Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, R. Boškovića 18
Stalna služba u Prelogu
Š, [adresa]
Poslovni broj: Pr-34/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, po sutkinji toga suda Nini Markuliji, u pravnoj stvari tužitelja ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec, odvjetnicima iz Varaždina, protiv tuženika PAVIĆ MONT d.o.o., OIB: 42438712299, Stjepana Radića 30, Pleternica, radi isplate, bez održavanja ročišta, 21. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e :
I. Nalaže se tuženiku PAVIĆ MONT d.o.o., OIB:42438712299, MB: [matični broj], Stjepana Radića 30, 34310 Pleternica, isplatiti tužitelju ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade plaće iznos od 1.568,00 EUR (tisuću petsto šezdeset i osam eura) uz zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekuću od 16.08.2025. godine pa nadalje do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku PAVIĆ MONT d.o.o., OIB:42438712299, MB: [matični broj], Stjepana Radića 30, 34310 Pleternica, isplatiti tužitelju ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor iznos od 740,29 EUR (sedamsto četrdeset eura i dvadeset i devet centi), uz zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekuću od 16.08.2025. godine pa nadalje do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku PAVIĆ MONT d.o.o., OIB:42438712299, MB: [matični broj], Stjepana Radića 30, 34310 Pleternica, naknaditi tužitelju ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove postupka u iznosu od 250,00 eura (dvjesto pedeset eura) uz zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekuću od dana donošenja presude pa nadalje do isplate, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 27. listopada 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate u kojoj navodi da se nalazio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog dana 11.02.2025. godine, na radnom mjestu bravara, s ugovorenom osnovnom mjesečnom plaćom u neto iznosu od 970,00 EUR. U radnom odnosu kod tuženika nalazio se do 01.08.2025. godine, kada je iz privatnih razloga dao otkaz ugovora o radu. Sukladno odredbama Ugovoru o radu, tuženik se obvezao tužitelju isplatiti plaću najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, ali do danas nije u cijelosti isplatio plaću za mjesec srpanj 2025. godine. Naime, iako je sukladno Ugovoru o radu ugovorena mjesečna plaća iznosila neto iznos od 970,00 EUR, između tužitelja i tuženika postojao je usmeni dogovor da će tuženik isplaćivati tužitelju plaću prema odrađenoj satnici, a koja satnica je bila ugovorena u iznosu od 12,00 EUR. Tuženik je u skladu s tim dogovorom tužitelju isplaćivao plaću obračunatu prema navedenoj satnici u prethodnim mjesecima, ali ju je formalno prikazivao kroz različite stavke – kao osnovnu plaću, terenski dodatak, topli obrok, naknadu za prekovremeni rad, bonuse i stimulacije – iako su ti iznosi zapravo predstavljali razliku plaće prema dogovorenoj satnici. Nadalje, tužitelj navodi kako je je poslove bravara obavljao na području Donjeg Kraljevca za trgovačko društvo INPIRIO d.o.o., s kojim je tuženik bio u određenom ugovornom odnosu. Naime, tuženik je tužitelja kao radnika ustupio trgovačkom društvu INPIRIO d.o.o., a za koje trgovačko društvo je tužitelj potom obavljao poslove bravara. Prema saznanjima tužitelja trgovačko društvo INPIRIO d.o.o. isplaćivalo je tuženiku naknadu za rad koji je tužitelj obavljao za tvrtku INPIRIO d.o.o. koja ga je iznajmila od tuženika, odnosno kojoj je tužitelj bio ustupljen, pa je tako isto društvo izvršilo uplatu tuženiku i za mjesec srpanj 2025. godine, a za obavljeni rad tužitelja. Tužitelj je u mjesecu srpnju 2025. godine odradio sveukupno 214 sati. Sukladno ugovorenoj satnici tužitelj je za mjesec srpanj ostvario pravo na plaću u iznosu od 1.568,00 EUR. S obzirom da tužitelju za mjesec srpanj nije sukladno odredbama Ugovora o radu na vrijeme izvršena isplata plaće, tužitelj je tuženika višekratno pozivao na isplatu plaće. Tuženik je potom tužitelju 31.07.2025. izdao obračun neisplaćene plaće, međutim isti obračun ne prikazuje stvarno stanje, budući istim nije iskazan ukupan iznos plaće koji je tužitelj ostvario za mjesec srpanj 2025. godine, a koji je tuženik bio dužan isplatiti tužitelju, stoga je tužitelj i nadalje zahtijevao dostavu ispravnog obračuna neisplaćene plaće, odnosno isplatu neisplaćene plaće. MK je stoga na poziv tužitelja isplatio tužitelju sa svojeg privatnog računa dana 20.08.2025. godine iznos od 1.000,00 EUR, čime je samo djelomično tužitelju isplatio plaću za srpanj 2025. godine. Kako tužitelj za vrijeme trajanja radnog odnosa kod poslodavca nije koristio godišnji odmor, iako je stekao pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora sukladno odredbama Zakona o radu, tuženik je također bio dužan tužitelju isplatiti naknadu za neiskorišteni dio godišnjeg odmora i to razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora, koji u konkretnom slučaju iznosi 10 dana. Visina naknade propisana je odredbom čl. 81. Zakona o radu prema kojoj za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. S obzirom na navedeno, tužitelju pripada pravo na naknadu za neiskorišteni dio godišnjeg odmora u iznosu od 740,29 EUR. Stoga tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 1.568,00 eura na ime naknade plaće te iznos od 740,29 eura na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor, kao i troškove postupka.
2. Rješenjem ovog suda broj: Pr-34/2025-2 od 31. listopada 2025. tužba je dostavljena tuženiku na odgovor te je isti pozvan u roku od 15 dana od dana dostave navedenog dopisa dati svoj pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na pravne posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu, odnosno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP).
3. Tuženiku su tužba i poziv za podnošenje odgovora na tužbu uredno dostavljeni 16. studenog 2025., no isti u ostavljenom roku od 15 dana nije sudu podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP donio presudu zbog ogluhe.
4. Sukladno odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:
- ako su tuženiku tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,
- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,
- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,
- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
5. Dakle, kako je tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljena 16. studenog 2025., a tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom mu roku od 15 dana te kako je tužitelj u tužbi naveo činjenice koje ukazuju na osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva i te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tužene spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu, sud je utvrdio da su u konkretnom ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe.
6. O naknadi troškova postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 1. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa).
7. Tužitelju je priznati traženi trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura s pripadajućim pdv-om (Tbr. 7. toč. 1. Tarife).
8. S obzirom na sve navedeno, presuđeno je kao u izreci ove presude.
Prelog, 21. siječanj 2026.
Sutkinja:
Nina Markulija
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
O tome obavijest:
1. Tužitelj po punomoćnicima
2. Tuženik
