Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6014/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe GENTLEMAN YACHTING d.o.o., koju brani Pavo Peričić, odvjetnik u odvjetničkom uredu Ivana Buljat u Zadru, zbog prekršaja iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (»Narodne novine«, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe GENTLEMAN YACHTING d.o.o., podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, od 28. listopada 2024., poslovni broj: Pp-7091/2022, u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe GENTLEMAN YACHTING d.o.o. i potvrđuje pobijana presuda.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba GENTLEMAN YACHTING d.o.o. dužna je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40 (četrdeset) eura u roku od 90 (devedeset) dana, računajući od dana primitka ove presude

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljena pravna osoba GENTLEMAN YACHTING d.o.o. proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, činjenično opisanog u izreci, za koji prekršaj joj je na temelju istog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 420,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljena pravna osoba je pravodobno putem branitelja podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.

4. U žalbi žalitelj u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona budući je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude te su razlozi presude potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga šte se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i samih tih isprava. Žalitelj dalje ističe da bi se mogla primijeniti prekršajna sankcija protiv okrivljenika, mora se dokazati da je okrivljenik postupao s namjerom ili s nehajem u odnosu na djelo koje mu se stavlja na teret. U konkretnom slučaju ne postoj krivnja okrivljenika jer okrivljenik kritične zgode nije imao namjeru počiniti prekršaj koji mu se stavlja na teret, a niti je isti nehajno počinio. Nadalje, i u slučaju kada bi se smatralo da su ostvarena obilježja prekršaja, žalitelj ističe da bi se radilo o beznačajnom prekršaju u smislu članka 24.a Prekršajnog zakona, jer stupanj ugrožavanja ili povrede zaštićenih društvenih vrijednosti nije bio znatan, nije nastupila nikakva šteta niti je itko bio ugrožen. Okrivljenik do sada nije prekršajno kažnjavan, posljedice su otklonjene odmah po saznanju za propust, a od počinjenja prekršaja protekao je dulji vremenski period. Sve navedeno, prema stajalištu žalitelja, upućuje na zaključak da nema potrebe za kažnjavanjem. Sud je trebao primijeniti članak 38. stavak 2. točke 1. Prekršajnog zakona te okrivljenika osloboditi kazne.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te nije počinio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. toč.6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti

8. Pobijanom presudom okrivljeni je proglašen krivim što je 10. rujna 2022. u 04:10 u Zadru, ulica Ante Starčevića, od strane policijskih službenika zaustavljeno vozilo marke VOLKSWAGEN registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala SZ, a kontrolom je utvrđeno da je polica osiguranja istekla dana 31. srpnja 2022., te je utvrđeno da kao vlasnik osobnog vozila prije uporabe prijevoznog sredstva u prometu nije sklopio ugovor o osiguranju, te ga obnavljao sve dok je prijevozno sredstvo u prometu, čime je počinio prekršaj iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Odluka se temelji na obrani ovlaštenog predstavnika okrivljene pravne osobe te na provedenim dokazima i materijalnoj dokumentaciji u spisu, iz kojih nedvojbeno proizlazi da je predmetno vozilo sudjelovalo u prometu u vremenu kada za isto nije bio sklopljen važeći ugovor o obveznom osiguranju. Time su ostvarena sva bitna obilježja prekršaja koji se okrivljenoj pravnoj osobi stavlja na teret.

10. Neosnovani su žalbeni navodi o nerazumljivosti i proturječnosti izreke i obrazloženja presude. Izreka pobijane presude je jasna, određena i potpuna, a razlozi su logični, međusobno usklađeni i utemeljeni na obrani ovlaštenog predstavnika okrivljene pravne osobe i provedenim dokazima. Ne postoji proturječnost između sadržaja isprava i zaključaka suda, niti su izostavljene odlučne činjenice.

11. Navodi žalitelja da u konkretnom slučaju ne postoji krivnja okrivljenika te navodi da nije imao namjeru počiniti prekršaj koji mu se stavlja na teret su neosnovani, stoga što je sukladno članku 25. stavku 1. Prekršajnog zakona za odgovornost za prekršaj dovoljan nehaj, time da se sukladno članku 25. stavku 2. Prekršajnog zakona, iznimno, propisom o prekršaju može propisati odgovornost samo za namjeru, a što nije slučaj kod inkriminiranog prekršaja pa taj žalbeni navod ne može okrivljenika osloboditi prekršajne odgovornosti. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da je vozilo sudjelovalo u prometu u vrijeme kada nije bilo osigurano, a što ukazuje najmanje na postupanje iz nehaja, budući da je okrivljena pravna osoba, odnosno njen zastupnik bio dužan i mogao biti svjestan isteka police osiguranja te je bio obvezan organizirati poslovanje na način da do takvog propusta ne dođe.

12. Žalbeni navod da bi se u konkretnom slučaju radilo o beznačajnom prekršaju je neosnovan. Sukladno članku 24.a Prekršajnog zakona, nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan te ako ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.

13. Iz odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona proizlazi da je za zaključak o egzistiranju beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja nužno kumulativno ostvarenje dva elementa i to beznačajnost mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede ne samo zaštićenog dobra nego i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, ali i iz odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnosti djela objektivne je naravi i za njeno postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja. Kod druge sastavnice pretežu subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti i upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste i mjere kazne (članak 36. stavak 2. Prekršajnog zakona): stupanj krivnje počinitelja, pobude iz kojih je počinio radnju, njegovo ranije ponašanje (prvenstveno neosuđivanost), njegovo ponašanje nakon počinjenja prekršaja (koje uključuje i stav prema počinjenom djelu, dakle i njegovo priznanje, izraženo kajanje, posebno eventualnu naknadu pričinjene štete i slično) te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Iz dikcije ove odredbe proizlazi da obje te sastavnice moraju biti kumulativno ispunjene da bi se radilo o beznačajnosti nekog djela, a u konkretnom slučaju pretpostavke za primjenu članka 24.a Prekršajnog zakona, nisu ispunjene. Stajalište je ovog Suda da prekršaj iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu predstavlja povredu zakonske obveze kojom se štite imovinski interesi trećih osoba i sigurnost pravnog prometa, pa se njegovo počinjenje ne može smatrati djelom neznatnog stupnja ugrožavanja zaštićenih vrijednosti. Sama činjenica sudjelovanja vozila u prometu bez važećeg ugovora o obveznom osiguranju predstavlja ozbiljan propust koji po svojoj naravi isključuje primjenu instituta beznačajnosti.

14. U odnosu na prijedlog za oslobođenje od kazne, ističe se da u skladu s odredbom članka 38. Prekršajnog zakona, sud će osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje, te sud može osloboditi od kazne počinitelja kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kada je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu.

15. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je cijenio olakotne okolnosti, priznanje počinjenja prekršaja, dosadašnju prekršajnu neosuđivanost te osobne i imovinske prilike, primjenjujući institut ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, te ovaj Sud nije našao osnovanim primijeniti institut oslobođenje od kazne. Naime, izrečena novčana kazna odmjerena je znatno ispod zakonom propisanog minimuma te nije prestroga. Ista je prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja, kako u smislu specijalne tako i generalne prevencije.

16. Prvostupanjski sud je pravilno upozorio okrivljenu pravnu osobu na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona. Ako okrivljena pravna osoba u roku određenom za plaćanje, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati u cijelosti plaćenom.

17. Odlučujući o žalbi u dijelu koji se odnosi na troškove prekršajnog postupka, ovaj Sud ocjenjuje da je okrivljena pravna osoba pravilno i zakonito obvezana na njihovu naknadu. Paušalni troškovi postupka određeni su u iznosu koji se približava minimalnom, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13). Pri tome treba istaknuti da okrivljena u žalbi nije konkretno obrazložila niti potkrijepili bilo kakvom dokumentacijom svoje navode u vezi s troškovima, zbog čega nije pružila valjane razloge koji bi doveli do drukčijeg odlučivanja u tom dijelu. Slijedom navedenog, Sud je potvrdio pobijanu presudu i u dijelu koji se odnosi na trošak prekršajnog postupka.

18. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenu pravnu osobu određena u okviru raspona koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

19. Zbog izloženih razloga trebalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 21. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenu pravnu osobu, branitelja i tužitelja.