REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-148/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Transparentno poslovanje d.o.o. Velika Gorica, Pokupska 4, OIB 63734245648, kojeg zastupa punomoćnica Anita Filipović, odvjetnica u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja CR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Kelava, odvjetnica u Zagrebu, radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o reviziji predlagatelja osiguranja protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž Ovr-260/2023-2 od 21. prosinca 2023., kojim je preinačeno rješenje o osiguranju Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Ovr-301/2023-2 od 25. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž Ovr-260/2023-2 od 21. prosinca 2023. i predmet u tome dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Drugostupanjski sud je pobijanim rješenjem uvažio žalbu protivnika osiguranja te je preinačio rješenje o osiguranju prvostupanjskoga suda, kojim je taj sud na temelju tri bjanko zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja, odredio osiguranje uknjižbom založnoga prava na određenim nekretninama protivnika osiguranja te je naložio protivniku osiguranja da predlagatelju osiguranja naknadi troškove postupka, tako da je odbio prijedlog za osiguranje i naložio predlagatelju osiguranja da protivniku osiguranja naknadi troškove postupka.
2. Tu je odluku drugostupanjski sud donio jer je utvrdio da „osiguranje nije predloženo temeljem valjane ovršne isprave“, a to zato što je „ovrhovoditelj ovrhu predložio na temelju preslika, a ne na temelju izvornika ili ovjerenih preslika 3 bjanko zadužnice“ zbog čega smatra da je žalbu protivnika osiguranja valjalo uvažiti „temeljem članka 50. stavka 1. točke 1. te stavka 5. OZ-a“.
3. Protiv drugostupanjskoga rješenja predlagatelj osiguranja je podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) u vezi s člankom 12. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 1400/2024-2 od 22. listopada 2024., zbog pravnoga pitanja: „Ako predlagatelj osiguranja prilikom podnošenja prijedloga za osiguranje izvornik bjanko zadužnice ne dostavi u spis, da li je sud dužan pozvati predlagatelja na otklanjanje istog nedostatka sukladno odredbi čl. 109. Zakona o parničnom postupku?“. Predložio je ovome sudu da preinači ili ukine pobijano rješenje.
4. Protivnik osiguranja nije odgovorio na reviziju.
5. U skladu s člankom 391. stavkom 3. ZPP ovaj je sud drugostupanjsko rješenje ispitao u cijelosti, kako ga predlagatelj osiguranja prema dopuštenju i pobija, a samo zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena.
6. Revizija je osnovana.
7.1. Pravno shvaćanje drugostupanjskoga suda na temelju kojega je zaključio o neosnovanosti predmetnoga prijedloga za osiguranje protivno je pravnome shvaćanju ovoga suda izraženome u rješenju poslovni broj Rev 2680/2016-2 od 9. svibnja 2018. U tom je rješenju, naime, izraženo shvaćanje da ovršni sud čini bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 39. stavcima 1. i 3. OZ ako prijedlog za ovrhu odbaci zato što mu ovrhovoditelj nije priložio izvornik ovršne isprave, već je priložio njenu presliku, a da prethodno nije ovrhovoditelja pozvao da dostavi izvornik ovršne isprave.
7.2. To je shvaćanje obrazloženo kako slijedi:
„U konkretnom slučaju, nižestupanjski sudovi su odbacili prijedlog za ovrhu, na novčanoj tražbini kod banke, pozivom na propis iz odredbe čl. 39. st 3. Ovršnog zakona, Narodne novine, broj:112/12, 25/13 i 93/14-u daljnjem tekstu OZ ) nakon što su utvrdili da uz prijedlog nije dostavljena ovršna isprava, u izvorniku ili ovjerovljenoj preslici, na kojoj je stavljena potvrda ovršnosti (čl. 36. st. 1. OZ), već samo preslika te isprave.
Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-2881/2014 od 1. lipnja 2016. ukinuta je odredba čl. 39. st. 3. OZ-a, dakle upravo odredba koja je davala ovlast sudu da odbaci prijedlog za ovrhu bez da ga vraća na dopunu odnosno ispravak, ako takav prijedlog ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati. K tome treba dodati da je odredba čl. 39. st. 3. OZ-a utvrđena neustavnom i kako bi prema odluci Ustavnog suda br. U-I-2881/2014 od 1. lipnja 2016., u takvim slučajevima sudovi morali primijeniti odredbu čl. 109. ZPP-a o vraćanju podneska na dopunu i ispravak. Prema shvaćanju revizijskog suda odredba čl. 39. st. 3. OZ-a, kada se promatra u ukupnosti odredbe čl. 39. OZ-a, nije u dovoljnoj mjeri precizna i određena, jer građani moraju znati što sve prijedlog za ovrhu mora sadržavati. Potreba za pravnom sigurnošću ne znači da oni koji donose odluke ne smiju te odluke donositi u skladu s diskrecijskim ovlastima koje im je zakon dao, no sve to pod uvjetom da postoje pravna sredstva i pravni postupci za sprečavanje njihove zlouporabe (tako u odluci Revt-158/16 od 1. veljače 2017.).
Iz svega navedenog proizlazi da nižestupanjski sudovi nisu imali ovlasti odbaciti prijedlog za ovrhu već upravo suprotno, sukladno čl. 109. ZPP-a pozvati ovrhovoditelja da uočeni nedostatak u kvaliteti dostavljene isprave (dostavljena je isprava u preslici) ispravi dostavljanjem izvornika ili ovjerovljene preslike ovršne isprave u roku od 8 dana.“.
7.3. Sve navedeno vrijedi i u postupku osiguranja, jer je člankom 290. stavkom 1. OZ propisano da se na osiguranje tražbine na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine.
7.4. Kako je drugostupanjski sud predmetni prijedlog za osiguranje odbio kao neosnovan samo zbog toga što mu je predlagatelj osiguranja priložio preslike zadužnica, a nije ih priložio u izvorniku ili ovjerenoj preslici, postupio je protivno izloženome pravnom shvaćanju ovoga suda, odnosno počinio je opisanu bitnu povredu odredaba postupka.
7.5. Zato je na temelju članka 391. stavka 7. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ valjalo ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti drugostupanjskome sudu na ponovni postupak (točka I. izreke) u kojem će ponovno odlučiti o žalbi protivnika osiguranja.
8. Odluka iz točke II. izreke ovoga rješenja utemeljena je na članku 166. stavku 3. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ.
Zagreb, 21. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
