Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11980/2025.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe DIVERTIAMO d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŽO zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) i članka 228. stavka 1. točke 1., točke 2. i točke 18. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: Pp-16343/2024-10 od 3. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točku 3.) izreke te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljena pravna osoba DIVERTIAMO d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba NO

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

da bi prvookrivljenik kao poslodavac pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba poslodavca, s radnicama sklopili više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme čije je ukupno trajanje, uključujući i prvi ugovor, duže od tri godine, i to:

- s radnicom IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koja je radila na poslovima čistačice ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 01.11.2020. do 30.04.2021., ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 01.05.2021. do 01.11.2021., ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 01.11.2021. do 31.12.2021., ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 31.12.2021. do 31.03.2022., ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 31.03.2022. do 31.05.2022., ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 31.05.2022. do 30.09.2022., ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 30.09.2022. do 31.12.2022., ugovor o radu na određeno 3 Pp-16343/2024-10vrijeme od dana 31.12.2022. do 31.03.2023., ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 31.03.2023. do 30.06.2023., ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 30.06.2023. do 31.08.2023., ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 01.09.2023. do 31.12.2023., ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 31.12.2023. do 31.03.2024., ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 01.04.2024. do 30.06.2024. te ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 01.07.2024. do 30.09.2024.,

- s radnicom AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koja je radila na poslovima čistačice ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 11.03.2024. do 11.04.2024., ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 11.04.2024. do 31.05.2024., ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 01.06.2024. do 30.09.2024. te ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 01.10.2024. do 31.12.2024.,

- s radnicom ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koja je radila na poslovima čistačice ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 08.03.2024. do 08.04.2024., ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 08.04.2024. do 31.05.2024.,ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 01.06.2024. do 30.09.2024. te ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 01.10.2024. do 31.12.2024.,

dakle, prvookrivljenik kao poslodavac pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, s radnicama sklopili više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme čije je ukupno trajanje, uključujući i prvi ugovor, duže od tri godine,

čime bi počinili prekršaj iz članka 12. stavka 4. Zakona o radu, kažnjiv po članku 228. stavku 1. točki 1. (ispravno točki 2.) i stavku 2. istog Zakona.

II. Uslijed odluke iz točke I. žalba tužitelja je u tom dijelu bespredmetna.

III. Uslijed odluke pod točkom I., preinačuje se odluka o ukupnim novčanim kaznama, tako da se okrivljenoj pravnoj osobi DIVERTIAMO d.o.o. za djela opisana pod točkama 1.) i 2.), na temelju istih pravnih propisa i utvrđenih novčanih kazni za predmetna djela, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona i članka 39. Prekršajnog zakona, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi u iznosu od 500,00 (petsto) eura, koje su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

IV. Ako okrivljenici, u roku određenom za plaćanje ovom presudom, a računajući od njenog primitka, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), smatrati u cijelosti plaćenima.

V. U ostalom dijelu, žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljena pravna osoba DIVERTIAMO d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba NO proglašeni su krivima i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni ukupnim novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba DIVERTIAMO d.o.o. u iznosu od 3.500,00 (tritisućepetsto) eura, a okrivljena odgovorna osoba NO u iznosu od 900,00 (devetsto) eura, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 228. stavka 1. točke 1. i točke 2. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečenih kazni plate u roku za plaćanje, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, smatrati da su kazne u cijelosti plaćene, dok su oslobođeni od optužbe, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o radu.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 (dvadesetpet) eura, svaki.

3. Protiv kažnjavajućeg dijela prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama smatrajući da su okrivljenicima trebale biti izrečene strože novčane kazne.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djelo činjenično opisano pod točkom 3.) izreke prvostupanjske presude nije prekršaj.

7. Naime, zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Iz navedenog razloga, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku bilo kojeg konstitutivnog elementa bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

8. Odredbom članka 228. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, propisano je kažnjavanje pravne i odgovorne osobe ako s istim radnikom sklopi više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme čije je ukupno trajanje, uključujući i prvi ugovor o radu, neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika, zbog dovršetka rada na projektu koji uključuje financiranje iz fondova Europske unije ili je zbog nekog drugog objektivnog razloga dopušteno posebnim zakonom ili kolektivnim ugovorom (članak 12. stavci 4. i 7.). Članak 12. stavaka 7. istog Zakona propisuje da iznimno od stavaka 2. i 4. ovoga članka, trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme, kao i ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor, smije biti neprekinuto duže od tri godine ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika, ako je to potrebno zbog dovršetka rada na projektu koji uključuje financiranje iz fondova Europske unije ili ako je to zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno posebnim zakonom ili kolektivnim ugovorom.

9. U činjeničnom opisu djela u izreci pobijane presude, i u optužnom prijedlogu, navedeno je da su okrivljenici s radnicama sklopili više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme čije je ukupno trajanje, uključujući i prvi ugovor, duže od tri godine te takav opis sadrži samo djelomičan zakonski opis djela, a ne i konkretno obilježje prekršaja za koji se okrivljenici optužuju.

10. U konkretnom slučaju je izostalo navođenje tog odlučnog elementa (da to nije bilo potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika, zbog dovršetka rada na projektu koji uključuje financiranje iz fondova Europske unije ili zbog nekog drugog objektivnog razloga dopuštenog posebnim zakonom ili kolektivnim ugovorom) pa je ostvarena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona.

11. Prvostupanjski sud je trebao, po primitku optužnog prijedloga, ispitujući isti u skladu s člankom 161. Prekršajnog zakona, odmah donijeti presudu kojom se okrivljenici za to djelo oslobađaju optužbe, na temelju članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona, no, kako prvostupanjski sud nije postupio na opisani način, već je po provedenom dokaznom postupku okrivljenike za predmetni prekršaj proglasio krivima, ovaj drugostupanjski sud je, u povodu žalbe tužitelja, po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu, na način da se okrivljenici, za djelo opisano pod točkom 3.) izreke, oslobađaju od optužbe, na temelju odredbe članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona.

12. Odlučujući dalje o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), u odnosu na prekršaje opisane pod točkama 1.) i 2.) izreke, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o kaznama za djela opisana pod točkama 1.) i 2.) izreke, ovaj sud je ocijenio novčane kazne utvrđene okrivljenicima za navedena djela, uz primjenu instituta ublažavanja kazne, nisu preblage.

14. Naime, prvostupanjski sud, po ocjeni ovog suda, pri odmjeravanju kazni imao je u vidu sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona koje utječu na visinu kazne pa je okrivljenicima izrekao odgovarajuće kazne, vodeći računa o težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje i odgovornosti okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja te priznanju okrivljenika, kao i kajanju, nekažnjavanosti te svim ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, koje se u konkretnom slučaju migu smatrati naročito olakotnima, u iznosima koji su niži od propisanih posebnih minimuma, budući da je za prekršaj opisan pod točkom 1) izreke zakonom propisana novčana kazna u rasponu od 660,00 do 6630,00 eura za obveznika doprinosa - pravnu osobu i u rasponu od 130,00 do 1320,00 eura za odgovornu osobu u pravnoj osobi, a za prekršaj opisan pod točkom 2.) izreke u rasponu od 4110,00 do 7960,00 eura za poslodavca pravnu osobu i u rasponu od 530,00 do 790,00 eura za odgovornu osobu pravne osobe, smatrajući da će se izrečenim kaznama postići svrha kažnjavanja i na okrivljenike djelovati na način da ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje, odnosno da će se postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

15. Ako okrivljenici, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, u roku koji je određen za plaćanje kazne, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne smatrat će se u cijelosti plaćenima.

16. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. siječnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.