REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10988/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Milan Rimay, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 17. prosinca 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 17895, od 02.03.2006. godine, sklopljenog između tužitelja, JF iz [adresa] i tuženika, PORSCHE LEASING d.o.o. iz Zagreba, kojima je ugovorena obveza plaćanja naknade za troškove zaključenja ugovora, u iznosu od 1.076,16 CHF.

II Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, isplatiti tužitelju JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 675,54 eura sa zateznim kamatma koje teku od 8. ožujka 2006. do isplate po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 17895, od 02.03.2006. godine, sklopljenog između tužitelja, JF iz [adresa] i tuženika, PORSCHE LEASING d.o.o. iz Zagreba, kojima je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa pa su stoga ništetne:

- odredba članka 6.2. Uvjeta ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: ’’Kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno tč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta’’.

- odredba članka 9.1. Uvjeta ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: ’’Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit.’’

IV Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, isplatiti tužitelju JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 1.201,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 5,41 eura od 22. rujna 2006.

- na iznos 5,41 eura od 30. listopada 2006.

- na iznos 5,41 eura od 27. studenog 2006.

- na iznos 5,41 eura od 21. prosinca 2006.

- na iznos 11,48 eura od 23. siječnja 2007.

- na iznos 11,48 eura od 27. veljače 2007.

- na iznos 11,48 eura od 24. ožujka 2007.

- na iznos 11,48 eura od 25. travnja 2007.

- na iznos 11,48 eura od 23. svibnja 2007.

- na iznos 11,48 eura od 4. srpnja 2007.

- na iznos 17,39 eura od 25. srpnja 2007.

- na iznos 17,39 eura od 28. kolovoza 2007.

- na iznos 17,39 eura od 24. rujna 2007.

- na iznos 17,39 eura od 30. listopada 2007.

- na iznos 17,39 eura od 29. studenog 2007.

- na iznos 17,39 eura od 28. prosinca 2007.

- na iznos 17,39 eura od 3. veljače 2008.

- na iznos 17,39 eura od 19. veljače 2008.

- na iznos 17,39 eura od 27. ožujka 2008.

- na iznos 17,39 eura od 17. svibnja 2008.

- na iznos 17,39 eura od 14. lipnja 2008.

- na iznos 17,39 eura od 26. srpnja 2008.

- na iznos 17,39 eura od 17. kolovoza 2008.

- na iznos 17,39 eura od 21. kolovoza 2008.

- na iznos 17,39 eura od 20. rujna 2008.

- na iznos 17,39 eura od 22. listopada 2008.

- na iznos 17,37 eura od 24. studenog 2008.

- na iznos 17,37 eura od 18. prosinca 2008.

- na iznos 17,37 eura od 23. siječnja 2009.

- na iznos 17,37 eura od 1. ožujka 2009.

- na iznos 17,37 eura od 19. ožujka 2009.

- na iznos 17,37 eura od 22. travnja 2009.

- na iznos 17,37 eura od 21. svibnja 2009.

- na iznos 17,37 eura od 25. lipnja 2009.

- na iznos 17,37 eura od 23. srpnja 2009.

- na iznos 17,47 eura od 27. kolovoza 2009.

- na iznos 17,47 eura od 28. rujna 2009.

- na iznos 17,47 eura od 25. listopada 2009.

- na iznos 17,47 eura od 20. studenog 2009.

- na iznos 17,47 eura od 22. prosinca 2009.

- na iznos 15,91 eura od 25. siječnja 2010.

- na iznos 15,91 eura od 19. veljače 2010.

- na iznos 15,91 eura od 20. ožujka 2010.

- na iznos 15,91 eura od 21. svibnja 2010.

- na iznos 15,91 eura od 25. lipnja 2010.

- na iznos 15,91 eura od 28. srpnja 2010.

- na iznos 15,91 eura od 23. kolovoza 2010.

- na iznos 15,91 eura od 20. rujna 2010.

- na iznos 15,91 eura od 23. listopada 2010.

- na iznos 15,91 eura od 24. studenog 2010.

- na iznos 15,91 eura od 4. siječnja 2011.

- na iznos 15,91 eura od 20. siječnja 2011.

- na iznos 15,91 eura od 22. veljače 2011.

- na iznos 15,91 eura od 18. travnja 2011.

- na iznos 15,91 eura od 18. svibnja 2011.

- na iznos 15,91 eura od 18. svibnja 2011.

- na iznos 15,91 eura od 19. lipnja 2011.

- na iznos 15,91 eura od 16. srpnja 2011.

- na iznos 15,91 eura od 20. kolovoza 2011.

- na iznos 15,91 eura od 21. rujna 2011.

- na iznos 15,91 eura od 5. listopada 2011.

- na iznos 15,91 eura od 23. listopada 2011.

- na iznos 15,91 eura od 27. studenog 2011.

- na iznos 15,91 eura od 28. prosinca 2011.

- na iznos 15,91 eura od 23. siječnja 2012.

- na iznos 15,91 eura od 26. veljače 2012.

- na iznos 15,91 eura od 28. ožujka 2012.

- na iznos 15,91 eura od 22. travnja 2012.

- na iznos 15,91 eura od 23. svibnja 2012.

- na iznos 15,91 eura od 24. lipnja 2012.

- na iznos 15,91 eura od 16. kolovoza 2012.

- na iznos 15,91 eura od 1. rujna 2012.

- na iznos 15,91 eura od 30. rujna 2012.

- na iznos 15,91 eura od 28. studenog 2012.

- na iznos 15,91 eura od 28. studenog 2012.

- na iznos 15,91 eura od 26. prosinca 2012.

- na iznos 15,91 eura od 23. siječnja 2013.

do isplate po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 17895, od 02.03.2006. godine, sklopljenog između tužitelja, JF iz [adresa] i tuženika, PORSCHE LEASING d.o.o. iz Zagreba, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak pa je stoga ništetna:

▪ odredba članka 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu koja glasi: ’’Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.’’

VI Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, isplatiti tužitelju JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 3.154,59 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 4,16 eura od 24. studenog 2008.

- na iznos 21,43 eura od 23. siječnja 2009.

- na iznos 23,66 eura od 1. ožujka 2009.

- na iznos 11,54 eura od 19. ožujka 2009.

- na iznos 15,02 eura od 22. travnja 2009.

- na iznos 16,14 eura od 21. svibnja 2009.

- na iznos 10,64 eura od 25. lipnja 2009.

- na iznos 11,30 eura od 23. srpnja 2009.

- na iznos 8,93 eura od 27. kolovoza 2009.

- na iznos 9,63 eura od 28. rujna 2009.

- na iznos 6,75 eura od 25. listopada 2009.

- na iznos 12,54 eura od 20. studenog 2009.

- na iznos 12,27 eura od 22. prosinca 2009.

- na iznos 17,85 eura od 25. siječnja 2010.

- na iznos 20,20 eura od 19. veljače 2010.

- na iznos 22,09 eura od 20. ožujka 2010.

- na iznos 25,81 eura od 21. svibnja 2010.

- na iznos 32,69 eura od 25. lipnja 2010.

- na iznos 37,37 eura od 28. srpnja 2010.

- na iznos 44,74 eura od 23. kolovoza 2010.

- na iznos 48,95 eura od 20. rujna 2010.

- na iznos 54,76 eura od 23. listopada 2010.

- na iznos 52,61 eura od 24. studenog 2010.

- na iznos 55,81 eura od 4. siječnja 2011.

- na iznos 71,46 eura od 20. siječnja 2011.

- na iznos 70,77 eura od 22. veljače 2011.

- na iznos 69,90 eura od 18. travnja 2011.

- na iznos 77,71 eura od 18. svibnja 2011.

- na iznos 68,15 eura od 18. svibnja 2011.

- na iznos 77,36 eura od 19. lipnja 2011.

- na iznos 92,54 eura od 16. srpnja 2011.

- na iznos 114,83 eura od 20. kolovoza 2011.

- na iznos 129,77 eura od 21. rujna 2011.

- na iznos 102,00 eura od 5. listopada 2011.

- na iznos 91,97 eura od 23. listopada 2011.

- na iznos 92,08 eura od 27. studenog 2011.

- na iznos 99,55 eura od 28. prosinca 2011.

- na iznos 106,29 eura od 23. siječnja 2012.

- na iznos 107,67 eura od 26. veljače 2012.

- na iznos 104,74 eura od 28. ožujka 2012.

- na iznos 104,40 eura od 22. travnja 2012.

- na iznos 107,45 eura od 23. svibnja 2012.

- na iznos 107,77 eura od 24. lipnja 2012.

- na iznos 104,81 eura od 16. kolovoza 2012.

- na iznos 102,95 eura od 1. rujna 2012.

- na iznos 97,02 eura od 30. kolovoza 2012.

- na iznos 104,55 eura od 28. studenog 2012.

- na iznos 105,77 eura od 28. studenog 2012.

- na iznos 104,70 eura od 26. prosinca 2012.

- na iznos 93,09 eura od 23. siječnja 2013.

- na iznos 68,40 eura od 22. veljače 2013.

do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VII Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužitelja JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu iznosa 436,51 eura s pripadajućim zateznim kamatama, u roku 15 dana.

VIII Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, naknaditi tužitelju JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 1.864,20 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom 2. ožujka 2006. zaključio Ugovor o kreditu broj 17895, kojim Ugovorom mu je tuženik stavio na raspolaganje iznos 31.823,73 CHF. Dalje navodi da su ugovorili promjenjivu kamatu stopu, valutnu klauzulu u CHF i obvezu plaćanja naknade za troškove zaključenja ugovora. Tvrdi da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije pružio tužitelju nikakve informacije, da ugovorom nisu bili utvrđeni jasni i transparentni parametri promjenjivosti kamatne stope te da su sporne odredbe bile sadržane u standardiziranom obrascu ugovora o kreditu bez mogućnosti da tužitelj na njih bilo kako utječe. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnima dijelove pojedinih odredaba Ugovora o kreditu i naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 675,54 eura (5.089,82 kune) s pripadajućim zateznim kamatama te iznos 4.792,21 eura (36.106,91 kunu) s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u zahtjevu, kao i naložiti tuženiku naknaditi mu troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku 15 dana.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor zastare potraživanja. Također je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da osporava primjenu odredaba Zakona o zaštiti potrošača na predmetni ugovorni odnos. Osporio je osnovanost i visinu zahtjeva u cijelosti. Smatra da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive pa da nije dopušteno ocjenjivati njihovu (ne)poštenost, kao i da ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Ističe da je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba te da je tužitelj imao mogućnost pregovaranja, jer je mogao sklopiti ugovor u valuti euro ili u kunama. Tvrdio je da je tužitelja informirao o rizicima promjene tečaja te da nije imao sigurnih spoznaja o kretanju tečaja valute CHF. U odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi naveo je da nije svojevoljno određivao promjenu kamatne stope, već na temelju objektivnih kriterija koji ne ovise o volji tuženika. Zaključno je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.

2.1. U podnesku od 21. kolovoza 2024. tuženik se očitovao u odnosu na naknadu za obradu kredita navodeći da se tzv. ulazne naknade odnose na troškove obrade kredita, odnosno administrativne troškove obrade dokumentacije, troškove osoblja, koji je trošak točno određen prije sklapanja predmetnog ugovora, a koji trošak je detaljno tužitelju objašnjen te o kojem se moglo s tuženikom pregovarati.

3. U podnesku od 31. listopada 2025. tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnima dijelove pojedinih odredaba ugovora o kreditu te naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 675,54 eura sa zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2006. do isplate, iznos 1.201,11 eura sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to naznačeno u petitu te iznos 3.154,59 eura sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to naznačeno u petitu, dok je u preostalom dijelu zahtjev ostao nepromijenjen (listovi 121-125 spisa).

3.1. U podnesku od 26. studenog 2025. tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe.

3.2. Odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) propisano je da se tužba može povući sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. U istom stavku propisano je i da će se, ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrati da je pristao na povlačenje.

3.3. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 26. travnja 2021., broj: Su-IV-16/2021-8 smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (uvijek) potreban pristanak tuženika.

3.4. Kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu iz tužbe.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 17895 od 2. ožujka 2006. (listovi 10-13 spisa), prikaz promjena kamatne stope (list 14 spisa), ispis prometa po kreditu (listovi 15-22 spisa), plan otplate (listovi 23-25 spisa), Izjavu ŠF (listovi 35-37 spisa), arhivu tečaja po valutama (list 26 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o. po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (listovi 90-99, 107-108, 109-116 spisa) te je saslušan tužitelj (listovi 138-139 spisa).

4.1. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka ŠF kao nepotreban, obzirom da je tuženik naveo da on nije sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora, već da može svjedočiti o načinu poslovanja tuženika općenito (list 84 spisa), jer on ne može iskazivati o obaviještenosti potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora o kreditu.

4.2. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te zahtjev za isplatu više plaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule.

5.1. Također predmet spora je i tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu o plaćanju naknade za obradu kredita te s tim u vezi zahtjev za isplatu iznosa plaćenog po toj osnovi.

6. Nije sporno da su stranke ovog spora sklopile Ugovor o kreditu broj 17895 od 2. ožujka 2006. te da je na temelju tog Ugovora tuženik odobrio i isplatio kredit za kupnju novog vozila u iznosu 31.823,73 CHF (dalje Ugovor o kreditu).

6.1. Sporna je valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te s tim u vezi pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene tih ugovornih odredaba.

6.2. Također sporno je da li je ugovorna odredba kojom je ugovoreno plaćanje troškova zaključenja ugovora, ništetna te s tim u vezi pripada li tužitelju iznos koji je temeljem te odredbe ugovora o kreditu isplatio tuženiku.

U odnosu na valjanost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli

7. Na predmetni spor ne mogu se primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom sporu, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP-a (tako i Vrhovni sud u odluci Revd 2379/21 od 1. lipnja 2021.).

8. Za ocjenu (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

9. Iz toč. 5.1. Općih uvjeta ugovora o kreditu, Inačica: CHF: 2005-01, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu proizlazi da sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, koje su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.

9.1. Prema toč. 6.1. istih Općih uvjeta kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno toč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta.

9.2. Prema toč. 9.1. visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjena ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit.

10. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužitelja.

11. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je kupovao automobil koji mu je trebao za osobne potrebe. Kada je izabrao vozilo razgovarali su o kreditu u eurima. Međutim, kada je dobio Ugovor o kreditu on je bio sastavljen na način da se kredit dobiva u valuti CHF. Objasnili su mu da su bolji uvjeti za kredite u toj valuti. Navodi kako uopće nije bio u banci, već je sve obavio u auto kući. Nitko ga nije upozorio na rizike vezane za sklapanje Ugovora o kreditu u valuti CHF. Može reći da je Ugovor pročitao, ali nitko mu nije objasnio da se visina anuiteta može mijenjati ovisno o promjeni tečaja. Vidio je u Ugovoru da je navedena određena kamatna stopa, ali nije znao da se ona može mijenjati, a niti mu je itko objasnio na koji način se ona može mijenjati. Nije znao da mora platiti naknadu za obradu zahtjeva. On je otplaćivao anuitete. Rekli su mu da je Ugovor takav kakav je, a ako bi se bilo što mijenjalo da vozilo čeka i da će se cijeli proces produžiti. Ne sjeća se tko je plaćao troškove javnog bilježnika.

11.1. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je on iskazivao jasno i uvjerljivo.

11.2. S druge strane, tuženik tijekom postupka nije niti predložio saslušanje svjedoka za kojeg bi tvrdio da je sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu, čiji iskaz bi eventualno mogao dovesti u pitanje istinitost iskaza tužitelja.

12. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja, način formulacije spornih odredbi ugovora i sadržaj samog Ugovora o kreditu sud utvrđuje da u konkretnom slučaju tužitelj kao korisnik kredita nije s tuženikom mogao pojedinačno pregovarati o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena kamatna stopa koja "podliježe prilagodbi" kao niti o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena otplata kredita u valuti CHF važećoj na dan plaćanja.

12.1. Tuženik kao profesionalac, nije sukladno načelu savjesnosti i poštenja, informirao tužitelja kao potrošača o svim rizicima koje on sklapanjem predmetnog ugovora prihvaća te je također propustio iste te informacije uklopiti u sadržaj ugovora, a sve kako bi tužitelj kao potrošač mogao razumjeti što mu donose sporne ugovorne odredbe i kako bi o tome mogao donijeti informiranu odluku.

12.2. U odnosu na valutnu klauzulu kao pružanje cjelovite informacije tužitelju, mogla se smatrati samo situacija da je tužitelj od tuženika izričito, jasno i razumljivo upoznat sa specifičnim rizicima valutne klauzule u švicarskim francima pa da bi tužitelj kao potrošač, imajući u vidu to saznanje mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze ugovaranjem takve ugovorne odredbe, a što tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao.

12.3. Stoga je ugovaranje predmetnih odredaba, protivno načelu savjesnosti i poštenja, izazvalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao korisnika kredita. Naime, u konkretnom slučaju je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu između stranaka u svrhu definiranja načina otplate, ugovorena valutna klauzula s valutom švicarski franak, a koja je u vrijeme sklapanja tog ugovora predstavljala povećani rizik za tužitelja, kao korisnika kredita i potrošača, a koji rizik se ubrzo i realizirao, uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni.

13. Dakle, iako je tužitelj mogao načelno biti upoznat s valutnom klauzulom te mu je načelno moglo biti jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužitelj kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bio upoznat s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku.

14. Treba reći da navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke.

15. Ovo zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama, koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo do značajne neravnoteže.

16. Također, sud utvrđuje da tužitelj nije bio upoznat niti s parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope.

17. Ugovorna kamata sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorena kamata kao takva mora biti određena odnosno odrediva, sve imajući u vidu odredbu čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a.

18. Međutim, sporne odredbe toč. 9.1. Općih uvjeta ugovora o kreditu ne sadržavaju podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način tuženik izračunava kamatnu stopu, pa samim time ni jasne podatke o tome pod kojim uvjetima se ta kamatna stopa mijenja. Stoga tužitelj, na temelju tako neodređenih uvjeta promjene kamatnih stopa nije mogao usporediti uvjete promjene kamatne stope pa time ni ocijeniti opravdanost povišenih kamatnih stopa u trenutku njihova eventualna povišenja. Sporna odredba Ugovora o kreditu ne sadrži jasne uvjete promjene ugovorene promjenjive kamatne stope, a koje bi bile razumljive prosječnom potrošaču.

19. I iz iskaza tužitelja proizlazi da on prilikom zaključenja ugovora uopće nije bio kod tuženika te da je vidio određenu kamatnu stopu i da nije znao da se ona može mijenjati, a niti da mu je itko objasnio na koji način se ona može mijenjati.

20. Dakle, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, a niti odrediva. Ne samo to, radilo se o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio, niti je mogao biti razumljiv. Stoga takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovore strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

21. Kako su odredbe o ugovorenoj kamati, koja "podliježe prilagodbi…", dakle u skladu s odlukama tuženika, u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštene to su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP te ugovorne odredbe ništetne.

22. Pri tome, tužitelj kao elektrotehničar, niti po prirodi svog zanimanja i stupnju obrazovanja nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze.

22.1. Nadalje, iz iskaza tužitelja, kojeg je sud prihvatio kao istinitog, proizlazi da je novcem kojeg je dobio predmetnim Ugovorom o kreditu kupio automobil koji je koristio za osobne potrebe.

22.2. Prema odredbi čl. 3. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

22.3. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja te sadržaj spisa iz kojeg ne proizlazi nikakva naznaka da je tužitelj kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se uopće bavio takvim djelatnostima, sud utvrđuje da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

23. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

23.1. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

23.2. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

23.3. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, koje su sukladno odredbi čl. 87. ZZP ništetne.

24. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi te iznosa plaćenog na temelju obračuna promjene valute.

24.1. U svrhu utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o., po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

24.2. U svom nalazu i mišljenju vještak Zrinko Ručević naveo je da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. ožujka 2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene anuiteta uvjetovanu izmjenama kamatne stope u razdoblju otplate, iznosi ukupno 1.789,06 CHF, odnosno 1.123,76 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa).

Razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. ožujka 2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan izdavanja računa) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno

- 3.154,59 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih mjesečnih iznosa) uzimajući u obzir samo pozitivne razlike; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'x1' Tabele 1 iz nalaza,

ili

- 2.850,67 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih mjesečnih iznosa) ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni (-303,92 EUR), prebijeno).

U konačnici

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. ožujka 2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz obje osnove (zbroj razlika po osnovi kamata i tečaja), iznosi ukupno

- 4.013,43 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih mjesečnih iznosa po osnovi kamate i tečaja) uzimajući u obzir samo pozitivne razlike;

ili

- 3.974,43 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih mjesečnih iznosa po osnovi kamate i tečaja) ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni (-39,00 EUR), prebijeno).

- Ulazna naknada naplaćena je 8. ožujka 2006. u iznosu 675,55 EUR (konvertirani iznos).

24.3. U podnesku od 12. lipnja 2025. tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka (list 104 spisa).

24.4. U dopuni nalaza i mišljenja vještak Zrinko Ručević naveo je da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. ožujka 2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene anuiteta uvjetovanu izmjenama kamatne stope u razdoblju otplate, iznosi ukupno

- 1.912,21 CHF, odnosno 1.201,11 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa) uzimajući u obzir samo pozitivne razlike.

ili

- 1.789,06 CHF, odnosno 1.123,76 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa) ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni (-77,35 EUR), prebijeno).

Razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. ožujka 2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan izdavanja računa) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno

- 3.154,59 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih mjesečnih iznosa) uzimajući u obzir samo pozitivne razlike

ili

- 2.850,67 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih mjesečnih iznosa) ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni (-303,92 EUR), prebijeno).

U konačnici

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. ožujka 2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz obje osnove (zbroj razlika po osnovi kamata i tečaja), iznosi ukupno

- 4.013,43 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih mjesečnih iznosa po osnovi kamate i tečaja) uzimajući u obzir samo pozitivne razlike;

ili

- 3.974,43 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih mjesečnih iznosa po osnovi kamate i tečaja) ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni (-39,00 EUR), prebijeno).

- Ulazna naknada naplaćena je 8. ožujka 2006. u iznosu 675,55 EUR (konvertirani iznos).

24.5. Niti jedna od stranaka nije imala primjedbi na dopunu nalaza i mišljenje vještaka.

24.6. Stoga je sud u cijelosti prihvatio dopunski nalaz i mišljenje, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, isti nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima te se nije pojavila sumnja u pravilnost dopunskog nalaza i mišljenja.

25. Stoga su tužitelju dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka i to samo tzv. "pozitivne razlike", dok je odbijen za iznos 436,51 eura, obzirom se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe.

25.1. Tužitelju su dosuđene samo tzv. pozitivne razlike zato što u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti pojedine odredbe ugovora o kreditu, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s negativnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada su kamata ili tečaj bili manji od onih na dan isplate kredita (odluka proširenog vijeća VSRH u Rev 549/23 od 18. prosinca 2023., čime je odstupljeno na shvaćanju iz odluke VSRH Rev 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023.).

26. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26.1. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope i otplate kredita u valuti CHF prema tečaju važećem na dan isplate pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati sa egzaktnim parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamate stope i ekonomskim posljedicama takvih odredaba, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

26.2. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 72/02. i 153/04.), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

27. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO.

27.1. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude (21. siječnja 2026.), jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž- 1996/19 od 14. rujna 2020. i dr.).

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama III, IV, V, VI i VII ove presude.

U odnosu na odredbu o naknadi za obradu kredita

29. Sklapanjem ugovora tužitelj se obvezao platiti troškove zaključenja ugovora (čl. III Ugovora) u iznosu 1.076,16 CHF.

30. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ručevića proizlazi da je ulazna naknada naplaćena 8. ožujka 2006. u iznosu 675,55 eura (konvertirani iznos).

31. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužitelja i pregovaranja oko naknade za obradu kredita sud je saslušao tužitelja koji je u svom iskazu naveo da uopće nije bio kod tuženika, već je sve obavio u auto kući. Nije znao da mora platiti naknadu za obradu zahtjeva.

32. Kako je prethodno navedeno sud je utvrdio da je tužitelj potrošač sukladno odredbama ZZP.

33. Nadalje, sud je prihvatio iskaz tužitelja, jer je on iskazivao uvjerljivo i iskreno. Na temelju iskaza tužitelja u kojem je naveo da nije uopće bio kod tuženika sud je utvrdio da se u vezi sporne odredbe nije moglo posebno pregovarati. Također, iz sadržaja iskaza tužitelja proizlazi da mu nitko nije objasnio da se sporna naknada uopće plaća te zbog čega se plaća, zbog čega je sud utvrdio da tužitelj nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).

34. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

34.1. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

34.2. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 87. ZZP propisana je ništetnosti.

34.3. Isto tako, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača, jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

35. Iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci u iznosu 1.076,16 CHF.

35.1. Iako je predmetna odredba transparenta odnosno jasna, lako razumljiva i lako uočljiva u smislu članka 85. ZZP, jer je omogućavala tužitelju da u trenutku sklapanja ugovora zna visinu te naknade (1.076,16 CHF), sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena.

35.2. Ugovor o kreditu ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuje u vrijeme sklapanja ugovora, a prema shvaćanju ovog suda ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu samorazumljivi niti su troškovi takvi da se mogu razumno uključiti u naknadu za obradu i odobrenje kredita.

35.3. Naime, plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, u visini 1.076,16 CHF te činjenica da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o jednokratnoj naknadi, niti oko ne/prihvaćanja plaćanja sporne naknade, prema mišljenju ovoga suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

36. Treba dodati da niti odredbe čl. 1021. -1024. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita, a takva obveza nije previđena niti tada važećim Zakonom o bankama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno, niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita, nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužitelja kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

37. S obzirom da se, dakle, o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, jer je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, a sporna odredba prouzročila je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u odlukama broj Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021., Gž-4683/22-3 od 17. siječnja 2023. i dr.).

38. Slijedom navedenoga sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio ništetnom odredbu prema kojoj je tužitelj u obvezi platiti troškove zaključenja ugovora u iznosu 1.076,16 CHF (točka I izreke).

39. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO tužitelj ima pravo na isplatu iznosa naplaćenog na ime naknade za obradu kredita, odnosno tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom.

39.1. Stoga je tužitelju dosuđen iznos 675,54 eura čiju isplatu je zatražio.

40. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

40.1. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ga tužitelju. Ugovaranjem ništetne ugovorne odredbe o naplati naknade za obradu kredita zbog propusta tuženika, njegovo je postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata kako je i zatraženo, od dana tuženikovog stjecanja utuženog iznosa odnosno dana izvršene uplate.

40.2. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

41. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO. Kako zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude (21. siječnja 2026.), jer je ovom presudom riješeno pitanje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a od pet godina nije protekao.

42. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I i II izreke ove presude.

43. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

43.1. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 18. srpnja 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 24. siječnja 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 12. lipnja 2025. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, sastava podneska od 31. listopada 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 17. prosinca 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

43.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužitelju pripada iznos 1.050,00 eura odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 1.312,50 eura.

43.3. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 13. veljače 2025., jer isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

43.4. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 50,57 eura, sudske pristojbe za presudu u iznosu 101,13 eura te trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 400,00 eura.

43.5. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 1.864,20 eura.

43.6. Tužitelju je trošak dosuđen u cijelosti temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, obzirom da tuženik nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

43.7. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

44. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. siječnja 2026.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

Rj

- tužitelju po pun, pristojba za presudu u iznosu 101,13 eura