Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6514/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Kristine Gašparac Orlić i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. OE, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga ("Narodne novine" br. 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13., 39/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe kriminaliteta droga, podnesenoj protiv presude Općinskog općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 5. lipnja 2024., broj Pp-3440/2024, u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe kriminaliteta droga, preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljeniku, za prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji je proglašen krivim, izriče novčana kazna 663,61 EUR (šesto šezdeset tri eura i šezdeset jedan cent), koju je dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. U ostalom dijelu, odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okr. EE da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna 400,00 eura, koju je dužan platiti u roku mjesec dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 70,00 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, tužitelj podnosi žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, isti prihvati.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj navodi kako je prvostupanjski sud primijenio institut ublažavanja kazne koje ublažavanje obrazlaže olakotnim okolnostima iz čl. 36. Prekršajnog zakona i to priznanjem počinjenja djela i dosadašnjom neosuđivanosti, a koje su okolnosti bitne za izbor visine novčane kazne u okviru propisanog raspona ili kazne zatvora za pojedini prekršaj, a ne naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja izrečene kazne iz čl. 37. Prekršajnog zakona. Nadalje, žalitelj navodi kako je sud trebao izreći zaštitnu mjeru psihosocijalnog tretmana jer je okrivljenik priznao da je povremeni konzument droge metamfetamin te žalitelj smatra da je ista mjera nužna radi sprječavanja okrivljenikova autodestruktivnog ponašanja.
6. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prema okrivljeniku neosnovano primijenjen institut ublažavanja iz čl. 37. Prekršajnog zakona. Naime, Prekršajni zakon u čl. 37. propisuje kako sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje te kada postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom. U pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je u konkretnom slučaju neosnovano primijenjen Institut ublažavanja kazne jer nije zadovoljen uvjet da zakon izričito propisuje mogućnost ublažavanja, a prvostupanjski sud je pogrešno smatrao da postoje naročito olakotne okolnosti iz čl. 37. st. 2. Prekršajnog zakona dajući preveliki značaj priznanju počinjenja i nekažnjavanosti.
6.1. Stoga je ovaj sud za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu 663,61 eura, koja kazna predstavlja posebni zakonski minimum za predmetni prekršaj te je, po ocjeni ovog suda, primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
7. Razmotrivši odluku o zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada nije izrekao okrivljeniku predloženu zaštitnu mjeru psihosocijalnog tretmana. Naime, okolnost da je okrivljenik povremeni konzument droge predstavlja zakonski uvjet za mogućnost izricanja predmetne mjere. Dakle, tek ispunjenjem navedenog uvjeta sud ulazi u diskrecijsku ocjenu postoji li u konkretnom slučaju potreba za primjenom navedene mjere, vodeći računa o svim okolnostima slučaja i osobnim svojstvima okrivljenika. Uzevši u obzir stariju životnu dob okrivljenika i životnu zrelost, raniju neosuđivanost i činjenicu da tužitelj osim počinjenja prekršaja i isticanja da se radi o povremenom konzumentu nije naveo ni dokazao dodatni element koji bi opravdavao primjeru predložene mjere, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da izricanje predmetne mjere u konkretnom slučaju nije svrsishovito.
8. Stoga, žalba nije osnovana u ovome dijelu.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 21. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 3 ovjerena prijepisa za spis, tužitelja i okrivljenika.
