REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1341/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja DeeP Video j.d.o.o., OIB: 68084285488, Zagreb, Radnička cesta 80, kojeg zastupa punomoćnik Mićo Ljubenko, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ljubenko & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Borna Tafra, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 8. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika, s danom objave 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženom platiti tužitelju iznos od 17.209,75 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 01.09.2021. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja vrijedi zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženom nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja vrijedi zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su osnivač i ujedno direktor tužitelja JĆ i tuženik bili u dugotrajnoj vezi. Sredinom 2021. tuženik je rekao da treba pozajmicu da pomogne DeeP Solutions d.o.o. da nastavi sa poslovanjem. Zakonska zastupnika tužitelja je nakon duljeg nagovaranja ipak pristala pozajmiti novac tuženiku i to 130.000,00 kn, što ni tada, a ni sada nije malen iznos. Stoga je **.**.2021. JĆ putem tvrtke tužitelja, jer je tvrtka dobila sredstva od HAMAG-BICRO, izvršio uplatu pozajmice od 130.000,00 kn na račun tvrtke tuženika DeeP Solutions d.o.o. 31. kolovoza 2021. članovi društva Deep Solutions d.o.o. – dakle i sam tuženik donijeli su odluku o prestanku društva. To nisu nikada javili tužitelju niti JĆ. Tuženik, iako je bio u vezi sa zakonskom zastupnicom tužitelja, joj to nije rekao. To da je 20 dana nakon što je primio 130.000,00 kn kako bi firma nastavila poslovati donio odluku o prestanku društva. Društvo je u skraćenom likvidacijskom postupku brisano iz sudskog registra dana 29. studenoga 2021. Zakonska zastupnica tužitelja i tuženik su prekinuli sa svojom vezom konačno u veljači 2023. Kada je zakonska zastupnica tužitelja tada prvi puta pitala što je s njenom pozajmicom, tuženik niti njegov partner joj nikada nisu dali konkretni odgovor, niti vratili sredstva. Tužitelju je tuženik dva puta u veljači i ožujku 2022. uplatio iznose od po 166,57 kn na račun HAMAG-BICRO, pa je stoga preostao nepodmireni dug od 129.666,68 kn što sada predstavlja 17.209,75 EUR. Tuženik je, dakle, kao partner u vezi sa zakonskom zastupnicom tužitelja, iskoristio svoj položaj i povjerenje zakonske zastupnice tužitelja i tražio je pozajmicu za tvrtku koju je odmah potom brisao iz registra, ne bi li nakon dvije godine kada prekinu vezu sve prešutio i odbio vratiti nemali iznos od 129.666,68 kn. Tuženik je vrlo vješto nagovorio zakonsku zastupnicu tužiteljice da mu pozajmi novac i da sama plati navedeni iznos sa svoje tvrtke na račun njegovog društva DeeP Solutions d.o.o. i istu uplatu označi kao pozajmicu ne bi li imao kasnije razloge i opravdanja zašto on nije dužan vratiti taj novac. Tuženik je tražio novac za sebe zapravo ali mu je alibi bio kao tvrtku koju je očito već i puno prije imao namjeru brisati jer kako je baš 20 dana nakon primitka novaca istu odmah brisao bez provođenja stečajnog postupka, sve kako bi se što prije riješio možda i drugih vjerovnika koji su mu pozajmili novac. Tužitelj traži zakonsku zateznu kamatu od dana nakon dana donošenja odluke o prestanku društva za koju svrhu je tužitelj i pozajmio novac tuženiku. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 17.209,75 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. rujna 2021., do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava sve navode iz tužbe i protivi se tužbenom zahtjevu u cijelosti i to kako u dijelu koji se odnosi na osnovu tužbenog zahtjeva, tako i u dijelu koji se odnosi na visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe prije upuštanja u raspravljanje o glavnog stvari prigovor stvarne nenadležnosti suda, i to sve iz razloga kako slijedi: Naime za nadležnost trgovačkog suda bitan je personalni kriterij tj. da se radi o sporu između pravnih osoba te nije odlučno radi li se o sporu u vezi s djelatnošću stranaka, odnosno o sporu koji proizlazi iz trgovačkog ugovora. U ovom konkretnom slučaju, riječ je o tužbi pravne osobe DeeP Video j.d.o.o. protiv fizičke osobe FĆ, stoga uz primjenu članka 34. i 34 b ZPP-a, tuženik predlaže Naslovu da se temeljem članka 17. ZPP-a oglasi stvarno nenadležnim te predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Novom Zagrebu. Tuženik, također ističe prije upuštanja u raspravljanje o glavnog stvari i prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika, i to sve iz razloga tvrdnje tužitelja DeeP Video j.d.o.o. da je navodnu pozajmicu dao društvu DeeP Solutions d.o.o. dok je tuženik u ovom predmetu FĆ. Tuženik nije i ne može biti pravni sljednik društva DeeP Solutions d.o.o. posebno uz činjenicu da tužitelj ne navodi niti jedan dokaz u prilog tzv. proboja pravne osobnosti. Slijedom navedenog, s obzirom da se tužba i tužbeni zahtjev ukazuju kao neosnovani u odnosu na tuženika to se predlaže sudu bez upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari donijeti odluku kojom se odbacuje odnosno odbija tužba i tužbeni zahtjev tužitelja. Podredno, opreza radi tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom. Svi navodi tuženika su paušalni, bez navođenja konkretnih dokaza koji bi išli u prilog tvrdnji koji tužitelj u tužbi navodi. Nesporno je da je tuženik bio osoba ovlaštena za zastupanje u društvu Deep Solutions d.o.o. i to kao prokurist. Nadalje, Trgovački sud u Zagrebu, pod poslovnim brojem Tt-21/39311 od 9. studenog 2021. upisao je prestanak navedene tvrtke DeeP Solution d.o.o. po skraćenom postupku bez likvidacije subjekta upisa i isti je subjekt brisan iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu, a sve sukladno čl. 472. d. Zakona o trgovačkim društvima ( “Narodne novine “ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 I 40 /19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23) (nadalje u tekstu ZTD). U članku 472. e. st. 1 ZTD- stoji: „Nakon brisanja društva iz sudskog registra za obveze društva koje je prestalo u skraćenom postupku bez likvidacije odgovaraju članovi društva solidarno cijelom svojom imovinom.“ Pozivom na navedenu zakonsku normu koja predviđa solidaritet članova društva, tuženik smatra da je tužitelj trebao podnijeti tužbu protiv svih bivših članova društva, no tužitelj je tužbu podnio protiv samo 1 (jednog) člana društva. Uzimajući u obzir navode iz tužbe, tuženik može jedino logički zaključiti kako je ova tužba podnesena radi nekih drugih (osobnih) razloga, a ne radi naplate navodnog dugovanja tvrtke. Nadalje, u članku 472. e. st. 2. ZTD-a, jasno je naveden i prekulzivni rok u kojem vjerovnik društva može tražbinu koju je imao prema društvu ostvarivati prema članovima društva, pa tako stoji da: „Vjerovnici mogu tražbine koje su imali prema društvu ostvariti prema članovima društva u roku od dvije godine od dana objave brisanja društva iz sudskog registra.“ Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Tt-21/50476-1, razvidno je da je rješenje napisano 9. studenoga 2021. dok je isto objavljeno dan kasnije, 10. studenoga 2021. Kako je tužba podnesena 19. lipnja 2024., dakle dvije i pol godine nakon objave brisanja, time je navodnom vjerovniku, a ovdje tužitelju, protekao prekluzivan rok u kojem je svoje eventualno potraživanje mogao usmjeriti prema nekadašnjim članovima društva DeeP Solutions d.o.o., i to samo obojici - FĆ i GĆ, solidarno. Uzimajući navedeno u obzir, tuženik ističe i prigovor zastare na potraživanje tužitelja. Zaključno, tuženik ističe kako je potraživanje tužitelja prema njegovom saznanju bilo podmireno u cijelosti, no isti nije bio direktor društva DeeP Solutions, niti je operativno vodio poslovanje te tvrtke. Tuženik smatra kako nije više odgovoran za bilo kakva potraživanja tužitelja uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe. Tuženik predlaže na navedene okolnosti provesti dokaz saslušanja stranaka, kao i saslušanje drugog bivšeg člana društva GĆ, na adresi [adresa]. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Tužitelj u podnesku od 19. prosinca 2024. navodi da je tuženik prijevarno postupao te da je iskoristio položaj i povjerenje zz tužiteljice kod traženja pozajmice za svoje trgovačko društvo. Objašnjava da su zz tužitelja i tuženik bili u dugogodišnjoj vezi. Tuženik se koristio nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću i zavisnošću u položaju zz tužitelja. Navodi da se radi o prividnom pravnom poslu pozajmice.

4. Tuženik u podnesku od 24. veljače 2025. navodi da pozajmica nikad njemu osobno nije bila isplaćena. Ističe da je bio prokurist trgovačkog društva. Navodi da je prošlo više od dvije godine nakon brisanja trgovačkog društva. Poziva se na čl. 10. Zakona o obveznim odnosima.

5. Tužitelj u podnesku od 7. ožujka 2025. objašnjava da se radi o specifičnom odnosu između stranaka. Poziva se na čl. 4., 6., 8. i 10. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da je neživotno i neprihvatljivo da trgovačko društvo primi iznos od 130.000,00 kn nekoliko dana prije likvidacije. Objašnjava da su zz tužitelja i tuženik bile zaljubljene osobe te da je tuženik manipulirao zz tužitelja.

6. Tijekom postupka sud je pročitao izvod prometa po računu (list 4. spisa), WhatsApp poruke (list 5. spisa), naloge za nacionalno plaćanje u kunama (list 7., 12. i 13. spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za Deep Solutions d.o.o. (listovi 8. - 11. spisa), g-mail poruku (list 14. spisa), podatke za upis u glavnu knjigu sudskog registra i rješenje (listovi 24. - 28. spisa), potvrde-naloge za nacionalno plaćanje (listovi 40. - 43. spisa), račune tužitelja (listovi 44. - 48. spisa), saslušao zakonsku zastupnicu tužitelja JĆ (listovi 83. - 85. spisa) te tuženika FĆ (listovi 85. i 86. spisa).

7. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-4836/2019-3 od 14. siječnja 2020. (listovi 49. - 55. spisa).

8. Raspravnim rješenjem od 8. prosinca 2025. (list 87. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo. Valja navesti da je na ročištu 1. listopada 2025. zz tužitelja navela da su u trenutku kada se pregovaralo i kada se sklapao ugovor iz ovog predmeta bili prisutni samo zz tužitelja i tuženik, odnosno da nisu bili prisutni svjedoci. Zbog navedenog, sud je zaključio da svjedoci predloženi po tužitelju nemaju neposrednih i osobnih saznanja o pregovorima i sklapanju ugovora iz ovog predmeta, već o navedenom mogu znati i znaju samo stranke.

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 17.209,75 EUR na ime iznosa koji je tužitelj pozajmio tuženiku.

11. Između stranaka nije sporno da su zz tužitelja i tuženik bili u romantičnom odnosu. Između stranaka nije sporno da je u ime i za račun tužitelja pozajmicu odobrila i naložila zz tužitelja JĆ. Između stranaka nije sporno da je pozajmica u novčanom iznosu od 17.253,67 EUR / 130.000,00 kn isplaćena s računa tužitelja na račun trgovačkog društva DeeP Solutions d.o.o. (list 4. spisa). Između stranaka nije sporno da su tužitelju uplaćena dva puta iznosi od 22,11 EUR / 166,57 kn od strane DeeP Project d.o.o. (listovi 12. i 13. spisa). Između stranaka nije sporno da su članovi društva DeeP Solutions d.o.o. donijeli odluku o prestanku društva po skraćenom postupku bez likvidacije 31. kolovoza 2021. Između stranaka nije sporno da je trgovačko društvo DeeP Solutions d.o.o. brisano iz sudskog registra rješenjem ovog suda, posl. br. Tt-21/39311 od 9. studenoga 2021., objavljenim 10. studenoga 2021. Između stranaka nije sporno da je tuženik bio prokurist trgovačkog društva DeeP Solutions d.o.o. Između stranaka nije sporno da su osnivači/članovi trgovačkog društva bili GĆ i tuženik.

12. Između stranaka je sporno tko je pri sklapanju ugovora o pozajmici sudjelovao kao primatelj pozajmice – je li to bio tuženik, kao fizička osoba ili trgovačko društvo DeeP Solutions d.o.o., a koje je zastupalo tuženik, kao prokurist. S navedenim u vezi, između stranaka je sporno tko je dužan vratiti tužitelju pozajmljeni iznos – je li to tuženik, kao fizička osoba ili DeeP Solutions d.o.o. Dakle, između stranaka je sporna pasivna legitimacija. Između stranaka je sporno može li tužitelj pravovremeno potraživati pozajmljeni iznos od tuženika, kao jednog od člana brisanog trgovačkog društva po čl. 472.e st. 2. Zakona o trgovačkim društvima. Između stranaka je sporno radi li se o prividnom pravnom poslu. Između stranaka je sporno je li tuženik nastupao prijevarno, iskorištavajući osobne odnose između stranaka, lakomislenost i zavisnost u položaju zakonske zastupnice tužitelja, odnosno tužitelja.

13. Iz WhatsApp poruka zz tužitelja i tuženika proizlazi da su si međusobno u ožujku 2023. slali poruke kojim su pokušali riješiti neki međusobni odnos.

14. Iz potvrda-nalog za plaćanje vidljivo je da je DeeP Projekct d.o.o. uplaćivao tužitelju iznos od 1.130,00 EUR 31. siječnja 2023. (list 40. spisa), jednak iznos 29. travnja 2023. (list 41. spisa), iznos od 1.406,25 EUR 14. studenoga 2023. (list 42. spisa) i iznos od 1.406,25 EUR 15. veljače 2024. (list 43. spisa). Iz računa tužitelja vidljivo je da je tužitelj izdavao račune DeeP Project d.o.o., pa tako račun br. 05/1/1 na iznos od 1.125,00 EUR (list 44. spisa), br. 5/1/1 na iznos od 1.130,00 EUR (list 45. spis), br. 17/1/1 na iznos od 1.130,00 EUR (list 46. spisa), br. 35/1/1 na iznos od 1.530,00 EUR (list 47. spisa) i br. 50/1/1 na iznos od 1.125,00 EUR (list 48. spisa). Saslušanjem stranaka sud je utvrdio da su tužitelj i DeeP Project d.o.o. bili u poslovnim odnosima u kojima je tužitelj DeeP Project d.o.o. pružao usluge i rad, a što potvrđuju i računi koje je tužitelj izdavao DeeP Project d.o.o. te da je te račune DeeP Project d.o.o. tužitelju i podmirivao. Saslušanjem stranaka, a posebice tuženika, sud je utvrdio da su sve te usluge i rad od strane tužitelja i izvršene DeeP Project d.o.o. Stoga je iz navedenog sud utvrdio da navedeni poslovno-obvezni odnosi između tužitelja i DeeP Project d.o.o. nemaju veze sa samim predmetnom spora, odnosno nemaju veze s pozajmljenim novčanim iznosom od 17.253,97 EUR / 130.000,00 kn. Pritom sud nije prihvatio kao istinit navod tuženika da je na taj način Deep Project d.o.o. otplatio dug Deep Solutions d.o.o. na ime pozajmljenog iznosa od 17.253,97 EUR. Ovo stoga jer je Depp Project d.o.o. naručivao od tužitelja usluge i rad, a tužitelj je Deep Project d.o.o. i pružio usluge i rad, o čemu sve iskazuju suglasno i zz tužitelja i tuženik, te potvrđuju izdani računi od strane tužitelja i dokazi o platežu navedenih računa od strane Deep Project d.o.o.

15. Raspravnim rješenjem do 13. ožujka 2025. (list 61. spisa) sud je zaključio prethodni postupak. Zbog navedenog, sud nije uzeo u obzir ispravu – potvrdu MUP-a, PU zagrebačka, VI PP Zagreb od 19. travnja 2025. Ovo stoga jer je potvrda predana u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, sve primjenom odredbe iz čl. 299. st. 3. ZPP-a. Valja navesti da nema mjesta primjeni čl. 299. st. 2. ZPP-a te navodima da je potvrda nastala nakon zaključenja prethodnog postupka. Ovo stoga jer je prijava obavljena 9. veljače 2025., a što je vidljivo iz same potvrde (listovi 71. i 72. spisa), što je bilo prije zaključenja prethodnog postupka. Čak i u slučaju da sud jest uzeo u obzir i potvrdu od 9. travnja 2025., to je iz potvrde vidljivo da je zz tužitelja 9. veljače 2025. otišla u policijsku potaju te prijavila uznemiravanje od bivšeg ljubavnog partnera tuženika, s kojim vodi ovaj postupak, navela da joj je prišao poslovni partner tuženika GĆ i rekao da odseli i povuče tužbu, a da je početkom kolovoza 2024. srela tuženika koji joj je rekao da povuče tužbe, da zna što je radila, nakon čega je ona blokirala sve kontakte s tuženikom i ŠĆ. Policijskim djelatnicima je rekla da joj je otac u veljači 2025. rekao da su mu došle dvije nepoznate osobe koje su se predstavile kao ŠĆ i FĆ te mu rekle da ih ona prestane maltretirati, da je ona više puta od njih posuđivala novac, koji nije vratila, da je ona u dugovima, da se drogira i prostituira, da su pokazivale slike, ali da otac nije mogao vidjeti o kome se radi. Iz potvrde je vidljivo da su policijski djelatnici obavili razgovor s ŠĆ koji je rekao da ju zna sresti ali da joj ništa nije govorio te da nije išao u Đakovo naći se s njezinim ocem. Obavljen je razgovoru i s FĆ koji je rekao da se spor vodi ali da ju on ne zastrašuje i da nije išao u Đakovo. Potvrda završava s navodima da nisu utvrđeni elementi kaznenih djela, niti prekršaja. Iz potvrde o odlučnim činjenicama ovog spora sud ne može ništa zaključiti, pa tako ne može zaključiti tko su točno stranke ugovora o pozajmici, odnosno s time u vezi tko je dužan vratiti pozajmljeni iznos. Sud može samo zaključiti da su zz tužitelja i tuženik bili u romantičnom odnosu, što između stranaka nije sporno. Sve drugo na što upućuje potvrda nije od utjecaja na meritum spora već se može o navedenom odlučivati u kakvom prekršajnom i/ili kaznenom postupku.

16. Sud je saslušao zakonsku zastupnicu tužitelja JĆ na glavnoj raspravi 8. prosinca 2025. (listovi 83. – 85. spisa) koja je ponovila, kao što je i rekla na prošloj glavnoj raspravi, da smo u pregovorima i prilikom sklapanja ugovora o zajmu sudjelovali samo ona i tuženik. Nitko uz njih tada nije bio. Dogovor između nje, kao direktorice tužitelja, s jedne strane i tuženika, kao fizičke osobe, bio je da sklope ugovor o kratkoročnoj pozajmici novčanog iznosa. Dogovor oko načina vršenja te pozajmice bio je da tužitelj, kojeg je ona zastupala, kao zakonska zastupnica, uplati pozajmljeni iznos novca na račun trgovačkog društva, koje je kasnije likvidirano, i čiji je vlasnik bio tuženik. Dogovor je bio da se pozajmljeni iznos vrati u roku nekoliko dana ili u roku od mjesec dana, a pozajmljeni iznos nije vraćen čak ni danas. Ponovila je da je prilikom pregovora i kada su sklapali ugovor nastupala kao direktorica tužitelja. Također, ponovila je da je pregovarala i ugovor sklopila s tuženikom, kao fizičkom osobom. Ugovor nije sklopila s nikakvim trgovačkim društvom. Tuženiku su novci trebali jer mu je u to vrijeme trebala financijska pomoć. Naime, u to vrijeme dobivala su se sredstva od HAMAG-BICRO. Navedeno zna jer je i sama dizala sredstva kako bih na računu svog trgovačkog društva imala dovoljan novčani iznos da se pokrije PDV-e. Tako joj je i tuženik objasnio da mu je potrebna financijska pomoć da može trgovačko društvo pokriti PDV-e da bi dobilo sredstva od HAMAG-BICRO. Ništa joj tuženik nije rekao oko svoje namjere da će likvidirati trgovačko društvo, a niti joj je rekao kada je trgovačko društvo likvidirano. Tužitelj nikada nije poslovao s Deep Solutions d.o.o. Pitala je za povrat pozajmljenog iznosa i svaki puta je dobila odgovor da će joj se novac vratiti. Vezu su prekinuli krajem 2022. Ugovor nisu sklopili u pisanoj formi jer nije željela komplicirati odnose. U to vrijeme po njoj bili su u ozbiljnoj i stabilnoj vezi. Tužitelj je surađivao s Deep Project d.o.o. prije pozajmice, a i poslije.

17. Sud je saslušao tuženika na istoj glavnoj raspravi (listovi 85. – 87. spisa) da su oko ugovora o zajmu pregovarali i ugovor u konačnici sklopili tužitelj, po JĆ, s jedne strane i Deep solutions d.o.o., zastupan po njemu, kao prokuristi, s druge strane. Potvrdio je da je točan navod JĆ da je Deep solutions d.o.o. trebao određeni novčani iznos kako bi pokrio PDV-e, a sve to da dobije novčana sredstva od HAMAG-BICRO. Takvo što je on, kao prokurist i rekao JĆ, odnosno tužitelju. U to vrijeme, odnosno nakon pozajmice, pa u naredno vrijeme došlo je do određene situacije, a to je da je propao jedini bitan ugovor koje je trgovačko društvo Deep solutions d.o.o. imalo. Zbog toga je i došlo do odluke da se Deep solutions d.o.o. likvidira. On je JĆ obavijestio o tom propalom ugovoru. JĆ je znala da je on prokurist Deep solutions d.o.o., znala je da nastupa u pregovorima i prilikom sklapanja ugovora o pozajmici kao prokurist Deep solutions d.o.o. Ne znam zašto je određeni novčani iznos i to iznos od 166,57 EUR, nekoliko puta, uplaćen na žiro račun tužitelja. Takvo što bi trebalo pitati knjigovođu. Točni su navodi JĆ da tužitelj nije poslovno surađivao sa Deep solutions d.o.o. Tužitelj je surađivao sa Deep project d.o.o. i suradnja je nastavljena i nakon ugovora o pozajmici. Točno je da se između gđe JĆ i njega odvijala određena komunikacija putem WhatssApp i signal poruka ali je ta komunikacija u jednom trenutku stala. U odnosu na tu komunikaciju i pozajmljeni iznos, pokušali su izaći u susret tužitelju i gđi JĆ i to je da je Deep project nastavio surađivati s tužiteljem i prihvatiti sve poslovne angažmane tužitelja za onaj novčani iznos koji je tužitelj, odnosno gđa JĆ od Depp projekt i tražila. Na taj način smo nastojali i u konačnici su i refundirali tužitelju pozajmljeni novčani iznos. Prije pozajmice gđa JĆ i on su bili smo u vezi otprilike dvije godine. Veza je otprilike trajala do kraja 2022. U trenutku pregovara i dogovora oko pozajmice još je bio aktualan posao sa F za Deep Solutions d.o.o.

18. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

19. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

20. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

21. Prema odredbi iz čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

22. Prema odredbi iz čl. 499. st. 1. ZOO-a ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

23. Sud je iz provedenih dokaza (kao i nedostatka drugih dokaza) zaključio da su ugovor o pozajmici sklopili upravo tužitelj, zastupan po zakonskoj zastupnici, s jedne strane, kao zajmodavac, s Deep Solutions d.o.o., kojega je zastupao tuženik, kao prokurist, a koji je bio zajmoprimac u navedenom obveznom odnosu, sve primjenom odredbi iz čl. 247. u vezi s čl. 499. st. 1. ZOO-a.

24. Prema odredbi iz čl. 10. st. 1. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).

25. Tužitelju valja navesti da su sudionici u obveznom odnosu dužni u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznog odnosa. Stoga, a kako su sklapanjem ugovora o zajmu sudjelovala trgovačka društva, to su oba trgovačka društva, pa tako i sam tužitelj kao zajmodavac, prilikom pregovaranja i pri sklapanju ugovora o pozajmici, trebao sudjelovati s većim stupnjem pažnje i to pažnjom dobrog gospodarstvenika.

26. Prema odredbi iz čl. 329. st. 1. ZOO-a ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Na zelenaški ugovor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora (st. 2.).

27. Tužitelj u činjeničnom supstratu tijekom postupka navodi da je tuženik iskoristio lakomislenost i zavisnost u položaju zz tužitelja prema tuženiku, a sve zbog toga što su zz tužitelja i tuženik bili u romantičnoj vezi. Međutim, tužitelj propušta uzeti u obzir da prilikom pregovaranja i pri sklapanju ugovora o pozajmici tužitelj, pa time i zz tužitelja, kao zakonska zastupnica tužitelja, koji je trgovačko društvo, nije nastupala kao fizička osoba, već je prilikom sudjelovanja u obvezno-pravnim odnosima trebala i morala nastupati s povećanim stupnjem pažnje i to pažnjom dobrog gospodarstvenika. Stoga ju lakomislenost u romantičnim odnosima ne može ispričati za nekorištenje dovoljnog stupnja pažnje u pravnom prometu, suprotno upiranju tužitelja. Ujedno, valja navesti da sud nije zaključio da je tužitelj, kao trgovačko društvo bilo u stanju nužde ili teškom materijalnom stanju ili postupao s nedovoljnim iskustvom, lakomisleno ili zavisno. Dapače, upravo je tužitelj bio osoba koja je raspolagala s dovoljnom količinom novca da novac posudi zajmoprimcu DeeP Solutions d.o.o., čime sud zaključuje da se ne radi o zelenaškom ugovoru iz čl. 329. st. 1. ZOO-a.

28. Prema odredbi iz čl. 472.e st. 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 111/2012., 125/2011., 68/2013., 110/2015., 40/2019., 34/2022., 114/2022., 18/2023, 130/2023, 136/2024 – dalje u tekstu ZTD) nakon brisanja društva iz sudskog registra za obveze društva koje je prestalo u skraćenom postupku bez likvidacije odgovaraju članovi društva solidarno cijelom svojom imovinom. Vjerovnici mogu tražbine koje su imali prema društvu ostvariti prema članovima društva u roku od dvije godine od dana objave brisanja društva iz sudskog registra (st. 2.) Član društva koji vjerovniku podmiri tražbinu ima pravo zahtijevati od svakog člana da mu naknadi dio koji na njega otpada. Nije li drukčije ugovoreno, dio koji otpada na pojedinog člana društva određuje se razmjerno sudjelovanju njegova poslovnog udjela u temeljnom kapitalu društva (st. 3.).

29. S obzirom na to da između stranaka nije sporno da je DeeP Solutions d.o.o. brisan iz sudskog registra i to rješenjem ovoga suda, posl. br. Tt-21/50476-1 od 9. studenoga 2021., koje je rješenje objavljeno sljedećeg dana 10. studenoga 2021., dok je tužba u ovom predmetu podnesena 19. lipnja 2024. (list 1. spisa), to je od dana objave brisanja iz sudskog registra do podnošenja tužbe prošlo dvije godine, zbog čega tužitelj nije ovlašten osnovano potraživati pozajmicu od ijednog od članova trgovačkog društva koje je prestalo u skraćenom postupku bez likvidacije, pa tako niti od tuženika, sve primjenom odredbe iz čl. 472.e st. 2. ZTD-a.

30. Prema odredbi iz čl. 285. st. 1. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (st. 2.). Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi (st. 3.).

31. Tužitelju valja navesti da kod prividnog ugovora obje stranke imaju volju sklopiti neki drugi ugovor, a ne ugovor o pozajmici, što nije slučaj u ovom predmetu. Navedeno stoga jer je tužitelj i želio sklopiti ugovor o pozajmici, a jednaka takva volja bila je i na strani DeeP Solutions d.o.o., kojega je zastupao prokurist, ovdje tuženik. Naime, kod prividnih ugovora podrazumijeva se svjestan nesklad između volje i njezina očitovanja koje nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obvezno-pravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. U konkretnom slučaju obje ugovorne strane su željele da ugovor o pozajmici nastane i proizvodi pravne učinke.

32. Prema odredbi iz čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

33. Valja navesti da sud nije našao da je ugovor o pozajmici iz ovog predmeta protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Zbog navedenog ne može se zaključiti da je ugovor o pozajmici ništetan po čl. 332. st. 1. ZOO-a.

34. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke.

35. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023 - dalje u tekstu: Tarife).

36. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tuženiku valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podneska od 24. veljače 2025. u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 31. listopada 2024., 13. ožujka 2025., 1. listopada 2025. i 8. prosinca 2025., za svaki iznos od 500,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV- e. Zbog navedeno, tuženiku je valjalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.750,00 EUR. Na troškove valjalo je dosuditi zatezne kamate po čl. 151. st. 3. ZPP-a i stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a zbog čega je odlučeno kao u t. II. izreke

U Zagrebu 21. siječnja 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 218,55 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana