REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Stalna služba u Supetru
Posl. broj: P-4235/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sucu Jadranku Basiću, u pravnoj stvari tužitelja NH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Lovri Andrijaševiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika EH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Restović, odvjetnici u Splitu, Gorička 12, nakon provedene glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja Lovre Andrijaševića, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika Ivane Restović, odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu presude održanom 21. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik EH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uvesti tužitelja NH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u izravan suposjed nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] te čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] slobodne od osoba i/ili stvari koje bi istoga mogle smetati u izvršavanju suposjeda, na način da istome preda ključeve predmetnih nekretnina i omogući pristup nekretninama.
II. Dužan je tuženik EH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime naknade svih koristi koje je, kao nepošteni posjednik idealnog suvlasničkog dijela (1/6 dijela) nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] te čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], imao za vrijeme svoga samostalnog posjedovanja, isplatiti tužitelju NH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 1.756,60 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi: na iznos od 87,83 EUR od 16.04.2020.g. pa sve do isplate;
na iznos od 87,83 EUR od 16.05.2020.g. pa sve do isplate;
na iznos od 87,83 EUR od 16.06.2020.g. pa sve do isplate;
na iznos od 87,83 EUR od 16.07.2020.g. pa sve do isplate;
na iznos od 87,83 EUR od 16.08.2020.g. pa sve do isplate;
na iznos od 87,83 EUR od 16.09.2020.g. pa sve do isplate;
na iznos od 87,83 EUR od 16.10.2020.g. pa sve do isplate;
na iznos od 87,83 EUR od 16.11.2020.g. pa sve do isplate;
na iznos od 87,83 EUR od 16.12.2020.g. pa sve do isplate;
na iznos od 87,83 EUR od 16.01.2021.g. pa sve do isplate;
na iznos od 87,83 EUR od 16.02.2021.g. pa sve do isplate;
na iznos od 87,83 EUR od 16.03.2021.g. pa sve do isplate;
na iznos od 87,83 EUR od 16.04.2021.g. pa sve do isplate;
na iznos od 87,83 EUR od 16.05.2021.g. pa sve do isplate;
na iznos od 87,83 EUR od 16.06.2021.g. pa sve do isplate;
na iznos od 87,83 EUR od 16.07.2021.g. pa sve do isplate;
na iznos od 87,83 EUR od 16.08.2021.g. pa sve do isplate;
na iznos od 87,83 EUR od 16.09.2021.g. pa sve do isplate;
na iznos od 87,83 EUR od 16.10.2021.g. pa sve do isplate;
na iznos od 87,83 EUR od 16.11.2021.g. pa sve do isplate,
i to za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju do iznosa iz točke II. izreke ove presude.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.030,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.“
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.163,80 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje na predmetni iznos teku od presuđenja 21.01.2026. pa sve do konačne isplate, dok se tužitelj odbija za više zatraženi iznos od 800,00 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. JH donesenog po Općinskom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Supetru, posl. br. O-4074/17, od 02. ožujka 2020. godine, neprijeporna ostavinska imovina ostavitelja je raspoređena nasljednicima, konkretno OH, tuženiku RH i sada pokojnoj ĆH.
2. Tužitelj dalje tvrdi da je polovina obiteljske kuće s pomoćnim objektom i okućnicom, položene u K. O. [katastarska općina] (čest. zgr. [katastarska čestica], te čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa]) raspoređena je među nasljednicima na način da je OH stekla 1/3 dijela, ĐH 1/3 dijela, te sada pokojna Lucija Bakulić 1/3 dijela, da je ĆH je po pravomoćnosti naprijed citiranog rješenja o nasljeđivanju, tuženika EH u više navrata pozivala na predaju obiteljske kuće u suposjed, na predaju ključeva i slično, a na što se isti svaki put oglušio, a da majku OH ĆH nije pozivala obzirom da je njena majka bila (i je) smjštena u domu za stare i nemoćne, lošeg zdravlja i upitne mogućnosti rasuđivanja.
3. Tužitelj dalje tvrdi da je ĆH u međuvremenu preminula, a istu je temeljem Rješenja o nasljeđivanju donesenim 4. veljače 2021. godine pod poslovnim brojem O- 90/21 (UPP/OS-10/21-3), naslijedio njen suprug, ovdje tužitelj, čime je nedvojbeno stekao pravo vlasništva 1/6 dijela čest. zgr. [katastarska čestica], te čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], dok su ostali suvlasnički dijelovi predmetne nekretnine u suvlasništvu EH (ovdje tuženika) i OH, OIB: [osobni identifikacijski broj] (majke tuženika), a koja se, kako je naprijed navedeno, poradi svojih godina i zdravstvenog stanja nalazi u domu za starije osobe te se ni ne koristi predmetnom nekretninom.
4. Tužitelj dalje u tužbi tvrdi da usprkos valjanom pravnom temelju tužitelja na suposjed predmetne nekretnine, tuženik neosnovano istoga, kao i njegovu pokojnu suprugu ranije, priječi u izvršavanju suvlasničkih ovlaštenja koja mu nedvojbeno po zakonu pripadaju, odbijajući mu predati ključeve objekta.
5. Tužitelj navodi da je tuženika u nebrojeno navrata usmeno pozvao na predaju ključeva odnosno suposjeda nekretnine, na što se isti svaki put oglušio.
6. Tužitelj navodi da je tuženika u više navrata i pisanim putem (putem punomoćnika) pozvao na predaju ključeva, sve bez ikakvog učinka, da je tek po jednom dopisu supruga tuženika nazvala odvjetnički ured, tražeći da se nikakvi dopisi ne šalju te da se tuženika ni na koji način više ne uznemirava, da predmetnu nekretninu koristi isključivo tuženik te istovremeno onemogućava tužitelju služenje istom.
7. Tužitelj navodi da sukladno članku 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjed se smatra poštenim dok se ne dokaže suprotno, da obzirom na naprijed navedena rješenja o nasljeđivanju, pozivanja kako od strane prednice tužitelja tako i od strane samog tužitelja, notorno je da je tuženik znao da mu ne pripada pravo na isključivi posjed odnosno vlasništvo cijele nekretnine, odnosno zasigurno ne vlasništvo suvlasničkog dijela tužitelja, te da je svjesno sprječavao kao što i dalje sprječava tužitelja (neosnovano) u izvršavanju pripadajućih vlasničkopravnih ovlaštenja, a što tuženika nedvojbeno čini nepoštenim posjednikom u odnosu na dio koji pripada tužitelju, sve sukladno Zakonu.
8. Tužitelj navodi da je odredbom članka 37. stavka 4. Zakona propisano je da svaki suvlasnik vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu te glede njega ima sve ovlasti koje pripadaju vlasniku, dok je člankom 30. stavka 2. Zakona određeno da vlasnik ima pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.
9. Tužitelj dalje navodi da slijedom naprijed iznijetog, a temeljem članka 165. stavka 1. Zakona, tužitelj od tuženika kao nepoštenog posjednika predmetne nekretnine potražuje naknadu svih civilnih plodova, odnosno svih koristi koje je tuženik kao nepošteni posjednik imao ili mogao imati i to za svo vrijeme neosnovanog samostalnog posjedovanja predmetne nekretnine (nastup pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju se smatra trenutkom od kada je tuženik nepošten) od 02. ožujka 2020. godine pa do 01. prosinca 2021. godine (kao dana podnošenja ove tužbe), pa i onih koristi koje bi stvar/nekretnina u navedenom periodu dala da ju nije zanemarivao.
10. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da poriče sve navode iz tužbe kao netočne i neosnovane, da osporava pravni osnov tužbe i visinu potraživanja, pa da glede merituma spora osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i da predlaže da tužbeni zahtjev bude odbijen uz obvezu tužitelja na podmirenje parničnog troška.
11. Na ročištu od 24. veljače 2021. tužitelj je ostao kod svih dosadašnjih navoda. Na istom ročištu tuženik je naveo da je pošteni posjednik nekretnine, da je u istu uložio vlastita sredstva i to za popravak krova iznos od 70.000,00 kn, za popravak terase iznos od 30.000,00 kn, za gradnju nove garaže iznos od 30.000,00 kn, proširenje balkona na prvom katu iznos od 40.000,00 kn, renoviranje prvog kata, polaganje cijevi, kablova, pločica, rušenje i zidanje 110.000,00 kn, ugradnje nove peći za centralno grijanje 14.000,00 kn, izmjena cjevovoda i radijatora na centralno grijanje iznos od 37.500,00 kn, izoliranje unutrašnjosti obe garaže 10.000,00 kn, ugradnje i izrada novih PVC garažnih vrata iznos od 40.000,00 kn, uređenje prizemlja i septičke jame iznos od 40.000,00 kn, uređenje dvorišta polaganje cijevi, popločavanje 17.500,00 kn, ugradnja i promjena svih zatvora u kući 80.000,00 kn, postavljanje kovanih željeznih vrata 6.000,00 kn, izgradnja zida oko kuće 30.000,00 kn, izgradnja i uređenje spavaće sobe iznos od 30.000,00 kn, te da su svi troškovi izvršeni s osnove poštenog posjednika, te da ih tuženik u tom dijelu prebiva s eventualnim postojećim potraživanjem tužitelja kao i prigovor držanja nekretnine do podmire uloženih sredstava u predmet spora.
12. Tužitelj u svom podnesku od 20. ožujka 2025. navodi da nema primjedbi na pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Mladena Škomrlja, dipl. ing. građ. te je u tom podnesku uredio tužbeni zahtjev.
13. Tuženik u svom podnesku od 28. travnja 2025. navodi da je predmetno vještvo protivno odredbama Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, kao i protivno odredbama Pravilnika o informacijskom sustavu tržišta nekretnina, da ovlašteni korisnici za izdavanje izvadaka su navedeni u odredbi članka 12. stavak 1. točka b) Pravilnika o eNekretninama izu čega da nedvojbeno proizlazi da procjenitelji nemaju i nisu dobili zakonske ovlasti za samostalno kreiranje i izdavanje izvadaka iz zbirke i plana te ne mogu, na takav način pribavljene podatke koristiti u izradi procjembenog elaborata, pa da je stoga ovakvo vještačenje nezakonito. Dalje, tuženik u svom podnesku navodi kako vještak navodi da su u predmetnoj kući postavljeni parketi i pločice, što da nije točno, jer da su postavljeni laminati, da nije uzeta vlaga u obzir ni vlaga u kupaonici, kao ni prodor vode u garažu.
14. Tužitelj je na ročištu 04. prosinca 2025. predložio zaključenje raspravljanja. Tuženik na istom ročištu navodi kako se u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja od 23.03.2025. ne bi radilo o uređenju tužbenog zahtjeva kako to naziva tužitelj, već o njegovom smanjenu pa da stoga predlaže sudu utvrditi povlačenje u tom dijelu i obvezati tužitelja na plaćanje troškova parbenog postupka.
15. U dokazne svrhe sud je pregledao i pročitao: djelomično rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-4074/17 od 02.03.2020. (list 40 spisa), rješenje o nasljeđivanju od 4. veljače 2021. pod poslovnim brojem O-90/21 (UPP/OS-10/21-3) od 04. veljače 2021., dopisi tužitelja tuženiku od 18. listopada 2021. i 16. kolovoza 2021. (list 16 i 17 spisa), iskaz tužitelja (list 62 spisa), iskaz tuženika (list 62 spisa), iskaz svjedoka OH (list 65 spisa), iskaz svjedoka DH (list 66 spisa), iskaz svjedoka VH (list 67 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Mladena Škomrlja, dipl. ing. građ. (list 86 spisa), usmeni iskaz vještaka (list 174 spisa).
16. Iz djelomičnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-4074/17 od 02.03.2020. donesenog po Općinskom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Supetru iza pok. HH proizlazi da je polovina predmetne kjuće s okućnicom položene u K. O. [katastarska općina] (čest. zgr. [katastarska čestica] te čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška]) raspoređena među nasljednicima na način da je OH stekla 1/3 dijela, EH 1/3 dijela, te Lucija Bakulić 1/3 dijela.
17. Iz rješenja o nasljeđivanju od 4. veljače 2021. pod poslovnim brojem O-90/21 (UPP/OS-10/21-3) od 04. veljače 2021. iza pok. ĆH proizlazi da je njezin nasljednik ovdje tužitelj, pa je stoga stekao pravo vlasništva za 1/6 predmetne kuće.
18. Iz dopisa tužitelja upućenih tuženiku proizlazi da ga tužitelj poziva na predaju suposjeda predmetne kuće, i to predajom ključeva.
19. Iz iskaza tužitelja proizlazi da tuženik nikad nije odgovorio na njegove zahtjeve odnosno dopise da mu preda u suposjed predmetnu nekretninu, da je bilo nekih razgovora sa tuženikom vezano za neke druge nekretnine, međutim da mu nikad nije nudio da uđe u suposjed predmetne kuće, da mu nije poznato da bi tuženik vršio bio kakva ulganja u predmetnu nekretninu.
20. Iz iskaza tuženika proizlazi da tužitelj nikad nije od njega tražio predaju u suposjed predmetne nekretnine, da je činjenica da su dolazili neki dopisi na njegovu adresu, međutim da je isti bio u bolnici te navodi da je kasnije vidio te dopise, da je Lucija Bakulić 2008. od njega tražila predaju predmetne nekretnine, međutim da su on i njegova majka ĆH nudili dva auta i neke druge nekretnine za koje tuženik smatra da su vrijedne, da je skupa sa svojim roditeljima vršio ulaganja u predmetnu kuću, da bi se zadnja ulaganja sadržavala od toga da se izgradila garaža, a da je prije toga rušio cijeli kat, da su ti radovi odrađeni po majstorima koje su skupa plaćali on i njegov otac, da ulaganja koja su vršena nakon 02. ožujka 2020. bila kovana ograda, stavljanje kamenih kolona na terasi te poviše garaže, te da je stavljena jedna peć za grijanje koja nije baš nova, da ne posjeduje niti jedan račun za predmetne radove, da je promijenio krov na predmetnoj kući skupa sa roditeljima, da je izgradio novu garažu, da je proširio balkon na prvom katu, da je uveo centralno grijanje prije nekih 16-17 godina zajedno sa roditeljima, da je mijenjao cijevi za grijanje prije nekih dvije tri godine, da se njegova majka nalazi u domu.
21. Iz iskaza svjedoka OH proizlazi da trenutno živi u predmetnoj nekretnini, da su njezin sin, ovdje tuženik i njegov otac vršli ama baš sva ulaganja u predmetnu nekretninu, da je predmetna nekretnina izgrađena prije puno godina, da je ona u domu zadnjih pet godina, da se ne može sjetiti kad su vršena ulaganja u predmetnu kuću, da je garažu i prvi kat kuće izgradio tuženik i njegov otac.
22. Iz iskaza svjedoka DH proizlazi da joj nije baš poznat predmet spora, da točno da živi u istom mjestu gdje se nalazi predmetna nekretnina, da joj je poznato da tuženik živi u njoj, da u vrijeme kad su tuženik i njegov otac uselili u kuću da je bila izgrađena konstrukcija iste, da su sva daljnja ulaganja u kuću vršili tuženik i njegov otac, ali da ne zna koje točno radove, da nije nikad vidjela tuženika da plaća bilo kakve radove, da joj nije poznato da bi tuženik vršio kakva ulaganja u kuću od 2020. pa na ovamo.
23. Iz iskaza svjedoka VH proizlazi da je dolazio u predmetnu kuću budući je dobar sa parničnim strankama kao i sa ocem tuženika, da je predmetna kuća bila izgrađena 1997., međutim da su zadnjih 25 godina vršena određena obnavljanja, odnosno nadogradnja iste, da su to radili tuženik i njegov otac dok je bio živ, a nakon smrti oca zadnjih godina da je tuženik vršio određene radove na krovu, terasi, da je ugradio grijanje i to sve na način da je dijelom sam vršio određene radove, a dijelom da je plaćao radnike, da ne može reći konkretno po godinama kada su se vršili određeni radovi, da se mijenjao krov, terasa, da je sa desne strane ulaza bila izgrađena garaža i kamin, da nije nikada vidio da tuženik plaća radnike za radove.
24. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Mladena Škomrlja, dipl. ing. građ. od 27.02.2025. proizlazi da prosječna cijena najma predmetne nekretnine na dan vrednovanja 16. travnja 2020. za period od 16.04. 2020. -16.11.2021. (19 mjeseci) razumno predstavlja iznos od 19. mjeseci x 527, 00 EUR /mj =10.013,00 EUR.
25. Iz usmenog iskaza vještaka na ročištu od 04. prosinca 2025. proizlazi da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja, da se u spomenutom pravilniku isto tako spominje i to u nastavku rečenice da sudski vještaci imaju ovlasti za pregled ograničenog seta zbirke i plana, te da to znači da iste mogu koristiti za izradu vještva, da ne postoji pojam indeks razvijenosti, da je njegov lapsus kad je napisao u vještvu da se koristio osobnom bazom podataka, da građevinski teret nekretnine ne uzima u obzir jer je korištena poredbena metoda, te da je napisao na stranici 46. vještva da uknjiženi i ne uknjiženi tereti nisu predmet njegova razmatranja.
26. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga.
27. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u suposjed predmetnu nekretninu, odnosno zahtjev tužitelja, kao suvlasnika predmetne kuće za 1/6, da mu isplati naknadu za bespravno korištenje njegovog suvlasničkog dijela kuće, i to u utuženom razdoblju.
28. Tuženik je istakao prigovor radi prebijanja, vezano za njegova ulaganja u predmetnu nekretninu.
29. U ovom predmetnu neće biti sporno.
-da su parnične stranke suvlasnici predmetne nekretnine
-da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine
-da tužitelj nije u posjedu predmetne nekretnine
-identitet nekretnine
30. U ovom predmetu je sporno:
- da li je tuženik bio nepošteni posjednik nekretnine u utuženom razdoblju
-da li je tužitelj pozivao tuženika na predaju u suposjed predmetne nekretnine
- da li je tuženik vršio ulaganja u predmetnu nekretninu (nužni i korisni troškovi)
31. Člankom 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje ZVDSP) propisano je:
(1) Vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
(2) Vlasnikovo pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno.
(3) Pravo iz stavka 1. ovoga članka ne pripada osobi koja je otuđila stvar u svoje ime, dok ta stvar još nije bila njezina, a poslije ju je stekla u vlasništvo.
Člankom 162. stavak 1. i 2. ZVDSP-a propisano je:
(1) Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.
(2) Vlasnik mora stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari, pa ne može zahtijevati stvari kao što su gotov novac pomiješan s drugim gotovim novcem, vrijednosne papire na donositelja pomiješane s istovrsnima, ako ne postoje okolnosti iz kojih tužitelj ipak može dokazati svoje pravo vlasništva i iz kojih je tuženik morao znati da tu stvar ne smije prisvojiti.
32. Dakle, da bi tužitelj uspio u ovom tužbenom zahtjevu dužan je dokazati
- svoje pravo vlasništva na stvari
- da se stvar koju traži nalazi u posjedu tuženika
- identitet stvari.
33. Tužitelj je dokazao da je suvlasnik predmetne nekretnine, budući je temeljem Rješenja o nasljeđivanju donesenim iza pok. ĆH od 4. veljače 2021. pod poslovnim brojem O-90/21 (UPP/OS-10/21-3) proglašen njenim nasljednikom kao njen suprug, čime je na taj način stekao pravo vlasništva 1/6 dijela čest. zgr. [katastarska čestica], te čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], odnosno 1/6 obiteljske kuće s pomoćnim objektom anagrafske oznake [adresa]. 8.
34. Pravo vlasništva tužitelju nitko nije ni osporavao u ovom predmetu.
35. Da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine nije sporno u ovom predmetu, niti je sporan identitet spora.
36. Tuženik je osporio tužitelju navod da bi ga tužitelj pozvao na predaju u suposjed predmetne nekretnine. Međutim, sam tuženik je u svom iskazu izjavio da bi ga 2008. ĆH, dakle supruga tužitelja pozvala na predaju u posjed, dok spisu prileže dopisi sa povratnicama iz 2021. kojim ga i tužitelj poziva na predaju u suposjed predmeta spora. Sam tuženik je u svom iskazu izjavio da mu je poznato da su mu kući došla pismena tužitelja.
37. Slijedom toga, odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.
38. Vezano za tužbeni zahtjev pod točkom II. kojim tužitelj potražuje od tuženika naknadu u ukupnom iznosu od 1.756,60 EUR za razdoblje od 16.04.2020. do 16.11.2021. za bespravno korištenje suvlasničkog dijela tužitelja predmetne nekretnine navodi se slijedeće:
39. Člankom 165. ZVDSP-a propisano je:
(1) Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
(2) Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.
40. Ovaj sud navodi da ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika, valja primijeniti odredbe članka 164. stavak 1. i članak 165. stavak 1. ZVDSP-a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari.
41. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (zbog čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari) tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120 Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.
42. Za odluku o tužbenom zahtjevu u ovom predmetu je odlučno utvrditi pravni položaj posjednika. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na utvrđenje prava vlasništva, odnosno predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe.
43. Sud navodi da je djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. HH, donesenog po Općinskom sudu u Splitu, stalnoj službi u Supetru, poslovni broj O- 4074/17 od 02. ožujka 2020. predmetna kuća raspoređena ĆH, koja je bila supruga tužitelja, tuženiku i TH, da bi tužitelju konačno bila raspoređena za suvlasnički dio ĆH, rješenjem o nasljeđivanju iza ĆH od 04. veljače 2021.
44. Stoga, najkasnije je tuženik postao nepošteni posjednik suvlasničkog dijela sada tužitelja, a prije njegove supruge upravo 02. ožujka 2020. Iz iskaza tuženika proizlazi da bi ga ĆH jo 2008. pozivala na predaju u posjed svog suvlasničkog dijela. Svakako spisu prileže pisani pozivi za predaju u suposjed od strane tužitelja tuženiku iz 2021. godine.
45. Iznos naknade koju potražuje tužitelj u utuženom razdoblju proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Mladena Škomrlja, dipl. ing. građ.
46. Vješak je na ročištu 04. prosinca 2025. otklonio prigovore tuženika navodeći da sudski vještaci imaju ovlasti za pregled ograničenog seta zbirke i plana, te da to znači da iste mogu koristiti za izradu vještva, da ne postoji pojam indeks razvijenosti, da je njegov lapsus kad je napisao u vještvu da se koristio osobnom bazom podataka, da građevinski teret nekretnine ne uzima u obzir jer je korištena poredbena metoda, te da je napisao na stranici 46. vještva, da uknjiženi i neuknjiženi tereti nisu predmet njegova razmatranja.
47. Sud argumentaciju vještaka kojim odgovara na primjedbe tuženika uzima kao logičnu, budući spor koji se vodi među strankama ne može imati utjecaja na iznos mjesečne najamnine predmetne nekretnine, kao ni sitni nedostaci nekretnine, i to kod korištena poredbene metode, kako je to naveo i iskazao u svom vještu ovlašteni sudski vještak. Isto tako vještak se ispravno pozvao na odredbe Pravilnika o informacijskom sustavu tržišta nekretnina (u daljnjem tekstu Pravilnik o eNekretninama) u kojem je u članku 13. stavak 3. propisano da ovlašteni korisnici iz članka 12. stavak 1. točke c. Pravilnika imaju ovlast za izradu svih vrsta izvještaja, te za područje Republike Hrvatske ovlast za pregled ograničenog seta atributa iz zbirke i plana. Upravo korisnici iz članka 12. stavak 1. točke c. su samostalni procjenitelji i zaposlenici pravne osobe koja je ovlaštena za procjene vrijednosti nekretnina.
48. Tužitelj je svojim podneskom od 20.03.2025. uredio tužbeni zahtjev na način da više ne potražuje dio glavnice u iznosu od 1.030,76 EUR, međutim ostaje kod potraživanja iznosa od 1.756,60 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama, a sve prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka u ovom predmetu.
49. Time je tužitelj izjavio povlačenje tužbe u odnosu na dio glavnice, o čemu je sud odlučio u izreci rješenja pod točkom 1. sukladno članku 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP), ali je ostao kod zahtjeva za isplatom iznosa od 1.756,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškova parničnog postupka.
50. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci presude pod točkom II.
51. U odnosu na prigovor radi prebijanja potraživanja tuženika kojeg je istaknuo na ročištu 24. veljače 2021. navodi se slijedeće.
52. Prema odredbi čl. 164. stavak 2. ZVDSP-a, zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.
53. Prema odredbi članka 165. stavak 3. ZVDSP-a nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.
54.Svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju
činjenica koje su za nju povoljne te na kojima temelji svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna z a
stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.
55. Tuženik u ovoj parnici nije dostavio nikakav pisani dokaz vezano za ulaganja u predmetnu kuću, nikakav račun, ugovor, dokaz o plaćanju niti bilo što drugo. Tuženik je samo paušalno pobrojio možebitna ulaganja u okruglim iznosima bez navođenja točnog vremena izvođenja istog. Iskazi svjedoka vezano za ulaganja su prilično nedostatni i proturječni, pa tako majka tuženika navodi da se ne može sjetiti kada su bila vršena bilo kakva ulaganja, da je garažu izgradio otac tuženika i tuženik, dok svjedokinja DH navodi da nikada nije vidjela tuženika da plaća bilo kakve radove, a da su tuženik i njegov otac vršili nekakva ulaganja, i to u vidu instalacije grijanja ali da se ne može sjetiti kada, dok se ni svjedok VH ne može sjetiti kada bi bila određena ulaganja, niti može konkretizirati koja je točno ulaganja vršio tuženik, niti da je ikada vidio da tuženik vrši neka plaćanja radnicima.
56. Dakle, u situaciji kada ne postoji niti jedan pisani trag o izvođenju radova, niti jedan račun, niti jedna otpremnica, niti jedan ugovor kojim bi ti radovi bili regulirani, niti je proveden postupak osiguranja dokaza vezano za izvršena ulaganja, već postoje samo paušalni navodi tuženika u zaokruženim iznosima, izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem ne bi imalo nikakvu podlogu za provođenje istoga, niti bi isto moglo dati odgovore na pitanje je li tuženik i kada izvršio bilo kakva ulaganja koja su bila nužna. Tuženik je trebao priložiti materijalne dokaze u vidu plaćanja određenih radova, račune za iste, ugovore i slično na temelju kojih bi vještak mogao dati procjenu ulaganja u predmetnu kuću i karakterizirati upravo te radove kao nužne ili ne nužne. Nitko od svjedoka ne može se točno izjasniti kada su bili vršeni radovi promjena krova, centralno grijanje i izgradnja garaže, niti tvrde da je upravo tuženik plaćao takve radove. Vještačenje na samom objektu bez ijednog pisanog dokaza o radovima jeste neprikladno dokazno sredstvo koje je ne bi dalo odgovore na ključna pitanja o eventualnim nužnim i korisnim ulaganjima i vremenu poduzimanja istih i to od strane tuženika. Vrijeme poduzimanja radova bilo bi važno zbog pravnog statusa tuženika u vrijeme ulaganja. (pošteni, nepošteni posjednik).
57. Slijedom navedenog, odučeno je kao u izreci presude pod točkom III.
58. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.
59. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.
60. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.
61. Odluka o troškovima postupka donesena pod točkom II. izreke rješenja temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a troškovi tužitelja sastoje se od troška sudskih pristojbi na prvostupanjsku presudu i tužbu u ukupnom iznosu od 74,32 EUR, troškova vještačenja u iznosu od 689,48 EUR, te troškova zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarife), za sastav tužbe, pristupa na ročišta 17.02.2022., 26.01.2023., 19.04.2023., 09.12.2024. i 04.12.2025., te sastav obrazloženog podneska od 20.03.2025. svaka radnja po 200,00 EUR.
62. Tužitelju nisu priznati troškovi ostalih podnesaka jer isti predstavljaju ili požurivanje suda ili prijedlog za odgodu ročišta. Tužitelju nije priznat ni zahtjev za trošak ročišta od 26.04.2022. budući na isto nije ni pristupio.
U Supetru, 21. siječnja 2026.
SUDAC:
Jadranko Basić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
- u spis