REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Us I-1130/2024-7

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Dajane Mihelčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/24-014/48, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 9. siječnja 2024. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23- 014/1026, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-3 od 2. studenoga 2023.

II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/23-014/1026, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-3 od 2. studenoga 2023., određeno je da tužiteljici s danom 30. rujna 2023., prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-551-06/24-014/48, URBROJ: 251-02- 01/001-24-3 od 9. siječnja 2024., odbio prigovor izjavljen protiv uvodno označenog prvostupanjskog rješenja kao i zahtjev za naknadu troška.

3. Tužiteljica osporava zakonitost pobijane odluke i u bitnome navodi da prvostupanjsko rješenje nije donijelo nadležno gradsko upravno tijelo te da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti bez zahtjeva stranke. Obrazlaže pitanje nadležnosti tijela Grada Zagreba. Poziva se na Statut Grada Zagreba, Odluku o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela (2021.) te Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (2022.). Tužiteljica navodi da je Ured za demografiju ukinut 2021. godine, a njegove su nadležnosti prešle na novi Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, ali do svibnja 2022. taj novi Ured nije imao ustrojene unutarnje jedinice (sektore, odjele i odsjeke), pa nije postojao donositelj koji bi mogao zakonito donositi upravne akte. Ukazuje da je Pravilnikom iz svibnja 2022. ustrojen Sektor za socijalnu politiku s Odjelom za demografski razvoj i Odsjekom za pronatalitetnu politiku, ali te jedinice prema pravilniku obavljaju samo stručne, a ne upravne poslove. Nadalje, ističe da djelokrug tih jedinica odnosi se na ostvarivanje i provedbu poticajnih mjera (poput novčane pomoći), a ne na njihov prestanak ili donošenje rješenja po službenoj dužnosti. Tužiteljica smatra da donositelj prvostupanjskog rješenja nije bio nadležno upravno tijelo, niti su službenici imali ovlast pokretati i voditi upravni postupak po službenoj dužnosti, da Odluka/22 nije bila valjana pravna osnova za prestanak prava jer djelokrug tijela nije bio prilagođen novim odredbama, pa smatra da su time počinjene bitne povrede pravila postupka i povreda načela zakonitosti. Ističe da drugostupanjsko rješenje nije vlastoručno potpisano, odnosno potpis ne sadrži čitljiva slova ni ime donositelja (gradonačelnika), što ga čini nezakonitim per se, jer nedostaje bitan element akta. Smatra da gradonačelnik nije nadležan odlučivati o žalbama u upravnim stvarima jer prema Statutu Grada Zagreba o njima odlučuje ministarstvo, a gradonačelnik može odlučivati samo o prigovorima u neupravnim stvarima. Ističe da je Odluka iz 2022. imala je privremeno važenje do 31. prosinca 2022., pa su sve kasnije odluke nezakonite jer su donesene bez ovlasti. Smatra da prvostupanjsko tijelo nije imalo ovlast pokrenuti postupak po službenoj dužnosti prema čl. 42. ZUP-a i čl. 16. Pravilnika Ureda, već je moglo postupati samo po zahtjevu stranke. Ističe da stranci nije omogućeno izjašnjavanje (čl. 30. ZUP-a), uvid u spis ni sudjelovanje, što krši načelo saslušanja i pravo na pravično suđenje. Ukazuje da je pravo stekla prema ranijoj Odluci/16, pa smatra da novo propisivanje ne može retroaktivno ukinuti njezino pravo te da se radi o različitim mjerama s drukčijim korisnicima, uvjetima i postupkom. Navodi da prvostupanjsko rješenje ne sadrži identifikacijske podatke, iznos, osnovu niti jasno određuje što prestaje. Smatra da je tuženik nakon više od godinu dana od pravomoćnosti akta nezakonito ukinuo stečeno pravo, protivno čl. 131. st. 2. i čl. 13. ZUP-a. Smatra da je drugostupanjsko rješenje nezakonito i u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova, jer ih je prouzročio tuženik.

4. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te potražuje troškove upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. U pogledu nadležnosti, tuženik navodi da su Gradski ured i njegov unutarnji ustroj (Odluka 17/21; Pravilnik 13/22 i 31/22) ovlašteni rješavati u upravnim stvarima vezanim uz novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, uključujući donošenje pojedinačnih akata. Poziva se na praksu VUSRH (Usoz-8/22) koja potvrđuje da akti doneseni na temelju Odluke imaju narav upravnih akata te da je postupanje prvostupanjskog tijela zakonito i u okviru nadležnosti ovlaštenog službenika. Ističe da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti temeljem članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke, a zakonitost iste Odluke – uključujući pravo Grada da mjeru mijenja i ukida – potvrđena je presudama VUSRH (Usoz-8/22; Usoz-143/22) i odlukom Ustavnog suda (U-III-1744/2023 i dr.) te da novčana pomoć za roditelja odgojitelja nije subjektivno pravo trajnog karaktera, već oblik financijske pomoći čije normativno uređenje može biti izmijenjeno. Navod tužiteljice o nevaljanosti potpisa gradonačelnika tuženik ocjenjuje neosnovanim, ističući da ne postoji propis koji određuje formu ili izgled vlastoručnog potpisa. Dodatno upozorava da bi prihvaćanje tužbeni(ih) teza dovelo do osporavanja potpisa i drugih procesnih radnji, uključujući potpis punomoćnika tužiteljice. Po potrebi predlaže usporedbu iz javnih isprava. Tuženik smatra neosnovanim navode o nezakonitosti drugostupanjskog rješenja zbog odlučivanja od strane gradonačelnika. Poziva se na presudu VUSRH (Usoz-254/2023) kojom je potvrđena zakonitost odredbe Odluke koja propisuje prigovor kao pravni lijek te utvrđeno da je pravo na pristup sudu osigurano kroz upravni spor, dok pravo na žalbu u upravno-sudskom postupku nije konvencijsko ni ustavno pravo. U odnosu na rok iz članka 6. Odluke, tuženik navodi da se radi o instruktivnom, a ne obvezujućem roku, čije propuštanje nema utjecaja na zakonitost rješenja. Tuženik upućuje na članak 49. stavak 1. ZUP-a prema kojem se stvar može riješiti neposredno kada je činjenično stanje utvrdivo iz službenih evidencija, što je ovdje slučaj jer je prestanak prava vezan uz datum navršavanja djetetove sedme godine. Odbacuje i prigovore da je postupak vođen po pogrešnoj Odluci ili da se radi o različitim mjerama. Navodi da sve verzije Odluke uređuju istu mjeru te da je tužiteljica kontinuirano bila korisnica iste novčane pomoći. U pogledu navoda o neispitivosti prvostupanjskog rješenja, tuženik navodi da rješenje u cijelosti udovoljava članku 98. ZUP-a te da je kratko zbog jednostavnosti pravne situacije i odlučivanja po službenoj dužnosti. Prigovor o izostanku OIB [u izreci smatra neosnovanim jer je OIB propisan samo za uvod rješenja.

6. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

7. U odnosu na navode tuženika tužiteljica se očitovala podneskom zaprimljenim na ovome sudu 11. travnja 2024. Ističe da je rok propisanu u članku 6. Odluke/22 procesni rok, koji rok je prekluzivan.

8. Sud je 14. siječnja 2026., održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tuženika, a bez uredno pozvanog opunomoćenika tužiteljice, čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljica rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/1105 URBROJ: 251-10-01-17-2 od 3. kolovoza 2017., ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja za dijete CU. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem utvrđen je prestanak priznatog prava, a sve sukladno odredbi članka 7. st. 1. al. 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 10/18., 20/21. i 25/22., dalje u tekstu: Odluka), jer je dijete 1. rujna 2021., navršilo sedam godina života. Navedena je odluka i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i koja je odlukom toga suda Usoz- 143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.

11. Naime, kao što je to i tuženik elaborirao u odgovoru na tužbu, a koje ovaj sud neće ponavljati, pravilno je tijelo utvrdilo prestanak novčane pomoći te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane naknade, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenog u svojoj odluci od 27. veljače 2023. Za napomenuti je također, da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.

12. Odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22. - 25/22) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela.

Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.

12.1. Odredbom članka 7. stavka 1. alineje 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 10/18., 20/21. i 25/22. - dalje u tekstu: Odluka), novčana pomoć prestaje posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023. Prema odredbi članka 7. stavak 2. Odluke propisano je da će nadležno gradsko upravno tijelo o prestanku novčane pomoći odlučiti po službenoj dužnosti.

12.2. Odredbom članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22, u daljnjem tekstu Odluka 25/22), propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove odluke, do 31. prosinca 2022.

13. Odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22) i članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22) bile su predmetom ocjene zakonitosti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba,10/18, 20/21, 29/21 i 25/22), dok je obustavljen postupak ocjene zakonitosti članaka 3., 4. i 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, 25/22). U navedenoj presudi je sud iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom RH. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. U odnosu na članak 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja sud je naveo da je zakonitost Odluke o izmjenama/22, uključujući i navedenu odredbu, bila predmet ocjene u objektivnom upravnom sporu pred istim sudom, koji spor je okončan presudom, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. kojom su odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti te Odluke. Navedenu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio je ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje, broj: U- III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.). Dakle, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je sporne odredbe ocijenio zakonitima.

14. Navedena pravna shvaćanja prihvaća i ovaj sud i smatra da je za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, sukladno citiranoj odredbi, koja je u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske ocijenjena zakonitom, nadležan gradonačelnik Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno donijeti prvostupanjsko rješenje o prestanku novčane pomoći na temelju odredbe članka 7. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22).

15. Nadalje, potrebno je napomenuti da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

16. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke/22. Ovo stoga što se prema mišljenju ovog suda radi o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi o roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio je od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27.veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22., nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.

17. Nadalje, prema ocjeni ovoga suda prvostupanjsko rješenje udovoljava članku 98. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP), jer sadržava sve propisane elemente. Navođenje OIB (osobni identifikacijski broj) stranke u izreci nije zakonska obveza, već se OIB stranke navodi u uvodu rješenja, a on je i naveden u uvodu prvostupanjskog rješenja. Izreka je kratka, određena, jasna i razumljiva – jasno je tko, koje pravo i s kojim datumom gubi. Prigovor o obvezama (vrtić, zapošljavanje) nije relevantan jer se ne odnosi na predmetnu upravnu stvar jer se rješava isključivo o prestanku novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Stoga ne postoji povreda prava tužiteljice na jasnu i određenu odluku.

18. Uvidom u Sistematizaciju radnih mjesta u uredu (članak 74.), koji je Prilog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ( Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 13/22. i 31/22.) (članak 5. podtočka 2.2.1.) razvidno je da je u opisu poslova i zadataka stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike, a koja službena osoba je donijela prvostupanjsko rješenje, rješavanje u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Dakle, prvostupanjsko rješenje donijela je ovlaštena službena osoba.

19. U odnosu na prigovore vezane za ustrojstvo i nenadležnost prvostupanjskog tijela za donošenje prvostupanjskog akta, ovaj Sud iste smatra neosnovanim, jer prema odredbi članka 15. Odluke o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela (Službeni glasnik Grada Zagreba 17/21.), donositelj prvostupanjskog rješenja Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom obavlja poslove između ostalo vezane za provedbu mjera populacijske politike, dok je Pravilnikom o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Sektoru za socijalnu politiku i Odjelu za demografski razvoj u okviru poslova koje obavljaju i rješavanje predmetnih upravnih stvari vezanih za novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Prema tome tijelo prvog stupnja je donijelo predmetno prvostupanjsko rješenje u okviru svoje nadležnosti.

20. Sud smatra da nije potrebno provoditi dokaz pribavljanjem pojedinačnih rješenja o rasporedu službenika koji je donio prvostupanjsko rješenje. Naime, tužiteljica je dužna učiniti vjerojatnim da službenica koja je potpisana kao donositelj prvostupanjskog akta nije bila raspoređena na radno mjesto na kojem ima ovlast odlučivati o upravnim stvarima te vrste. Tužiteljica, međutim, ne nudi nikakve konkretne činjenice koje bi upućivale na to da navedena službenica nije bila raspoređena na odgovarajuće radno mjesto. Umjesto toga, svoja navodna saznanja temelji isključivo na proizvoljnim spekulacijama i općenitim tvrdnjama o navodnom nedostatku ovlasti cijelog sektora, bez konkretnih činjeničnih navoda u pogledu osobe donositelja akta. Slijedom toga, dokazni je prijedlog odbijen kao neosnovan.

21. Osim toga ovaj sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari (članak 49. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21), jer se činjenično stanje u ovoj konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

22. U nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužiteljice u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju i osporavanje da bi da bi donositelj prvostupanjskog rješenja bio ovlaštena službena osoba za donošenje predmetnog rješenja je prema ocjeni ovoga suda, samo usmjereno na odugovlačenje upravnih sporova i upravnih postupaka podnesenih u velikom broju od strane opunomoćenika tužitelja pred ovim sudom. Naime, prema ocjeni suda navedeni prigovori tužiteljice su neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenih rješenja koja su prema ocjeni ovoga potpisano od za to ovlaštenih osoba i na način koji prihvaća ovaj sud. Navodi o postojanju „tri potpisa“ i o kolegijalnom odlučivanju nisu pravno relevantni, jer prisutnost više parafa na izvorniku ne znači da je akt donijelo kolegijalno tijelo. Parafi mogu označavati faze interne kontrole, ali ne mijenjaju činjenicu da je drugostupanjsko rješenje formalno doneseno kao akt gradonačelnika. Slijedom navedenoga, Sud odbija tužbeni navod o nepostojanju vlastoručnog potpisa kao neosnovan, a dokazni prijedlozi tužiteljice u tom pogledu odbijaju se kao nepotrebni.

23. Kako tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva.

24. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke.

25. Odluka o troškovima utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a (točka II izreke).

U Zagrebu 21. siječnja 2026.

Sutkinja

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Martin Sherri, [adresa] Zagreb, Kordunska 1

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg S. Radića 1

3. U spis