Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Povrv-63/2023-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o. - Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba, protiv tuženice ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi plateža, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršiteljice dužnosti Javnog bilježnika Jelene Valdec Plantak, posl. br. UPP/OS-Ovrv-84/22 od 19. kolovoza 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženici ČĆ, [adresa] S 211, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, OIB: 85584865987, iznos od 10,80 € (slovima: deseteuraiosamdesetcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 5,40 € od 16. veljače 2021. do isplate,

- 5,40 € od 16. travnja 2021. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Zagrebački holding – Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, Zagreb, da tuženici ČĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 14,49 € (slovima: četrnaesteuraičetrdesetdevetcenti), u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršiteljice dužnosti Javnog bilježnika Jelene Valdec Plantak, posl. br. UPP/OS-Ovrv-84/22 od 19. kolovoza 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženici ČĆ, [adresa] S 211, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, OIB: 85584865987, iznos od 32,47 € (slovima: tridesetdvaeuraičetrdesetsedamcenti) uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženice kao ovršenice Općinskom sudu u Varaždinu prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave dana 14. veljače 2022. radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 43,27 €/326,06 HRK sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 5,40 €/40,69 HRK od 16. svibnja 2020. kamatama koje teku na iznos od 5,40 €/40,69 HRK od 16. rujna 2020., kamatama koje teku na iznos od 5,40 €/40,69 HRK od 16. listopada 2020. kamatama koje teku na iznos od 5,40 €/40,69 HRK od 16. studenog 2020., kamatama koje teku na iznos od 0,07 €/0,54 HRK od 16. studenog 2020., kamatama koje teku na iznos od 5,40 €/40,69 HRK od 16. prosinca 2020. kamatama koje teku na iznos od 5,40 €/40,69 HRK od 16. siječnja 2021., kamatama koje teku na iznos od 5,40 €/40,69 HRK od 16. veljače 2021., kamatama koje teku na iznos od 5,40 €/40,69 HRK od 16. travnja 2021.

2. Povodom prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja vršiteljica dužnosti Javnog bilježnika Jelena Valdec Plantak iz Novog Marofa donijela je Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-1006/2022, javnobilježnički predmet br. UPP/OS-Ovrv- 84/22 od 19. kolovoza 2022., kojim je prijedlog usvojen u cijelosti.

3. Protiv navedenog Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršenica je podnijela prigovor u kojem navodi da ističe prigovor zastare jer se radi o potraživanju u kojem se primjenjuje odredba čl. 232. Zakona o obveznim odnosima o jednogodišnjem roku zastare, a što je ovdje slučaj jer je od dospijeća utuženih računa (najstarije dospijeće 15. travnja 2021.) do podnošenja prijedloga za ovrhu (20. svibnja 2022.) prošlo više od godinu dana. Pobija se i odluka o trošku postupka.

4. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Ureda predsjednika suda, broj 32 Su- 7/2023-5 od 18. siječnja 2023. i Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Ureda predsjednika suda, broj 32 Su-7/2023-8 od 24. siječnja 2023. određeni su Općinski sud u Čakovcu i Općinski sud u Koprivnici, kao drugi stvarno nadležni sudovi za postupanje u predmetima Općinskog suda u Varaždinu, iskazanim u tablicama u privitku rješenja. Stoga je ovaj predmet Općinskog suda u Varaždinu proslijeđen na daljnje postupanje ovom sudu, a prema Obavijesti Općinskog suda u Koprivnici, Ureda predsjednice suda, broj 31 Su-10/2023-10 od 13. veljače 2023.

5. Rješenjem broj Povrv-63/2023-8 od 16. ožujka 2023. stavljeno je izvan snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti Javnog bilježnika Jelene Valdec Plantak iz Novog Marofa broj Ovrv-1006/2022, javnobilježnički predmet br. UPP/OS-Ovrv- 84/22 od 19. kolovoza 2022-. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su do sada sve provedene ovršne radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Kako se ovdje radi o sporu male vrijednosti sukladno čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), u rješenju od 16. ožujka 2023. upozoren je tužitelj da je u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je stavljeno izvan snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica.

6.1. Tužitelj je predmetno rješenje primio 20. ožujka 2023., te je 21. ožujka 2023. dostavio podnesak, navodeći da osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (u daljnjem tekstu ZOGO) u kojem stoji da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno kada je vlasnik nekretnine, te posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i tome obavijestio davatelja usluga. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva do dana pisanja podneska nije evidentirana niti jedna uplata tuženice, a kako je istaknuti prigovor zastare potraživanja djelomično osnovan, tužitelj povlači dio tužbenog zahtjeva temeljem utuženih računa dospjelih u razdoblju od 16. svibnja 2020. do 16. siječnja 2021. u ukupnom iznosu od 32,47 €/244,65 kn, te stoga predlaže da se održi na snazi predmetni platni nalog za iznos od 10,80 €/81,37 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 5,40 €/40,69 kn od 16. veljače 2021. do isplate, te na isti iznos sa zakonskom zateznom kamatom od 16. travnja 2021. do isplate.

7. Očitujući se na podnesak tužitelja od 21. ožujka 2023. tuženica je navela da osporava postojanje tražbine tužitelja za isplatu troškova s osnova usluge odvoza komunalnog otpada za razdoblje od siječnja 2021. do travnja 2021. jer tužitelj nema zakonsku ovlast naplatiti utužene račune prema računima za uslugu koja nije pružena primjenjujući odredbe čl. 30. st. 1. i 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, te odredbe čl. 33. st. 1. – 3. istog zakona imajući u vidu da je teret dokaza u svezu pružanja osporene usluge komunalnog otpada na tužitelju koji to nije dokazao. Tuženica navodi da kroz utuženo vrijeme nije uopće stanovala u [adresa], s obzirom da je bila zaposlena u [adresa] na neodređeno vrijeme, te je stanovala u [adresa]. Tuženica ističe da je sukladno pravilu o teretu dokaza u ovom postupku valjalo odlučiti o tome ima li tužitelj pravo na osnovu odredbi Zakona o održivom gospodarenju otpadom obračunavati tuženici odvoz miješanog komunalnog otpada samo na temelju prava vlasništva nekretnine, iako od njega ne preuzima i ne odvozi otpad (jer ga tuženica niti ne proizvodi). Rukovodeći se sadržajem čl. 33. st. 1., a u svezi sa čl. 30. st. 1. ZOGO, te shodno tome na tužitelju je teret dokaza da je tužitelju uslugu odvoza komunalnog otpada doista i pružio, odnosno da je tuženik koristio predmetnu uslugu koja se ne može naplatiti ukoliko tuženiku nije pružena, odnosno ukoliko tužitelj ne dokaže da je tuženica u konkretnoj slučaju "onečišćivač". Tužitelj nije u bitnome dokazao osnovu i visinu tražbine jer nije dostavio raspored odvoza otpada, a niti evidencije o preuzetoj količina otpada s predmetne nekretnine, a računi sami po sebi nisu i ne mogu biti dokaz da je tužitelj izvršio uslugu odvoza otpada tuženici. Stoga predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan i potražuje naknadu troškova.

8. Očitujući se na podnesak tuženice tužitelj je u podnesku od 6. lipnja 2023. naveo da je tuženica nesporno zavedena kao obveznik plaćanja, a ista nije dokazala da se na navedena nekretnina ne koristi i navedena činjenica tužitelju nije poznata. Iz dostavljene dokumentacije matične evidencije tuženica je zavedena kao obveznica plaćanja od 18. siječnja 2013. Člankom 6. Općih uvjeta poslovanja tužitelja proizlazi propisana obveza primatelja usluge da pružatelja usluge obavijesti o svim promjenama vezanim uz matične podatke korisnika nekretnine. Tuženica nije dostavila nikakav dokaz o tome da je obavijestila tužitelja o eventualnim promjenama. Tužitelj ističe kako predmet ovog postupka nije činjenica je li tuženica u utuženom razdoblju bila korisnica predmetne nekretnine nego je li o prestanku korištenja predmetne nekretnine pravovremeno obavijestila tužitelja, a propuštanje tuženice da prijavi nastalu promjenu ne može pasti na teret tužitelja jer je tuženica imala mogućnost arhivirati hladni pogon na objektu sukladno čl. 8. Općih uvjeta poslovanja, a što nije zatražila, te tužitelj nema mogućnost samoinicijativno učiniti navedenu promjenu. O tome postoje i brojne sudske presude u kojima je stajalište drugostupanjskih sudova da je obveza vlasnika, odnosno korisnika usluge obavijestiti tužitelja o promjeni korisnika ukoliko je do nje došlo i to promjeni vezanoj uz matične podatke, a što tuženica nije učinila u roku od 15 dana. I nadalje navodi da u evidencijama nema evidentirane niti jedne uplate po tuženici.

9. Očitujući se na podnesak tužitelja u podnesku od 28. srpnja 2025. tuženica navodi da ostaje u cijelosti kod navoda iz ranijeg podneska, navodeći da i u odnosu na preostala dva računa, glede kojih tužitelj nije povukao tužbu, navodi da tužitelj nije podnio evidenciju o preuzetoj količini otpada od tuženice sukladno čl. 33. st. 3. ZOGO u navedenom obračunskom razdoblju za preostala dva mjeseca prema kriteriju količine iz čl. 30. st. 9. ovog zakona, a što je potrebno da bi cijena javne usluge bila formirana kroz količinu predanog otpada koje ovisno o razdoblju može znatno varirati. Tužitelj je bio dužan dokazati da je izvršio uslugu za koju traži isplatu i stoga u smislu čl. 33. st. 3., a u svezi sa čl. 30. st. 1. ZOGO, te shodno tome načelom "onečišćivač plaća" voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od korisnika sa svrhom utvrđivanja količine otpada i visine plaćanja te usluge razmjerno količini predanog otpada a što tužitelj sukladno čl. 221. a ZPP-a nije dokazao.

10. U podnesku od 10. listopada 2025. tužitelj osporava sve navode tuženice, navodeći da je tuženica osnovano zavedena u evidencijama tužitelja kao obveznica plaćanja komunalne naknade, a što je tužitelj i dokazao dostavljenom dokumentacijom koju tuženica ne spori. Smatra da tuženica nije dostavila niti jedan dokaz da je uredno zaprimljene račune platila, a utužena adresa nalazi se u samom centru grada Zagreba, pa je time životno logično da je tužitelj redovito vršio uslugu odvoza komunalnog otpada s utužene adrese i to tri puta tjedno, ponedjeljkom, srijedom i petkom iz koje jasno proizlazi da je dokazao pružanje usluge. Nadalje, smatra da je tuženica evidentno svjesna svoje obveze plaćanja komunalne usluge koju nastoji izbjeći.

11. U provedenom dokaznom postupku izvedeni su dokazi čitanjem Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja (list 12), uplatnice uz obavijest, Rješenja o ovrsi (listovi 13 i 14), Obavijesti javnog bilježnika od 6. lipnja 2022., Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave s povratnicom, prigovora na rješenje o ovrsi s dostavnicom (listovi 28-35), Registra matičnih podataka, naloga za plaćanje, računa, dokumentacije o izdanim računima i matične evidencije tužitelja (listovi 60-95), te Izvatka iz zemljišne knjige (listovi 138-283).

12. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku, te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, sud u postupku može utvrđivati samo one činjenice koje su stranke predložile tijekom postupka, te izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile tijekom postupka.

14. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva koji se odnosi na plaćanje naknade za komunalnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada za stan u [adresa], na adresi [adresa], te je istaknut prigovor zastare potraživanja.

15. Tužitelj je podneskom od 21. ožujka 2023. smanjio tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbu u odnosu na račune s datumom dospijeća od 16. svibnja 2020. do 16. siječnja 2021. u ukupnom iznosu od 32,47 €/224,65 kn, a kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženica nije protivila, pa je sud rješenjem ukinuo platni nalog u navedenom dijelu, te utvrdio da je tužba povučena temeljem čl. 456. st. 1. u svezi sa čl. 193. st. 2. ZPP-a, na način naveden u izreci rješenja.

16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, valja navesti da se u konkretnom slučaju primjenjuje jednogodišnji zastarni rok propisan čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje ZOO), s obzirom na to da iz isprava u spisu proizlazi da se radi o isporuci komunalne usluge za potrebe kućanstva. S obzirom na to da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 14. veljače 2022., a računi temeljem kojih tužitelj nakon povlačenja tužbe ima novčanu tražbinu, dospijevaju na naplatu 16. veljače 2021., te 16. travnja 2021., u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva nakon povlačenja, a koji iznosi 10,80 €, prigovor tuženice je neosnovan sukladno čl. 232. st. 1. toč. 1. u svezi sa čl. 215. i čl. 241. ZOO-a.

17. Uvidom u rekapitulaciju obračuna, te račune (listovi 61-92) utvrđeno je da se tražbina tužitelja odnosi na odvoz komunalnog otpada i to za siječanj mjesec 2021. sa dospijećem 15. veljače 2021., te za ožujak 2021. sa dospijećem 15. travnja 2021., a koji iznosi se odnose na odvoz komunalnog otpada u mjesečnom iznosu od 40,69 kn/5,40 €, s time da se računi odnosi na adresu [adresa], S211, Zagreb i izdani su na ime ČĆ.

18. Odredbom čl. 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 84/21. – dalje ZGO) propisano je da je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine.

19. Tužitelj je priložio u spis zemljišnoknjižni izvadak za stan u odnosu na koji, kako navodi, proizlazi obveza tuženice na plaćanje komunalnog otpada. Međutim čitanjem priloženog zemljišnoknjižnog izvatka, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb proizlazi da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na stanu 211, [adresa], upisano vlasništvo JĆ iz [adresa], ĆĆ, iz čega se zaključuje da tuženica nije vlasnica predmetnog stana. Tužitelj ne obrazlaže u podnescima niti pruža dokaze sudu iz kojih bi proizlazi da je za utuženo vrijeme tuženica bila vlasnica stana, tako da dokazima koje prilaže tužitelj ne dokazuje da je ona kao vlasnica nekretnine korisnik predmetne usluge tužitelja. Tuženica je tijekom postupka navela da živi u [adresa], na adresi [adresa], te prilaže dokaz da je u vremenu kada su predmetni računi izdani bila zaposlena u [adresa] na Općinskom sudu. Čitanjem elektroničkog zapisa HZMO od 17. ožujka 2023. utvrđeno je da je tuženica u vremenu od 1. listopada 2018., pa do 26. listopada 2021. bila zaposlena u [adresa], iz čega se može zaključiti da u to vrijeme nije živjela u [adresa].

20. Tužitelj, osim navedenog nije pružio dokaz da je vlasnica stana JĆ prenijela obvezu plaćanja komunalnog otpada ugovorom na tuženicu i o tome obavijestila davatelja usluge. Isto tako, tužitelj nije pružio dokazima koje je priložio da je tuženica kroz utuženo vrijeme bila stvarna korisnica nekretnine, odnosno tužitelj za navedeno ne prilaže nikakve dokaze. To što tužitelj prilaže Izvod iz Registara matičnih podataka kao dokaz da je tuženica u poslovnim knjigama tužitelja prijavljena kao korisnica usluge sakupljanja komunalnog otpada od 1. ožujka 2013. ne predstavlja dokaz o njenoj obvezi plaćanja odvoza komunalnog otpada kroz utuženo vrijeme, s obzirom da je odredbom čl. 70. st. 1. ZGO propisano tko je obveznik, odnosno korisnik predmetne usluge, a za koje tužitelj nije dokazao da je tuženica za utuženo vrijeme.

21. Stoga je cijeneći navedeno zaključak suda da tužitelj nije dokazao dokazima koje je priložio da je tuženica kroz utuženo vrijeme bila korisnica usluge tužitelja, a time i u obvezi istu plaćati, pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, na način naveden u točki i. izreke presude.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a, pa je tuženici dosuđen trošak sudske pristojbe na prigovor protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 13,27 € sukladno Tbr. 1.1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23.). Isto tako, tuženici je dosuđen trošak poštarine u iznosu od 0,72 € i plaćanje omotnice u iznosu od 0,50 €, a za dostavu putem pošte podneska sudu koji je zaprimljen u spis dana 28. srpnja 2025. Navedeni troškovi priznati su tuženici prema računima koje je priložila u spis (list 131). Stoga je tuženici priznat parnični trošak u cijelosti u iznosu od 14,49 €. Tuženici nije dosuđen trošak sudske pristojbe na presudu jer navedeni trošak predstavlja obvezu tužitelja, a ne tuženice. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točci II. izreke presude.

23. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenje.

Koprivnica, 21. siječnja 2026.

Sutkinja:

Sonja Gundić-Biškup

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se žalba ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena (čl. 467. st. 1., 3., 4. i 5. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnica Dora Hanžeković Žuža, Radnička cesta 22, Zagreb

2. ČĆ, [adresa] – dostava putem e-Oglasne ploče suda