Poslovni broj: Gž Ovr-9/2024-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju nacrta odluke vi- šeg sudskog savjetnika Dražena Lovretića, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Eos Matrix d.o.o. Zagreb, OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, protiv ovršenika EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Pe- tar Crnov, odvjetnik u Đakovu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrho- voditelja protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-915/2023-6 od 26. listopada 2023., 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-915/2023-6 od 26. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršeni- ce podnesen tom sudu 18. rujna 2023. godine.
2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12.., 25/13.., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: OZ), predlažući drugostupanjskom sudu da preinači rješenje shodno žalbenim navodima, podredno, da pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu ovršenica se usprotivila žalbenim navodima ovrhovoditelja te je predložila da se njegova žalba odbije kao neosnovana.
4. Žalba nije osnovana.
5. iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud zaključkom od 25. rujna 2023. pozvao ovrhovoditelja dostaviti dokaz o visini svoje tražbine iz Ugovora o dugoroč- nom kreditu s valutnom klauzulom broj 140-786/99 od 1. prosinca 1999. (list 15 do 17 spisa) i to s obzirom na različite naznake broja partija kredita, a i iz razloga što ugo- vor o kreditu broj 900786 od 30. studenog 1999. (za koji ovrhovoditelj dostavlja izva- dak iz poslovnih knjiga) nije bio niti predmet dostavljenog ugovora o prijenosu (list -8 spisa), a niti aneksa tom ugovoru (list 12-13 spisa). Osim toga, prvostupanjski je sud utvrdio da ugovor o kreditu broj 900786 od 30. studenog 1999. ne prileži spisu i da je neprijeporno postojanje više ugovora o kreditu sklopljenih između prednika ovrhovo- ditelja i dužnika Pidriš d.o.o., kao i da je ovršenica samo u pojedinima sudjelovala kao založni dužnik.
5.1. Također, iz spisa proizlazi da je ovrhovoditelj u podnesku od 27. rujna 2023. is- taknuo kako ne postoji Ugovor o kreditu broj 900786 od 30. studenog 1999., niti je ikada postojao, dok da je broj 900786 stari broj partije pod kojim je Croatia banka d.d. zadužila potraživanje, a koji je naknadno dobio broj 2200053015, pri čemu ističe da svoju tražbinu temelji na ovršnim ispravama i to Ugovoru o međusobnom poslov- nom odnosu od 23. studenog 1999. i Ugovoru od dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 1. prosinca 1999.
6. Nadalje, odredbom članka 29. stavka 1. OZ-a propisano je da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, dok je stavku 4. iste odredbe propisano da ako je prema ovršnoj ispravi vjerovnik ovlašten odrediti opseg ili vrijeme ispunjenja tražbine, vjerovnik će opseg ili vrijeme ispunjenja odrediti u prijedlogu za ovrhu.
7. Također, načelo strogog formalnog legaliteta u ovršnom postupku (koje se ima primijeniti u konkretnom slučaju) znači da ovršni sud može postupati isključivo u okviru i na temelju valjane ovršne isprave, odnosno ovrha se može odrediti samo radi ostvarenja tražbine utvrđene u ovršnoj ispravi i u opsegu u kojem je određena. Ovršni sud nije ovlašten ispitivati materijalnu zakonitost, pravilnost ili zakonitost same ovršne isprave niti postupka iz kojega ona proizlazi.
8. Nastavno na navedeno, ovrhovoditelj je kao dokaz visine svoje tražbine dostavio izvadak iz poslovne knjige Croatia banke d.d. Zagreb od 16. rujna 2019. po Ugovoru o kreditu broj 900786 od 30. studenog 1999. partije broj 22000053015, iz koje proiz- lazi da je tražbina prema dužniku iznosila 1.772.370,29 kuna (list 9 spisa), kao i izvod iz svojih poslovnih knjiga na dan 14. rujan 2023. prema kojem prema Ugovoru o kre- ditu broj 900786 od 30. studenog 1999. ukupno potraživanje iznosi 244.455,90 eura od čega glavnica 31.637,34 eura (list 5 spisa).
8.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je prijedlogu za ovrhu, kao dokaz vi- sini svoje tražbine, ovrhovoditelj priložio izvadak iz poslovnih knjiga prednika tražbine (Croatia banka d.d.) za Ugovor o kreditu od 30. studenog 1999. (za kojeg tvrdi da nikada nije postojao). Međutim, u konkretnom slučaju je, upravo zbog postojanja više ugovora, kao i trajnijeg poslovnog odnosa prednika ovrhovoditelja Croatia banke d.d. i Pidriš d.o.o., ovrhovoditelj morao, u skladu s naprijed citiranom odredbom OZ-a, na neprijeporan način dokazati visinu svoje tražbine, kao i dokazati iz kojih poslovnih odnosa ista proizlazi. Takav zaključak se da izvesti tim više iz razloga što su Ugovo- rom o međusobnom poslovnom odnosu založni dužnici dali suglasnost za osiguranje tražbine samo za kredite koji u svom ukupnom iznosu ne prelaze iznos upisane hipo- teke (dakle 60.000,00 DEM), dok iz Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klau- zulom od 1. prosinca 1999. godine proizlazi da dani kreditni iznos prelazi iznos upi- sanog zaloga.
8.2. Stoga je razvidno da ovrhovoditelj nije dostavio dokaz o visini svoje tražbine, odnosno dostavio je između ostalog i izvod iz poslovnih knjiga za tražbinu iz Ugovora od 30. studenog 1999., iako niti jedan od dostavljenih Ugovora a na kojima temelji svoj zahtjev nije bio sklopljen toga dana, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenice, kao neosnovan.
9. Kako dakle, nisu osnovani razlozi zbog kojih se pobija predmetno rješenje, niti je prvostupanjski sud pri donošenju tog rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, u svezi s člankom 381. ZPP-a te u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
10. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Splitu 21. siječnja 2026.
.
Sutkinja
Marija Šimičić