Poslovni broj: P-58/2026
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20000 Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Dubrovniku po sucu Kate Ogresta Jović u pravnoj stvari tužitelja ĆO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Slaven Šoša odvjetnik u [adresa] i [adresa], protiv tuženika ad 1 AO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad 2 ŽO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupani po punomoćniku Nataša Đurović Đanović; odvjetnica u Dubrovniku ad 3 SO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] , ad 4 UO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Vlaho Mujo; odvjetnik u Dubrovniku, ad 5 TO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ,ad 6 HO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Oskaru Benussi ,odvjetnik u [adresa] radi u i brisanja , nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 14. studenog 2025., dana 21. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :
"Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku izvršiti upis brisanja:
- 6/32 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] sa imena VO, TO i HO i to VO za ½ dijela a TO i HO za po ¼ navedenog prava, te se nalaže uknjižba 6/32 dijela prava vlasništva ove nekretnine na ime ĐO pok. ĆOJ, pravnog prednika tužitelja,
- 2583/13776 dijela prava vlasništva česst. zem. 2172/1 z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena TO i HO i to svake za ½ navedenog prava, te e nalaže uknjižba 2583/13776 dijela prava vlasništva ove nekretnine na ime ĐO
ĐO pok. ĆOJ, pravnog prednika tužitelja,
- 2583/13776 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena ŽO, te se nalaže uknjižba 2583/13776 dijela prava vlasništva ove nekretnine na ime ĐO pok. ĆOJ, pravnog prednika tužitelja,
- 2583/13776 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena SO, te se nalaže uknjižba 2583/13776 dijela prava vlasništva ove nekretnine na ime ĐO pok. ĆOJ, pravnog prednika tužitelja,
- 1/8 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena ŽO, te se nalaže uknjižba 1/8 dijela prava vlasništva ove nekretnine na ime ĐO
ĐO pok. ĆOJ, pravnog prednika tužitelja,
Dužni su tuženici solidarno naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju u roku od 15 dana."
Riješio je
I Ne dopušta se preinaka tužbe u dijelu tužbenog zahtjeva dodanog u podnesku ls 88 od.25 siječnja 2021 koji glasi :
"I Utvrđuje se da je nevaljan upis koje je pred zemljišnoknjižnim odjelom Općinskog suda u Dubrovniku proveden pod posl brojem Z 2872/99."
II Dužan je tužitelj nadoknaditi tuženicima
ad 1 i ad 2 parnični trošak u iznosu od 2, 543,75 EUR.,
ad 3 i ad 4 parnični trošak u iznosu od 3.025,00 EUR ,
ad 5 i ad 6 parnični trošak u iznosu od 2. 887,50 EUR ,
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana
Obrazloženje
1U tužbi tužitelj navodi da je pravni sljednik pok. ĐO pok. ĆOJ u pogledu kojega je donesena presuda Općinskog suda u Dubrovnik poslovni broj P.590/99 od 24. lipnja 1999., a temeljem koje presude je OO utvrđena vlasnicom:
[katastarska općina]
[katastarska općina]
- 2583/13776 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz upis navedenih prava na ime OO uz istovremeno brisanje tih prava s imena ĐO
Tužitelj je protiv citirane presude podnio prijedlog za ponavljanje postupka uslijed činjenice da tuženik DO u trenutku utuženja nije bio živ, a kao rezultat ponovljenog postupka doneseno je rješenje o odbačaju tužbe.
Predmet ovog postupka su vlasnička prava stečena temeljem citirane presude koja je stavljena van snage, pa se temeljem promjena u pogledu oblika i površine čestica kao predmet tužbenog zahtjeva navode nekretnine sada označene kao:
[katastarska općina]
[katastarska općina]
[katastarska općina]
[katastarska općina]
[katastarska općina]
U pogledu pasivne legitimacije stranka ukazuje se da je tuženik ad. 1. AO tužiteljev brat, a tuženik ad. 2. ŽO je tužiteljev nećak.
Tuženici ad.3. SO i tuženica ad.4. UO pravni su sljednici tužiteljeva brata BO.
Tuženici ad.5.- ad.7. pravni su sljednici LO koji je zajedno s tuženicom ad.7. stekao vlasnička prava na predmetnim nekretninama i to temeljem presude Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P.40/95 od 25. siječnja 1995. u pogledu čega je također dopušteno ponavljanje postupka.
S obzirom na brojne postupke koji su do sada vođeni među parničnim strankama i njihovim prednicima, svim uknjiženim osobama bile su poznate okolnosti na kojima je tužba utemeljena. Traži donošenje presude kao u izreci.
2. U odgovoru na tužbu tuženici ad. 3 i ad. 4. protive se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom. Nadalje tuženice ističu prigovor promašene aktivne legitimacije jer tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje brisovne tužbe za brisanje 2583/13776 dijela prava vlasništva zemljišnoknjižne čestice 2172/5, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena SO, na ime ŠO pok. ĆOJ, pravnog prednika tužitelja. Odredbom čl. 129 ZV-a propisano je da je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja a vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja.
Kako tužitelj nije nikada bio upisan kao vlasnik gore navedene nekretnine , to mu nikada nije niti moglo biti, a niti mu je bilo povrijeđeno bilo kakvo prvo upisom prava vlasništva predmetne nekretnine (kč. br. [katastarska čestica]) na ad.4. tuženu, pa tužitelj nije aktivno legitimiran na podnošenje tužbe radi brisanja prava vlasništva na toj nekretnini. tužene ističu i prigovor zastare prava na podnošenje brisovne tužbe jer je odredbom čl. 129 st. 2. alineja 2 ZV-a propisano da je rok za podnošenje brisovne tužbe tri godine od dana kada je uknjižba za koju se traži brisanje bila zatražena. Kako je od izvršenog upisa prava vlasništva na ime ad.4. tužene za predmetnu nekretninu ( 22. svibnja 2006.), a do podnošenja ove brisovne tužbe prošlo više od tri godine, to je nastupila zastara prava na podnošenje ove brisovne tužbe. Ad.4. tužena ističe i prigovor promašene aktivne legitimacije jer ad.4. tužena nije upisana kao vlasnik predmetne nekretnine, pa se u odnosu na ad.4. tuženu brisanje prava vlasništva niti ne može tražiti, a niti provesti. Da je tome tako proizlazi iz samog petita tužbenog zahtjeva, budući tužitelj tužbenim zahtjevom niti ne traži brisanje prava vlasništva sa imena ad.4. tužene, jer je to nemoguće, budući nije vlasnik nekretnine, na ime ŠO pok. ĆOJ, pa je sasvim jasno da je tužbeni zahtjev u odnosu na ad.4. tuženu promašen .U odnosu na činjenične navode tužitelja koji se odnos na pravomoćnu presudu Općinskog suda u Dubrovniku, broj: P.590/99 od 24. lipnja 1999. te pravomoćnu presudu istog suda povodom prijedloga za ponavljanje postupka od 3. svibnja 2016. godine, kojom se dopušta ponavljanje postupka te se ukida predmetna presuda od 24. lipnja 1999. godine i kojom se odbacuje tužba u toj pravnoj stvari, isti su navodi točni, međutim ad.3. i ad.4. tužene ističu da je ta presuda bez utjecaja na dopuštenost pravnog raspolaganja predmetnom nekretninom (kč. br. [katastarska čestica]) od strane OO.Za pravilno pravno shvaćanje pravne dopuštenosti raspolaganja predmetnom nekretninom (kč. br. [katastarska čestica]) od strane pok. OO potrebno je istaknuti da je pok. OO kćer pok. ŠO pok. ĆOJ, te da je ona bila jedina nasljednica iza svoga oca. Unatoč činjenici što je pravomoćnom presudom ovog suda, broj P.590/99 od 3. svibnja 2016. odbačena tužba povodom dopuštenog prijedloga za ponavljanje postupka, pok. OO je bila ovlaštena raspolagati predmetnim nekretninama koje su predmet ove tužbe i tužbenog zahtjeva, jer je upravo pok. OO kao kćer bila jedina nasljednica iza pok. ŠO pok. ĆOJ, koji joj je bio otac. Odredbom čl. 129 Zakona o nasljeđivanju je propisano da u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo.Kako je pravomoćnim rješenjem ovog suda u izvanparničnom postupku, broj: 12R1-52/12 od 10 prosinca 2012. riješeno da se AOJ rođen **.**.1986. u [adresa], od oca ĆOJ i majke ŽOJ proglašava umrlim, a kao dan njegove smrti smatra se 20. studeni 1956., to je pok. OO kao njegov jedini zakonski nasljednik (kćer) postala očevom zakonskom nasljednicom dana 20. studenog 1956. Odredbom čl. 122. Zakona o nasljeđivanju je propisano da se smrću osobe otvara njezino nasljedstvo, a isti učinak ima proglašenje osobe umrlom, dok je odredbom čl. 123. Zakona o nasljeđivanju propisano da se kao dan otvaranja nasljedstva osobe koja je proglašena umrlom smatra dan kada je rješenje o proglašenju osobe umrlom postalo pravomoćno, ako u samom rješenju nije kao dan određen neki drugi dan. Kako u pravomoćnom rješenju ovog suda u izvanparničnom postupku, broj:12R1- 52/12 od 10. prosinca 2012. riješeno da se AOJ rođen **.**.1986. u [adresa], od oca ĆOJ i majke ŽOJ proglašava umrlim, a kao dan njegove smrti smatra se 20.11.1956., to se kao dan otvaranja nasljedstva u ovom slučaju smatra dan 20.11.1956., jer je taj dan određen kao dan smrti.
Dakle, na pok. OO je dana 20.11. 1956. prešla ostavina pok. oca, jer je u vrijeme otvaranja nasljedstva bila živa (umrla **.**.2006.) te je toga dana sva imovina pok. oca postala njeno nasljedstvo, što znači da je sa svojom imovinom pa i predmetnim nekretninama mogla raspolagati kako god je htjela.
Pok. OO je raspolagala naslijeđenom ostavinom i to predmetnim nekretninama koja su bile njezino nasljedstvo, a time i vlasništvo, na način da je za svoga života, temeljem zaključenog Ugovora o darovanju od 6. travnja 1999., ovjerenog pod brojem: OV-1368/99 kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika, darovala svom sinu pok. BO i AO sve svoje suvlasničke dijelove i to baš 12704/13766 dijela vrhu čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na jednake dijelove, te AO i 2/16 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Istim Ugovorom o darovanju pok. OO se obvezala trećem sinu ovdje tužitelju pravnim poslom ustupiti ostali dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Istim Ugovorom o darovanju su pok. BO i AO namireni u svom nasljednom i nužnom dijelu, s čime su daroprimci bili suglasni.
Kako je pok. OO umrla dana **.**.2006., to je sa nekretninama koje su bile njezino vlasništvo temeljem nasljedstva iza pok. ŠO, raspolagala za vrijeme svoga života, pa je toga sasvim legitimno bilo pravo pok. OO da sa svojim sinovima pok. BO i GO zaključi Ugovor o darovanju, te da ih time za života namiri u njihovom nasljednom dijelu, a da ostatak imovine oporukom ostavi ovdje tužitelju, svome trećem sinu.
Ad. 4. tužena je temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju broj: O.1050/03, od javnog bilježnika Gordane Frković iz [adresa], iza pok. oca BO stekla nasljedstvo i vlasništvo nad predmetnom nekretninom u 6352/13776 dijela, upisana z. u. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nakon što je ad. 4. tužena stekla nasljedstvo i vlasništvo nad predmetnom nekretninom u 6352/13776 dijela, upisana z. u. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], istu je temeljem Ugovora o darovanju od 15. svibnja 2006. darovala svojoj majci ovdje ad.3. tuženoj, koja je i danas vlasnik predmetne nekretnine.Osim toga, u ostavinskom postupku iza pok. OO, broj: O-168/06, koji se vodi kod ovog suda je tužitelj dao izjavu na zapisnik od 11. svibnja 2006. godine kojom izjavljuje da su pok. BO, odnosno po pravu predstavljanja kao nasljednica njegova kćer ovdje ad.4. tužena kao i AO glede nužnih nasljednih dijelova iza pok. OO namireni u nužnom dijelu i to darovanjima koja je u njihovu korist za života napravila ostavitelja.
Iz te izjave je očito da i sam tužitelj priznaje i to još 2006. sve gore navedene činjenice u pogledu raspolaganja imovinom za života pok. OO, kao i da je njemu kao trećem sinu ostavila oporukom preostalu imovinu, izuzev one koju je darovanjem darovala pok. BO i AO, pa je ova parnica obijesno parničenje tužitelja bez pravne osnove za istu.
Slijedom navedenog ad.3. i ad.4. tužene ističu da je tužbeni zahtjev neosnovan, da je neuredan, da su sve tvrdnje tužitelja pobijene materijalnim dokazima uz ovaj odgovor na tužbu, pa se predlaže da sud odbije tužbu
3. Iz odgovora na tužbu tuženika GO i ŽO razvidno je da se tuženici protive svima navodima tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu. Tuženici, nadalje ističu prigovor promašene pasivne legitimacije. Dakle, tuženik ad.1. AO nije vlasnik niti jedne nekretnine koja je predmet ovog parničnog postupka, već je vlasništvom tih nekretnina Ugovorom o darovanju prenio na tuženika ad.2., stoga se u odnosu na prvotuženika ne može tražiti brisanje a posljedično tome niti provesti. Da je tome tako proizlazi i iz tužbenog zahtjeva budući tužitelj ne traži brisanje prava vlasništva s imena prvotuženika pa se samim time potvrđuje navod promašene pasivne legitimacije u odnosu na prvotuženika.
4. Iz odgovora na tužbu tuženika ad. 5, 6 i 7razvidno je da se protive tužbi i tužbenom traženju, s prijedlogom da ista bude odbijena, podredno odbačena, uz odluku da tužitelj naknadi tuženicima troškove ovog parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom u visini propisanoj čl. 29. st. 2 ZOO-a koja teče od dana donošenja presude do isplate. Tužitelj je 26. veljače 2019., podnio brisovnu tužbu sukladno čl. 129 Zakona o zemljišnim knjigama. Toč. 2. propisano je da brisovnoj tužbi se ne može udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga i u dobroj vjeri uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženog prava prednika, i to ako nositelj knjižnog prava iz st. 1. ovog člana kojemu je dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od 60 dana o isteka roka za žalbu, ili ako je nositelj knjižnog prava iz st.1. ovog prava kojemu nije dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od 3 godine od kada je ta uknjižba bila zatražena. Tuženice su savjesne stjecateljice čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine su tuženice pod 5 i 6 naslijedile iza smrti pok. oca LO, a temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-621/08 od 25. studenog 2008. godine te se uknjižile kao vlasnice temeljem rješenja od 10. travnja 2009.Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku broj P.858/11 odbijen je zahtjev tužitelja za preinaku tužbe od 13. prosinca 2012., kojim je zahtijevao brisanje uknjiženih prava na istim nekretninama, a koje rješenje je postalo pravomoćno 5. studenog 2014., a ovršno 28. prosinca 2014.
Temeljem kupoprodajnog ugovora od 9. kolovoza 1966. pok. suprug i otac tuženica kupio je od pok. CO dio ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], (sada čest. zem. [katastarska čestica]) na kojem dijelu nekretnine je izgrađena vikend kućica. Potvrdom od 14. kolovoza 1967., potpisana od strane tužitelja potvrđeno je da je prednik tuženica u cijelosti isplatio iznos ugovorene kupoprodajne cijene za zemljište prema ugovoru, te za izgradnju vikend kućice, cisterne za vodu, električne instalacije i dr. Ovu potvrdu potpisuje tužitelj ĆO. Ugovorom o diobi nekretnina od 31. siječnja 2007., zaključen između EO, SO i PO(supruga i oca tuženica) izvršena je dioba novoformiranih čestica zem. [katastarska čestica]-nastale cijepanjem čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je temeljem ovog ugovora pok. PO pripala u vlasništvo cjelina novoformirane čest. zem. [katastarska čestica] površine 98 m2, k. o. [katastarska općina], te se siti uknjižio kao vlasnik cjeline ove nekretnine temeljem rješenja sud broj Z.881/07 od 23. ožujka 2007.
Od 1966., dakle preko 50 godina, tuženice su putem svoga pravnog prednika u isključivom i neometanom posjedu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojim nekretninama je 1966. godine, izgrađeni stambeni objekt-vikend kućica, i sve do 2011. (kada je tužitelj ustao brisovnom tužbom) nitko nikada nije osporavao predniku tuženicama kao i tuženicima njihovo vlasništvo na ovim nekretninama, pa su pravo vlasništva stekle dosjelošću.
5. Iz podneska tužitelja od 25 siječnja 2021 razvidno je da se u cijelosti osporavaju navodi svih tuženika koji su u suprotnosti s tužbom i tužbenim zahtjevom tužitelja. Dakle, aktivnu legitimaciju za podnošenje brisovne tužbe imaju i univerzalni pravni sljednici upisanog vlasnika ili nositelja knjižnog prava koje je povrijeđeno spornim upisom, jer su nasljeđivanjem stekli materijalno pravna ovlaštenja prema predmetnoj nekretnini, odnosno knjižnim pravima na njoj, kakav je imao njihov univerzalni pravni prednik. Poziva se na čl 150 ZZK Nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbo u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg stanja sve doke ne nastupe činjenice na temelju koji bi mu povrijeđeno knjižno pravo trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno
Uknjižena vlasnička prava na predmetnim nekretninama u korist pok. ĐO su povrijeđena tj. brisana temeljem pravnog osnova koje je kasnije otpalo tj. presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P.590/99 od 24. lipnja 1999. je ukinuta i nepostojeća, uslijed odbačaja tužbe u ponovljenom postupku koji se vodio. Pasivna legitimacija svih tuženika proizlazi iz činjenice da su trenutačno uknjiženi (su) vlasnici predmetnih nekretnina i/ili pravni slijednici OO, koja se temeljem sada nepostojeće presude knjižila na suvlasničke udjele pok. ĐO pok. ĆOJ.
Ukazuje se da brisovna tužba ima deklarativni učinak (utvrđenje nevaljalosti uknjižbe) i kondemnatorni učinak ( nalog za brisanje nevaljale uknjižbe i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja).
U odnosu na prigovore zastare podnošenja brisovne tužbe ističe se da pravo na podnošenje brisovne tužbe prema nepoštenim stjecateljima ne zastarijeva. Da su tuženici nepošteni razvidno je iz činjenice da su dio tuženika ( ad.1 do ad.4.) dio obitelji OO pa nije moguće da im je nepoznata osoba pok. ŠO, njihov (pra) djed, a također između parničnih stranaka se vodi i vodilo se više postupaka u pogledu predmetnih nekretnina. Također se ukazuje da je u odnosu na presudu Općinskog suda u Samoboru P.40/95 od 25. siječnja 1995. godine, po kojem se knjižio pok. IO, dopušteno ponavljanje postupka.
6U podnesku od od 9 2 21 tuženica 3 i 4 najprije navode da kako je ZZk 63/19 stupio na snagu nakon što je ova parnica počela teći, to se ovdje imaju primijeniti odredbe čl 129 starijeg ZZk Tužitelj nije ispunio ni prvu pretpostavku koju zakon predviđa za zaštitu knjižnog prava uzrokovanu nevaljanim upisom jer tužitelj nije povrijeđen u svom knjižnom pravu kao nasljednik iza pok. CO pa ni kao nasljednik iza ranije upisanog ĐO .Upis pok. OO u zemljišne knjige kao vlasnice nekretnine koje je predmet ovog spora na dan njenog upisa, nije neistinit upis jer je on nesporno odražavao stvarno stanje vlasništva ove pokojnice na utuženoj nekretnini .Kako je upisano pravo vlasništva pok. OO nije bilo neistinito to njen pok. otac pa ni njegovi univerzalni slijednici nisu ovlašteni na podnošenje brisovne tužbe jer nije došlo do povrede knjižnog prava. Tužitelj nije legitimiran podnositi brisovnu tužbu kao univerzalni sljednik pok. djeda čije pravo vlasništva je na utuženoj nekretnini prestalo 1956. godine, kada je umro, a kada je vlasnicom te nekretnine postala OO, njegova majka.
Kako je od upisa prava vlasništva III. tužene u zemljišnim knjigama prošlo više od 13 godina, a od upisa prava vlasništva IV. tužene 15. godina te od upisa njenog prednika 20. godina, do dana podnošenja ove tužbe to se ukazuje nedvojbeno da je nastupila zastara prava na pokretanje ove tužbe u odnosu na III. i IV tuženu, koje su posredni stjecatelji nekretnine na koje se primjenjuje odredba članka 129.st. 2 . ZZK koji propisuje rok od 3 godine od osporavanog upisa u kojem brisovna tužba mora biti podnesena uz posljedicu gubitka prava na podnošenje iste.
6I podnesak tuženika ad.1. i ad.2. od 10. veljače 2021., razvidno je da se tuženici ad.
1. i ad. 2. se protive preinaci tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženici ponovno ističu prigovor zastare prava na podnošenje brisovne tužbe. Naime, čl. 123. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje rok od tri godine za podnošenje brisovne tužbe i to od dana kad je zatražen prednikov upis, a koji rok je u ovom slučaju protekao jer je prvotuženikovo pravo vlasništva upisano prije više od dvadeset godina, pa je nesporno da je nastupila zastara prava na podnošenje ove tužbe. Stoga je u cijelosti neosnovan stav tužitelja da u konkretnom slučaju nema zastare na podnošenje brisovne tužbe. Isto tako, obzirom da tužitelj nikada nije bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina nije mu moglo biti povrijeđeno bilo kakvo pravo pa stoga nije aktivno legitimiran na podnošenje brisovne tužbe. Tuženici su predmetne nekretnine stekli povjerenjem u zemljišne knjige, odnosno tuženik ad. 1. AO je kat. čest. dijelove kat čest. [katastarska čestica] stekao darovnim ugovorom zaključenim s majkom OO, koje nekretnine je kasnije darovao svom sinu, tuženiku ad. 2. ŽO. Stoga tuženici ad. 1. i ad. 2. ističu da je u ovom postupku promašena kako pasivna legitimacija, tako i aktivna legitimacija jer tužitelj nije ovlašten na podnošenje ove tužbe budući istome knjižna prava niti u jednom trenutku nisu bila povrijeđena, a samo pravo na podnošenje brisovne tužbe je zastarjelo. Stoga se predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu, a podredno je odbaciti, uz nadoknadu troškova postupka tuženicima.
7 Na pripremnom ročištu 26 siječnja 2021 obzirom na prigovore tuženika, određena je vrijednost predmeta spora 50 000 kuna .
8. U dokaznom postupku sud je pregledao pravno relevantne isprave priložene u spisu kao i saslušao tuženike i svjedoke, te pregledao niz spisa i to P 711/07, P 857/11, P 590/99, P 858/11, R1 52/12 Z 881/07, O 126/19, preslik presude P 40/95 Općinski sud u Samoboru.
8 1 Tuženik AO na saslušanju iskazuje da je OO svojom imovinom raspolagala kao jedina nasljednica KO njezina oca. Nije odmah sređivala ZK stanja radi dokazivanja smrti oca koja smrt je dokazana-umro je 1956., a nakon toga su sva njena raspolaganja imovinom. 1966. prodala je dio imovine NO, a isto negdje u to vrijeme 1972. je prodala trokut FO. Njegova su braća ĆO i BO, BO je umro supruga mu je ZO i kći UO. Svi su znali da je RO jedina nasljednica iza AOJ. Ć i on su kao mladi pošli u Zagreb. Kada bi došao iz Zagreba majka bi mu dala pismena da čuva da se ista ne bi bacila. Navodi da smatra da je formalni tužitelj ĆO ali misli da tužba ne ide od ŽOJ. Ovom brisovnom tužbom sam je tužio „zdravu imovinu“ koju je prihvatio sam u ostavini iza majke. Misli da je njegov brat ĆO prisiljen na ovu tužbu. Naravno da zna za darovne ugovore. Njegova nećakinja UO i on brane ovdje svoj interes njihovih po 28m2 zemlje dok tužitelj s druge strane tuži oko 6000,00 zemljišta koje je poljoprivredno, smatra da tuži njegovo. Njemu je majka dala ono što je dala i oni se s tim slažu. Misli da je ovdje osnovni problem je li majka imala to pravo ili nije. Generalno misli da se radi o majčinim ustavnim pravima. Predmet tužbenog zahtjeva su čest. 2172/2, 2172/3, 2172/1, 2271/4 i 2271/5.
Na upit punomoćnika tužitelja zna li što je parcela 2206 u naravi, tuženik odgovara na toj parceli je velika kuća zasađene su naranče, u posjedu je tužitelja koji je prihvatio kao zdravu imovinu u ostavini iza majke, a njemu je i njegovom sinu RO darovala 2/16. Što je 28 kvadrata koje je spominjao u svome iskazu, to je po njegovom izračunu Petrova imovina koja je ovdje utužena. Na pitanje je li vidio presudu list spisa 6, odgovara da jest ne zna točno kada, to mu je sve majka pokazivala. On nije znao tada da je AOJ mrtav jer to u naravi ne zna ni sada ali zna samo što piše u službenim podatcima. Je li zna kako je AOJ umro, zna samo po službenim podatcima. Na pitanje je li mu majka govorila o Petrovoj smrti, odgovara da nije te na pitanje je li se u obitelji govorilo o istoj, tuženik odgovara ono što ne zna ne može odgovoriti.
Na pitanje punomoćnika tuženika ad 3. i ad 4. što su u naravi čest. 2171/2, 2172/1, 2172/4, 2172/5, 2206, tuženik odgovara čest. 2171/2 je od LO to je kuća granice jasno određene, čest. 2172/1 je također A i to je travnjak koji je ograđen, čest. 2172/4 je kuća AO ograđena, čest. 2172/5 je Ž i S uredno ograđena kuća ali specifičnog oblika parcele, 2206 to je čestica na kojoj je kuća i naranče nekih 400 kvadrata, to je U na njoj se nalazi i parking a nalazi se preko puta njegove kuće, a 2/16 dijela su Goranove. BO je svoju kuću gradio 1968., a on je svoj objekt naslijedio 1980. To mu je majka darovala, on je to adaptirao i tu je napravio vikendicu. Sve što je majka radila je provedeno kroz institucije države i sve je pokriveno Ustavom. Svi ovi pravni poslovi su majčina volja, majka je sve uredno evidentirala u darovnom Ugovoru. Na pitanje pun. Čiji je parking i što je to sve u naravi na čest. 2206, odgovara to je parking i izgrađena ostava-2/16 vlasništvo ŽO. Pojašnjava da su 2/16 od ukupne čest,. vlasništvo njegovog sina JO. Na daljnje pitanje što znači zdrava imovina koju je ranije spominjao u iskazu, odgovara imovina koju je brat prihvatio iza majke kao čistu, brat je prihvatio darovne ugovore, prihvatio se nasljedstva a njemu je čak na prvom ročištu dao ruku i čestitao mu.
Na pitanje punomoćnika tužitelja je li se između njega, ŽOJ i BO ili između bilo kojih od njih vodila bilo kakva parnica, tuženik odgovara da jest bila je i brisovna tužba, bila je i parnica s T, bila je i parnica s H i tužba koja je bila kao atak na imovinu a bilo je i fizičkih napada, a sve je to bilo nakon smrti OO.
8 2. Tužena SO na saslušanju izjavljuje da je DO imao kći CO koja je imala 3 sina ŽOJ, BO i GO. BO je umro, ona mu je supruga i imaju kći UO. Za BO se udala 1963. MO se udala za ŽOJ 1972. ili 1976. Dalje navodi da od rive ide javni put prema gore, s lijeve strane je kuća ČO, LO, njena kuća a sa druge strane je kuća tužitelja. Još 60-tih su svi znali što je čije. ĆŽ je dobio darovnim ugovorom svoj dio, a njen suprug BO svoj dio. 1960. -ih njen suprug je počeo graditi kuću. Mora reći da sadašnji gabariti odgovaraju situaciji koja je bila i prije 50 godina. Ono što su njen suprug i BO dobili darovnim ugovorom napismeno, su i ranije posjedovali naime postojao je i pismeni dogovor koji je tada bio samo formalno napisan. Do kuće tužitelja je parkiralište koje je Goranovo. Osim ugovora o darovanju radili su i ugovor o razvrgnuću, sve im je vodila odvjetnica Branka Skanski Ratković, smatrala je da neće imati nikakvih problema. Radili su parcelaciju. I nakon toga su se upisivali u ZK počevši od njene svekrve. Prilikom sačinjenja ugovora o darovanju iz 1999., bio je prisutan i ĆO i sa istim se složio. Ne zna je li tužitelj u ostavinskom postupku davao neka očitovanja, nije bila prisutna. Je li imala prije ove parnice, parnicu s tužiteljem, tuženica odgovara da mora najprije reći da je sve bilo uredu do 2007. Dok je bila živa pok. CO, nakon toga je imala parnicu s tužiteljem, u kojoj je ona sama bila tužitelj-tužba radi zabrane pačanja i uspjela je u sporu, parnicu je dobila tuženicima je zabranjeno pačanje u njezinu česticu koju su prije toga ograđivali žicom.
8 3. Tužena AŽ na saslušanju izjavljuje da je u potpunosti slušala iskaz svoje majke SO, s njim se slaže, može samo dodati da je jedan darovni ugovor bio 1989. a drugi 1999. Svi na terenu jako dobro znaju što je čije, tako je 50 godina i nije joj jasno zbog čega ova parnica. Na ostavinskoj raspravi iza bake CO sin ĆO je potvrdio saznanja darovnih ugovora i suglasio se s njima. Na pitanje punomoćnika tužitelja može li reći radi čega je bila parnica odnosno konkretizirati koji dio zemljišta, tuženica pokaziva na skici mjerenja da je to dio 2172/1 ali ne može verbalno locirati gdje je to točno. Je li ona zna od čega je DO ustvari umro, odgovara da zna samo službene podatke, a od čega je točno umro ne zna. Nije čula da bi se o tome u obitelji pričalo. Na pitanje pun. tuženica ad 3 i 4. je li to u dijelu iza LO odgovara da jest.
8 4. Tuženica HO na saslušanju izjavljuje da ne zna zašto je pozvana na današnje ročište. Navodi da je vlasnica nekretnina kč. Br. [katastarska čestica], zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. Br. [katastarska čestica] zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. 1966. godine nekretninu kčbr. [katastarska čestica] majka tužitelja (ĆO) OO prodala je FO (ocu HO i TO) i njenom ujaku ŽŽ, koji je brat njene majke. Napominje da je otac tužitelja ĆO brat njene bake SŽ. Ta nekretnina, kada je kupljena bila je neuređeno zemljište, koje je nakon kupoprodaje izmjereno od strane geodeta a u katastar su kao posjednici upisani njen otac FO i njen ujak ŽŽ. Nakon kupoprodaje zemljišta sa ocem tužitelja dogovorena je gradnja vikendice na toj nekretnini. Vikendica je građena 1967. i 1968. , otprilike u to vrijeme. Otac tužitelja ĆO je na temelju dogovora s FO i ujakom ŽŽ plaćen kao izvođač radova na toj vikendici, a u izvođenju radova je sudjelovao i njegov sin, tužitelj ĆO kojega su svi čitavo vrijeme zvali UŽ. Od 1968. je ta nekretnina kčbr. [katastarska čestica] kuća s okućnicom. Imaju dokumentaciju iz koje proizlazi da su njen otac i ujak u cijelosti platili radove na vikendici koje je izveo TŽ te da on nema više nikakvih potraživanja niti za zemljište niti za cisternu, niti za ostale radove. Dok vikendica nije izgrađena u posjedu nekretnine bili su njen otac i ujak a nakon izgradnje u vikendicu je dolazila njena čitava šira obitelj. Dok vikendica nije izgrađena ljetovali su kod ĆO, čija kuća je bila preko puta ceste. Rekla bi da su odnosi između njih i ĆO bili jako dobri, gotovo idilični sve dok majka tužitelja (RO koju su zvali i CO nije umrla 2006. Njen ujak se u jednom trenutku povukao iz osobnih razloga s toga zemljišta jer je između ostaloga izgradio vikendicu u [adresa]. Nije više dolazio redovito na ljetovanje te je sav financijski teret održavanja vikendice pao na njenu obitelj. Tako je njena obitelj izgradila škarpu, wc i poduzimala druge radove za održavanje nekretnine. Njen ujak HŽ umro je 1988., njegov suvlasnički dio u nekretnini je naslijedila njena majka VO. U posjedu je isprave na kojoj stoji bilješka „isplaćeno HŽ“ pa pretpostavlja da je njen otac u nekom trenutku isplatio njenog ujaka za navedenu nekretninu. Od smrti njenog ujaka, otac i majka su bili suvlasnici navedene nekretnine. Koliko zna njen otac i ujak nisu se upisali u zemljišne knjige nakon što su sa OO sklopili kupoprodajni ugovor. Pretpostavlja da je to iz razloga što je nekretnina bila u društvenom vlasništvu. Međutim iz ugovora iz 1966. proizlazi da ih je OO ovlastila da se upišu nakon parcelacije . Naime njen otac i ujak nisu kupili od OO čitavu nekretninu koja je tada bila kčbr. [katastarska čestica] već je ugovorom predviđeno da će se izvršiti parcelacija te da će se upisati kao vlasnici na novoformiranu česticu kčbr. [katastarska čestica]. Ta parcelacija koliko zna provedena 1966. tj. Iste godine kad je ugovor sklopljen. Njeni roditelji su 1995. podnijeli tužbu protiv OO kojom su tražili od nje da im izda tabularnu izjavu za upis u zk. na kčbr. [katastarska čestica]. Iste godine je sud donio odluku kojom se prihvaća tužbeni zahtjev njenih roditelja. 1998. Općinski sud u Dubrovniku prove je djelomično upis prava vlasništva njenih roditelja u 9/16. U ostalom dijelu su upisani otac ŠO i baka VŽ OO (prodavateljica). Tada su prvi put saznali da OO nije bila samovlasnik nekretnine koju je prodala njenim ocu i ujaku. Čitavo to vrijeme do upisa 1998. i nakon toga njena obitelj je u posjedu navedene nekretnine. Naglašava da OO čitavo vrijeme od 1968. do svoje smrti 2006. nije osporavala njihovo pravo n imovinu tj. Na nekretninu niti je uložila žalbu. 2005. Općinski sud u Dubrovniku donio je rješenje kojim je naložio upis njenih roditelja LO i VO na preostali dio nekretnine udio 7/16. Nakon što je provedena ostavina iza bake OO (VŽ) donesena je presuda u tužbi koju je OO podnijela protiv svoga oca ŠO. Donesena je presuda zbog izostanka 1999. Koliko zna zbog tih odluka su se i njeni roditelji upisali kao suvlasnici predmetne nekretnine u preostalom dijelu (udio 7/16). Upis je izvršen na temelju odluke Općinskog suda u Dubrovniku. Na navedenu odluku OS u Dubrovniku kojim je dopušten upis njenih roditelja 2005. kao jedinih suvlasnika predmetne nekretnine žalila se MO supruga tužitelja UŽ (ĆO) Puliga. Njena žalba je odbijena zbog nedostatka aktivne legitimacije. U međuvremenu je umro njen otac FO 2008. a njegov suvlasnički dio naslijedile su njena sestra TO i ona u jednakim dijelovima. U to vrijeme su jedini suvlasnici nekretnine bili njena sestra, ona i majka. Njena sestra je s vremenom izgubila interes redovito dolaziti na navedenu nekretninu pa je 2021. svoj suvlasnički dio darovala njihovoj majci VO. Nakon tog trenutka jedini suvlasnici nekretnine bili su njena majka i ona i to je bilo upisano u zemljišne knjige. Kroz čitavo to vrijeme do sada dolaze na tu nekretninu, redovito na ljeto a po potrebi i u druga godišnja doba. Majka i otac, dok su bili zdravstveno u dobrom stanju, znali u vikendici boraviti više mjeseci godišnje. 2024. godine njena majka je umrla i u ostavinskom postupku iza nje sestra joj je ustupila svoj nasljedni dio pa je ona sada jedini vlasnik navedene nekretnine. 2011. godine žena tužitelja MO podnijela je brisovnu tužbu protiv nje i njene sestre i majke, kojom je tražila da se suvlasnički udio 14/32 kčbr. [katastarska čestica] koji je upisan na njih briše. OS u Dubrovniku odbacio je navedenu tužbu. 2013. UŽ zastupan po ženi MO podnio je prijedlog za ponavljanje postupka pred OS u Samoboru kojim je 1995. navedeni sud naložio upis njenih roditelja kao suvlasnika na čitavoj nekretnini. OS u Samoboru 2016. dopustio je ponavljanje postupka, ukinuo je presudu u predmetu P.49/1995 donesene 1995. i ukinuo potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti. Odluka je donesena u predmetu P up- 1849/2015. Po njihovoj žalbi ŽS u Šibeniku je 2019. ukinuo odluku OS u Samoboru (sada OS u Novom Zagrebu) kojom je ukinuta presuda iz 1995. Zadnje što zna je da je u navedenom predmetu traženo izuzeće suca i tu je postupak koliko vidi po e- predmetu stao. U odnosu na ovaj predmet iz 2019. ostaje kod svega što je navedeno u odgovoru na tužbu i nema s tim u vezi što nadodati. Tužbom u predmetu P.189/2019 obuhvaćena je i čestica 2172/1 koju je kupio 1973. njen otac a sada je ona jedini vlasnik. Na upit suda ima li još nešto što želi dodati smatra bitnim a da ju sud nije pitao, tuženica navodi da želi samo naglasiti da su njeni roditelji navedenu nekretninu kupili u dobroj vjeri, da je sve što su na nekretnini radili bilo zakonito i transparentno i od strane obitelji MO sve do 2006. nije bilo iniciranje nikakvih postupaka protiv njih. Nakon smrti OO sve ove postupke je zapravo inicirala žena tužitelja, MO koja po njenom mišljenju stoji iza svega a njen muž je samo njezina marioneta. Naglašava da je na svim tim raspravama, iako tužitelj ima punomoćnika, nazočna i njegova žena MO i to u svojstvu punomoćnika.
8 5. Tužena ĐŽ na saslušanju navodi da se u cijelosti slaže s onim što je njena sestra HO navela i da nema što za dodati.
8 6. Svjedok OŽ na saslušanju iskazuje da je negdje 2003., 04. ili 05. bio na ljetovanju u [adresa] na poziv prijateljice gđe. UO u kući od njenih roditelja SO i DŽ. Parcele se bile ograđene i na njima su bile kuće, te navodi da nema dalje što iskazati. Na postavljeno pitanje pun. tužitelja navodi da nema saznanja tko su bili vlasnici predmetne nekretnine prije BO i AO, tko je gradio kuće od 1970. do 1991. pa od 1991. do 1996. te tko je podnio legalizaciju Eduardove kuće. Navodi da ne zna što se dogodilo 6. lipnja 2007. Ne zna što se događalo sa nekretninama od 2007. do 2013., već da je gospodin BO radio na kući. Ne zna kada su kuće legalizirane, kada su dobile uporabne dozvole i na temelju koje dokumentacije. Ne zna da je CO bila lišena poslovne sposobnosti. Na poseban upit pun. ad. 3. i ad.4. tuženika da pobliže opiše lokaciju nekretnina o kojima je iskazivao i tko su im vlasnici, odgovara da postoji pristupni put te da su se lijeve strane najprije nalazi ruševna nekretnina, zatim nekretnina nekih V, zatim nekretnina SO i BO te na vrhu nekretnina AO. Na daljnje pitanje da li zna što se nalazi s desne strane ceste, odgovara da se ne sjeća ali misli da su na toj strani nečije kuće. Na daljnje pitanje kakvog oblika je nekretnina BO i SO, navodi da je u nepravilnom pravokutnom obliku, uz to postoji i dio dvorišta koji se povlači iza kuće od V i ruševne kuće. Na daljnje pitanje od kada je kuća u njihovom vlasništvu i temeljem čega, navodi da je kuća tamo odavno i da je stečeno darovnim ugovorom od bake CO koja je majka braće GO, BO i ĆO. Dalje navodi da koliko se sjeća da je sa braćom sve riješeno na ostavinskom postupku. Na daljnje pitanje da li je nešto bilo sporno, da li je netko svojatao i negirao, svjedok navodi da koliko on je čuo da je gospodin UŽ nešto osporavao. Na daljnje pitanje ima li drugih saznanja vezano uz predmetni postupak, navodi da ne zna ništa drugo osim onoga što je iskazao. 8 7. Svjedokinja BŽ izjavljuje da ima 84 godine i prije 60 godina je otišla sa Okića, udala se i živi u [adresa] sve ove godine. Na pitanje da li poznaje OO iskazuje da je ne poznaje jer ne zna tko je ona i čija je ona. Također ne zna ŠO niti zna bilo što o postupcima da su se vodili između tih ljudi, ništa ne zna o tome iskazati. To uopće ne razumije. Na pitanje da li poznaje LŽ, može reći da ga poznaje, i on je koliko zna bio od njene svekrve brat i koliko zna taj je ĆO umro, ako je to tako po godinama. Zna za GO i ŠŽ, oni su sinovi od ĆO. SO ne zna, a UO ne pozna. TO pozna i ona je bila od njene svekrve unuka, a HO je tu vani. Od HO baka je bila njoj svekrva. VO je kćerka od njenog svekra i svekrve. Na upit tužiteljice MO da li svjedok zna GŽ rođenog **.**.1913. koji je oženjen CO rođ. **.**.1921. i koji su živjeli u [adresa] kod [adresa], svjedokinja iskazuje da poznaje te ljude ali je bila prije puno godina. Poznaje prvu familiju, ali iza njih ne pozna jer su prošle godine. Na daljnji upit da li svjedok zna za parnicu P-40/95 koja se vodila u [adresa] po tužbi Popić Tome i Pipić VO uz asistenciju EO, Đ 15A, Bregana, protiv CO rođ. ŠO koja im je prodala zemlju ali nije mogla dokazati smrt svog oca, svjedokinja odgovara da joj je poznat TŽ koji je pronašao djevojku u [adresa], a TŽ je bio selo Purgarija u Okiću, tamo se rodio a kad se oženio živio je u [adresa]. Svjedokinja iskazuje da je TŽ jednom došao odozdo ovdje i pitao CŽ i CŽ koji su bili njeni svekrva i svekar da li može uzeti njegova dva sina, te je htio da ih oni hrane, peru i sve i da ih školuju. Te su njegovi sinovi došli. Na daljnji upit svjedokinji da li ista zna da je Ć najstariji sin TŽ i CO došao u Klinča Sela i njemu je svekar pripisao svu svoju imovinu, svjedokinja iskazuje da to ne zna. Na daljnji upit svjedok da li zna da se Ć zakačio sa EŽ pa je onda došao kod PŽ njene svekrve, svjedokinja odgovara da to zna. Na daljnji upit da li zna činjenicu da bi svekar da bi se odužio sestri PŽ poklonio komad zemlje u [adresa] da napravi vikendicu, svjedokinja iskazuje da zna da je TŽ rekao: "Ja novaca nemam, jel bi ti sestra i moj šogore uzeli sinove i da oni idu u školu koju su si odredili u [adresa]." Svjedok iskazuje da je točno da su komad zemlje dobili CŽ, FO i VO u [adresa] kod [adresa]. Oni nisu ništa iz [adresa] plaćali za školovanje svojih dečki i sve su djeca imala u toj kući a zauzvrat su ovi koji su ih školovali i to IŽ, BŽ, VO i FO dobili komad zemlje u [adresa]. Na daljnji upit svjedoku da li zna tko je KŽ, svjedokinja odgovara da KŽ ne zna. Na daljnji upit da li zna da kad se Ć oženio uzeo svog brata GO k sebi dok je išao u elektrotehničku školu u Zagrebu, a zadnju IV. godinu je bio kod DŽ, svjedokinja iskazuje da to zna, ali iskazuje da dok je ĆŽ išao u školu je tako dugo bio kod njih, a kasnije je Ć imao svoje gdje je imao biti pa je ĆŽ otišao kod DŽ. Na daljnji upit da li su EŽ i KŽ trebali dobiti komad zemlje u [adresa], svjedokinja iskazuje da ona to ne zna, onda je bilo rečeno da KŽ i oni nešto naprave na [adresa] jer oni su dali sve što treba ići za krov u [adresa], za čitavu tu kućicu i da bude to. To su bili oni, BŽ i VO i FO. Oni su bili kad se ulazi gore u [adresa], FO, BŽ i VO i HŽ i onda su oni napravili kućicu, malu vikendicu, a EŽ i njegova žena O njima su dali na drugoj strani da sebi nazidaju i to ne posebno, nego da si dograde, ali su se posvadili i onda je EŽ i O su rekli da više neće tu biti i sad je to njihovo i pokazuje rukom na ovdje nazočnu pun. tužitelju NŽ, i sad je to od nje. Na daljnji upit svjedoku da li zna da su se EŽ i O odrekli toga dijela i gradili u [adresa] zajedno sa IŽ i gospođom kuću, a na daljnji upit da li zna da su IŽ i pok. EŽ prepustili svoj dio u toj čestici zemlje VO i PO, svjedokinja iskazuje da to nije tako. Na daljnji upit da li zna da su s novcima tome i VO ogradili tu vikendicu u [adresa] što uopće nije sporno, te pita da li joj je poznato da je njezina svekrva CO rođ. ŠO nije mogla ishoditi smrtni list iza pok. oca DO (pok. ĆOJ) svjedokinja iskazuje da joj to nije poznato. Svjedokinja iskazuje da su njen suprug, FO, IŽ, BŽ i VO su se dogovorili da to bude sve što su napravili u [adresa] išlo na PO, jer su oni gradili i materijal su sav dali, odnosno materijal su dali. Na daljnji upit da li zna da je DO i FŽ nije mogla biti presuđena, svjedok iskazuje da ona ne zna ni ime ni prezime tih ljudi što se spominju. Na daljnji upit svjedoku zašto ZŽ nije potpisao kupop., ugovori i na osnovu toga je sve ovo drugo nastalo, svjedok iskazuje da ne zna zašto ZŽ nije potpisao, te iskazuje da je njen suprug. Svjedok iskazuje da je zemlja u redu, ali sav materijal je išao kamionom na aerodrom u Zagreb za Dubrovnik i to je sve bilo plaćeno njihovim novcima. Na daljnji upit da li nije u zemljišnim knjigama riješeno iza pok. CO i njenog oca KO, svjedokinja iskazuje da zna da je to bilo nešto. Ista iskazuje da su njima (njoj i ..) dali to gradilište ali to nije bilo čisto jer to niti CO nije sve dobila. Na daljnji upit da li zna što se događalo na [adresa] od 2007. do 2015., svjedok iskazuje da zna da je ujak RŽ dao iza te kuće tom nekakvom iz Beograda, ali ne zna točno od kad je, ali to je sve propalo i to je sve razbacano. Na daljnji upit da li zna da su FO i JŽ igrali šah na njegovoj terasi, svjedok iskazuje da je to bilo tek kasnije kad su oni otišli za [adresa], te iskazuje da nije dolazila jer su oni imali u [adresa]. Na daljnji upit da li zna adresu CO rođ. KO, svjedok iskazuje da ne zna
. Na poseban upit pun. III. i IV. tužene tko su bili ĆO, BO i ĆŽ, svjedok iskazuje da su to bila tri sina od GŽ i OO, a koju su zvali CO, te svjedok iskazuje da je TŽ suprug od danas prisutne punomoćnice MO. Na daljnji upit svjedoku da li zna obitelj od ĆO, BO i AO, svjedokinja iskazuje da BO ima jednu kćer, te iskazuje da kad je ona dolazila te se ĆO oženio sa MO i nisu imali djece, a za GO a ne zna jer su otišli i više se nisu javili. Od njih trojice pokojni je jedino BO. Na daljnji upit svjedoku da li obitelji AO, BO i AO imaju kuće u [adresa] ista iskazuje da imaju, te iskazuje da svatko ima svoju kuću, to su zasebne kuće. Na daljnji upit svjedoku da li je vidjela te kuće, svjedok iskazuje da ih je vidjela, ali sad ne zna, godinama nije išla dolje, ali zna gdje su te kuće bile, gdje su napravljene. Na daljnji upit da li zna kojim se putem ide k njihovim kućama, ista iskazuje od mora u brijeg. Kaže da se ide od mora i tada auti nisu išli prema brijegu. Na daljnji upit kad se prilazi kućama koja je kuća prva na lijevoj strani, svjedok iskazuje da je kuća od PO. Svjedok iskazuje da je bila zadnji put u [adresa] prije nego što su gradili u [adresa] a to je negdje 70-te godine. Pun. tužitelja iskazuje da ovaj dio iskaza o godini kad je zadnji put bila nije točan. Na daljnji upit da li je poslije Domovinskog rata bila na nekoj svadbi dolje u [adresa], ista iskazuje da je bila i to je bila na svadbi kod susjeda kod kojeg su spavali. Na daljnji upit da li kad je bila na svadbi vidjela ove kuće, iskazuje da ih je vidjela. Svjedokinja iskazuje da je prvo Pipićeva kuća, dalje je od DŽ, a treća kuća od ĆŽ i njegove žene, te na upit - na drugu stranu preko puta tih kuća da li postoji kuća, svjedok iskazuje da je tu kuća MO. Na daljnji upit kada su Ć i GO gradili svoje kuće u [adresa], ista iskazuje da ne zna. Na daljnji upit da li su kuće bile izgrađene 70-tih godina, svjedok iskazuje da još nisu bile izgrađene, ali onda je sve išlo odmah. Na daljnji upit svjedoku zna li se među njima koja je čija kuća, svjedokinja iskazuje da se zna čija je koja kuća, sve se zna čije je što, oni su svi bili tu zajedno. Pokazuje na NŽ i govori da je njihova kuća kad se ide u brijeg na desnu stranu, od PO je na lijevu stranu prva, a onda od DŽ a onda od ĆŽ. Na poseban upit MO da li zna da je bio posebno svinjac iznad kuće od BO iskazuje da zna. Da li zna da je bila u [adresa] na svadbi, ista iskazuje da je točno da je bila na svadbi od GO.
8 8. Svjedok MŽ iskazuje da pozna tužitelja LŽ i sve tužene osim HO. Od djetinjstva dolazi na [adresa] na ljetovanje, prvo sa svojim roditeljima, a kasnije kao veći i sam, Te mu je sada pok. BO tetak, a GO njegov brat, a također je ĆO brat od BO i od GO. Mora iskazati da njih sva trojica BO, njegov tetak i njegova braka GO i ĆO imaju svatko svoju kuću na [adresa]. On sada ima 50 godina a pamti kao dijete da je kuća bila od njegovog tetka BO, a od gđe PO je isto kuća, a ona je ispod kuće od BO, a od GO je kuća iznad Eduardove, a od Frane kad se ide od mora za gore s desne strane. Oni tako posjeduju svoje kuće i uživaju to tako od kad on zna, od djetinjstva. Parcela od SOJ ide u "L". Draga ĆO je maja od DŽ, EO i ČŽ. Upoznao je gđu CO. Svjedok iskazuje da je to sve izgrađeno uz suglasnost CO. Draga CO je darovala zemljište GO i BO, a živjela je u kući sa gospodinom u ČŽ i ovdje nazočnom NŽ. Kuće su jasno raspoređene i zemljišta su jasno omeđena. Svjedok iskazuje da je to tako kako je on iskazao. O sporovima ne zna ništa. Ništa mu nije poznato o sporu OO i ĐO te o tome ne može iskazivati. Zadnji put je u [adresa] bio prije 2-3 godine. Na poseban upit pun. MO svjedoku što je radio 6. i 7.5. 2007. dok su oni imali prometnu nezgodu i bili u bolnici, svjedok iskazuje da ne zna. Na daljnji upit da li zna što su on i ostali njegovi radili od 2007. do 2014. na posjedu ĆJ, vanknjižnog vlasnika, svjedok iskazuje da to ne zna. Na daljnji upit svjedoku da li zna da su ona i AO bili pritvoreni u policiji zbog toga što je ona branila da se siječe i ograđuje sporni teren, a teren je društveno vlasništvo i vl. ĆJ, svjedok iskazuje da ne zna i ne sjeća se. Na poseban upit da li zna tko je bio DO, isti iskazuje da ne zna. Na poseban upit da li zna da je sa bakom i majkom spavao u njenoj obiteljskoj kući, svjedok iskazuje da ne zna.
Na daljnji upit da kad su oni to ogradili da li zna da je g. D pao s visine i preminuo, svjedok iskazuje da to nije istina i da je čovjek bio na operaciji kuka i da je poslije živio.
8 9. .Svjedok AJ iskazuje da poznaje ŽJ dugi niz godina, negdje 40-tak godina. Skupa su radili ovdje u OŠ Samobor, a on je bio nastavnik u nižim razredima. Kako ih je on zvao u [adresa], to je zadnje mjesto iza Dubrovnika prema granici, jednom je bio kod BO i to je bila kamena kuća, prizemnica, a iznad njega je bila kuća od ĆŽ, a kuća od ĆO je bila bočno, a to je sve na bregu. Vidio je da su te kuće ograđene kamenom. Bio je samo jednom i nikad više. Njemu je BO jednom prilikom rekao da je to riješio s majkom i to darovnim ugovorom a također da su riješili te granice. To je zvučalo kao da je sve riješeno, sve što treba. Na poseban upit pun. tužitelja da li zna da je SJ gradio gornji kat kuće i krov od pok. BO, svjedok iskazuje da ne zna. Na daljnji upit da li svjedok zna da je AO brat od BO imao kuću sa kamenim prednjim boltom, svjedok iskazuje da ne zna. Na daljnji upit pun. tužitelja svjedoku da li zna kad je BO umro, iskazuje da ne zna, ali ne zna ni kad su ostali umrli. Na pitanje svjedoku da li zna što se događalo na ovim terenima od 6.5.2007. pa do 2015. godine, svjedok iskazuje da ne zna. Svjedok iskazuje zašto je onda svjedok ako to ne zna sve što ona pita. Na poseban upit pun. III. i IV. tuženih svjedok da li ima bilo kakva saznanja da bi vlasništvo ili posjed ĆŽ i BO bilo sporno ili da bi netko na bilo kakav način to svojatao izuzev ove parnice u kojoj svjedoči, svjedok odgovara da on nikakvih saznanja nema da je netko nekoga "zafrkavao" ali mu je u zadnjih par godina UO rekla da ih non stop netko tuži, njih sve, a na daljnji upit tko ih to tuži, svjedok pokazuje rukom na NŽ. Pun. tužitelja iskazuje da taj darovni ugovor kojeg su sami sastavili ne poštuju AO, SO i UO, te pun tužitelja pojašnjava da ga ne poštuju u onim gabaritima u kojima su se dogovorili između sebe, te iskazuje da su od vanknjižnog vlasnika otuđili dio i dio koji je država vratila vlasnici CO, DO i UJ. Pun. III. i IV. tuženih iskazuje kako želi osporiti navode pun. tužitelja koja je iste iznosila na ovom ročištu u obliku prigovora, a zapravo se u najvećem dijelu radilo o činjeničnim i pravnim tvrdnjama.
.
8 1.0 Iz Ugovora o darovanju između AO pok. ČŽ kao darovatelj i ŽO kao daroprimatelj razvidno je da darovatelj daruje daroprimatelju, svojemu sinu, svoje nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: k. č. [katastarska čestica] u [adresa], koja se u naravi sastoji od stambene zgrade, [adresa] k.b. 75a površine 83 m2 i dvorišta 271 m2. Darovatelj daruje daroprimatelju, svojemu sinu, svoje nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: k. č. [katastarska čestica] u [adresa] koja se u naravi sastoji od 1/8 dijela iste čestice na kojoj se nalazi parking, sjenica i legalizirani magazin površine 13 m2. Navedena 1/8 dijela čestice je sjeverni dio k. č. [katastarska čestica].
8 11. Iz darovnog ugovora između UO kao darovateljice i SO kao daroprimateljice razvidno je da darovateljica daruje daroprimateljici, svojoj majci slijedeće nekretnine:
- 4/6 dijela čkbr. [katastarska čestica] dvorište i kuća u [adresa] od 126 m2
- 2236/17 dvorište i kuća u [adresa] od 201 m2, oboje upis u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. [adresa]
[katastarska općina]
8 12. Iz Ugovora o darovanju između OO i EO i ŽJ kao daroprimca razvidno je da isti daruje daroprimci suvlasnički dio čes zem 2172/1 ls 43 u točki III navedenog ugovora stoji da su daroprimci na nekretnini 2172/1 izgradili obiteljsku kuću i to još 1967i priznaje im darovateljica vlasništvo na istim.
8 13. Iz kupoprodajnog ugovora ls 62 razvidno je da istim OO prodaje dio čest zem 2172 i to jednu polovinu, upravo PO i TJ, , ls 62, ugovor je sačinjen9 kolovoz 1966
8 14. Iz potvrde zk odjela od 6 prosinca 1966 razvidno je da se na temelju prijavnog lista 1000/1966 dozvoljava razdioba čest zem 2172 na pod čestice 2172/1 i 2172/2, ls 64
8 15. Iz Potvrde los 65….koju potpisuje ĆO dana 14 kolovoza 1967…razvidno je da isti potvrđuje da je milionšeststorina tisuća sedam starih dinara primio od PO i HJ za građevinsko zemljište prema ugovoru, za učinjene usluge na izgradnji vikend kučice cisterne za vodu električne instalacije i ostalo.
8 16. Iz Kupoprodajnog ugovora…ls 66 sklopljen 7. 7. 1973 razvidno je da isti OO prodaje a VJ kupuje u dio čest zem 217271 u površini 67 metara kvadratnih
8 17. Iz ugovora o diobi…ls 67 AO SO i FO vrše diobu čest 2172/1 koja je cijepana, i to na podčestice 2172/4 354 m 2, 2172/5 409 m 2, 2172/1 98 m 2 istim Ugovorom se stavlja van snage raniji Ugovor iz 2006.
U ugovoru stoji da su stranke suglasne da se provede dioba i to da čestica 2172/4 pripadne EO, čestica 2172/5 SO, čestica 2172/1 PO ugovor je sačinjen 31 1 2007.
8 18. Iz rješenja Z 881/07..ls 68 Ne temelju Ugovora o diobi Ov 2840/07 dopušta se uknjižba cjeline prava vlasništva čest zem 2172/1 se knjiži FO, na čest 2172/4 se knjiži AO te na čest 2172/5 se knjiži SO
8 19. Iz ugovora o darovanju ls 147 istim OO daruje čest 2172/1 upravo svoji sinovima GO i ŽJ U istom Ugovoru jasno stoji da su daroprimci na istoj nekretnini još 1967 izgradi svoju kuću, svoji radom i sredstvima i isto je njihov vlasništvo. U ugovoru stoji da će se sin ĆO namiriti drugim pravnim poslom.
8 20. Iz preslika rješenja o no 401/99….ls 209….razvidno je da je nasljednik UJ upravo OO temeljem oporuke.
8 21. Spis p 711/07---u pranoj stvari tužiteljice SO protiv ČŽ i MO radi nepačanja donesena je presuda kojom se zabranjuje tuženicima bilo kakvo pačanje u čest 2172/5 te se odbija zahtjev tuženika kojim traži utvrđenje da je isključivi vlasnik 120/409 čest2172/5 Presuda je potvrđena.
8 22. Spis P 857/11 doneseno rješenje koji se smatra da je tužba povučena u pravnoj stvari tužiteljice MO protiv PO i VO radi brisanja PO i VO na čest 2172/2
8 23. Spis P 590/99 donesena je presuda zbog izostanka po tužitelj CO proti tuženika B radi utvrđenja, utvrđena kao vlasnica dijela 2172/1, 2206, 2245, 108. 2172/1 na predmetnim nekretninama, te je u konačnici dopušteno ponavljanje postupka presuda ukinuta i tužba odbačena.
8 24 .Spis P 858/11 donesena je presuda kojom se obija tužbeni zahtjev MO proti tuženika EO i AŽ ĐJ i TO radi brisanja uknjižbe na čest 2172/1 i 2206 na temelju darovnog Ugovora OV 1368/99 radi nedostatka aktivne legitimacije, tužbeni zahtjev je odbijen. Presuda je donesena 28 veljače 2013.
8 25. R1 52/12 AOJ se proglašava umrlim, a kao dan smrti se uzima 20 studeni 1956.
8 26. Z 881/07 - Ne temelju Ugovora o diobi Ov 2840/07 dopušta se uknjižba cjeline prava vlasništva čest zem 2172/1 se knjiži FO, na čest 2172/4 se knjiži AO te na est 2172/5 se knjiži SO.
8 27. Iz preslika rješenja 12 R1 52/12 razvidno je da se AOJ proglašava umrlim a kao dan smrti se uzima 20 studenog 1956. rješenje je doneseno 10 prosinca 2012. ls 47 Predlagateljica je MO
8 28. iz povijesnog zk izvatka razvidno je da je upis Z 2872/99 /ls 103/ otpis čest 2206, 2245. zgr 108 u zu 479- upis 13 listopada 1999
8 29. Presuda zbog izostanka ovog suda P 590/1999 u pravnoj stvari tužiteljice OO protiv tuženika ĐO koji je odsutan i nepoznata boravišta utvrđeno je da je OO suvlasnica predmetnih nekretnina u određenom suvlasničkom dijelu, te naloženo tuženiku izdati tužiteljici ispravu za uknjižbu, jer e u protivnom ispravu zamijeniti presuda ls 6 Iz rješenja Gž 442/16 Županijski sud u Dubrovniku ls 8 u pravnoj stvari predlagatelja ČŽ protiv tuženika EO, , OJ, [adresa], doneseno je rješenje kojim se potvrđuje rješenje ovog suda kojim se prijedlog za ponavljanje u spisu P 590/99 , ukida presuda zbog izostanka te tužba odbacuje.
8 30. Iz preslika rješenja o nasljeđivanju iza pok FO poslovni bro O 6210/08 razvidno jeda istog nasljeđuje TO i DJ.
8 31. Iz preslika presuda P 40/95 suda u [adresa], nalaže se tuženoj CO da tužiteljima PO i VO izdati tabelarnu ispravu za uknjižbu nekretnine i to 2172/1 zul 197 Ko [katastarska općina]. U premetu je dopustan ponavljanje Iz presude Općinskog suda u Samoboru P 40/95 u pravnoj stvari tužitelja BJ protiv CO donesena je presuda kojom se nalaže tuženoj izdati tabelarnu ispravu za upis prava vlasništva na čest 2172/1 i to 220 m kvadratnih . u spisu je dopušteno ponavljanje
8 32 U spisu O 126/19 ostaviteljica CO umrla 2006 , rodoslovlje utvrđeno na zapisnik kod javne bilježnika i to da je ostaviteljica bila jedno u braku sa ĆO koji je umro prije nje, a iz tog braka potekli su ĆO, GO, i BO koji je umro prije ostaviteljice a imao je kćer OJ . ĆO je na zapisniku od 11 svibnja 2006 izjavio da su nasljednici namireni u nužnom dijelu darivanjem.
Ostaviteljica je oporučno raspolagala svojom imovinom i to vlastoručnom oporukom te je svu imovinu ostavila sinu UŽ. - Spis je u prekidu do okončanja ovog postupka .Nitko od nasljednika nije osporio oporuku, naime Nasljednici AŽ je najprije osporila oporuku, ali je naknadno priznala, navodeći da neće pokretati parnicu. Također je postupak naknadno prekinut i u parnicu upućen ĆO na dokazivanje da zgrada na čest 2206 ne ulazi u ostavinu. Isti nije pokrenuo parnicu pa je ostavina nastavljena U konačnici ostavina je prekinuta do okončanja ovog spora.
Upravo je u navedenoj ostavini isticano da je ova tužba u koliziji s oporukom
8 33 pregledan je i elaborat o parcelacije predmetnih nekretnina, ls 345 i to kojim se -
- prvobitna kat. čest. [katastarska čestica] cijepala na kat. čest. [katastarska čestica]/1, 2172/2 i 2172/3
- Te kojim se kat čet. 2172/1 cijepala na 2172/1, 2172/4, 2172/5.
8 34 Iz Vlastovnice u spisu .
-2172/1 kao vlasnica upisana TO za jednu polovinu dijela ls 95 te HO za jednu polovinu dijela. Ls 95 VO …..ls 113
-2172/4..upisan je kao vlasnik ŽO na temelju Ugovor o darovanju sa ocem EO, a ranije je bio upisan GO.
-2172/5..kao vlasnica je upisana SO na temelju darovnog ugovora Ov 13376/06 – upisuje se pravo vlasništva SO za 6352/1776 ls Z 3161/06 - 42
-A na temelju Ugovor o diobi se upisuj pravo vlasništva Verice Pulig u cjelosti Z 881/07
-2206 upisani su OO za 7/8 dijela i AO za 1/8 dijela
Na temelju rješenja o nasljeđivanju O 6210/08 se upisuje za biće 1 i to čestice 2172/1, 2172/4, 2172/5 za ie TO, i HO svaka za po jednu poloviu dijela Iz rješenja o nasljeđivanju O 6210/08 razvidno je da su nasljednici PO upravo ĐŽ i HO rješenje je doneseno 2008 .
4. Ocjenom navedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13; dalje: ZPP), utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5 Sud najprije navodi da nije dozvolio preinaku istaknutu u podnesku od 25. siječnja 2021. jer iako je još bilo pripremno ročište , koje je više puta odgađano i to ne krivnjom suda, a tuženici su se protivili preinaci, navodeće razloge, ali smatra da je tužitelj takav zahtjev mogao istaknuti još u prvotno postavljenoj tužbi, a za dodati je da je ovaj sud ne smatra svrsishodnom za razrješenje odnosa među parničnim strankama, jer očigledno je da među strankama je postojalo niz parnica, još od prije 15 ak godina, pa se i sam ovakav zahtjev mogao podnijeti daleko ranije . Ponovno sud ističe da isti nije nužan za razrješenje odnosa među parničnim strankama
5 1 Dana 8 studenog 2024 doneseno je rješenje o prekidu zbog smrti VO te je postupak nastavljen i preuzele su ga TO i HO
6 Čl 129 Zakona o zemljišnim knjigama 91/96 je propisano da nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja /brisovna tužba/ sve dok nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati ako zakonom nije drugačije određeno Brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga a u dobroj vjere uknjižila svoje prava izvodeći ga iz uknjiženog ali neistinitoga prava prednika
Osim ako je nositelj knjižnog prava iz st 1 kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od 3 godine od kada je ta uknjižba bila zatražena.
6.1. Zakonom o zemljišnim knjigama 63/19 je propisano da Stupanjem na snagu ovog Zakona prestaje važiti Zakon o zemljišnim knjigama
Postupci započeti do stupanja na snagu ovog zakona dovršiti će se prema odredbama Zakona o zemljišnim knjigama NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 0/13, i 108/17
Ovaj postupak je započeo dana 26 veljače 2019
Zakon o zemljišnim knjigama je stupio na snagu dana 6 srpnja 2019 , pa se dakle na ovaj postupak ima primijeniti Zakon o zemljišnim knjigama NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 0/13, i 108/17
6.2. Čl 123 Zakona o vlasništvu je propisano da stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika ako je postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bula upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila,i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.
Brisanje upisa iz gorenje stavaka može se zahtijevati zbog neistinitosti prednikova upisa tužbom za brisanje dok ne proteknu tri godine od kad je zatražen prednikov upis, ali onaj tko jeo neistinitom prednikovom upisu bio uredno obavješten, može zbog neistinitosti prednikova upisa zahtijevati brisanje upisa samo ako je u roku za žalbu zatražio zabilježbu da je taj upis sporan i odmah, a najkasnije u roku od 60 dana od isteka roka za žalbu, ponio tužbu protiv onih koji su osporenim upisom stekli pravo ili su na temelju njega ishodili daljnje upisu u zemljišnu knjigu
7 Među strankama nije sporno
- da je CO bila majka tužitelja ČŽ, tuženika AO i pok. BO, koji je suprug tuženice SO i otac tuženice UO.
- nije sporno da je CO kći i jedina zakonska nasljednika pok. ĐO koji je umro 1956. godine, a bio je njen otac, isti je proglašen umrlim i to rješenjem ovog suda R1 52/12
- tužitelj u postupku P- 711/07 izričito naveo da je za parcelaciju i formiranje 2172/5 i 2172/4 saznao već 2007. godine /ls 129/
- tužitelj u ostavinskom postupku iza pok. CO izričito naveo kako su svi namireni svojim suvlasničkim dijelovima i nužnim dijelovima, a sve uzevši u obzir ugovore o darovanju – ostavinski spis O.126/19.
- Nije sporno sklapanje svih ugovora pobrojenih među dokazima
8. O Prigovor nedostataka aktivne legitimacija
Najprije je bitno za istaknuti da je prigovor nedostataka aktivne legitimacije neosnovan je upravo je tužitelj ĆO univerzalni slijednik CO čiji je dakle sin, a što je neprijeporno utvrđeno u ovom postupku, a jasno razvidno iz utvrđenog rodoslovlja u ostavinskom postupku Dakle ĆO je sin CO koja je presudom iz 99 , radi koje presude se traži brisanje upisa, utvrđena su vlasnicom dijela navedenih nekretnina .
8.1. Dakle čl Čl 129 Zakona o zemljišnim knjigama 91/96 koji se ovdje primjenjuje obzirom na početak ovog postupka, što je ranije obrazloženo u ovoj presudi, je propisano da nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja /brisovna tužba/ sve dok nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati ako zakonom nije drugačije određeno
Dakle aktivno legitimirana na podnošenje brisovne tužbe je samo osoba kojoj nevaljani upisom nezakonitom uknjižbom povrijeđeno kakvo knjižno pravo kao i aktivno legitimiran je i univerzalni sukcesor.
Kako je dakle ĆO univerzalni sukcesor , kako je gore razjašnjeno , to je isti aktivno legitimiran.
9. Prigovor nedostataka pasivne legitimacije tuženika ĆOJŽ , koji više nisu upisani kao vlasnici.
Glede navedenog prigovora bitno je tko je u vrijeme podnošenja tužbe bio upisan kao vlasnik.
9.1. Dakle jasno je da tužitelj kod brisovne tužbe može biti samo nositelj knjižnog prava ili njegovo univerzalni sukcesor , koje pravo je brisano, a tužbe se podnosi protiv stjecatelja ili svih univerzalnih i singularnih sukcesora Za pasivnu legitimaciju je bitno tko je u vrijeme podnošenja tužbe bio upisan kao vlasnik, kako tužena AŽ i AO u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili upisani kao suvlasnici , a nisu to ni sada, to je prigovor osnovan pa je već iz navedenog razloga tužbu trebalo odbiti.
10. Prigovor zastare
Kako je već više puta u ovoj presudi naznačeno, to se primjenjuje članak 129 ranijeg Zakona o zemljišnim knjigama
Čl 129 st 2 ZZK propisano je da Brisanje upisa iz gorenje stavaka može se zahtijevati zbog neistinitosti prednikova upisa tužbom za brisanje dok ne proteknu tri godine od kad je zatražen prednikov upis, ali onaj tko jeo neistinitom prednikovom upisu bio uredno obavješten, može zbog neistinitosti prednikova upisa zahtijevati brisanje upisa samo ako je u roku za žalbu zatražio zabilježbu da je taj upis sporan i odmah, a najkasnije u roku od 60 dana od isteka roka za žalbu, ponio tužbu protiv onih koji su osporenim upisom stekli pravo ili su na temelju njega ishodili daljnje upisu u zemljišnu
10.1. Iz samog postupka, kao i podneska od siječnja 2021 razvidno je da se radi još o upisu iz 1999.
10.2. Svi punomoćnici tuženika tijekom ovog postupka, a naročito nakon priklopa elaborata, navode da se radi o obijesnom parničenju.
10.3. Točno jest da je među strankama vođeno niz postupaka, koji su tužitelji izgubili, i to sam tužitelj kao i njegova supruga koja je u određenim postupcima i sama bila stranka, a u nekim postupcima je počela sama kao tužiteljica, pa je naknadno htjela subjektivnu preinaku, čemu su se naravno tuženici protivili i sud je nije dozvolio, sve sukladno važećim odredbama. ZPP
10.4. Jasno da dakle da se radi o upisu iz još 1999.
Istina jest je je spisima P 590/99 i P 40/95 dozvoljeno ponavljanje te ukinuta presuda, P 590/99, a to se dogodilo još 2018. međutim kako sam tužitelj navodi da je upis 1999 to je u svakom slučaju nastupila zastara
10.5. Sasvim je jasno da su se među strankama upravo radi navedenih nekretnina ranije vodile parnice, gdje je već ranije pokušano traženje brisanja kao što je vidljivo iz spisa P 858/11, gdje je odbijena upravo punomoćnica tužitelja, a nije dozvoljena preinaka u odnosu na ČŽ, jasno je iz ostavinskog spisa da je još tužitelj ĆO izjavio na zapisnik da su svi namireni u nužnom dijelu glede darovnih ugovora, ostavina iza majke RO, da je MO i ranije tužbama tražila brisanja LO i VO te u istoj nije uspjela P 857/11, jasno je da je ĆO znao za parcelacije što je vidljivo iz spisa 711/07, te je u svim navedenim traženjima bio odbijen.
10.6. Tako da se ne može reći da tužitelj nije znao za upis iz 99 od ranije.
10.7. Ovaj sud smatra kada su u pitanju tuženici da se ni u kom slučaju, naročito nakon provedenih niz postupaka, može reći da bi tuženici bili nesavjesni stjecatelji.
10.8. Sud mora istaknuti da se ovdje ne radi o tuženicima koji bi bili nesavjesni stjecatelji, pa da nema roka za zastaru, nakon dozvoljenog ponavljana u spisu P 590/1999-2018.
Ako je netko dobio nekretninu ugovorom još prije 20 30 godina, ako tu već ima izgrađenu kuću u svom vlasništvu, ako je pok CO još u svojem ugovoru iz 1999 navela da njezini sinovi GO i BO imaju na zemljištu kuću koju su izradili još pradavne 1967,tada sud ne može zaključiti da su tuženici nesavjesni.
Tuženik ŽO je nekretnine dobio darovanjem od svoj oca godine 2017 pa naravno da nije morao znati za 1999 i presudu OO , naročito kada istaknemo da je JO rođen 1977, upis je bio 99 kako sam tužitelj navodi, kada je i pravomoćna bila navedena presuda, a ŽO je to dobio darovanjem 2017 , dakle daleko kasnije, pa je logično da i nije mogao znati kakav je bio upis njegova oca na nekretnini. Dakle AO je raspolagao svojim knjižnim pravom u korist sina, kojeg ovaj sud smatra poštenim stjecateljem te je postupajući u dobroj vjeri, upisao svoje pravo u zemljišne knjige, izvodeći ga iz upisa svoj prednika oca GO
Tuženica SO je nekretninu naslijedila od svoj supruga, te darom dio dobila od svoje kćeri 2006 pa logično da nije morala znati za presudu iz 1999. Tuženica ZO je supruga pok ŽJ, sina OO, u cijeloj priči nevjesta, pa ponovno sud smatra da nije morala kakav je upis bio 1999.
Tuženice L su nekretninu naslijedili od supruga tj oca LO j 2008 , koji je istu kupio od CO, te ga je naknadno kći darovala majci, pa je logično da nisu morale znati za presudu iz 1999. ti više kada nje nekretnina kupljena Dakle 2008 nekretninu nasljeđuju, 9 godina poslije 1999 pa ponovno sud smatra da ih ne možemo smatrati nepoštenim stjecateljima.
Za Istaknuti je da tuženica AŽ nije upisana kao vlasnica predmetne nekretnine niti je bila u vrijeme podnošenja tužbe, pa je u odnosu na istu osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.
VO je upisana nakon presude 95 dakle, prije navedene 99, pa također sud smatra da ista nije bila nesavjesni stjecatelj . VO nekretninu dobila od brata HŽ koji joj je prepustio nakon kupnje, a što je razvidno iz presude suda u Samoboru, Dakle kako sve počinje od kupoprodajnog ugovora jasno je da niti VO se ne može proglasiti nesavjesnim stjecateljem. Tijekom postupka ista tuženica je umrla pa je utvrđen prekid postupka, kao i nastavak pa su slijednice preuzele postupak.
Iz svega navedenog jasno je da je prigovor zastare osnovan.
10.9.U cijeloj ovoj složenoj i iznimno kompleksnoj situaciji, jer iako jest istina da je u gore navedenom spisu p 590/99 dopušteno ponavljanje , odluka pravomoćna 2018, međutim jasno je da svi tuženici itekako dobro znaju što je čije, da posjeduju iste nekretnine dugi niz godina kao svoje, da su na istima izgradili nekretnine neometano, da je CO upravo oporukom ostavila imovinu ovdje tužitelju LŽ koji nije pristupio na saslušanje ovom sudu, sud smatra da se tuženike ne može smatrati nepoštenim stjecateljima. Dakle tuženici su postupajući u dobroj vjeri upisali svoje prao u zemljišne knjige, izvodeći to pravo iz prava svojih prednika ,naravno da nisu mogli imati sumnju u prednikovu uknjižbu niti znati o presudi iz 99 i ponavljanju postupak. Za dodati je da sam sud smatra i da nastupile okolnosti , obzirom na protek vremena od sklapanja ugovora, na temelju isti tuženici na temelju pravnog posla , mogu stekli pravu vlasništva, radi čega bi eventualno povrijeđeno knjižno pravo itekako prestalo. Naknadno je izvršena parcelacija, za koju punomoćnici tuženika navode da su svi od stranaka znali, nakon parcelacije dobiveni su podbrojevi za određene nekretnine, radi čega tužbeni zahtjev nije nejasan, kako to navodi jedan od punomoćnika na ročištu 27 rujna 22.
Svi svjedoci koji su saslušani u ovom predmetu, kao i same stranke navode da se zna što je čije i da nitko nikoga ne ometa, AO izjavljuje da smatra da je njegovo brat ĆO prisiljen na ovu tužbu, međutim ovaj sud po službenoj dužnosti vodi računa o tome tko može biti stranka u postupku, čl 83 ZPP, a o prisili ne može ovaj sud sam preispitivati isto se mora dokazati presudom u kaznenom postupku. Činjenica jest da ĆO nije pristupio na saslušanje ali isti je stranka u postupku i nije dužan pristupiti na saslušanje
Ponovno su ponavlja da u ovom slučaju se tuženike ne može smatrati nepoštenim stjecateljima radi čega je prigovor zastare osnovan te je tužbeni zahtjev odbijen,
11.. O troškovima parničnog postupka odlučeno je temeljem čl 154 st 1 ZPP , pa su tuženicima priznati zastupanja po odvjetniku usklađeni s važećom odvjetničkom tarifom uvećani za 25 posto PDV , vrijednost boda 2 eur .zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja i to
Tuženicima ad.1 i ad.2. priznati trošak sastava odgovora na tužbu 25 bodova, podnesak od 20. travnja 2019., 100 bodova, zastupanje od 26.siječnja 2021., 27. rujna 2022., 29. ožujka 2023., 7. lipnja 2024., 15. siječnja 2025., 2. rujna 2025., 24. rujna 2025. i 14. studenog 2025. zastupanje vije sobe 10 posto, što se skupa iznosi 2 543,75 EUR.
Tuženicima ad.2. i ad.3. su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu, sastav podnesak od 9. veljače 2021., zastupanje na ročištima 27. rujna 2022., 29. ožujka 2023., 7. lipnja 2024., 15. siječnja 2025., 11. travnja 2025., 15. svibnja 2025., 2. rujna 2025., 24. rujna 2025., 14. studenog 2025 , zastupanje dvije osobe, što je se skupa 3.025 EUR. Nisu priznati troškovi avio karata jer nisu potkrepljeni, ali su naravno priznata zastupanja na istim ročištima
Tuženicima ad. 4. i ad.5. su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu, ročište 26. siječnja 2021., 26. ožujka 2021.(25%), 20. svibnja 2021. (25%), 27. rujna 2022., 29. ožujka 2023., 7. lipnja 2024., sastav podneska od 7. studenog 2024., ročište 15. siječnja 2025., 2. rujna 2025., 24. rujna 2025., 14. studenog 2025. zastupanje dvije osobe , što iznosi 2 887,50 EUR .
U Dubrovniku, 21. siječnja 2026. godine
Sutkinja
Kate Ogresta Jović
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DN-a:
- Punomoćnica MO
- Odvjetnik Slaven Šoša
- Odvjetnik Vlaho Mujo
- Odvjetnica Nataša Đurović Đanović
- Odvjetnik Oskar Benussi