REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. P-1072/2024

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kbr. 24, Bosna i Hercegovina, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Pervan, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženika 1. ŠK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji je postavio punomoćnika za primanje pismena PK, iz [adresa], i 2. Eos Matrix d.o.o., OIB 76674680107, Horvatova 82, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Tea Švaljek Krešić, odvjetnica u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave održane dana 29. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja i tuženika ad 1 osobno te punomoćnika stranaka, dana 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli u ovršnom predmetu pod posl. brojem predmeta Ovr-242/20 ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., oib: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82 i ovršenika ŠK, oib: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Bana [adresa], te se nalaže I-tuženiku ŠK oib: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]-tuženiku EOS MATRIX d.o.o., oib:76674680107 iz Zagreba, Horvatova 82 da tužiteljici solidarno naknade troškove ovog parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku ad 2 parnični trošak u iznosu od 250 € u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi koju je dana 28. srpnja 2023. podnijela EK se navodi da je ona suvlasnica nekretnine u odnosu na koju se provodi ovrha u ovršnom postupku ovoga suda pod posl.br. Ovr-242/2020. Riječ je o nekretnini, tvrdi tužiteljica, koja predstavlja bračnu stečevinu nje i njezinog pok. supruga OK slijedom čega u odnosu na njezinim suvlasnički odjel od 1/2 nije dopuštena ovrha koja se po prijedlogu ovrhovoditelja tj. ovdje tuženika ad 2 vodi protiv ovršenika tj. tuženika ad 1. Pozivajući se tako na tvrdnju da je imovini stečenoj u braku i zaključak ovršnog suda kojim je upućena u parnicu, tužiteljica EK je zatražila tužbom da se ovrha u ovosudnom ovršnom predmetu Ovr-242/2020 proglasi nedopuštenom.

1. 1. Tijekom postupka tužiteljica je umrla slijedom čega je rješenjem ovoga suda pod posl.br. P-857/2023 od 6. lipnja 2024. utvrđen prekid postupka (list spisa br. 22). Tako prekinuti postupak nastavljen je nakon što je podneskom od 20. studenog 2024. (list spisa br. 23) ĐK izjavio da preuzima postupak o čemu je sud i donio rješenje dana 19. prosinca 2024. (list spisa br. 28).

2. Tuženik ŠK nije dostavio odgovor na tužbu, a na ročištu održanom dana 29. rujna 2025. (list spisa br. 35) je izjavio da je suglasan s navodima tužbe.

2. 1. Tuženik ad 2 se usprotivio tužbi navodeći da tužiteljica nikada nije bila knjižna vlasnica nekretnine koja se sada predmetom ovrhe, a na kojoj je nekretnini bilo ranije upisano založno pravo u korist Croatia banke d.d. s time što je isključivi knjižni vlasnik bio tuženik ŠK. Pri tome se drugotuženik poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige te činjenicu da u trenutku zaključenja ugovora o kreditu i osnivanja založnog prava nisu postojale bilo kakve okolnosti koje bi ukazivale da je riječ o eventualnoj bračnoj stečevini te je predložio da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Proveden je dokaz pregledom isprava u spisu, pregledom ovršnog spisa ovoga suda pod br. Ovr-242/2020 te parničnih spisa pod br. P Ob-26/2023 i P- 126/2024 kao i saslušanjem parničnih stranaka.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi:

- da je dana 10. kolovoza 2010. zaključen ugovor o dugoročnom kreditu između kreditora Croatia banka d.d. Zagreb te korisnika kredita Dalma gradnja d.o.o. Metković i zalogodavca NK iz [adresa]

- da je radi osiguranja naplate kredita u kunskoj protuvrijednosti od 350.000 € ovim ugovorom osnovano založno pravo na nekretninama u vlasništvu zalogodavca ŠK i to u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kat. čest. [katastarska čestica] zgr i kat. čest. [katastarska čestica], upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška]

- da je isti ugovor solemniziran kod javnog bilježnika u Metkoviću pod br. Ov- 5524/2010

- da je prema čl. 10. ovog ugovora tuženik ŠK kao založni dužnik izjavio kako dopušta da se radi osiguranja tražbine po ugovoru o kreditu bez njegovog posebnog odobrenja u zemljišnim knjigama na označenim nekretninama upiše pravo zaloga u korist davatelja kredita

- da je tuženik ŠK u zemljišnoj knjizi upisan kao isključivi vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] površine 317 m2 i čest. zgr. [katastarska čestica] površine 346 m2 a takav je upis izvršen 1979. godine

- da je na istim nekretninama rješenjem ZK odjela ovoga suda pod br. Z- 1084/10 od 12. kolovoza 2010. upisano založno pravo u korist kreditora radi i to po osnovu ugovora o dugoročnom kreditu a radi osiguranja tražbine od 350.000 € u kunskoj protuvrijednosti

- da je dana 19. studenog 2019. zaključen ugovor o prijenosu potraživanja između cedenta Croatia banka d.d. i cesionara Eox Matrix d.o.o., a isti je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika u Zagrebu pod br. Ov-9579/2019

- da je u zemljišnoj knjizi po ovom ugovoru pod posl.br. Z-11108/2019 upisano ustupanje založnog prava na označenim nekretninama u korist tuženika ad 2

- da je tuženik ad 2 kao ovrhovoditelj podnio dana 30. srpnja 2020. pred ovim sudom prijedlog za ovrhu zaprimljen pod posl.br. Ovr-242/2020

- da je po prijedlogu ovrhovoditelja doneseno rješenje o ovrsi pod br. Ovr- 242/2020 od 26. listopada 2020. i to na temelju ovršne isprave tj. ugovora o dugoročnom kreditu od 11. kolovoza 2010., a radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 605.089,85 €

- da je istim rješenjem određena ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] uz zabilježbu ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti navedenih nekretnina, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom

- da je rješenjem ovoga suda pod br. Z-9036/2020 od 3. studenog 2020. na opisanim nekretninama upisana zabilježba ovrhe

- da je u ovršnom postupku izvršena identifikacija i utvrđenje vrijednosti nekretnina koje su predmetom ovrhe, da je putem vještaka utvrđena vrijednost u iznosu od 441.967,00 € te je dana 25. siječnja 2023. ovršni sud donio zaključak o elektroničkoj javnoj dražbi

- da je dana 17. ožujka 2023. u ovom ovršnom postupku zaprimljen prigovor treće osobe i to EK koja se poziva na parnični postupak pod posl.br. P Ob-26/23 i tvrdnju da su nekretnine na kojima je zabilježena ovrha njezino suvlasništvo za 1/2 dijela i to temeljem bračne stečevine

- da je sud zaključkom pod br. Ovr-242/2020 od 10. srpnja 2023. uputio EK da u roku od 15 dana po zaprimanju istog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na 1/2 dijela čest.zgr. 676 i čest.zem. 499 k.o. [adresa]

- da je u istom ovršnom postupku ovršenik zatražio odgodu ovrhe te je njegov prijedlog odbijen rješenjem od 14. rujna 2023. a u međuvremenu je dostavljeno izvješće FINA-e o provedenoj elektroničkoj javnoj dražbi

- da je rješenjem ovršnog suda od 3. studenog 2023. kupcu Imobiliare d.o.o. iz Dubrovnika dosuđena kuća stambeno poslovne namjene sa okućnicom i garažom bilježena kao kat. čest. [katastarska čestica] površine 317 m2 i kat. čest. [katastarska čestica] zgr površine 346 m2

- da je ovo rješenje o dosudi nekretnine zabilježeno u zemljišnoj knjizi pod br. Z-13773/2023 rješenjem od 6. studenog 2023.

- da je zaključkom pod br. Ovr-242/2020 od 27. prosinca 2023. utvrđeno da se kupcu predaju u posjed predmetne nekretnine

- da je EK, kao tužiteljica, podnijela dana 15. ožujka 2023. tužbu protiv tuženika ŠK, a radi utvrđenja bračne stečevine i to obiteljske kuće s poslovnim prostorom, garažom i okućnicom u [adresa], a riječ je o nekretninama upisanim kao čest.zem. 499 i čest.zgr. 676 k.o. [adresa]

- da je takva tužba zaprimljena pod posl.br. P Ob-26/2023 te je presudom na temelju priznanja od 22. prosinca 2023. utvrđeno da naprijed spomenute nekretnine predstavljaju zajedničku imovinu pok. OK i EK, svakoga za po 1/2 dijela

- da je u podnesenoj tužbi EK navela kako je njezin suprug za života darovao navedene nekretnine sinu ŠK, da se daroprimatelj i upisao u zemljišnoj knjizi kao vlasnik a da takvo darovanje nije valjano u pogledu 1/2 dijela kojom pok. OK nije niti bio ovlašten raspolagati

- da je u istom postupku tuženi ŠK priznao tužbeni zahtjev

- da je, a pozivajući se na pravomoćnu presudu na temelju priznanja pod posl.br. P Ob-26/23 od 22. prosinca 2023. sad pok. EK podnijela ovome sudu tužbu zaprimljenu pod posl.br. P-126/2024

- da je takvu tužbu podnijela protiv tuženika Imobiliare d.o.o. Dubrovnik zatraživši da je sud ovlasti na upis prava vlasništva nekretnina koje su predmetom ove parnice za 1/2 dijela uz istodobno brisanje tog prava sa imena pravne osobe kojoj je u ovršnom predmetu ovoga suda pod posl.br. Ovr-242/2020 dosuđena predmetna nepokretna imovina nakon provedene javne dražbe

- da je postupak u parnici P-126/2024 prekinut zbog smrti EK

- da je upitan na ove okolnosti prvotuženik u svom iskazu naveo kako je predmetna kuća u [adresa] zajedno sa okućnicom njemu darovana, darovni ugovor je potpisao njegov otac i to još 1979. godine čim je on završio ugostiteljsku školu, da je već 1980. u prizemlju kuće otvorena gostionica koju je on vodio, da je poslove u tom ugostiteljskom objektu obavljala i njegova majka EK, da mu je poznato da su kuću gradili njegovi roditelji tijekom braka, da ne zna je li majka bila upoznata sa darovnim ugovorom temeljem kojega je kuća prenesena na njega, da je on na zamolbu poznanika sudjelovao kao založni dužnik u ugovoru o kreditu ne sumnjajući da korisnik kredita neće vraćati propisane rate, da o tom kreditnom dugu nikada nije pričao majci koja je u to vrijeme stalno prebivala u [adresa] a u [adresa] dolazila povremeno

- da je tužitelj ĐK nećak pok. EK te preuzimatelj ove parnice sukladno ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju kojega je sa primateljicom uzdržavanja zaključio 24. travnja 2023. (list spisa br. 25-27)

- da upitan na okolnosti tužbe on izjavljuje da je njegov stric pok. OK bio zemljišnoknjižni vlasnik kuće u [adresa], da su tu kuću supruga i on gradili tijekom braka, da je istu kuću pok. OK darovao sinu ŠK čim je navršio punoljetnost, da je njegov stric umro 2012. kada se i ŠK doselio u [adresa] gdje je živio s majkom, da je on tek naknadno saznao da postoji ugovor o kreditu u kojemu je ŠK jamac i da je po tom kreditu zasnovana hipoteka na spornoj nekretnini, a za postupak ovrhe i ishod postupka on sam doznao je tijekom 2023.

6. Nije, dakle, sporno da su pok. OK i pok. EK bili supružnici, da je njihov brak zaključe 31. prosinca 1958. i da je kuća u [adresa], a koja je predmetom ove parnice, građena za vrijeme trajanja braka slijedom čega je takva imovina predstavljala bračnu stečevinu, a to sve sukladno odredbama tad važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima te još prije toga prema odredbama Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova. Shodno tome osnovana je tvrdnja iz tužbe da je pok. EK bila suvlasnica utuženih nekretnina u određenom omjeru no takva je imovina od strane njezinog supruga otuđena u korist prvotuženika još 1979. Takav pravni posao kojim je raspolagao predmetnom kućom poduzeo je pok. OK jer je on bio i upisan kao vlasnik no pok. EK svakako je za takvo darovanje znala i s time se suglasila, a posebice jer je upravo na ime prvotuženika bio otvoren obrt, u spornoj kući se u poslovnom prostoru obavljala ugostiteljska djelatnost gdje je i pok. EK radila kao kuharica. Upravo stoga posve su neprihvatljivi i neuvjerljivi iskazi tužitelja i prvotuženika da pok. EK nije imala saznanja o tome da je opisana imovina u [adresa] prenesena u vlasništvo tuženiku i to prije više od 40 godina.

7. Iz sadržaja pregledanih isprava neprijeporno je da je ŠK, kao knjižni vlasnik utuženih nekretnina, odobrio upis založnog prava na istima po ugovoru o kreditu od 10. kolovoza 2010., da je takvo založno pravo ustupljeno u korist drugotuženika ugovorom od 19. studenog 2019. Stoga se osnovano tuženi ad 2 poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige koje ima za posljedicu da prema poštenim trećim osobama djeluje neoboriva presumpcija da je istinito sve ono što je upisano u zemljišne knjige.

7. 1. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 – dalje ZV) propisano je djelovanje povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga pa se prema odredbi čl. 122. smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine. Istom je odredbom propisano da onaj tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige neznajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama Zakona.

7. 2. Sukladno odredbi čl. 318. st. 1. toga Zakona citirana odredba se na odgovarajući način primjenjuje glede založnih prava na nekretninama (hipoteka).

7. 3. Čl. 124. ZV je propisano da stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zaražen njihov upis.

8. Ocjenom provedenih dokaza ovaj je sud utvrdio da je pri sklapanju spomenutog ugovora o kreditu te o založnom pravu banka (prednik tuženika ad 2) postupala u dobroj vjeri, savjesno i s povjerenjem u zemljišne knjige. Ovo stoga jer je u zemljišnoj knjizi u trenutku zaključenja ugovora korisnik kredita odnosno založni dužnik bio upisan kao isključivi vlasnik, a iz stanja zemljišnoknjižnog izvatka za kat. čest. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina] nije bilo razvidno da postoji bilo kakvo pravo prednice tužitelja koje bi opterećivalo ili ograničavalo tako upisano pravo vlasništva. Samim time nije postojao bilo kakav razlog posumnjati da je izvanknjižno stanje nekretnine drugačije od knjižnog pa je tuženik ad 2 pravno zaštićen u pogledu stjecanja založnog prava sukladno odredbi čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19, 128/22, 155/2023 i 127/2024 – dalje ZZK). Citiranom je zakonskom odredbom propisano da je pravno zaštićen stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ako nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja.

8. 1. Ovdje je također potrebno naglasiti da je po pitanju pravne valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja bračnom stečevinom potrebno voditi računa o stajalištu Ustavnog suda RH koje je izračeno u odluci broj U-III-103/08 od 14. lipnja 2011. prema kojemu je za ocjenu valjanosti takvog raspolaganja bitno prosuditi ponašanje, savjesnost i dobru vjeru svih sudionika tog pravnog posla uključujući i bračnog druga koji nije neposredno sudjelovao u sklapanju takvog pravnog posla.

8. 2. U nazočnom je slučaju nedvojbeno da su sudionici zaključenog ugovora o kreditu sa sporazumom o osnivanju založnog prava bili prednik drugotuženika tj Croatia banka kao kreditor te Dalma gradnja d.o.o. kao korisnik kredita i ŠK kao založni dužnik, a da EK nije bila sudionik pravnih poslova koji su imali za posljedicu opterećenje hipotekom utužene nekretnine.

8. 3. No, majka prvotuženika je svakako znala za pravne poslove kojima je njezin suprug raspolagao spornom imovinom pa sama okolnost da u formalnom smislu nije bila sudionik ugovora o založnom pravu nije presudna. Ovo tim više jer je predmetna nekretnina bila izgrađena prije 1979., a od tada pa sve do podnošenja ove tužbe odnosno tužbe zaprimljene pod posl.br. P Ob-26/2023 EK nije iskoristila niti jedno od svojih prava za zaštitu vlasništva imovine stečene u braku. Tako ona nije zahtijevala da se u zemljišnoj knjizi zabilježi postojanje braka, nije osporavala upis prvotuženika kao isključivog vlasnika, nije zahtijevala zabilježbu spora ili pak kao izvanknjižna nositeljica zatražila utvrđenje i upis prava suvlasništva.

9. Zbog svega navedenog utvrdivši da je prednik tuženika ad 2 prilikom zaključenja ugovora o založnom pravu postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige, da mu kao ugovornoj strani nije bilo zabranjeno sklapanje tog ugovora te da je založno pravo u korist prednika tuženika ad 2 utemeljeno na zakonitoj i valjanoj pravnoj osnovi, sud je postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan.

10. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je sud obvezao tužitelja da tuženiku ad 2 naknadi prouzročeni parnični trošak koji se sastoji od zastupanja na ročištu održanom dana 29. rujna 2025., a sve odmjereno sukladno propisanoj odvjetničkoj tarifi.

11. Presuđeno je stoga kao u pravorijeku.

U Korčuli, 21. siječnja 2026.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud.