Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-846/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VN, zastupanog po branitelju Frani Šturi, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (NN 61/11, 66/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2023., broj: 31. Pp-11909/2023, na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika VN, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčano kaznom u iznosu od 800,00 eura, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Uz kaznu određeno je oduzimanje imovinske koristi ostvarene prekršajem u iznosu od 929,06 eura.
3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troška prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura.
4. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da Ističe kako su glavni razlozi za davanje neistinitog iskaza svjedokinje LN izbjegavanje plaćanja izvršenih radova osoba koje je okrivljenik doveo u vezu s ovdje svjedokinjom, kao i namjera iste za kažnjavanjem okrivljenika jer po svojem subjektivnom uvjerenju nije bila zadovoljna izvršenim radovima. Najprije se ističe kako svjedokinja još i prije nego što je započela obavljanje radova znala kako se okrivljenik ne bavi građevinskim radovima niti radovima uređenja, te da zbog toga niti nema registriran obrt niti trgovačko društvo. Svjedokinja se okrivljeniku obratila kao poznaniku s kojim je u više navrata komunicirala prije početka radova, te cijena i način plaćanja dogovoreni su također prije početka radova, a okrivljenik je sa svjedokinjom dogovorio plaćanje gotovinom radnicima koji će obavljati radove. Svjedokinja je prije početka radova primila dokument u kojem nisu navedeni podaci o obrtu ili trgovačkom društvu, nije naveden način plaćanja kao ni račun na koji se eventualna uplata ima izvršiti. Svjedokinja je iskazala kako je novčani iznos predujma dala okrivljeniku na ruke, iz čega se može zaključiti da je svjedokinja na samom početku suradnje s okrivljenikom znala da okrivljenik nema nikakav obrt, a kao što ista tvrdi u svom iskazu. Iz sadržaja navodne ponude kao i izgleda predmetnog dokumenta svaki laik bi mogao zaključiti kako je riječ o neformalnom dokumentu, a ne o ispravi koju je izdao obrt ili trgovačko društvo. Svjedokinja LN je prije plaćanja i prije početka radova znala kako će joj radnici koje je okrivljenik doveo u vezu sa svjedokinjom radi obavljanja dogovorenih radova, posao obaviti na crno te se tome nije protivila, niti radnike prijavila Državnom inspektoratu, misleći da će tako manje platiti za obavljanje radova, a što svjedokinju čini sudionikom u počinjenju prekršaja, sukladno čl. 6. i 7. st. 1. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Ukazuje se kako je svjedokinja LN, u iskazu danom na raspravi održanoj 8. prosinca 2023., neistinito iskazivala o tome kako je okrivljenik obavljao radova u njezinu stanu i da nema saznanja je li nešto od novca koji mu je dala proslijedio nekom drugom od izvođača. Okrivljenik, kako je naveo u vlastitom iskazu, kod svjedokinje LN nije obavljao nikakve građevinske ni druge radove već je samo pronašao majstore vodoinstalatere i keramičare koji su radove izvršili te koji su u konačnici i primili isti novac, njima namijenjen, odmah nakon što ih je u ruke primio okrivljenik. Okrivljenik prekršaj nije počinio niti je svojim postupanjem stekao ikakvu imovinskopravnu korist. Činjenica je kako je u ponudi navedeno da se isplata akontacije u iznosu od 7.000,00 kn potvrđuje potpisom na poleđini ugovora, međutim, u provedenom dokaznom postupku nije predočena nikakva isprava koja bi tu činjenicu stvarno i dokazivala, već je o tome zaključeno samo na temelju iskaza jedne jedine svjedokinje. U odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ističe kako je ista previsoko određena, osobito uzevši u obzir okrivljenikove materijalne prilike. U slučaju da bude pravomoćno proglašen krivim, predlaže umanjenje novčane kazne u maksimalnoj mjeri predviđenoj odredbama Prekršajnog zakona.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
6. Žalba je neosnovana.
7. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), 114/22, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagreb točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
8. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, iskaza svjedoka LN, te ZN, kao i uvida u priloženu dokumentaciju, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti.
9. Neosnovano žalitelj poriče počinjenje prekršaja, navodeći da nije obavljao radove kod svjedokinje LN, već je bio samo posrednik u pronalasku radnika za svjedokinju.
10. Naime, navodi okrivljenika da je isti bio samo posrednik i nije obavljao nikakve radove kod LN potpuno su neuvjerljivi, posebno imajući u vidu navod okrivljenika da je on samo primio novac za druge radnike i odmah ih predao njima, jer je potpuno nelogično da bi okrivljenik prije početka radova dogovarao cijenu i način plaćanja za nekog drugog izvođača, došao preuzeti novac od LN, kao investitora, te bi navedeni novac predao radnicima koji su radili kod LN, budući bi investitor, da okrivljenik nije obavljao nikakve radove, dogovarao cijenu radova i predao novac samim izvođačima. Također, navodi žalbe u kojima okrivljenik ističe da nema nikakvih dokaza o danoj ponudi za izvođenje radove i predanom predujmu, u suprotnosti su s obranom okrivljenika u kojoj je izričito naveo da je sastavio ponudu, neuvjerljivo ističući da je to napravio iz šale, te je priznao da je preuzeo 7.000,00 kn od LN, iako je njegov navod da je novac odmah uručio ZN, proturječan iskazu svjedoka ZN, koji je naveo da nikada nije obavljao radove kod LN, niti je dobio novac od okrivljenika, pa su takvi navodi okrivljenika nedosljedni i time potpuno neuvjerljivi.
11. Nadalje, u vezi navoda žalbe koja se većinom temelji na tome da je svjedokinja LN znala da se radovi obavljaju na crno, te da je ista sudionik u prekršaju, ističe se da LN nije okrivljenica u ovom postupku, te se u ovom postupku ne utvrđuje njezina prekršajna odgovornost, već žalitelj pokušava time dovesti u pitanje vjerodostojnost njezinog iskaza, iako je isti sukladan drugim provedenim dokazima, odnosno priloženoj ponudi, te iskazu svjedoka ZN.
12. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik obavljao radove adaptacije kupaonice kojima je stekao određenu imovinsku korist, iako nije bio registriran za obavljanje te djelatnosti, čime je počinio prekršaj iz članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, kojim je propisano kažnjavanje fizičke osobe koja obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela.
13. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljeniku za navedeni prekršaj u granicama zakona i primjerena težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te nije prestroga, time više što je izrečena ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti za fizičku osobu propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 30.000,00 kuna (1.327,23 do 3.981,68 eura), a kako okrivljenik nije priložio dokaze o svom materijalnom stanju i obiteljskim prilikama, to nema osnove za dodatno ublažavanje izrečene novčane kazne.
14. U vezi odluke o oduzimanju imovinske koristi okrivljeniku u iznosu od 7.000,00 kn (929,06 eura), koju isti osporava, ističe se da je okrivljenik priznao da je primio navedeni iznos, te u postupku nije utvrđeno da je okrivljenik taj iznos preuzeo u ime i za račun druge osobe, što neosnovano navodi, to je pravilno prvostupanjski sud navedeni iznos odredio kao nezakonito stečenu imovinsku korist, koja je oduzeta okrivljeniku, posebno imajući u vidu odredbu članka 76. stavka 5. Prekršajnog zakona kojom je propisano da oduzeta imovinska korist neće se umanjiti za iznos sredstava uloženih u kriminalnu djelatnost.
15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
16. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 21. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
