Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Kž-19/2026
(Kov-694/2025)
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća, te Ante Bačića i Danijele Zubčić, univ.spec.iur, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika KĐ, podnesenoj putem braniteljice Ksenije Vrkić, odvjetnice iz Zagreba, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Kov-694/2025 od 23. prosinca 2025., na sjednici vijeća 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika KĐ.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Kov-694/2025 od 23. prosinca 2025. okrivljeniku KĐ produljene su mjere opreza, na temelju čl. 98. st. 1. i 2. t. 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), i to zabrana približavanja i zabrana uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom DĐ kojoj se osumnjičenik ne smije približiti na razdaljinu bližu od 100 metara, niti uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze s njom, niti uspostavljati telefonske kontakte.
2. Protiv tog rješenja žalbu je uložio okrivljenik KĐ, putem braniteljice, uz prijedlog da se žalba usvoji i određene mjere opreza ukinu.
3. Žalba okrivljenika KĐ nije osnovana.
4. Ispitujući osporeno rješenje u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovo drugostupanjsko vijeće nije utvrdilo da ga je donijelo neovlašteno tijelo ili da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.
5. Okrivljenik žalbom osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Međutim, to čini samo paušalno, bez praktički ikakve argumentacije. Njegov stav da dokazi navedeni u optužnici nisu dokazi u smislu ZKP/08 te da se na temelju njih ne može izvesti zaključak o postojanju osnovane sumnje da bi on počinio predmetna kaznena djela nije moguće prihvatiti. Uopće ne ulazeći u ostale dokaze valja istaći da je u dosadašnjem tijeku postupka, prije optuženja, ispitano ukupno četiri svjedoka, uključujući žrtvu. Svi navedeni svjedoci činjenično za sada potvrđuju navode iz optužnice. Dakle, za sada postoje prilično značajni dokazi koji idu u prilog ocijeni državnog odvjetništva da je okrivljenik počinio ono što mu se stavlja na teret. Za sada, osim iskaza samog okrivljenika, u spisu ne postoji dokaz koji bi na bilo koji način dovodio u pitanje ono što su ti svjedoci iskazivali. Loši međusobni odnosi između okrivljenika i žrtve za sada ne upućuju da bi žrtva činila ono što joj predbacuje okrivljenik – da ga lažno prijavljuje i lažno iskazuje da je počinio kaznena djela sve kako bi stekla bolju poziciju u njihovim imovinskim i statusnim sporovima. Naime, osnovana sumnja se ne temelji isključivo na njezinom iskazu, njezin iskaz je za sada poduprt iskazima i ostalih svjedoka.
6. Po ocjeni i ovog vijeća postoji tzv. iteracijska opasnost na strani okrivljenika. Okrivljenik je višestruko prekršajno osuđivana osoba. Radi se o relativno mladoj osobi (25 godina), a usprkos svojoj mladosti pravomoćno je osuđivan u osam prekršajnih postupaka. Brojnost tih postupaka i njegova mladost ukazuje da se radi o osobi kojoj je kršenje zakona praktički normalna pojava kroz cijelu punoljetnost. Pritom on doista jest mahom osuđivan za učin prometnih prekršaja. Međutim, u jednom navratu je pravomoćno osuđen i za učin prekršaja iz propisa koji štiti od nasilja u obitelji. Taj prekršaj s elementima nasilja doista treba povezati sa činjenicom da je u jednom kaznenom postupku pravomoćno osuđen za učin dva kaznena djela. Kaznenog djela prijetnje, koji u sebi sadrži element (verbalnog) nasilja te kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, počinjenog u uvjetima kada mu je bila od strane policijskih službenika oduzeta sloboda. Ovo potonje kazneno djelo samo naglašava okrivljenikovu sklonost agresiji. Kada se njegova sklonost kršenju zakona dovede u vezu sa sklonošću ka nasilju i agresiji nameće se zaključak o postojanju opasnosti da bi ponovio kazneno djelo. Pogotovo prema žrtvi, s kojom je evidentno u lošim odnosima, kojoj, kako za sada slijedi, neopravdano predbacuje svašta.
7. Okrivljeniku nije oduzeta sloboda. Određene su mu mjere opreza koje uključuju zabranu približavanja i kontakta sa žrtvom. Nema podataka iz kojih bi slijedilo da se mjere opreza krše. S obzirom da su na snazi već osam mjeseci ocjena je ovog drugostupanjskog vijeća da su i nadalje podobne za ostvarivanje svrhe istražnog zatvora.
8. Spomenuti protek vremena iz točke 7. ovog obrazloženja za sada ne ugrožava načelo razmjernosti.
9. Slijedom iznijetog žalba okrivljenika KĐ, na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08, odbijena je kao neosnovana.
Zadar, 21. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sandra Radanović
