznemiravaju tužitelja u uživanju njegovog prava vlasništva, pa im se nalaže da se ubuduće klone opisanog i sličnog uznemiravanja, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se prvotuženiku ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, uspostaviti prijašnje stanje na sjevernom vanjskom dijelu zida koji dijeli verandu stana tuženika od terase stana tužitelja tako što će ukloniti vrata te otvor koji je na tom dijelu zida stvoren ponovo zazidati, sve položeno u visokom prizemlju nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] (z.k. tijelo I.), zgrada i dvor, 361 m2 i čest. zgr. [katastarska čestica] (z.k. tijelo II.), veranda, 57 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to 5. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-5), stan sa terasom u visokom prizemlju stojne zgrade i sjeveroistočni dio podrumskih prostorija u istoj zgradi u [adresa], a koja vrata i dovratnik su na Skici lica mjesta Zvonimira Rubića, stalnog sudskog vještaka za geodeziju posl. broj P-3096/22 kao sastavnog dijela ove presude označena kao Vrata zaokruženim brojem 1, dok se u dijelu kojim se nalaže prvotuženiku ukloniti dovratnik tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se drugotuženoj OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, uspostaviti prijašnje stanje na sjevernom vanjskom dijelu zida koji dijeli verandu stana tuženika od terase stana tužitelja tako što će ukloniti vrata te otvor koji je na tom dijelu zida stvoren ponovo zazidati, sve položeno u visokom prizemlju nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] (z.k. tijelo I.), zgrada i dvor, 361 m2 i čest. zgr. [katastarska čestica] (z.k. tijelo II.), veranda, 57 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to 5. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-5), stan sa terasom u visokom prizemlju stojne zgrade i sjeveroistočni dio podrumskih prostorija u istoj zgradi u [adresa], a koja vrata i dovratnik su na Skici lica mjesta Zvonimira Rubića, stalnog sudskog vještaka za geodeziju posl. broj P-3096/22 kao sastavnog dijela ove presude označena kao Vrata zaokruženim brojem 1."

IV Nalaže se prvotuženiku ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.678,08 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V U odnosu na međusobne zahtjeve za naknadu troškova postupka tužitelja prema drugotuženoj i drugotužene prema tužitelju svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, podnesenoj 11. kolovoza 2022. navodi kako je vlasnik dijela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] zgrada i dvor, 361 m2 i čest. zgr. [katastarska čestica], veranda, 57 m2 upisano u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to 5. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo, stan sa terasom, visoko prizemlje stojne zgrade i sjeveroistočni dio podrumskih prostorija u istoj zgradi u [adresa] za 6/18 dijela cjeline, dok je prvotuženik vlasnik za 12/18 dijela cjeline a drugotužena ima pravo doživotno stanovanja na cjelokupnom suvlasničkom dijelu prvotuženika. Tužitelj navodi da u stvarnosti nekretnina predstavlja dvije samostalne uporabne cjeline i to stan u vlasništvu tužitelja koji da se sastoji od jedne sobe, kuhinje s podrumom ispod kuhinje, wc-a i terase, te stan u vlasništvu prvotuženika koji se sastoji od dvije sobe, hodnika, kuhinje, šapjze, wc-a, kupatila te verande. Nadalje navodi kako su tuženici 2012. započeli renovaciju svog stana te su tada na sjevernoj strani verande, kao sastavnog dijela stana u vlasništvu prvotuženika porušili dio vanjskog sjevernog zida i u taj otvor dogradili dovratnik i vrata koja vode na terasu tužitelja, a nakon toga da tuženici kroz ta vrata neovlašteno pristupaju na terasu koja je sastavni dio tužiteljevog stana te istom prolaze. Tužbom traži utvrditi da tuženici uznemiravaju tužitelja u uživanju njegovog prava vlasništva time što prolaze preko terase stana tužitelja, pa da im se naloži ubuduće kloniti se takvog i sličnog uznemiravanja, a uz to traži i uspostavu prijašnjeg stanja na sjevernom vanjskom dijelu zida tako što će ukloniti vrata i dovratnik te otvor koji je na tom dijelu zida stvoren ponovno zazidati.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik se usprotivio tužbi u cijelosti te predložio istu odbiti kao neosnovanu. Istaknuo je da su neistinite tvrdnje tužitelja kako su tuženici porušili dio vanjskog sjevernog zida i u taj otvor ugradili dovratnik, odnosno neovlašteno postavili vrata i izlaz na sjevernoj verandi budući da terasa koja je predmet spora predstavlja sastavni dio i stana prvotuženika, kroz ta vrata da prolaze tuženici otkada su renovirali stan 2012. pa sve do oduzimanja posjeda 3. svibnja 2022. Istaknuo je da prednik tužitelja pok. GP nije svojatao nikakva prava na način da bi zabranjivao prolaz kroz sporna istočna vrata i prolaz preko sporne terase te smatra kako tužitelj pokušava svojatati prava koja mu ne pripadaju a sve da bi ostvario novčanu korist iznajmljivanjem predmetnog stana na način da samostalno koristi cijelu terasu. Istaknuo je da je prethodna vlasnica njegovog stana pok. HP imala dvije provale u svoj stan preko vrata sa istočne strane sporne terase te da su vrata bila razbijena i polomljenih štokova, da je nakon druge provale postavila željezne rešetke na sve prozore u stanu, kojih je bilo 10 i da je svaka rešetka imala zasebni katanac sa zasebnim ključem, te da je postavila dvoja željezna vrata s katancem unutar stana sa svake strane hodnika stana, a sve s ciljem da ne doživi opet provalu a za istočna drvena vrata nije imala novaca za popravak pa da je improvizirala postavljanjem bloketa do visine glave, a da je i dodatni razlog toga bio što su kroz ta vrata ulazili miševi. Jednako tako navodi kako se ne može od suda tražiti da donese odluku po tužbenom zahtjevu prema kojoj bi tuženici morali zazidati zid na istočnim ulaznim vratima prizemnog stana koji se nalazi u kući koja je zaštićeni spomenik kulturne baštine, da su na predmetnoj kući od same izgradnje 1902. postojala istočna vrata s kamenim ukrasnim olukom, a da sud nije nadležan odlučivati o navedenom. U konačnici kako je prvotuženik stekao nekretninu na temelju ugovora o kupoprodaji a predmet kojeg ugovora je stan s terasom položenom u visokom prizemlju stojne zgrade, a koji stan se sastoji od dvije sobe, hodnika, kuhinje, špajze, wc-a, kupatila, verande i terase. U konačnici smatra kako tuženici ničim ne uznemiravaju tužitelja.

3. U odgovoru na tužbu drugotužena je osporila tužbu u cijelosti, pridružila se navodima prvotuženika te je još istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije jer da ista nije vlasnica predmetne nekretnine pa nema obvezu uspostaviti prijašnje stanje kako je postavljen tužbeni zahtjev, smatra da su prvotuženik i tužitelj suvlasnici predmetne terase, a da su sve parnične stranke suposjednici i sukorisnici predmetne terase.

3.1. Podneskom od 23. listopada 2024. tužitelj je, a nakon provedenog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev, a na način kako je to navedeno u podnesku. (list spisa 276)

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: izvatka iz zemljišne knjige za čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška], rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj IR-427/64- 13 od 22. lipnja 1965., tehničkog opisa procjene i plana podjele stojne kuće označene s čest. zgr. [katastarska čestica], ugovora o kupoprodaji od 13. veljače 1973., ugovora o kupoprodaji od 8. svibnja 1984., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom od 11. lipnja 1991., izjave HP od 6. lipnja 1997., rješenja Okružnog suda u Splitu poslovni broj Gž-1339/65 od 15. siječnja 1966., ugovora o pravu doživotnog stanovanja plodouživateljice od 3. listopada 2016., ugovora o kupoprodaji od 12. srpnja 1968., Aneksa ugovora o kupoprodaji od 12. srpnja 1968., ugovora o kupoprodaji stana od 9. rujna 2006., Aneksa ugovora o kupoprodaji od 12. srpnja 1968. (drugog Aneksa), podneska tužitelja ĐP predanog u spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-110/19, povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga, spisa Općinskog suda u Split poslovni broj Psp-69/2022, fotografija starih i novih istočnih vrata predmetnog stana, fotografija predmetnog stana u prizemlju, projektne dokumentacije zapadnog pročelja.

4.1. U postupku je izveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Zvonimira Rubića i vještaka za graditeljstvo Ante Runjića, koji su izradili pisani nalaz i mišljenje i dostavili ga u spis predmeta, a vještak Zvonimir Rubić je i usmeno saslušan a nakon prigovora tužitelja na nalaz i mišljenje.

4.2. Nadalje je u postupku izveden dokaz saslušanjem svjedoka ČPZ, UP, BP, ŽP, RP, NP, KP, JP, MP, kao i dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za prestankom uznemiravanja tužitelja u ostvarenju njegovih vlasničkih prava glede gore navedene nekretnine, kao i zahtjev za uspostavu prijašnjeg stanja.

6. Među strankama u tijeku postupka nije bilo sporno da je tužitelj vlasnik 6/18 dijela zgrade i dvora sagrađene na č. zgr. [katastarska čestica], u zemljišnim knjigama opisan kao jugoistočni dio podruma koji se sastoji od jedne velike jugoistočne i dvije male prostorije uz nju, a da je prvotuženik vlasnik 12/18 dijela zgrade i dvora sagrađene na č. zgr. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisana u zemljišnim knjigama kao stan s terasom u visokom prizemlju stojne zgrade i sjeveroistočni dio podrumskih prostorija u istoj zgradi. Nije bilo sporno da je prvotuženik na sjevernom vanjskom dijelu zida koji dijeli verandu stana tuženika od terase uklonio zazidani zid i postavio u postojeći okvir drvena vrata i novi dovratnik.

7. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi je li tužitelj predmnjevani vlasnik predmetne terase i jesu li ga tuženici uznemiravali u izvršavanju njegovih vlasničkih prava na opisan način u tužbi.

8. Čitanjem rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj IR-427/64-13 (Z- 4340/97) od 22. lipnja 1965. utvrđeno je da se tim rješenjem razvrgava suvlasnička zajednica između predlagateljica HP i AP, te predloženika ĐPZ i EP a u pogledu nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na način da predlagateljicama se dosuđuje u isključivu vlasnost stan s terasom u visokom prizemlju stojne zgrade i sjeveroistočni dio podrumskih prostorija te istočni dio stambenog potkrovlja, a predloženicima se dosuđuje u vlasnost stan na prvom katu stojne zgrade i jugozapadni dio podrumskih prostorija te zapadni dio stambenog potkrovlja. Strankama je u nepodijeljenoj zajednici na jednake dijelove ostali temelji, glavni zidovi, krov, stubište s pretprostorom u podrumu i teren oko kuće, dvorište i ukrasni vrt, kao i garaže na istočnom dijelu zemljišta.

9. Čitanjem ugovora o kupoprodaji od 18. siječnja 1973. (Z-4340/97) utvrđeno je da su ugovor sklopili HP i AP kao prodavateljice a s druge strane DP i ĆP kao kupci, da je predmet kupoprodajnog ugovora idealni dio 38/548,47 dijela cjeline od pod C točkom utvrđene izgrađene površine a koji idealni dio u naravi predstavlja jugoistočni dio podruma.

10. Čitanjem kupoprodajnog ugovora od 8. svibnja 1984. (Z-4340/97) utvrđeno je da DP i ĆP kao prodavatelji s jedne strane a CP i SP kao kupci s druge strane sklapaju predmetni ugovor a predmet ugovora je jugoistočni dio podruma.

11. Čitanjem izjave HP i ŠP od 6. lipnja 1997. utvrđeno je da tom izjavom vlasnice dozvoljavaju IP da bez svakog daljnjeg pitanja uknjiži pravo vlasništva na jugoistočni dio podrumskih prostorija.

12. Čitanjem ugovora o kupoprodaji od 12. srpnja 1968. utvrđeno je da su isti sklopili HP i AP kao prodavateljice, s druge strane FP, LP i mal. GP kao kupci, da je predmet ugovora idealni dio od 42,54/548,47 dijela cjeline od utvrđene izgrađene površine opisane stambene zgrade koja se nalazi na čest. zgr. [katastarska čestica], a koji idealni dio u naravi predstavlja: sobu, kuhinju, podrum ispod kuhinje sa ulazom iz kuhinje, kupaonu, kao i terasu ispred kuhinje, smješteni sa sjeverne i sjevernozapadne strane visokog prizemlja stambene zgrade, a koje prostorije čine površinu od 42,54 m2 od ukupne izgrađene površine čitave zgrade. Ugovorom je utvrđeno da sudska materijalna dioba nije provedena u zemljišnim knjigama jer nisu doneseni propisi o načinu uknjižbe prava vlasništva na fizičkim dijelovima zgrade.

13. Čitanjem Aneksa ugovora o kupoprodaji od 12. srpnja 1963., Aneks je napravljen 3. kolovoza 1993. utvrđeno je da su stranke tog ugovora HP i ŠP kao prodavateljice a FP, LP i GP kupci s druge strane, predmet Aneksa je činjenica što je nakon zaključenog ugovora o kupoprodaji od 12. srpnja 1968. izvršeno etažiranje kuće [adresa] u [adresa] (č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]) tako da su prodavateljice uknjižene svaka za ½ prava vlasništva na stan u visokom prizemlju i verandu, a Aneksom ugovora stranke utvrđuju da su prodavateljice prodale kupcima 6/18 dijela stana u visokom prizemlju koji se sastoji od sobe, kuhinje s podrumom ispod kuhinje, kupaonice kao i terasu – verandu ispred kuhinje što je sve odijeljeno od preostalog dijela stana sa zasebnim ulazom.

14. Čitanjem ugovora o kupoprodaji stana od 9. rujna 2006. utvrđeno je da su istog sklopili HP kao prodavateljica i ĐP kao kupca s druge strane, da je predmet ugovora prodaja suvlasničkog dijela od 12/18 idealnog dijela nekretnine i to stana s terasom položenog u visokom prizemlju stojne zgrade i sjeveroistočnog dijela podrumskih prostorija u istoj zgradi sagrađenom na čest. zgr. [katastarska čestica] upisanog u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] a koji se sastoji od 2 sobe, hodnika, kuhinje, špajze, wc-a, kupatila, verande, terase kao i pripadajućih zajedničkih prostorija zgrade te zemljišta ispod i okolo njih, stranke su suglasne da prodavateljica ima pravo doživotnog služenja nekretnine koja je predmet ugovora.

15. Čitanjem ugovora o pravu doživotnog plodouživanja stanovanja od 3. listopada 2016. utvrđeno je da je isti sklopljen između ĐP kao vlasnika nekretnine OP kao plodouživateljice te da je predmet ugovora ustanovljavanje prava plodouživanja na dijelu poslužne stvari nekretnini posebnog dijela zgrade 12/18 idealnog dijela nekretnine sagrađene na č. zgr. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], stan s terasom položen u visokom prizemlju stojne zgrade i sjeveroistočnog dijela podrumskih prostorija.

16. Čitanjem podneska od 20. kolovoza 2020., koji prileži spisu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-110/2019, utvrđeno je da je taj podnesak u spis priložio tuženik, tamo tužitelj i da se između ostalog u sadržaju istog navodi kako tuženik "ne spori da suvlasničkom dijelu predmetnog stana koji je od prednice tužitelja HP kupio pok. odvjetnik FP pripada kuhinja s podrumom ispod kuhinje, kupaona i terasa ukupne površine 42,54 m2. "

17. Iz iskaza svjedoka UP proizlazi da je on došao živjeti u zgradu čija je terasa predmet spora 1968. godine, da mu je poznato stanje glede ograde, terase i vrata koja se na fotografiji (list spisa 173) vide. Ta vrata da su otvorena i napravljena sredinom ljeta 2013., a ranije da je tu bio zid, od kada je god on došao u zgradu (1968.), jednako da se zid u razdoblju od 1968. pa do sredine ljeta 2013. nije uklanjao. Upitan tko je otvorio ta vrata odgovorio je da ih je otvorio vlasnik verande, a upitan tko je to, onda može kazati da je to tuženik OP. Ranije da je terasu koristio njezin vlasnik, pok. FP na način da je na njoj sjedio, hodao i slično. Istaknuo je da je Nadalje upitan je li podnosio ikakvu prijavu glede ovih predmetnih vrata protiv gospodina OP odgovorio je da je, da je napravio prijavu Konzervatorskom odjelu u Splitu, jer je zgrada Zaštićeni spomenik kulture. Jednako tako nakon što je upitan je li podnosio ikakvu prijavu glede ovih predmetnih vrata protiv gospodina OP odgovorio je da je, da je napravio prijavu Konzervatorskom odjelu u Splitu, jer je zgrada Zaštićeni spomenik kulture. Poznato mu je da tuženik svojata predmetnu terasu, navodi da je imao sporove s tuženikom ali da su sve tužbe pravomoćno odbijene.

18. Iz iskaza svjedoka BP proizlazi da u kući na predmetnoj adresi živi od svoga rođenja, dakle od 1992. Vrata koja se vide na fotografiji na listu 173. spisa da je postavio tuženik 2012. ili 2013., a ranije da je tu bio zid. Navodi da je terasu koja se vidi na toj fotografiji koristio pok. djed tužitelja, FP, a kasnije njegov otac GP te danas tužitelj. Tuženik da samo prolazi tom terasom kada izađe na predmetna vrata. Upitan tko je i kada postavio ogradu na ovoj terasi navodi da može samo zaključiti da je ista postavljena davno, kada se kuća gradila početkom 1900. -e godine ili koju godinu kasnije, jer izgleda identično ostalim ogradama na kući pa je to ujedno i njegova pretpostavka, a na daljnje pitanje je li možda ogradu postavio tuženik odgovorio je da tek može kazati da koliko on zna nije. Jednako tako navodi da su prednici tužitelja bili odvjetnici i da su preko te terase u odvjetnički ured ulazile njihove stranke, ili bi imali tzv. "čik pauzu".

19. Iz iskaza svjedoka RP proizlazi da ga s obitelji tužitelja, poglavito njegovog brata FP veže dugogodišnje prijateljstvo koje je počelo davne 2004. kada je krenuo u srednju školu i kada je u razredu upoznao FP. Njihova škola da je bila u blizini predmetne lokacije, oni da su po velikom odmoru, a pogotovo u ljetnom periodu, dolazili u predmetni stan koji je bio u vlasništvu obitelji FP. U tom periodu da je primijetio da su vrata koja su mu pokazana na listu 173. spisa bila zatvorena zidom do otprilike početka visine luka, tih vrata da nije bilo. Oni da bi se zadržavali na terasi, jer je tu bila debela hladovina i odgovaralo im je tu provesti period velikog odmora. Nadalje navodi da je predmetna vrata primijetio 2019. ili 2020. ne može sa sigurnošću reći. Nadalje navodi da je obiteljska situacija tužitelja doista bila jako složena u periodu do smrti njegova oca GP, stoga što je u jednom osjetljivom periodu za djecu još srednjoškolskog obrazovanja, odnosno do smrti svoga oca FP, isti odlučio iz samo njemu poznatih razloga raskrstiti sa cijelom obitelji pa ih je čak i fizički napustio. Navodi da nije otišao živjeti u ovaj stan već u drugi stan u [adresa] a da zna da je zbog svog tadašnjeg zdravstvenog stanja zapustio svoje naslijeđene nekretnine, u Splitu, Zagrebu i Marušićima. Nadalje navodi da ne mora ni govoriti u kakvom stanju su zatekli stan u [adresa] nakon njegove smrti, a da su pratili ovaj postupak jer su njegova djeca pa tako i tužitelj imali silnih problema jer nakon napuštanja bračne zajednice do svoje smrti nije brinuo o djeci na bilo kakav način a iznosi alimentacije su se nagomilavali. Istaknuo je da je on osobno pokušao predmetni problem između stranaka mirnim putem riješiti, potvrđuje da se činilo sve da se spor riješi na mirni način, da se spominjala i nagodba, no međutim sve da je naknadno završilo "barufom", a dopunjuje da se pričalo o tome kako bi tuženik mogao koristiti ovu terasu. Na upit je li tužitelj tražio 20.000,00 eura od tuženika da bi mu dopustio da prelazi preko terase odgovorio je da se toga ne sjeća, ali da se istinitost ovih tvrdnji može provjeriti kod trećeg pregovarača koji da je svemu ovome nazočio. Nadalje navodi da se ne sjeća da je takvo pitanje uopće postavljeno ali da se sjeća jako dobro da je tuženik pitao može li i smeta li tužitelju da prolazi preko. Također navodi da su u periodu pregovora nuđene razne solucije oko korištenja terase pa tako se prisjeća razgovora oko nekog vremenskog perioda oko kojeg bi se ista koristila, ali doista baš ove direktne ponude ili potražnje se ne može sjetiti.

20. Iz iskaza svjedoka NP proizlazi da je on kao odvjetnički vježbenik počeo raditi kod sada. pok. odvjetnika FP službeno od 1. siječnja 1988. do 20. svibnja 1989. na predmetnoj adresi, da je radio i dalje od **.**.1990. kod pok. FP, a nastavio je i kroz razdoblje od godinu dvije dolaziti po potrebi odvjetnika kod njega, na parnične rasprave u Split, sve dok nije njegov sin, sada pok. GP diplomirao i krenuo raditi kao vježbenik u istome uredu, a to da je bilo negdje 1991. ili možda 1992., ne može se točno sjetiti. Nakon toga, a s obzirom da je ostao u prijateljskim odnosima kako s FP tako i s GP, on bi često prilikom dolazaka u Split navraćao u taj ured, gotovo sve do 2002. ili možda 2003. Kroz cijelo ovo razdoblje naglašava da je prostorija u kojoj je radio kao vježbenik, u dijelu odvjetničke pisarnice FP, imala izravan izlaz sa zapadne strane na malu kamenu popločanu terasu koja je bila i ograđena, a prostirala bi se kao sastavni dio građevine gdje se nalazila pisarnica i zapadno položene kuće. Jedini izlaz i pristup ovom prostoru terase istaknuo je da je bio upravo kroz vrata sobe u kojoj je radio kao vježbenik u pisarnici FP, s napomenom da je taj izlaz po svim karakteristikama zgrade, bio očito u izvornom stanju predmetne građevine, dakle bez preinaka. Na upit glede zazidanih vrata zapadnog pročelja gdje se vidi svod i dovratak je li to primijetio navodi da nije primijetio da tu postoje bilo kakva vrata, za njega je to bio vanjski zid susjedne građevine. Nadalje navodi da je iza 2003. povremeno svraćao, uvijek da je bio u kontaktu s tim uredom, ali doista nije primijetio niti vrata, niti otvor koji bi drugačije izgledao, nije niti obraćao pozornost, on ga nije vidio. Upitan može li navesti tko je koristio kamenu popločanu terasu u [adresa] navodi da su ga koristili samo djelatnici pisarnice odvjetnika FP pa tako on, GP, FP i to tako da bi ljeti otvorili širom vrata radi provjetravanja i zračnosti, a izlazili bi na terasu pušiti jer da se u pisarnici to nije smjelo, a na dopunski upit kuda su dolazile stranke do njih, jesu li dolazili preko terase, navodi da nisu, već da su dolazili na ovaj drugi ulaz, unutar kuće. Nadalje upitan je li itko od drugih stanara koristio tu terasu navodi da nije, da su je koristili samo oni za potrebe pisarnice. Nadalje upitan u kakvom je stanju bio GP nakon 2003. navodi da je čuo da je bio dosta nepouzdan, da ne bi dolazio na rasprave, pa bi onda dolazilo do presumiranih povlačenja tužbe. Kada bi on imao susrete s njim, koji su u tom daljnjem razdoblju bili rjeđi, da je primijetio da to nije onaj GP kojeg je on znao, da nije bio baš svoj, pa je čuo i da je poremetio obiteljske odnose što mu je bilo jako čudno jer bi on dolazio kod njih i spavao bi kod njih kada bi trebalo te da ništa nije upućivalo na to da će to ići u tome smjeru.

21. Iz iskaza svjedokinje MP, majke tužitelja, proizlazi da su negdje 1988. ona i GP počeli hodati do 2008. da joj je poznato što se tu dešavalo, a kasnije da su se razveli pa da više tu nije dolazila. U to vrijeme, pogotovo prije nego li su zaključili brak, pok. GP i ona da bi došli tu da uživaju u intimi i ne jednom da se naslonila na taj zid na kojem su kasnije "izronila" ta vrata. U razdoblju od 2008. pa do smrti njenog bivšeg supruga GP bili su suočeni s psihofizičkim propadanjem njenog bivšeg supruga. Ti njegovi strahovi i bojazni su od njega učinili čovjeka podložnog bilo kakvoj manipulaciji no ona tu nažalost nije mogla učiniti ništa, a onda se u neko vrijeme potpuno povukao u sebe, prestao je izlaziti vani i nažalost bolest je kulminirala i vrlo mlad je preminuo. Za financijsku dobrobit obitelji morala se pobrinuti o tim nekretninama i između ostalog s djecom je u razgovoru zaključila da bi bilo dobro orijentirati se na turizam i koristiti nekretnine u te svrhe. Tako je na red došla i ova nekretnina, no prije nego li je uopće došla do nje, jednog je dana susrela susjeda BP. Frapirala ju je njegova izjava da zahvaljuje Č da će se konačno netko pobrinuti za predmetnu nekretninu jer da se tu svašta dešava i tada da joj je rekao da je susjed OP probio zid njihovog stana i ova vrata na terasi. Saslušala ga je sva u nevjerici i uskoro se uvjerila da je doista situacija pa i gora nego li joj je on rekao. Između ostalog, susjed OP da je na njihov zid naslonio i vanjsku jedinicu svoje klime, a onda je za vrijeme dok su ona i nevjesta čistile stan koji je bio jako zapušten, to tim više što je susjedu s kata u nekoliko navrata probila vlaga u njihov stan, na terasi ispred svojih vrata ugledala susjeda OP i ženu, koja je očito bila njegova supruga. Naravno da ih je odmah upitala što rade tu i susjed OP je pokušao objasniti da oni njima neće smetati da bi prošli tu ponekad, kada njih nema i da on zna da je to njihovo. Upitana, a kada kaže da joj pok. suprug nije izlazio iz kuće, na koju je nekretninu mislila odgovorila je da je to bio njihov stan u [adresa]. Nadalje upitana je li joj poznato da su pokušali mirno riješiti spor, navodi da su se pokušali dogovoriti. Na razgovor da su išli ona, sin joj ČP, g. OP i g. RP. Razgovor je bio, ona da je u jednom momentu samo rekla da joj on ne može pričati da su tu bila vrata, ona da je tu od 1988. i da dobro zna sve. Gospodin NP da je bio ponekad kontradiktoran u iznošenju nekih tvrdnji jer je čas tvrdio da su tu vrata bila, a čas da nisu bila, što njoj nije bilo jasno što on ustvari želi reći. Nadalje upitana tko je i na koji način koristio terasu prije nego li su probijena vrata odgovorila je da je nije koristio nitko nego njen svekar, a kasnije i njen suprug kada je postao vježbenik. Još nadalje navodi da je svim susjedima bilo jasno da je to njihova terasa, kada bi nekome nešto palo na terasu zovnuli bi nju i pitali mogu li doći na njenu terasu da uzmu svoje stvari.

22. Iz iskaza svjedokinje ČPZ, ono što je bitno za ovaj predmet spora, proizlazi da je predmetni objekt uvršten u pojedinačni Spomenik kulture koji se usput budi rečeno nalazi i unutar zaštićenog spomeničkog područja, što mu dodatno daje na važnosti. Kada ju se upita kakvo bi bilo postupanje Odjela u slučaju kada bi netko želi zatvoriti vrata koja se na toj fotografiji vide može odgovoriti tek hipotetski, odnosno o načinu njihovog rada u sličnim situacijama. Načelno da je njihov posao da štite Spomenike kulture, objekte koje su u prethodnom evaluacijskom procesu zbog nečega dobili svojstvo Zaštićenog spomenika kulture, bilo iz povijesnih ili arhitektonskih razloga i doista da im je cilj sačuvati objekt za buduće naraštaje jer oni svjedoče o prošlim vremenima. Međutim, kada bi im se pojavio investitor koji bi ovakvo nešto predložio ne bi a priori odbili njegov zahtjev već bi se sazvao Konzilij da razmotre predloženu životnu situaciju, obzirom da su svjesni da život nije stao i da postoje situacije koje su životno važne da ih se riješi na drugi način a da istovremeno zaštite i sam Spomenik odnosno objekt. Nadalje upitana kada je ova kuća označena kao kulturno dobro odgovorila je da su se u konkretnom slučaju donijele dvije odluke i to prva 2012. kada je zaštićen istočni dio ovog objekta no u idućoj godini se uočila greška glede zapadnog djela predmetne čestice sa aneksom pa se donijelo dopunsko rješenje 2013. Dalje upitana svjedokinja prilikom stavljanja pod zaštitu bi li 2012. ili prilikom nadopune 2013. godine je li se na području današnjih vrata nalazio zid, odgovorila je da doista ne može na ovo pitanje precizno odgovoriti.

23. Iz iskaza svjedoka KP proizlazi da su prije nekih 10-ak godina izašli na teren u vezi prijave u [adresa]. Prijava da je vezana za otvaranje vrata. Originalna vrata se čuvaju i ona su dio te cjeline, ne smiju se dirati. Istaknuo je da kada su se vrata zazidala nitko ga o tome nije obavijestio.. Istaknuo je da se mora znati da ovaj slučaj nije nikakva rijetkost, naime, raniji vlasnici da su održavali kuću kakva jeste, a onda da dođu nove generacije, nemaju dovoljno sredstava pa oni rade neke preinake. Načelno on da je protiv toga da se zaštićeno kulturno dobro devastira na ovakav način i mišljenja je da se vrata koja su napravljena prilikom izgradnje takvog kulturnog dobra ne bi smjela zazidati. Upitan je li mu poznato kada mu je ova kuća stavljena pod zaštitu, odgovorio je da je nažalost u ovome slučaju to bilo jako kasno, kasno da je ona stavljena pod zaštitu kao kulturno dobro jer se u to vrijeme nije tome pridavala tolika važnost i značaj pa misli da je valorizirana negdje tek 70-ih ili 80-ih godina prošlog stoljeća. Nadalje upitan je li mu poznato da bi ova kuća bila nadograđivana i kada odgovorio je da to zaista ne bi znao reći. Za svjedočenje da se nije posebno pripremao, a kako je iz konzervatorskog odjela otišao iz nekih svojih osobnih razloga prije tri godine to nije mogao koristiti resurse. Upitan je li mu poznato koja je terasa predmet ovoga spora, odgovara, a nakon što mu je sudac predočio fotografiju iz spisa predmeta i objasnio o čemu se radi, navodi da nakon što mu je prikazana fotografija na listu 236. spisa, se prisjeća da su tom prigodom bili na toj terasi i pokazujući sliku u dijelu u kojem se vidi kameni dovratak i kameni svod sa staklenim otvorom i razdjelni vijenac u žbuci, se doista vide vrata koja su otvorena i maksimalno su, koliko primjećuje, izgledom i oblikom koji je bio izvoran. Nadalje navodi da također, gledajući ogradu može zaključiti da je po načinu i obliku njezine izrade ona također s kraja 19. stoljeća, pretpostavlja da je tako i za terasu jer mu logika stvari kaže da su vrata i otvor i postojali za to da se omogući komunikacija preko terase s javnim prostorima u blizini. Dalje upitan je li reprezentativni luk koji se vidi na slici na str. 236 originalni odgovorio je da ono što on može zaključiti da vrlo vjerojatno je. Upitan što bi kao konzervator napravio kada bi netko sada zazidao kompletno ova vrata i reprezentativni luk odgovorio je da on kao konzervator svakako to ne bi dopustio iz razloga što je taj luk izvorni dio građevine i to svakako ne bi moglo biti zazidano.

24. Iz iskaza svjedoka PP proizlazi da poznaje tuženika OP, on da ga je svojevremeno pozvao da mu "da ruke" i da će nešto rušiti po njegovom stanu koji se nalazi u [adresa]. Navodi da se sjeća da su doista u okviru ovih poslova koje su po stanu radili došli i do tih vrata koja su imala ovaj luk i koja su u unutrašnjosti stana imali vrata potpuno propala i gnjila, a iza tih gnjilih vrata da se nalazio tanki improvizirani zid od opeke koji da je također već bio dobro propao. Najprije da su srušili ta gnjila vrata, a potom zid te da se otvorio otvor kojim su ušli u vrt prema Đardinu. Upitan sjeća li se GP i je li dolazio odgovorio je da se slabo sjeća GP, on da je po mirisu duhana znao osjetiti da bi netko ušao s druge strane, nekada da bi čuo i neka vrata. Napominje da je radio kratko vrijeme na renovaciji stana, te da se ne sjeća baš.

25. Iz iskaza svjedoka ŽP proizlazi da poznaje upravo tuženika, da su se upoznali davne 2003. ili 2004., angažirao ga je ponovno negdje 2014. ili 2015., nije siguran točno kada je to bilo, ali da su uglavnom radili na renovaciji i adaptaciji njegovog stana na Zagrebačkoj 11. Nakon što mu je predočena slika na listu 173. spisa potvrđuje da je radio i na ovim sada uočljivim vratima na način da je tu ranije bio zid koji su probili, a bio je postavljen do visine luka, i u zidu da su se nalazili štokovi tih vrata. Navodi da je ranija vlasnica gđa. HP dala zazidati taj otvor u strahu od najezde miševa. Terasu koja se vidi na ovoj fotografiji da su koristili za prolazak i prenošenje materijala potrebnog za adaptaciju koju su vršili za tuženika jer im je to bio najbolji i najbliži put. Na upit je li njih radnike za vrijeme dok su obavljali ove poslove itko ometao ili im nešto zabranjivao, protestirao i tome slično radi npr. buke ili prašine, odgovorio je da neki stanari jesu protestirali zbog buke ali ništa pretjerano ozbiljno. Navodi da je netko od stanara očito i napravio prijavu Konzervatorskom odjelu, pa se sjeća da je došla jedna gospođa koja je došla provjeriti da nisu možda na objekt išli ugraditi PVC stolariju, a uvjerila se da su na objekt stavili drvnu stolariju te da nikakvog uredovanja službenih tijela nije bilo. Upitan jesu li u stanu tužitelja dok su izvodili radove vidjeli nekoga unutra odgovorio je da su ne samo vidjeli nego da su i ulazili unutar tog stana jer da su tamo držali neki materijal što da im je sve dopustio prednik tužitelja, njegov otac GP. Upitan je li upoznao gospođu HP odgovorio je da je, još od vremena od kad je tuženik kod nje kupio stan te da je ona ostala živjeti u stanu obzirom da ga je u nekoliko navrata angažirala da napravi neke sitne popravke. Nadalje upitan na koji način su ulazili u stan tuženika prilikom izvođenja radova, pojašnjava da su ispočetka, odnosno sve dok nije probijen zid i otvorena vrata na sjevernoj strani, uglavnom ulazili na vrata koja su bila položena na portunu pa sve dok ta vrata nisu zatvorena. Dalje upitan je li na zidu kraj ovih vrata koja su postavljena postojao i poštanski sandučić odgovorio je da je, da su ga oni postavili nakon što su probili zid i otvorili vrata. Upitan sjeća li se tko ih je napravio i ugradio vrata sa lista 173. spisa, odgovorio je da je njih napravio jedan stolar iz Žrnovnice po imenu VP. Nadalje upitan je li bio osobno nazočan razgovoru između tuženika i GP kada je tuženik navodno tražio odobrenje da otvori vrata kratko je odgovorio da nije, a iako nije bio nazočan tom razgovoru odgovara da je to zaključio iz razloga što su oni bez ikakvih problema otvorili vrata i uklonili zid i prolazili terasom za cijelo vrijeme izvođenja radova, a kada je probijan zid i otvorena vrata GP tu da nije bio osobno nazočan. Nadalje navodi da ne može precizno odgovoriti je li GP prolazio kroz otvor nakon rušenja zida kada bi dolazio u stan tuženika, ali u svakom slučaju da je GP vidio ta "otvorena vrata".

26. Iz iskaza tužitelja ČP proizlazi da se stan u njegovom vlasništvu sastoji od jedne sobe, kuhinje, WC-a, podruma u koji se ulazi iz kuhinje te terase, da je bio odvjetnički ured njegovog pok. djeda advokata FP. U predmetnu nekretninu je dolazio još kao dijete te da bi se u istoj znao igrati sa svojim ocem, a nerijetko je to podrazumijevalo i igru na predmetnoj terasi. Period o kojem navodi je period do okvirno 2003., jer nakon toga njegov otac preseljava svoj ured u Starčevićevu 2. Ono što on može potvrditi bilo kroz njegove osobne uspomene, bilo i kroz razgovore s članovima obitelji, jest da spornih vrata na sjevernoj strani verande nije bilo. Dalje od toga, njegovi odnosi s ocem su se prorijedili, a sve ovo iz razloga što je isti nakon što je njegov djed otišao u mirovinu počeo "gubiti konce" u poslu. Sve ovo je predstavljalo veliki stres za njega jer je u to vrijeme bio dijete od cca 8, 9 ili 10 godina koje je moralo objašnjavati drugim ljudima što mu je s ocem. Jednako tako dodaje da je on bio učenik gimnazije Marko Marulić, a navedena gimnazija se nalazi udaljena cca 40 m od ureda njegovog pok. djeda. Ovo navodi zato što je u pauzama, konkretno preko velikog odmora, ponekad znao otići do dijela gdje se nalazi predmetna terasa, a kako bi tamo pojeo marendu, a isto tako da bi se pohvalio prijateljima da se to tu upravo radi o kancelariji njegovog tada pok. djeda, FP i ranije kancelariji njegovog oca. Također, prilikom ovih odlazaka nije primijetio da bi bilo ovih spornih vrata već je tu bio zid. Njegov otac je preminuo **.**.2019., te je on nedugo, kroz par dana nakon toga, ušao u posjed predmetnog stana. Od onda, pa sve do podnošenja predmetne tužbe, on i njegova obitelj su upozoravali ovdje prisutne tuženike da nemaju što prolaziti preko terase. U svim tim opominjanjima odgovor g. OP bi najčešće bio u pravcu, da ih moli da ga puste da prolazi, ako treba i četveronoške dok nikog nema, a da im pri tome ne spori vlasništvo terase. Najveći dio razloga zašto nisu tužili ranije je bio taj što je njihov tadašnji odvjetnik RP sugerirao da je bolje pokušati mirnim putem riješiti ovaj spor, a to svakako zato što se radi o sporu među kolegama. a kako nije došlo do mirnog rješenja spora podnesena je predmetna tužba. Upitan je li mu pok. otac u razdoblju od kada je napustio obitelj i počeo samostalan život ikada spomenuo da ga je bilo tko pitao glede izvođenja radova na predmetnoj nekretnini, traženje odobrenja za otvaranje otvora i korištenje terase, napominje, a kazao je to već i ranije, da je njegov otac već u to vrijeme "gubio konce", njihova komunikacija da je bila dosta sužena, svodila se uglavnom na dnevne teme i školu i to jednom godišnje.

27. Iz iskaza tuženika pod 1) ĐP proizlazi da je on bio najbolji prijatelj pok. odvjetnika FP. Kada je kupovao stan obratio se njemu jer je stan bio u suvlasništvu njegove obitelji te mu je isti pregledao ugovor, navodi da je kupio stan znajući da je kupio i predmetnu terasu, da mu je pok. GP kazao da je zajednička. Kada je pok. HP umrla stan je počeo uređivati 2012. te je na vratima koja izlaze na terasu srušio betonirani improvizirani zid od cigle koji nije bio ni pituran nego onako, učvršćen, visine (njemu do nosa). Prethodno da je pitao vlasnicu HP zašto je napravila taj zid, a ona da je kazala da su joj dva puta provalili u stan na ta vrata, da su vrata bila rasklimana od starosti i provala, a donji dio vrata uništen od vlage i da su joj tuda prolazili miševi koje noću da čuje dok spava, kako grickaju, te da je zato rekla meštru da to sanira. Prilikom uređivanja stana da nije tražio nikakvu dozvolu od GP za uklanjanje tog improviziranog zida, a on da je dolazio gotovo dva puta tjedno i svake nedjelje kada bi išao kod majke na ručak na Gripe pa bi im se javio i gledao kako napreduju radovi. Navodno, psihofizičko stanje GP, što tužitelj pokušava progurati u ovome sporu, je neistina jer je isti čak i pijan znao što radi, bio je moralan, savjestan i kolegijalan. Ističe da je pok . GP imao psihičkih problema, ali da nikada nije sebi nešto napravio na štetu na način da bi izgubio svoju imovinu ili novac. Predmetnu terasu da je renovirao, postavio kamen koji je nedostajao, platio radove uređenja 700,00 €, a da ih je izvodio SP. GP da je tražio da terasa ima pad da voda sa zgrade i kišnica ne bi dolazila na fasadu. Istaknuo je da mu nikada nitko nije sporio prolazak preko terase osim što je susjeda sa prvog kata prijavila konzervatorima da je postavio nova vrata, a oni su izašli na teren, vidjeli situaciju i nije bilo ni kazne jer je sve napravljeno u skladu sa konzervatorskim uvjetima. Nakon smrti GP, kada je tužitelj rješenjem o nasljeđivanju postao vlasnik stana te nakon nekih 10-ak mjeseci ga počeo uređivati da je prolazio neometano po terasi i jednoga dana da mu je majka tužitelja, TP u prolazu kazala na izrazito grub način uvredljivim tonom slijedeće: "do sada sam te puštala prolaziti, a sada više nećeš", na što da joj je odgovorio "gospođo Đ, budete li bezobrazni ja ću zvati policiju". Nikada da nije kazao tužitelju da je terasa njegova i da ga on moli da četveronoške prolazi preko terase, takvu laž da je jako teško slušati u sudu. Tužitelj da mu je ponudio da mu plati 20.000,00 € da može prelaziti preko terase, a on da je angažirao odvjetnika Dina Pivca, da je otišao na policiju, prijavio tužitelja za ucjenu te zamolio da ga ozvuče i snime što će kazati na tom sastanku. Kako se sastanak odigrao brzo policija da nije uspjela napraviti klopku, te o svemu da je obavijestio Dina Pivca, a igrom slučaja on da je bio odličan prijatelj s odvjetnikom RP, odvjetnikom od tužitelja te na tome sastanku u tuženikovom uredu tužitelj nije spominjao 20.00,00 €. Nakon nekog vremena, tužitelj da je na predmetnu terasu stavio željeznu kapiju i zaključao je pa da nije mogao prolaziti pa je išao oko zgrade, a nedugo zatim da je betonirao dva pitara na samom ulazu na vrata i postavio palmu. Upitan je li bio upoznat sa sadržajem ugovora i aneksa iz 1968., odgovorio je da su ugovor i anex bili sastavni dio njegovog ugovora, pa da je logično da ga je GP sa sadržajem upoznao, a kada je upitan tko je sastavljao kupoprodajni ugovor iz 2006. odgovorio je da ga je on sastavio. Nadalje upitan sjeća li se kako je u anexu ugovora iz 1992. opisan stan kojeg kupuje tužitelj, odgovorio je da se sjeća opisa stana, ali na to pitanje da neće odgovoriti jer već u nekoliko navrata da to stoji u očitovanjima tuženika pod 1 i pod 2. Nadalje upitan kada je točno pitao pok. GP čija je terasa, navodi da je pitao GP čija je terasa i da mu prekontrolira ugovor. Isti da mu je tada kazao (hipotetski) da je je njegova terasa u cijelosti on bi terasu "izbacio" iz ugovora. Svakako bi kupio stan ali ne bi kupio terasu. Na upit je li provjeravao zk stanje kada je kupovao stan odgovorio je da neće odgovoriti na pitanje. Vlasnički list da je sastavni dio ugovora i kao odvjetnik da je logično da je provjeravao i on i GP i njegov vježbenik.

28. Iz iskaza tužene pod 2) OP proizlazi da je ona doselila u Split 2009. godine, njen suprug prvotuženik da je već bio prethodno kupio stan od pok. HP koja je imala u njemu i nakon kupoprodaje pravo doživotnog stanovanja. Kada je ona umrla 2012. oni da su odlučili renovirati stan, tako da su kontaktirali njihovog susjeda pok. GP, rekli su mu da će renovirati zajednički zid i predmetnu terasu, da su ga pitali hoće li sudjelovati u troškovima, a on da nije htio sudjelovati, da je rekao da nema novaca, ali da im je dozvolio da renoviraju, dao im je ključ. Prethodno da je na predmetnom mjestu na istočnom zidu bio zazidan zid bloketama do visine od 1,50 metar, vrata iznutra da su bila, ali da su bila dotrajala i da ih je bilo potrebno promijeniti pa da su to i učinili, tada da su iste prigode i renovirali zajednički zid te terasu na način da su promijenili pločice djelomično, renovacija da je bila tijekom 2012. godine. Navodi da je pok. HP bila vlasnica cijele kuće, i točno da je rekla da mogu zamijeniti vrata i kada ih zamijene da mogu prolaziti terasom, a to da im je pričala kada su je posjećivali kroz 2010. i 2011. Ispod stubišta također svi stanari zgrade imaju zajedničke prostorije a na predmetnu terasu da mogu pristupiti samo oni i tužitelj. Neometano da su prolazili predmetnom terasom sve dok im novi vlasnici – konkretno tužitelj nije rekao da su počeli iznajmljivati stan te da više ne smiju prolaziti tim dijelom a to da je bilo 2 godine nakon smrti GP (2021.). Kada je tužitelj renovirao svoj dio nekretnine da je stavio kapiju i dva pitara s cvijećem, lončanicama, ispred njihovih ulaznih vrata koja da su stavili prilikom renovacije 2012., kako bi mogli izići na terasu. Pristup stanu imaju i s druge strane terase, ali uvijek da su prolazili predmetnim dijelom terase s parkinga kada bi došli budući da moraju obilaziti cijelu kuću da bi pristupili sada stanu. Upitana je li razgovarala s tužiteljem prije parnice o predmetnom dijelu navodi da tu nije bilo razgovora budući da on smatra da je to njegovo a ne zajedničko. Nadalje upitana što ona smatra tko je vlasnik predmetne, navodi da smatra da su zajednički oni i tužitelj, upitana je li pokušala prolaziti predmetnim dijelom nakon što je tužitelj postavio kapiju i lončanice s biljkama navodi da nije jer da je nemoguće ih odgurnut, da je pokušala ih pomaknuti ali oni da su zaidani za pod. Poznato joj je da, odnosno suprug joj je rekao da ga je tužitelj, odnosno susjedi tražili novce da bi mu dopustili da prolaze preko terase, misli da se radilo o iznosu od 20.000,00 eura. On da joj je to samo rekao, a upitana je li ga prijavio negdje zbog toga, misli da nije ali se ne sjeća, nije joj to govorio, samo da je rekao da mu nije dao. Ona da nije primijetila da bi imao problema sa zdravljem, da je čula samo da ima problema sa srcem, ali da nije vidjela drugih problema. Upitana kada se to točno družila s pok. GP i koliko često, odgovorila je da je on redovno dolazio kod njih u kancelariju, a i izvan kancelarije da bi znala na mjesečnoj razini, a na godišnjoj razini možda 10 puta godišnje. Nadalje upitana je li pok. GP bio prisutan kada su renovirali stan, odgovorila je da je bio prisutan, da je pratio radove, a ne može se izjasniti je li često ili povremeno. Kada je upitana kako je reagirao na novopostavljena vrata navodi da da su mu bila lijepa i da je rekao da su ukras zgradi, cijelom kvartu, a navodi i da je nakon Vedranove smrti dok u stan nisu došli njegovi nasljednici prošlo 2 godine. Nadalje upitana jesu li tražili ikakvu pisanu suglasnost za renoviranje, za rušenje zida i postavljanje pločica na terasi od GP odgovorila je da su samo usmeno s njim razgovarali, da su bili s njim u dobrim odnosima i da nisu imali problema, već da su ga samo pitali oko zajedničkih snašanja troškova renovacije. Nadalje upitana je li to znači da su provjeravali zem knjig stanje odgovorila je da je vidjela vlasnički list a kada ju se upitalo je li njen suprug vidio vlasnički list odgovorila je da naravno da je. Jednako tako navodi da je HP zazidala taj zid zato što da su bila dotrajala vrata s unutarnje strane, te da su ispadala vrata. Upitana kada je ona zazidala ta vrata odgovorila je da misli da je to već prošlo puno vremena, to da joj je poznato jer da joj je ona osobno to rekla. Nadalje navodi da je njihov stan prije renovacije imao troja vrata, a da sama ima dvoja, jedna da su zatvorili, te navodi da terasu nisu koristili za ništa drugo osim za prolazak. Upitana tko je sastavio ugovor kojim je njen suprug kupio taj stan odgovorila je, ĐP, a ona po struci da je pedagog. Nadalje navodi da su se dvoja vrata nalazila gdje je terasa, a jedna vrata kroz portun kada ulaziš u stan. Nadalje upitana može li pojasniti dio gdje govori da su bila dvoja vrata i zid na terasi, jesu li ulazili kroz sjeveroistočna vrata na terasi u svoj stan, gdje su pitari odgovorila je da prije renovacije nije. Nadalje navodi da je neometano prolazila terasom u periodu od 2012. pa sve do 2021.

29. Čitanjem pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodeta Zvonimira Rubića, utvrđeno je da je predmetna terasa položena na katastarskoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je upisana u posjedovnom listu br, 1424 u površini od 57m2 i odgovara zemljišnoknjižnoj čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanoj u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu u površini od 57 m2. Terasa da je položena uz sjeverozapadnu fasadu više etažne stambene zgrade s pripadajućim dvorištem koja se nalazi na katastarskoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i upisana je u posjedovnom listu br. 1424 kao zgrada i dvor u površini od 361 m2 i odgovara zemljišnoknjižnoj čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanoj u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu u površini od 361 m2, na skici obojana žutom bojom, sve položeno u Splitu na adresi [adresa] i 11A . Na priloženoj skici lica mjesta, katastarsko-topografskoj situaciji u mjerilu 1:200, crvenom bojom i slovnim oznakama A,B,C,D,E,F,A označena je predmetna terasa koju je tužitelj na očevidu pokazao i nakon mjerenja utvrdio je da ima površinu 14,66 m2.

30. Čitanjem pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za građevinu Ante Runjića utvrđeno je da tuženikov stambeni prostor se nalazi u južnom dijelu prizemlja zgrade povezan je sa 70,72% ili 85/120 suvlasničkog dijela posebnog djela nekretnine, ukupne korisne površine 84,72 m2 a korisne vrijednosti 93,97 m2 , označeno u nacrtu oznakom S1. Ulaz je sa jugozapade strane prizemlja i ojentacije je jugozapad- jugoistok. Sastoji se od posebnog dijela u prizemlju (kuhinje sa blagovaonicom i dnevnim boravkom, sobe sa kupaonicom, wc, praonica, garderoba, hodnik, i ulaz ) kao zatvorene površine. Osim posebnog dijela pripada mu i sporedni dio (nenatkrivena terasa 1 na sjeverozapadu i nenatkriveno stepenište sa jugozapadu) kao otvorene površine. Tužiteljev stambeni prostor koji se nalazi u sjevernom dijelu podruma i prizemlja zgrade povezan je sa 29,28% ili 35/120 suvlasničkog dijela posebnog djela nekretnine, ukupne korisne površine 35,08 m2 a korisne vrijednosti 41,89 m2 , označeno u nacrtu oznakom S2. Ulaz je sa sjeverozapadne strane prizemlja i ojentacije jesjeveroistok – sjeverzapad. Sastoji se od posebnog dijela (kuhinje sa blagovaonicom, kupaonice, i sobe u prizemlju te sobe u podrumu u koju se ulazi iz blagovaonice ) kao zatvorene površine. Osim posebnog dijela pripada mu i sporedni dio u prizemlju (nenatkrivena terasa 2 i nenatkriveno stepenište na sjeverozapadu) kao otvorene površine

31. Sukladno odredbi članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtjevati da to uznemiravanje prestane, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

31.1 Stavkom 4. članka 167. ZV propisano je i da to pravo pripada predmnjevanom vlasniku, koji dokaže pravni temelj I istinit način svog stjecanja posjeda.

32. Iz sadržaja citirane odredbe, a koja uređuje vlasničku tužbu - actio negatoria razvidno je da ovu vlasničku tužbu podiže vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik - posjednik, protiv svakog onog koji uznemirava njegovo pravo na bilo koji način, zahtijevajući da to uznemiravanje prestane, a koje uznemiravanje se može sastojati u svojatanju nekog prava koje mu ne pripada, ograničenju u fizičkom vršenju prava vlasništva i slično. Da bi uspio u svom zahtjevu, tužitelj mora dokazati: svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed (pravni temelj i istiniti način svog stjecanja), dakle svoje pretpostavljeno vlasništvo te dokazati neosnovano uznemiravanje, zadiranje, propuštanje neke dužne radnje, a koji su doveli do neosnovanog uznemiravanja

33. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

34. Naime, cilj tužbe kojom se traži prestanak uznemiravanja vlasništva je postići prestanak uznemiravanja, a ovisno o načinu uznemiravanja, tužbenim zahtjevom tužitelj može uz prestanak uznemiravanja, zahtijevati i uspostavu stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja na tri načina: da se poduzmu radnje kojima će se otkloniti izvor uznemiravanja, da se izvrši činidba kojom će se tužiteljevu stvar dovesti u stanje u kojem je bila prije uznemiravanja ili da se prestane s ponašanjem kojim se čini uznemiravanje, te zabranu daljnjeg uznemiravanja.

35. Tužitelj je taj koji u parnici radi zaštite od uznemiravanja mora dokazati čin uznemiravanja koji mora biti protupravan i predstavljati trajno smetanje. To znači da treba dokazati da su doista učinjene one radnje koje znače svojatanje prava ili neko drugo smetanje prava vlasništva.

36. U postupku je nedvojbeno kako su prednici tužitelja još 1963. godine od prijašnje vlasnice HP kupili suvlasnički dio stana koji se nalazi u visokom prizemlju zgrade sagrađene na č. zgr. [katastarska čestica] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao jasno i nedvojbeno sud iz kupoprodajnog ugovora i Aneksa istog utvrđuje da je predmet kupoprodaje idealni dio 6/18 stana u visokom prizemlju, a koji u naravi predstavlja sobu, kuhinju s podrumom ispod kuhinje, kupaonicu kao i terasu ispred kuhinje, što da je sve odijeljeno od preostalog dijela stana (sjeveroistočnog u vlasništvu prvotuženika, a tada u vlasništvu pok. HP) zasebnim ulazom.

37. Prema shvaćanju suda prava volja pok. HP i prednika tužitelja prilikom sklapanja pravnog posla je bila upravo ta da tužitelji kupuju cijelu terasu, jer da nije tome tako zasigurno bi se pravnim poslom reguliralo da im pripada dio terase, koji nije morao biti određen, bilo bi dovoljno da je navedeno kako kupuju dio terase pa sud ne bi imao sumnje u to da im ne bi pripadala cijela terasa. Iz svega utvrđenog u postupku sud zaključuje da je netom nakon prodaje predmetnog stana prednicima tužitelja, prijašnja vlasnica zazidala sporni zid na kojem se sada nalaze vrata, upravo s ciljem da tom radnjom ispoštuje ugovoreno s prednicima tužitelja, da im u vlasnost pripada u cijelosti predmetna terasa, a sve je to učinila kako ne bi imala daljnji pristup predmetnoj terasi, očito bez sumnje znajući da je prednicima prodala cijelu terasu. Iz iskaza svjedoka Z koji u predmetnoj nekretnini stanuje od rođenja, proizlazi da otkada zna za sebe, da je na predmetnom dijelu gdje se sada nalaze vrata, postojao zid, a jednake tvrdnje sud pronalazi i u iskazima svjedoka NP, RP, MP, koji su podudarni, samo što njihova saznanja sežu iz kasnijih godina.

38. Sud ne spori tuženicima da su doista na predmetnom mjestu, prilikom prvotne izgradnje nekretnine (1900.-ih godina), postojala drvena vrata, a što i proizlazi iz iskaza svjedoka ŽP i JP, koji su ugrađivali nova vrata, ali sud zaključuje da su ista vrata upravo nakon kupoprodaje prednika tužitelja uklonjena kako bi se mogao zazidati pregradni zid, s jasnom poukom da terasa više ne pripada pokojnoj HP.

39. Da je istina to što tvrde tuženici, da bi terasa bila u suvlasničkom dijelu stana tužitelja i prvotuženika, sudu je doista životno nelogično da u tom slučaju, pokojna HP od prodaje jugoistočnog dijela stana prednicima tužitelja sve do svoje smrti (2012.) nije imala želju niti potrebu pristupiti na svoj suvlasnički dio nekretnine-terase. Tvrdnje tuženika da je zid postavljen samo iz razloga što nije imala novaca postaviti vrata, a da su prethodna bila dotrajala i da su joj kroz njih ulazili provalnici i glodavci, sud ne može cijeniti kao vjerodostojne, jer suprotno navedenome, ukoliko je ista imala financijska sredstva da bi postavila željezne ograde s katancima i ključevima na svim prozorima i vratima u stanu u kojem je boravila, a kasnije prodala prvotuženiku, nije životno logično da jednako tako nije mogla ugraditi i drvena vrata, koja su uzgred, u opisanoj situaciji provalnika i najezde glodavaca, bila potrebnija nego željezne ograde na prozorima u stanu pokojne HP.

40. Nadalje, u odnosu na kasnije sklopljeni kupoprodajni Ugovor kojeg je sklopio prvotuženik s pokojnom HP, a kojeg je predmet kupoprodaje bio suvlasnički dio 12/18 sjeveroistočnog dijela stana, u kojem je boravila pok. HP, sud je shvaćanja da je prvotuženik morao znati, kada je ugradio u ugovor da kupuje i predmetnu terasu, da prodavateljici ista ne pripada, upravo iz razloga, što je na uvid imao ugovor sklopljen između prednika tužitelja i pok. HP iz kojeg se ne može zaključiti da im je prodala dio terase već cijelu terasu, koju su oni, od kupnje na dalje neometano isključivo koristili, pa sud zaključuje da prvotuženik kao stjecatelj nije bio u dobroj vjeri u trenutku sklapanja pravnog posla i zahtijevanja upisa, budući da je imao dovoljno razloga posumnjati u to da terasa ne pripada pok. HP. Da je prvotuženik u trenutku potpisivanja kupoprodajnog ugovora u dobroj vjeri smatrao, kao što sada tvrdi u postupku da su on i tužitelji suvlasnici predmetne terase, gotovo sigurno bi kao iskusni pravnik u Ugovoru umjesto cijele terase, naveo da je predmet njegove kupoprodaje sjeveroistočni stan i dio predmetne terase koji bi mu pripadao sukladno njegovom suvlasničkom dijelu.

41. U odnosu na tvrdnje prvotuženika da mu je pokojni GP rekao da je terasa zajednička za navesti je da tuženik tu tvrdnju nije dokazao, a svi saslušani svjedoci, pogotovo oni koji nisu direktno zainteresirani za ishod postupka u svojim iskazima tvrde da nitko nikada predmetnu terasu nije koristio nego obitelj tužitelja i njihovi gosti. Sve da je pokojni GP u razdoblju od kada su probijena vrata na predmetnom mjestu gdje je bio zid, pa do svoje smrti i dozvoljavao tuženicima prolaziti predmetnom terasom, tužitelj ima pravo kao predmnjevani vlasnik iste takvo pravo daljnje zabraniti.

42. Naime, prekariji (davanje na korištenje bez određenog trajanja i bez ugovorene naknade) bio je normiran odredbama paragrafa 974. Austrijskog općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), a primjena pravila OGZ-a koja se odnose na ugovor o posudbi je ozakonjena kada je na snagu stupio novi ZOO/56 koji je zasebno uredio institut posudbe u paragrafima od 509. do 518. Institut izmoljene posudbe Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) uređen je u čl. 515. st. 3. ZOO-a. Isto kao i u OGZ-u prekarij je u hrvatskom pravu uređen sukladno odredbama koje se odnose na regulaciju ugovora o posudbi.

43. Moderna koncepcija prekarija nije znatno odstupila od regulacije istoimenoga instituta u OGZ-u. Naime, prekarij je prema ZOO-u isto kao i prema OGZ-u podvrsta ugovora o posudbi. Ako nije dogovoreno trajanje niti svrha uporabe posuđene stvari, a što sud zaključuje da je u ovom predmetu slučaj, tada nije riječ o zaključivanju ugovora o posudbi, već o prekariju. Jedna od osnovnih osobina navedenog instituta je njegova opozivost u bilo kojem trenutku te je u pravnoj literaturi i sudskoj praksi zauzeto stajalište prema kojem je posudovnik prekarist obvezan vratiti posuđenu stvar u trenutku kada to posuditelj zatraži.

44. Dakle, kod utvrđivanja važnih obilježja instituta prekarija svako zaključivanje ugovora o posudbi kojim nisu utvrđeni trajanje ili svrha uporabe posuđene stvari znači i zaključivanje prekarija. Naime, zakonodavac je, u čl. 515. st. 3. ZOO-a, vrlo izričito predvidio zaključivanje prekarijske posudbe u svakom slučaju posuđivanja stvari bez izričitog ugovaranja trajanja ili svrhe uporabe posuđene stvari te ta zakonska odredba ne ostavlja prostor za drukčije tumačenje: „Ako nije ugovoreno niti trajanje niti svrha uporabe, posudovnik je obvezan vratiti posuđenu stvar čim to posuditelj zatraži"

45. U konačnici vezano za tvrdnje tuženika da bi kvadratura koja je navedena u kupoprodajnom Ugovoru iz 1963. koji su sklopili prednici tužitelja i pok. HP, odgovarala iskazanoj kvadraturi korisnih površina posebnih i zajedničkih dijelova zgrade s terasom, koju je za potrebe ovog postupka izračunao sudski vještak za graditeljstvo Ante Runjić, za odgovoriti je tuženicima, kako je općepoznata činjenica odstupanja kvadrature navedene u starim kupoprodajnim Ugovorima od stvarnih kvadratura, a poznata je činjenica da se kao kvadratura uzimala kvadratura stambenog prostora, a da bi se terase, vrtovi i slično uvijek smatrao dodatak stambenom prostoru. Osim toga, neovisno o kvadraturi i činjenici što je u glavnom Ugovoru terasa navedena odmah nakon tehničkog opisa stambenog prostora, a u Aneksu odvojena, sama po sebi nije dokazana činjenica da bi terasa spadala u ugovorenu kvadraturu predmetnog stana, a sve gore prethodno navedeno dovodi do utvrđenja da bi tužitelju pripadala cijela terasa.

46. Prema shvaćanju ovog suda tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, je s uspjehom u parnici dokazao da bi bio predmnjevani vlasnik predmetne terase i dokazao je na koji ga to način tuženici uznemiravaju, odnosno kojim to radnjama tuženici trebaju prestati uznemiravati tužitelja. Naime, postojanje prohodnih vrata na terasi tužitelja, koja od kupnje predmetnog stana od strane prednika tužitelja nisu postojala, odnosno bila su zazidana, svakako ugrožava vlasništvo tužitelja, budući da kod opisane situacije tuženici bi uvijek mogli neometano pristupiti na terasu tužitelja, s koje tužitelj izlazi direktno iz kuhinje, a sud smatra da bi to bilo zadiranje u tužiteljev privatan prostor i intimu. Takvo postupanje tuženika predstavljalo bi zadiranje u vlasništvo tužitelja, koje je zaštićeno kao Ustavno, Zakonsko i jedno je od temeljnih prava Povelje o temeljnim pravima Europske unije.

47. Slijedom navedenog, tužitelj je dokazao da ga tuženici bespravno uznemiravaju u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu predmetne nekretnine pa su se samim time ispunili zakonski uvjeti za ostvarivanje prava na zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva, a stoga je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

48. Iako tuženici tvrde da nije moguća uspostava prijašnjeg stanja kakvo je bilo prije utvrđenog uznemiravanja, budući se radi o zgradi koja je proglašena kao kulturno dobro i na kojoj nisu moguće izmjene bez odobrenja konzervatorskog ureda pa da sud ne bi bio ni nadležan odlučivati o uklanjanju predmetnih vrata i zidanju otvora, za odgovoriti je tuženicima da sud ima ovlasti naložiti vraćanje posjedovnog stanja u izvorno stanje koje je bilo prije uznemiravanja i to u konkretnom slučaju uklanjanjem vrata i zidanjem otvora, takva odluka suda po pravomoćnosti postaje izvršna u ovršnom postupku koji se provodi po odredbama Ovršnog zakona. U eventualno ovršnom stadiju postupka, može se eventualno utvrditi da je, bez konzervatorskog odobrenja, izvođenje presuđenih radova objektivno nemoguće te ovrhu obustaviti ili odgoditi dok se ne steknu potrebne suglasnosti, a kako navodi svjedokinja ČV za sve vrste radova na zaštićenim dobrima, da se sastaje konzervatorski konzilij i svaku situaciju sagledava i odlučuje o njoj u ukupnosti prikupljenih činjenica.

49. Stoga je, kod utvrđenog činjeničnog stanja da su predmetna vrata od strane prvotuženika postavljena za vrijeme renovacije stana, valjalo naložiti prvotuženiku da ista ukloni, odnosno da uspostavi prijašnje stanje na sjevernom vanjskom dijelu zida koji dijeli verandu stana tuženika od terase stana tužitelja, odnosno vrati stanje koje je bilo prije počinjenog čina uznemiravanja, odnosno u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan u odnosu na prvotuženika.

50. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži uklanjane dovratnika na predmetnom otvoru, za istaknuti je da sud nije utvrdio da bi u odnosu na uklanjanje dovratnika vrata to bio povrat u prijašnje stanje nakon kojeg je uslijedilo predmetno uznemiravanje.

51. Naime, na priloženim fotografijama u spisu (list 156), kao i iz iskaza svih redom saslušanih svjedoka proizlazilo bi da je na predmetnom mjestu dovratnik postojao i kada je zid bio zazidan, jer svi svjedoci navode da je zid bio do određene visine (cca 150 cm), dakle nije bio do vrha, već se na zid naslanjao dovratnik, stoga sud ne pronalazi elemente uznemiravanja tužitelja u situaciji da predmetni dovratnik (ukoliko je to tehnički izvedivo) ostane na predmetnom mjestu, a da vrata budu uklonjena. Naime, sud je shvaćanja da dovratnik tužitelja na niti jedan način ne uznemirava tužitelja, a s druge strane pak isti kao fiksni dovratnik, služi kao ukras i svjetlarnik tuženiku. Stoga je u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u odnosu na prvotuženika, unatoč tome što se radi o novo postavljenom dovratniku, a ne onom postojećem prije uznemiravanja, ali budući da je utvrđeno da on nikada nije bio uklonjen, za razliku od vrata, sud nije imao osnove naložiti njegovo uklanjanje.

52. Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

53. U odnosu na traženje tužitelja da i drugotužena uspostavi ranije stanje na način koji je to zatraženo tužbenim zahtjevom za istaknuti je da u postupku nije utvrđeno da bi ista postavila predmetna vrata i uklonila zid, niti je ona vlasnica predmetnog stana u kojem su postavljena predmetna vrata, ona je samo plodouživatelj, koji koristi predmetni stan u vlasništvu prvotuženika za stanovanje i koja je prolaskom preko sporne terase uznemiravala tužitelja u izvršavanju svojih vlasničkih prava.

54. Slijedom navedenog, prema shvaćanju ovog suda, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kojim se od drugotužene traži povrat u prijašnje stanje, kakvo je bilo prije čina uznemiravanja.

55. Stoga je, odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.

56. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 4. i 5., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužitelj u odnosnu na prvotuženika nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva (dovratnik), stoga mu prema odredbi članka 154. stavka 5. u odnosu na prvotuženika pripada cjelokupan trošak postupka, budući da u pogledu onog što je izrekom odbijeno nije se posebno raspravljalo i nisu nastali posebni troškovi.

57. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,23 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

58. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženicima su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

– sastav tužbe od 11. kolovoza 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

– sastav obrazloženog podneska od 17. studenoga 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 11. travnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 10. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– sastav obrazloženog podneska od 23. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife)

– zastupanje na ročištu od 28. studenoga 2024., na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 17. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 20. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 20. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– sastav obrazloženog podneska od 10. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 15. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– sastav obrazloženog podneska od 2. lipnja 2025 u iznosu od 200,00 eura (Tbr 8/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 27. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

59. Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura treba uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (Tbr. 46 Tarife), što ukupno iznosi 3.125,00 eura.

60. Nadalje je tužitelju valjalo priznati troškove vještačenja u iznosu od 500,00 eura, dakle tužitelju s osnove naknade troškova postupka pripada iznos od 3.625,00 eura. Jednako tako tužitelju je valjalo priznati trošak sudske pristojbe tužbe i presude u ukupnom iznosu od 53,08 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.)

61. Tužitelju je valjalo odbiti zahtjev za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa do zatraženog s obzirom na to da mu trošak zastupanja na ročištu od 18. lipnja 2025. ne pripada budući da tog dana nije održano ročište u predmetnom postupku, a trošak pristupa ročištu objave presude biti će mu naknadno obistinjen dopunskim rješenjem o troškovima postupka, ukoliko na to ročište pristupi.

62. Slijedom navedenog, prvotuženik koji je u cijelosti izgubio u postupku dužan je naknaditi tužitelju dosuđeni parnični trošak.

63. Zbog navedenog, odlučeno je kao pod točkom IV izreke presude.

64. S obzirom na to da je tužitelj u odnosu na drugotuženu uspio u I. točki tužbenog zahtjeva, a nije uspio s II. točkom tužbenog zahtjeva, prema shvaćanju ovog suda uspjeh tužitelja i drugotužene u ovom postupku bi valjalo cijeniti u omjeru od 50%, s obzirom na navedeno sud je u odnosu na troškove postupka drugotužene i tužitelja odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, a kako je i odlučeno u točki V. izreke presude. (članak 154. stavak 4. ZPP)

U Splitu 21. siječnja 2026.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženicima po punomoćnicima,

- u spis.