REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U ZABOKU

Matije Gupca 22, Zabok

Poslovni broj: Pp-763/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji Mariji Bračun, uz sudjelovanje Ivanke Vinković kao zapisničara, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RB, državljanina RH, radi prekršajnog djela iz članka 22.st.5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24, dalje: ZZNUO-a), povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Zabok, broj: Klasa: 211- 07/25-5/5173, Urbroj: 511-17-05-25-1. od 26.02.2025., nakon glavne rasprave provedene javno i dovršene 21. siječnja 2026., u prisutnosti okrivljenika, a u odsutnosti punomoćnika ovl. tužitelja, te presude javno objavljene istog dana u prisutnosti okrivljenika, a odsutnosti punomoćnika ovl. tužitelja,

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenica: EB, bez nadimka, sin R i E djev. C, rođ. **.**.1971. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

(temeljem čl. 182. t.1. Prekršajnog zakona)

da bi:

24. veljače 2025., ponedjeljak, u 18,30 sati, u mjestu [adresa], u obiteljskoj kući, počinio nasilje u obitelji prema svojoj kćerki mlt. CB (2007), na način da ju je vrijeđao riječima: „Glupačo retardirana, ne ideš ti nikamo“, te ju je sa svoje obje ruke uhvatio za ramena i gurao ju po prostorijama kuće, a takvim svojim ponašanjem kod kćerke izazvao uznemirenost i povredu dostojanstva,

čime da bi počinio prekršaj iz čl. 10.t.1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II. Troškovi ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, temeljem čl. 140.st.1. i 2. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Zabok, pod brojem Klasa: 211-07/25-5/5173, Urbroj: 511-17- 05-25-1. od 26.02.2025., podnijela je Optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik EB, očitujući se na navode optuženja, očitovao se da se ne smatra krivim za djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret. U obranu je iskazao istovjetno kao što je rekao i policiji da je tog dana 24.2.2025. prepirao se sa tada mlt. kćeri CB koja je živjela samo sa njim kao roditeljem 9 godina. Događaj je počeo na način da je CB došla iz škole, uzela je jesti i pred večer je željela izaći van s prijateljicama, a on je bio protiv toga, nije želio da izađe van, branio joj je izlazak, ali samo zbog toga što je morao poduzeti mjere jer je u školi imala ukor pred isključenjem, te je iz tog razloga želio da ostane kod kuće, zna da je to bio početak tjedna, trebala je i učiti i to je jedini razlog zbog čega su se prepirali. U jednom trenutku CB je krenula prema vratima i htjela je izaći iz kuće, ali je on stao na vrata i zaustavio ju je rukama u predjelu prsa, raširenim dlanovima, ali pri tome je nije niti udarao niti naguravao. Nakon toga CB je otišla u sobu, zaključala se i nije željela sa njim pričati, nije željela uopće se javiti iz sobe. Drugi dan otišao je na posao, a kad se vratio kući CB više nije zatekao. Nakon toga je zvao policiju jer se CB nije javljala niti drugog dana i tada je saznao da je CB sa svojom majkom, s kojom ne živi, koja ju je ostavila prije devet godina, podnijela optužni prijedlog protiv njega za nasilje u obitelji. Porekao je da bi bilo kakvo nasilje u obitelji počinio prema svojoj mlt. kćeri CB, a to može potvrditi i CB, jer se nakon dva mjeseca od majke ponovno vratila u njegovo domaćinstvo, kod njega živjela do studenoga 2025. kada se preselila svojem dečku, s kojim je u dugotrajnoj vezi. Posebno je iskazao da je isključivo njegova namjera bila CB spriječiti da izlazi sa prijateljicom, a imala je problema u školi i sa učenjem i sa izvršavanjem zadataka, a pogotovo puno izostanaka s nastave. Nije je ničim povrijedio, ne može reći da li joj je rekao "glupačo retardirana", ne sjeća se, zna da su se samo svađali da ne ide van. Dodao je da tom događaju nitko drugi nije bio prisutan. Nadalje je iskazao da je CB ostala sa njim živjeti u njegovom kućanstvu u dobi oko 10 godina, majka nije posebno uzdržavala kćer niti je on posebno na tome insistirao, a kontakte su održavale kako je CB mogla organizirati svoje vikende zbog učenja i prakse, praktično svaki drugi vikend bi trebala održavati druženje sa majkom.

3. Na glavnoj raspravi provedenoj javno i dovršenoj 21. siječnja 2026. proveden je dokazni postupak ispitivanjem svjedokinje-oštećenice CB, te je izvršen uvid i čitan je Optužni prijedlog (list spisa br. 1-4), Obavijest počinitelju prekršaja po čl. 109.a PZ-a (list spisa br. 5), Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list spisa br. 7-10), Obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja (list spisa br. 18-19), Potvrda iz prekršajne evidencije MP (list spisa br. 20-21).

4. Svjedokinja-oštećenica CB iskazala je da se točno ne sjeća datuma, zna samo da otac nije prema joj počinio nasilje kako je podnijela policija optužnim prijedlogom. Iskazala je da je bila sa majkom na policiji dva dana kasnije od tog događaja i još je bila ljuta na oca koji ju nije pustio da izađe sa svojom najboljom prijateljicom i to joj je bilo teško da ne učini, jer su si bile jako dobre. Drugi dan po tom događaju otišla je do majke, s kojom je imala određena druženja svaki drugi tjedan, dok je stalno živjela kod oca, majka ju je napustila dok je imala 10 godina, te je s njom uz njezine savjete i savjete njezine prijateljice, ljuta na oca, otišla na policiju da prijavi oca za nasilje, rekla joj je majka i prijateljica da je to najbolje. Otac joj je rekao riječi "glupačo retardirana, ne ideš ti nikamo", jer je nije pustio k toj prijateljici, jer je nije cijenio, a ona si je s njom bila jako dobra i to mu je jako zamjerila. Posebno je iskazala da joj je otac više puta branio izlaske, ali ona nije inzistirala na izlasku, a ovoj put je inzistirala i na vratima ju je otac zaustavio otvorenim dlanovima držeći je za njena ramena, nije je pustio. Istakla je da je ta svađa sa ocem trajala oko 20 minuta i ona je ocu govorila grube riječi, jer je i on njoj govorio grube riječi i danas tvrdi da se radilo o svađi jer je otac nije pustio van. Na poseban upit suda zbog čega nije ostala kod majke živjeti, kako joj je to odobreno i od Centra za socijalnu skrb, u čije kućanstvo je i ranije otišla, iskazala je da je kod majke bila oko dva mjeseca, nije se osjećala ugodno, majka ima još jednu kćer u dobi 8 godina, tako da je odlučila se vratiti nakon dva mjeseca kod oca, a nakon toga u 11. mjesecu otišla je živjeti kod dečka, s kojim je u vezi 3 godine, a otac tu vezu odobrava. Dodala je da nitko drugi nije bio nazočan događaju.

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, Sud nalazi da djelo okrivljenika kako mu tužitelj stavlja na teret "da je počinio nasilje u obitelji na način da je vrijeđao mlt. kćerku riječima: "Glupačo retardirana, ne ideš ti nikamo", ta sa obje ruke istu uhvatio za ramena i gurao po prostorijama kuće oštećenu, i podvodi pod zakonsko obilježje djela nasilja iz odredbe čl. 10.t.1. i 3. ZZNUO-a, ovaj Sud u činjeničnom opisu utvrđuje da se radi o djelu iz odredbe čl. 10.t.2. istog Zakona, odnosno "tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci", a kažnjivo po čl. 22.st.5. ZZNUO-a, jer je mlt. CB, r. **.**.2007., dijete okrivljenika i dijete u smislu odredbe čl. 8. st.6. ZZNUO-a i čl. 1. Konvencije o pravima djeteta (NN međunarodni ugovori broj 12/93).

5.1. Nadalje, prema odredbi čl. 8.st.7. ZZNUO-a, propisano je da je "žrtva nasilja u obitelji osoba koja zbog počinjenja nasilja u obitelji trpi fizičke ili psihičke posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda", a prema čl. 19. Konvencije Republika Hrvatska se obvezala da će poduzeti sve potrebne zakonodavne, upravne, socijalne i prosvjetne mjere da zaštiti dijete od svakog oblika tjelesnog ili duševnog nasilja, povrede ili zloporaba, zanemarivanja ili zapuštenosti, zlostavljanja ili iskorištavanja, uključujući spolno zlostavljanje, dok o njemu brine roditelji, zakonski skrbnici ili neka druga odgovorna osoba kojoj je skrb djeteta povjerena.

5.2. Razmatrajući optužbu da je okrivljenik vrijeđao mlt. kćerku CB, te da ju je sa obje ruke uhvatio za ramene i gurao po prostorijama kuće, iz dokaznog postupka, posebno iskaza svjedokinje-oštećenice sada punoljetne CB, i obrane okrivljenika, nesporno proizlazi da je okrivljenik to učinio u stanju afekta, u stanju visoke frustriranosti, nemogućnosti utjecaja na mlt. CB kao roditelj, a isključivo da bi djelovao prema mlt. CB odgojno, da bi je upozorio na neprihvatljivost njenog ponašanja kao člana obitelji, kao i obveze učenice polaznice Srednje škole, sa puno izostanaka i slabijim ocjenama, što je potvrdila i svjedokinja-oštećenica navodeći i da godinama živi sa ocem u zajedničkom kućanstvu u kojem ju je i uzdržavao kao jedini roditelj, odgajao i brinuo o njoj, te je i briga o izlascima i ispunjavanju obaveza također bila obaveza okrivljenika, pri čemu je događaj utužene zgode prvi takve naravi za koji događaj i sama oštećena tvrdi da se radilo o "svađi" između oca i nje, da je i ona ocu govorila ružne riječi, pa je Sud povjerovao obrani okrivljenika potkrijepljeno iskazom svjedokinje-oštećenice CB i našao da okrivljenik nije osoba sklona agresivnosti, goropadnom ponašanju i osoba koja bi počinila nasilje prema djetetu na način da bi zbog počinjenja nasilja u obitelji trpjela fizičke ili psihičke posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda. Naime, okrivljenik nikada nije osuđivan za bilo koji oblik nasilja u obitelji, a u cijelom dokaznom postupku odaje dojam odgovornog i smirenog roditelja, te doista i sam navodi da je događaj utužene zgode incidentni događaj u obitelji.

5.3. Tužitelj je podnio optužni prijedlog protiv okrivljenika opisno podvedeno pod činjenični opis djela iz čl. 10.t.1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, iako kao što je rečeno radi se o djelu u smislu odredbe čl. 10.t.2. istog Zakona, zaštita djece od tjelesnog kažnjavanja ili svakog ponižavajućeg postupanja kao formalnog prekršaja bez obzira na nastupanje posljedica, radnja okrivljenika kako mu se stavlja na teret i kako je utvrđeno u provedenom dokaznom postupku, u tijeku rasprave o ograničenju neprihvatljivog ponašanja i svođenje istog za dobrobit i pravo djeteta da kontrolira izlaske kćeri u okviru djelovanja odgojno na ispunjavanje obaveza, u objektivnom i životnom smislu ne može se uzeti kao tjelesno kažnjavanje, a niti kao psihičko nasilje oca prema kćerki jer nedostaje bitno obilježje djela izazivanje uznemirenosti i povredu dostojanstva, a sama sada punoljetna svjedokinja-oštećena CB tvrdi da se radilo o incidentnom događaju, da otac prema njoj nije počinio nasilje te je prijavu u nazočnosti majke podnijela policije pod djelovanjem majke jer je još bila ljuta na oca koji je nije pustio na izlazak s njenom najboljom prijateljicom, da su izgovorene ružne riječi i od strane okrivljenika prama njoj, a i ona je uzvraćala ocu u svađi u trajanju 20 minuta.

5.4. Analizirajući izvedene dokaze, ocjenjujući iste u smislu odredbe čl. 88. Prekršajnog zakona, ovaj Sud zaključuje da nije bilo "zle namjere" na strani okrivljenika oca da se mlt. CB ponizi, povrijedi, obespravi, omalovaži, diskriminira, naprotiv, otac je pokušao djelovati na inzistiranje da usred tjedna u situaciji kada zapostavlja školske obaveza u izvršavanju zadataka, izostancima s nastave, ima pravo na druženje i na izlazak, dok okrivljenik ispoljava samo zabrinutost za mlt. CB kao kćer, pokušava objasniti da mora ispunjavati obveze i da je drugi dan nastava, iz rečenog je razvidno da radnja okrivljenika ne sadrži bitno obilježje djela protupravnosti da bi okrivljenik kao otac počinio fizičko i psihičko nasilje prema mlt. CB.

5.5. Događaju utužene zgode nitko osim okrivljenika i svjedokinje-oštećene nije nazočio, nema drugih članova obitelji prisutnih niti upoznatih neposredno sa načinom odvijanja događaja, a i prijava događaja izvršena je dva dana nakon izvršenja, to drugih dostupnih dokaza nema.

6. Dakle, prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret očito po propisu nije prekršaj, a kako se nitko ne može kazniti za prekršaj, niti se prema njemu mogu primijeniti druge prekršajne sankcije ako se djelo zakonom ili na zakonu utemeljenom propisu ne određuje kao prekršaj i ako nije zakonom ili propisom određena sankcija počinitelju, osnovno načelo zakonitosti prekršajnog postupka (nullum crimen, nulla poena sine praevia lege poenali), to je za rečeno djelo okrivljenika valjalo osloboditi od optužbe temeljem članka čl. 182. t.1. Prekršajnog zakona.

7. Odluka o troškovima postupka donijeta je na temelju citirane odredbe kao u izreci, to troškovi postupka, odnosno paušalna svota suda pada na teret proračunskih sredstava suda.

Temeljem iznijetog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zaboku 21. siječnja 2026.

Sutkinja

Zapisničar

Marija Bračun,v.r.

Ivanka Vinković,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u 3 istovjetna primjerka, putem ovog suda.

Presudu dostaviti:

1. Ovlaštenom tužitelju,

2. Pismohrana, ovdje.-