REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-992/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg N. Topalušić 1, Zagreb, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Kapucinska 21, Osijek, radi obnove postupka priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 21. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: UP/II-562-02/25-01/808, URBROJ. 522-4/1-1-2-25-2 od 5. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/25-01/808, URBROJ. 522-4/1-1-2-25-2 od 5. rujna 2025. odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske KLASA: 562-
02/94-01/16192 od 27. siječnja 1995.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je osporavanim rješenjem nepotpuno i netočno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer da nisu uvaženi materijalni dokazi bez obzira na protek roka od 3 godine budući da dokazi govore o pogoršanju zdravstvenog stanja kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje pri navodima iz osporavanog rješenja koje ponavlja, te iznosi kronologiju postupanja od 1994. te rješenja koja su donesena u predmetnoj pravnoj stvari. Navodi kako tužitelj u tužbi tvrdi kako tijekom prvog vještačenja 1994. nisu uvaženi dokazi, odnosno medicinska dokumentacija, dok iz samog obrazloženja presude Upravnoga suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us- 1938/1995-4 od 29. studenog 1995. kojom je odbijena tužba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 562-02/94-01/16192, URBROJ: 512-21-05-95-2 od 27. siječnja 1995., je razvidno, citira: „Prema ocjeni Suda nalaz i mišljenje liječničke komisije temelji se na medicinskoj dokumentaciji u spisu i nije u suprotnosti s tom dokumentacijom.”. Tuženik smatra da je u skladu s propisanim člankom 123. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), nedvojbeno kako je tužitelj, ne samo da je prekoračio rok od tri godine za podnošenje prijedloga za obnovu postupka, računajući od posljednjeg pravomoćnog i izvršnog prvostupanjskog rješenja iz 2021. na koje se, odrekao prava na žalbu, nego u svom prijedlogu za obnovu nije naveo nikakve nove činjenice niti priložio nove dokaze koji bi mogli rezultirati drugačijim rješavanjem u ovome postupku, odnosno ispravno je utvrđeno kako u ovom predmetu nisu ispunjeni zakonski uvjeti za obnovu postupka. Uzimajući u obzir sve činjenice u ovom postupku i primjenjujući zakonske odredbe, tuženik smatra da je pravilno osporavanim drugostupanjskim rješenjem utvrđeno kako ovakav prijedlog za obnovu tužitelja nije pravodoban jer je podnesen izvan roka, bez nove medicinske dokumentacije koja bi u bitnome mijenjala do sada utvrđeno stanje te stoga zaključuje kako je drugostupanjsko rješenje pravilno doneseno. Navodi da iz tako utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi kako su netočni i potpuno bespredmetni navodi tužitelja iz tužbe da medicinska dokumentacija nije bila predmetom razmatranja tijekom medicinskih vještačenja, kada je iz samih nalaza i mišljenja nadležnih stručnih tijela vještačenja razvidno suprotno, odnosno, da su ista donesena na temelju sveukupne medicinske dokumentacije priložene spisu.
3.1. Nadalje, tuženik tužitelja upućuje na članak 173. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima (Narodne novine, broj 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje: ZOHBDR) kojim je propisano kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20 posto ili više i priznat status HRVI iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod HRVI iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, HRVI iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma. Obzirom da tužitelj ima priznat status HRVI iz Domovinskog rata, tužitelj zaključuje da ne postoje zapreke da, uz uvažavanje propisanog roka, nadležnom prvostupanjskom tije lu podnese novi zahtjev za utvrđenje postotka oštećenja organizma. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Budući da je u ovom upravnom sporu Sud ocijenio da je između stranaka sporna primjena prava te kako stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS) upravni spor riješio bez rasprave.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmetni upravni postupak pokrenut je na prijedlog tužitelja od 22. kolovoza 2025. za obnovu postupka kojim traži rekonstrukciju vještačenja oštećenja organizma iz 1994., okončanog rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 562-02/9401/16192, URBROJ: 512-21-05-95-2 od 27. siječnja 1995.
6.1. Iako je tužitelj upoznat sa pravom podnošenja zahtjeva za povećanje postotka tjelesnog oštećenja (članak 173. stavak 1. ZOHBDR-a), navedeno je izričito odbio što proizlazi iz dopisa Virovitičko-podravska županije, Upravnog odjela za zdravstvo, branitelje i socijalnu skrb KLASA: UP/I-562-01/25-01/151, URBROJ: 2189- 10/14-25-02 od 25. kolovoza 2025., koji je priložen spisu upravnog postupka.
7. Iz podataka spisa proizlazi da je rješenjem Uprave za obranu Virovitica, Ureda za obranu Slatina, KLASA: UP/I-562-02/94-89/114, URBROJ: 512-125-04-944 od 23. studenog 1994. tužitelju priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X. skupine s 20% oštećenja organizma za stalno s osnove ranjavanja lijevog koljena, na osnovi nalaza i mišljenja Prvostupanjske liječničke komisije, broj: 189/94 od 09. studenog 1994. U postupku revizije, pravomoćnim rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 562-02/94-01/16192, URBROJ: 512-21-05-95-2 od 27. siječnja 1995. poništeno je navedeno prvostupanjsko rješenje od 23. studenog 1994. te je tužitelj odbijen sa predmetnim zahtjevom i to na temelju nalaza i mišljenja Drugostupanjske liječničke komisije broj: 995 od 23. siječnja 1995. kojim je ocijenjeno oštećenje organizma s osnove ranjavanja lijevog koljena s manje od 20% za stalno. Protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 27. siječnja 1995. tužitelj je podnio tužbu koja je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-1938/1995-4 od 29. studenog 1995. odbijena.
7.1. Rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562-02/18- 01/152, URBROJ: 52205/1-1-2-18-4 od 4. svibnja 2018. tužitelju je priznat status HRVI iz Domovinskog rata X skupine sa 20% oštećenja organizma za stalno, po osnovi ranjavanja nastalog u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i pravo na osobnu invalidninu.
7.2. Nadalje, rješenjem Ureda državne uprave, službe za društvene djelatnosti, Ispostave u [adresa], Virovitičko-podravske županije, KLASA: UP/I-562- 02/18-01/93, 19-7 od 16. siječnja 2019., tužitelju je priznato oštećenje organizma 30% privremeno po osnovi bolesti PTSP-a i ranjavanja s pravom na osobnu invalidninu.
7.3. Rješenjem Upravnog odjela za zdravstvo, branitelje i socijalnu skrb
Virovitičko-podravske županije, KLASA: UP/I-562-02/20-01/26, URBROJ: 2189/1- 10/14-21-09 od 16. veljače 2021. tužitelju je priznat status HRVI IX skupine sa 30% oštećenja organizma stalno uslijed ranjavanja i bolesti PTSP, a 23. veljače 2021., potpisao je pisanu izjavu o odricanju prava na žalbu na to rješenje čime je isto postalo pravomoćno i izvršno.
8. Člankom 123. stavkom 1. točkom 1. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Stavkom 3. istog članka propisano je da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.
9. U skladu s člankom 126. stavkom 1. ZUP-a, kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.
10. Da bi se osnovanost prijedloga za obnovu postupka uopće uzela u razmatranje, najprije je potrebno da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.
11. Tužitelj ne spori protek vremena od više od 3 godine od dostave rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 562-02/94-01/16192, URBROJ: 512- 21-05-95-2 od 27. siječnja 1995. kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje od 23. studenog 1994., ali smatra da to nije od utjecaja već tvrdi da je od utjecaja pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja pri čemu, prema podnesenom zahtjevu inzistira na „rekonstrukciji“ vještačenja iz 1994.
12. Budući da je zahtjev za obnovu tužitelj podnio 22. kolovoza 2025., a koji se odnosi na postupak pravomoćno okončan rješenjem 27. siječnja 1995., pravilno je tuženik njegov zahtjev odbacio kao nepravodoban jer je podnesen izvan roka u skladu s predviđenim člankom 126. stavkom 1., a uvezi s člankom 123. stavom 1. točkom 1. ZUP-a. Budući da prijedlog za obnovu nije podnesen u roku, irelevantno je ulaziti u osnovanost razloga obnove postupka. K tome, tužitelj, budući da ima priznat status HRVI iz Domovinskog rata, iako je to izričito odbio, ima mogućnost u skladu s predviđenim člankom 173. stavkom 1. ZOHBDR-a, uz uvažavanje propisanog roka, podnijeti nadležnom prvostupanjskom tijelu novi zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma uz medicinsku dokumentaciju, a kako ga je to pravilno uputio tuženik u dogovoru na tužbu.
13. Slijedom svega navedenoga, Sud je ocijenio osporavano rješenje zakonitim, a prigovore tužitelja paušalnim i neosnovanim, pri čemu je imao u vidu da su njegova prava kao B iz Domovinskog rata zajamčena mogućnošću podnošenja novog zahtjeva u slučaju pogoršanja zdravstvenog stanja, a radi utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma.
14. Stoga je Sud odbio tužbeni zahtjev i u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci presude.
U Osijeku 21. siječnja 2026.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku, po op. ŽDO u Osijeku
