Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-11746/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe ŽUPANIJSKA LUČKA UPRAVA OPATIJA – LOVRAN - MOŠĆENIČKA DRAGA i II-okr. odgovorne osobe FN, zastupane po branitelju Petru Petriniću, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 99. stavka 1. točke 7., 10. Zakona o koncesijama (NN 69/17, 107/20), odlučujući o žalbama okrivljenika, podnijetim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 30. rujna 2025., broj: Pp-1961/2023, na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o j e :

I. U povodu žalbi I-okr. pravne osobe ŽUPANIJSKA LUČKA UPRAVA OPATIJA – LOVRAN - MOŠĆENIČKA DRAGA i II-okr. odgovorne osobe FN, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni za točku I.1. izreke na način da se na temelju članka 99. stavka 1. točke 10. Zakona o koncesijama (NN 69/17, 107/20), uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), I-okr. pravnoj osobi izriče novčana kazna u iznosu od 350,00 eura (tristopedeset eura), te se II-okr. odgovornoj osobi izriče novčana kazna u iznosu od 100,00 eura (sto eura), koje su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenici u navedenom roku plate dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe I-okr. pravne osobe ŽUPANIJSKA LUČKA UPRAVA OPATIJA – LOVRAN - MOŠĆENIČKA DRAGA i II-okr. odgovorne osobe FN te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 80,00 eura (osamdeset eura) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 eura te II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura, zbog prekršaja iz članka 99. stavka 1. točke 10. Zakona o koncesijama, činjenično opisanog u točki I.1. izreke pobijane presude, te su okrivljenici proglašeni krivima i oslobođeni od kazne, zbog prekršaja iz članka 99. stavka 1. točke 7. Zakona o koncesijama, činjenično opisanog u točki I.2. izreke pobijane presude, dok su okrivljenici oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 99. stavka 1. točke 7. Zakona o koncesijama (ispravno članka 99. stavka 1. točke 12. Zakona o koncesijama), činjenično opisanog u točki II. izreke pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude, u okrivljujućem dijelu, okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbe zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći istovjetno u bitnom da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u izreci presude u konstelaciji sa sadržajima zapisnika o iskazima danih u postupku kao i obrazloženju predmetne presude, te u obrazloženju presude nisu ni navedeni fundamentalni razlozi o odlučnim činjenicama ključnim za pravilnim odlučivanjem u ovoj prekršajnoj stvari. Prvenstveno optužni akt u ovom postupku ne sadrži precizan i jasan činjenični opis prekršaja, niti je moguće razumjeti za koje se točno radnje Lučka uprava tereti. Djelo nije pravno kvalificirano na način da bi činjenično stanje bilo pravilno podvedeno pod odgovarajuću zakonsku odredbu.

Naslovni sud ne iznosi odlučne razloge zbog kojih je odlučio okrivljenike proglasiti krivim, jer nije sučelio iskaze drugookrivljene te iskaze svjedoka kao i materijalnu dokumentaciju koja prileže ovom postupku te opširno rastumačio koje dijelove iskaza navedenih smatra relevantnima a koje irelevantnima pri odlučivanju u ovoj prekršajnoj stvari. Izreka presude u točki I.1. sadržajno objedinjuje navode iz točke I. i II. posljednje verzije optužnog prijedloga od 21. kolovoza 2023., iako se radi o dva potpuno odvojena činjenična opisa i dvije distinktne pravne kvalifikacije, a sud nigdje u obrazloženju presude nije pojasnio razloge spajanja niti razradio kakav je činjenični zaključak donio. Posljedica navedenih nedosljednosti u postupanju Naslovnog suda rezultiralo je činjenicom da se u obrazloženju presude sud uopće činjenično ne osvrće na razloge proglašavanja krivima okrivljenih, u odnosu na točku II. optužnog prijedloga te se obrazloženje presude odnosi isključivo na pojedine elemente točke I. optužnog prijedloga, iako se izreka odnosi na obje točke zajedno. Naslovni sud u cjelokupnom obrazloženju presude kontinuirano miješa točke iz optužnog prijedloga u odnosu na točke naznačenim u izreci presude što posredno rezultira pravnom netočnošću i nesigurnošću za okrivljenu stranu. Pobijanom presudom pogrešno je utvrđeno činjenično stanje, budući je prvostupanjski sud temeljem provedenog dokaznog postupka došao do potpuno pogrešnih zaključaka, odnosno svoju odluku utemeljuje isključivo na svojem paušalno iznesenom mišljenju kako su okrivljenici isključivo odgovorni za nepravilan i nepravodoban unos podataka u Registar koncesija. Također činjenično stanje utvrđeno u presudi je nepotpuno te ne sadržava brojne okolnosti relevantne za odlučivanjem u predmetnoj stvari. Naime, prvostupanjski sud svoj stav o počinjenju predmetnih prekršaja od strane okrivljenika temelji isključivo na iskazu svjedoka PN i JN, iz čijih iskaza nije razvidno da su isti iskazivali o ikakvim odlučnim činjenicama relevantnim za odlučivanjem u ovoj prekršajnoj stvari, kao i navodno priznanju drugookrivljene, što je u potpunosti pogrešno. Službenik carinske uprave je izričito naveo da postupanjem Lučke uprave nije nastala nikakva financijska šteta, pa je time isključena svaka štetna posljedica, što je bitna okolnost za postojanje prekršajne odgovornosti i kažnjavanje. Naslovni sud u potpunosti nije cijenio okolnost da je prvookrivljenik pravna osoba pravilno i pravodobno izvršila povrat stalnog dijela koncesijske naknade koji je premašen, čime je dokazao da nije postojala namjera prikrivanja ili zlouporabe, pa se vođenje ovog prekršajnog postupka izričito odnosi na administrativnu pogrešku u Registru koncesija. Unos izmjena u Registar koncesija bila je zadaća vanjske suradnice, što je dokumentirano narudžbenicom broj 34/22 koja potvrđuje administrativnu suradnju između Lučke uprave i Sveučilišta u Rijeci, a koja omaškom nije unijela navedene promjene u Registar koncesija, te se radi o izoliranoj pogreški osobe koja je za toj posao bila ugovorena i zadužena. Pri primjeni članka 37. Prekršajnog zakona na utvrđeno činjenično stanje, Naslovni sud nije uzeo u obzir okolnost da je drugookrivljena dužnost preuzela u srpnju 2021., u razdoblju značajnih kadrovskih promjena, posebice u pogledu manjih administrativnih postupaka, te promjene propisa i novine u postupku vođenja Registra koncesija. Sud je bio u obvezi prihvatiti dokaz saslušanjem svjedoka GN, ravnatelja lučke uprave u vrijeme sklapanja predmetnih Ugovora o koncesiji, kao i saslušanjem svjedoka vanjske suradnice okrivljene pravne osobe, koji bi imali saznanja o činjenicama koje bi otklonile navodu odgovornost okrivljene pravne osobe. Iz cjelokupno provedenog postupka nije dokazano da su ispunjeni uvjeti za primjenu prethodno navedenih odredbi, odnosno ni čim nije dokazano da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredaba predmetnog zakona temeljem kojih se terete okrivljeni. Pobijanom presudom okrivljenicima je izrečena prestroga kazna odnosno nisu uzete u obzir odredbe o ublažavanju kazne, obzirom na brojne olakotne okolnosti, a to je da postupanjem okrivljene pravne osobe nije nastupila nikakva financijska niti materijalna šteta, a je prvookrivljena prekršajno neosuđivana, te da pogreška nije bila namjerna već uzrokovana omaškom vanjskog suradnika, kao i da su sve obveze prema koncesionaru ispunjene pravilno i pravodobno.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbama, iste prihvate.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, osim kod odluke o novčanoj kazni, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji točno utvrdio činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djela.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenog prekršajnog postupka, i to obrane okrivljenika, iskaza svjedoka PN, te ĆN kao i uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove zaključiti da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 99. stavka 1. točke 7., 10. Zakona o koncesijama.

8. Neosnovano navode žalitelji da optužni akt u ovom postupku ne sadrži precizan i jasan činjenični opis prekršaja, niti je moguće razumjeti za koje se točno radnje Lučka uprava tereti te izreka presude u točki I.1. sadržajno objedinjuje navode iz točke I. i II. posljednje verzije optužnog prijedloga od 21. kolovoza 2023., iako se radi o dva potpuno odvojena činjenična opisa i dvije distinktne pravne kvalifikacije, a sud nigdje u obrazloženju presude nije pojasnio razloge spajanja niti razradio kakav je činjenični zaključak donio, te posljedica navedenih nedosljednosti u postupanju Naslovnog suda rezultiralo je činjenicom da se u obrazloženju presude sud uopće činjenično ne osvrće na razloge proglašavanja krivim okrivljene, u odnosu na točku II. optužnog prijedloga te se obrazloženje presude odnosi isključivo na pojedine elemente točke I. optužnog prijedloga, iako se izreka odnosi na obje točke zajedno, a Naslovni sud u cjelokupnom obrazloženju presude kontinuirano miješa točke iz optužnog prijedloga u odnosu na točke naznačenim u izreci presude što posredno rezultira pravnom netočnošću i nesigurnošću za okrivljenu stranu.

9. Naime, činjenični opis prekršaja naveden u točkama I.1. i I.2. optužnog akta predstavlja jedan prekršaj iz članka 99. stavka 1. točke 10. Zakona o koncesijama, kojim je propisano kažnjavanje pravne i odgovorne osobe ako u Registar koncesija ne unese ili ne dostavi pravodobno ili točno ili potpuno propisane podatke ili isprave (članak 69. stavak 8., članak 79. stavak 3. i članak 82. stavak 1. točka 3.), a okrivljenicima se stavlja na teret da su unijeli netočan podatak o ukupno plaćenoj naknadi za koncesiju, kao i da nisu unijeli točan podatak o datumu isteka koncesije, što je sve podvedivo pod cit. prekršaj, pa je pravilno prvostupanjski sud naveo u izreci da se radi o jednom prekršajnom djelu, a što svakako ide u korist okrivljenicima a ne na štetu.

10. Nadalje, prvostupanjski sud je valjano obrazložio u točki 8. ta dva slučaja netočno navedenih podataka u Registru koncesija, pa neutemeljeno navode žalitelji da sud u cjelokupnom obrazloženju presude kontinuirano miješa točke iz optužnog prijedloga u odnosu na točke naznačenim u izreci presude što posredno rezultira pravnom netočnošću i nesigurnošću za okrivljenu stranu, koji navodi žalitelja su samo paušalni, bez isticanja u kojem bi to dijelu obrazloženja došlo do miješanja navedenih točaka u odnosu na izreku, te je izreka s obrazloženjem za navedeni prekršaj potpuno razumljiva i jasna, posebno jer se ne radi o nekim zahtjevnim radnjama za upis točnih podataka u Registar koncesija.

11. Pogrešno navode žalitelji da prvostupanjski sud svoj stav o počinjenju predmetnih prekršaja od strane okrivljenika temelji isključivo na iskazu svjedoka PN i JN, iz čijih iskaza nije razvidno da su isti iskazivali o ikakvim odlučnim činjenicama relevantnim za odlučivanjem u ovoj prekršajnoj stvari, kao i navodnom priznanju drugookrivljene, što da je u potpunosti pogrešno.

12. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presuda jasno je vidljivo da sud svoju odluku temelji osim na iskazima svjedoka PN te ĆN, na obrani II-okr. odgovorne osobe, te u vezi navoda žalitelja da II-okr. nije priznala prekršaj, ističe se da se u obrazloženju prvostupanjske presude pravilno navodi da je II-okr. odgovorna osoba priznala činjenice relevantne za počinjenje prekršaja, a ne navodi se da je priznala krivnju, što pogrešno izjednačuju okrivljenici, jer to što okrivljenici smatraju da nisu krivi već je kriva vanjska suradnica, njihov je subjektivan stav, suprotan relevantnim propisima.

13. Nadalje, za navedene obveze odgovara davatelj koncesije, u konkretnom slučaju I-okr. kao pravna osoba te II-okr. kao odgovorna osoba, te isti mogu prenijeti određene poslove na drugog subjekta, međutim, ne mogu prenijeti svoju prekršajnu odgovornost, pa time što je podatke u Registar koncesija unosila vanjska suradnica, nikako ne predstavlja razlog isključenja prekršajne odgovornosti okrivljenika, jer su okrivljenici trebali postupati s dužnom pažnjom dobrog gospodarstvenika i voditi računa da su svi podaci na vrijeme i točno upisani u Registar koncesija, pa s obzirom na navedeno nije bilo niti potrebno ispitati u svojstvu svjedoka u ovom postupku, vanjsku suradnicu I-okr. pravne osobe, što neosnovano traže žalitelji.

14. Slijedom navedenoga, kako činjenice u odnosu na uočene propuste, koje su iznosili okrivljenici, te saslušani svjedoci, nisu suprotne, to nisu u pravu žalitelji kada ističu da je pobijanom presudom pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te da sud nije sučelio iskaze drugookrivljene te iskaze svjedoka kao i materijalnu dokumentaciju koja prileže ovom postupku te opširno rastumačio koje dijelove iskaza navedenih smatra relevantnima a koje irelevantnima pri odlučivanju u ovoj prekršajnoj stvari.

15. Nadalje, navodi žalitelja da službenik carinske uprave je izričito naveo da postupanjem Lučke uprave nije nastala nikakva financijska šteta, nisu od utjecaja na postojanje prekršajne odgovornosti okrivljenika.

16. Naime, kako je odredbom članak 3. Pravilnika o Registru koncesija propisano da je Registar koncesija središnji izvor informacija o svim koncesijama i jedinstvena elektronička evidencija svih ugovora o koncesijama danima na području Republike Hrvatske, u Registru koncesija prikupljaju se i evidentiraju podaci iz ugovora o koncesiji i iz ostale dokumentacije propisane ovim Pravilnikom, pomoću njega se upravlja bazom podataka, osigurava dostupnost podacima, te njihova zaštita, a Registar koncesija je javan, to uneseni podaci moraju biti točni, precizni i jasni, jer o tome ovisi transparentnost i vjerodostojnost takvog registra, a o čemu okrivljenici nisu vodili računa u vezi ispunjenja njihove obveze upisa podataka u Registar.

17. Također, navodi žalitelja da Naslovni sud u potpunosti nije cijenio okolnost da je prvookrivljenik pravna osoba pravilno i pravodobno izvršila povrat stalnog dijela koncesijske naknade koji je premašen, čime je dokazao da nije postojala namjera prikrivanja ili zlouporabe, pa se vođenje ovog prekršajnog postupka izričito odnosi na administrativnu pogrešku u Registru koncesija, nisu od utjecaja na postojanje prekršajne odgovornosti okrivljenika, jer uplata naknade za koncesiju te povrat preplaćenog iznosa, nisu predmet ovog postupka.

18. U vezi navoda žalitelja da sud nije uzeo u obzir okolnost da je drugookrivljena dužnost preuzela u srpnju 2021., u razdoblju značajnih kadrovskih promjena, posebice u pogledu manjih administrativnih postupaka, te promjene propisa i novine u postupku vođenja Registra koncesija, ističe se da nedostaci u organizaciji rada I-okr. pravne osobe nisu razlozi isključenja prekršajne odgovornosti okrivljenika.

19. Slijedom navedenoga, kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici naveli netočan podatak o ukupno plaćenoj naknadi za koncesiju, kao i unijeli su netočan podatak o datumu isteka koncesije, to su isti počinili prekršaj iz članka 99. stavka 1. točke 10. Zakona o koncesijama kojim je propisan prekršaj pravne i odgovorne osobe ako u Registar koncesija ne unese ili ne dostavi pravodobno ili točno ili potpuno propisane podatke ili isprave (članak 69. stavak 8., članak 79. stavak 3. i članak 82. stavak 1. točka 3.), te kako okrivljenici prije sklopljenog aneksa ugovora o koncesiji od 22. srpnja 2022. nisu zatražili bez odgađanja od koncesionara dostavu odgovarajućih i valjanih jamstava, to su počinili i prekršaj iz članka 99. stavka 1. točke 7. Zakona o koncesijama kojim je propisan prekršaj pravne i odgovorne osobe ako redovito ne provjerava valjanost jamstva ili u slučaju da priloženo jamstvo nije valjano bez odgađanja ne zatraži od koncesionara dostavu novog odgovarajućeg jamstva (članak 55. stavci 9. i 10.).

20. U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, što neosnovano ističu žalitelji, navodeći da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u izreci presude u konstelaciji sa sadržajima zapisnika o iskazima danih u postupku kao i obrazloženju predmetne presude, te da u obrazloženju presude nisu ni navedeni fundamentalni razlozi o odlučnim činjenicama ključnim za pravilnim odlučivanjem u ovoj prekršajnoj stvari.

21. Nadalje, kako je izrekom prvostupanjske presude navedeno da se okrivljenicima izriču novčane kazne za djelo pod točkom I.1. uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, odnosno uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne, te je I-okr. pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 eura, a II-okr. odgovornoj osobi izrečena je novčana kazna u iznosu od 300,00 eura, a za prekršaj iz članka 99. stavka 1. točke 10. Zakona o koncesijama za pravnu osobu propisana je novčana kazna u rasponu od 3.000,00 do 500.000,00 kn (398,17 do 66.361,46 eura), a za odgovornu osobu u pravnoj osobi propisana je novčana kazna u rasponu od 1.000,00 do 20.000,00 kn (132,72 do 2.654,40 eura), to prvostupanjskom presudom za navedeni prekršaj okrivljenicima nije ublažena novčana kazna, te je stoga ovaj sud preinačio novčane kazne okrivljenicima uz primjenu odredbi o ublažavanju novčane kazne, na način naveden u točki I. izreke ove presude.

22. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku prekršaja iz članka 99. stavka 1. točke 7. Zakona o koncesijama, ovaj sud je našao da je prilikom odlučivanja o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenicima, donesena najpovoljnija odluka, budući su oslobođeni od kazne, na temelju odredbe članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona.

23. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

24. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić, v.r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.