REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-363/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1044/2022-3 od 18. srpnja 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pr-36/2022-3 od 24. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1044/2022-3 od 18. srpnja 2024. u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijena žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 57.616,32 kune/7.647,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i sudi:

1. Prihvaća se žalba tuženice, preinačuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pr-36/2022-3 od 24. kolovoza 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 57.616,32 kune/7.647,00 EUR (pedeset sedam tisuća šesto šesnaest kuna trideset dvije lipe/sedam tisuća šesto četrdeset sedam eura) s osnova neiskorištenih slobodnih dana i to subota i nedjelja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, pa se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak revizijskog postupka od 600,00 EUR (šesto eura) u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju 101.688,48 kuna na ime neisplaćene naknade za rad na izdvojenom objektu, 32.637,45 kuna na ime naknade za neiskorištenu dnevnu stanku i 57.616,32 kune na ime naknade za neiskorištene slobodne dane i to subote i nedjelje odnosno ukupno 191.942,25 kuna za utuženo razdoblje od 19. prosinca 2013. do 19. prosinca 2018., sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

2. Presudom suda drugog stupnja žalba tuženice je djelomično odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju 57.616,32 kune na ime naknade za neiskorištene slobodne dane i to subote i nedjelje zajedno s dosuđenim zateznim kamatama. U preostalom dijelu je žalba tuženice djelomično prihvaćena, pa je prvostupanjska odluka preinačena i odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužiteljica zahtijevala isplatu 32.637,45 kuna na ime naknade za neiskorištenu dnevnu stanku i 101.688,48 kuna na ime neisplaćene naknade za rad na izdvojenom objektu zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-5153/2024-2 od 23. prosinca 2024. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1044/2022-3 od 18. srpnja 2024. zbog pravnog pitanja:

„Je li osnovano potraživanje tužitelja, kao djelatne vojne osobe, na ime naknade za neiskorištene slobodne dane - subote i nedjelje koji su mu bilježeni kao slobodni dani nakon sedmodnevnog rada na izdvojenom objektu obzirom da se u konkretnom slučaju radi o posebnom obliku rada u turnusu – PORT-u, sukladno odredbi članka XII. stavak 1. i 2. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj: 66/14, 23/15, 84/15, 106/17), a koja organizacija rada podrazumijeva sedam dana rada na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji, a nakon toga sedam dana odmora?“.

4. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, ukinuti pobijane nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje ili preinačiti drugostupanjsku presudu, a tužitelju naložiti da joj nadoknadi trošak revizijskog postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu 57.616,32 kuna na ime naknade za neiskorištene slobodne dane - subote i nedjelje u razdoblju od lipnja 2014. do 19. prosinca 2018., sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate.

9. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba i raspoređen na rad u izdvojenom objektu uz obavezan smještaj u vojnoj lokaciji neprekidno sedam dana kroz koje razdoblje nije smio napuštati mjesto rada odnosno lokaciju na koju je raspoređen,

- da je rad bio organiziran tako da je tužitelj 7 dana radio na terenu, nakon toga je 7 dana bio slobodan i da su u tih 7 slobodnih dana bile ubrojene subote i nedjelje, praznici i blagdani,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije Vatroslava Zovka dipl. oec. proizlazi da potraživanje tužitelja s naslova neisplaćene naknade za 2 dana i to subote i nedjelje nakon sedmodnevnog rada na izdvojenom objektu za razdoblje od lipnja 2014. do 19. prosinca 2018. ukupno iznosi 57.616,32 kune bruto.

10. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu 57.616,32 kune/7.647,00 EUR s osnova naknade na ime neiskorištenih slobodnih dana koji su padali na subotu i nedjelju u spornom razdoblju pozivom na odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15 i 50/19 - dalje: ZSOSRH/13) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013. i Odluku o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14 - dalje: Odluka/14).

11. U ovom sporu u utuženom razdoblju od lipnja 2014. do prosinca 2019. pored odredbi ZSOSRH/13 i Odluke/14 primjenjivao se i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15 - dalje: Pravilnik/14).

12. Odredbom čl. 154. ZSOSRH/13 propisano je:

„1) Puno radno vrijeme utvrđuje se u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno u pet dana.

(2) Radno vrijeme zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima te se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje, a u drugom razdoblju kraće od propisanoga punog radnog vremena.

(3) Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na način iz stavka 2. ovoga članka ne smije biti dulje od 48 sati tjedno.

(4) Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ne odnose se na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanja i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe i sl. (5) Rad iz stavka 4. ovoga članka uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima.

(6) Radno vrijeme može se za pojedine ustrojstvene jedinice Oružanih snaga rasporediti na način da vojne osobe kontinuirano vrijeme borave na vježbalištu, poligonu i u vojarni zbog specifičnosti vojne službe, a određeno vrijeme su izvan službe u stanju pripravnosti.“.

12.1. Sukladno odredbi čl. 155. ZSOSRH/13 djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s čl. 139. toga Zakona.

13. Odredbom točke II. Odluke/14 (koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014.) propisano je da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe. Točkom III. Odluke/14 je propisano da se pod radnim vremenom iz točke II. Odluke/14 podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu.

13.1. U Glavi II. Odluke /14 propisano je redovno radno vrijeme (točka V. do XII.), a u glavi III. radno vrijeme prema posebnom rasporedu (točka XIII. do XX.).

13.2. Prema Odluci/14 redovno radno vrijeme, koje se u smislu te Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici mogu (uz određene pretpostavke) odrediti drugačije (točka V. Odluke). U slučaju potrebe za radom koji je dulji od redovnog radnog vremena s propisanim maksimalnim trajanjem takvog rada, redovno radno vrijeme će se preraspodijeliti prema odredbama točke VI. i VII. Odluke. U slučaju kada se steknu okolnosti koje su osnova za obavljanje rada duljeg od redovnog radnog vremena pa se zbog tih okolnosti zadaća ne može izvršiti, zapovjednik propisane razine može odrediti radno vrijeme prema posebnom rasporedu (točka VII. st. 4. Odluke/14).

13.3. Odredbom točke IX. Odluke/14 u st. 1. propisano je da osim rada u redovnom radnom vremenu, rad u pojedinim ustrojstvenim jedinicama ovisno o potrebama službe može biti organiziran i kao rad u smjenama i rad u turnusima, time da rad u turnusu postoji i kao posebna inačica koju Odluka definira kao „poseban oblik rada u turnusu“ (točka XII. st. 1. Odluke/14).

13.4. Točka XII. Odluke/14. glasi:

„(1) Poseban oblik rada u turnusu je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izoliranim lokacijama.

(2) Poseban oblik rada iz stavka 1. ove točke je rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora.

(3) Za vrijeme prvoga ciklusa iz stavka 2. ove točke smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati djelatna vojna osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektima iz stavka 1. ove točke te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu.

(4) Kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s ovom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V. ove odluke.

(5) Za rad u turnusu iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.“.

13.5. Prema točki IV. Odluke/14 djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službe, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

13.6. Pravilnik/14 propisuje u čl. 3. st. 1. da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke, dok su u Glavi II. Pravilnika/14 propisani dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

13.7. Člankom 6. Pravilnika/14 propisano je da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe te su propisani iznosi dodatka za pojedinu vojnu službu, koji djelatna vojna osoba može ostvariti s tim da ima pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu, a u čl. 7. Pravilnika/14 propisan je dodatak za otežane uvjete rada djelatnih vojnih osoba raspoređenih na sljedećim dužnostima: 1. letačkim, 2. roniteljskim, 3. padobranskim, 4. plovidbenim, 5. pirotehničkim, 6. u specijalnim i zaštitnim postrojbama, 7. vojnopolicijskim, 8. štetnima za zdravlje, 9. zrakoplovno-tehničkog održavanja, opsluživanja i potpore letanja, s tim da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak.

14. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj kao djelatna vojna osoba radio na izdvojenom mjestu rada uz smještaj u vojnoj lokaciji neprekidno sedam dana te da je nakon svakog sedmodnevnog boravka na lokaciji tužitelj koristio sedam slobodnih dana u koje su ubrajane subote i nedjelje. Sporno je pripada li tužitelju pravo na naknadu za slobodne dane koji su padali na subotu i nedjelju nakon sedmodnevnog neprekidnog rada na izdvojenom mjestu rada.

15. Iz navedenih odredbi proizlazi da tužitelju, za oblik rada koji je obavljao na izdvojenom objektu u kontinuitetu 7 dana po 24 sata, nakon tako odrađenih sedam dana pripada proporcionalni odmor u omjeru 1:1, odnosno za sedam dana rada u kontinuitetu pripada mu sedam dana odmora također u kontinuitetu.

16. Budući da se u konkretnom slučaju radi o radu koji je obavljan na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji, za koji su propisani naprijed navedeni dodaci na plaću, koji se ostvaruju samo za takav rad, to za takav rad vrijedi poseban režim korištenja slobodnih dana, koji se ne može sagledavati samo kroz odredbe o redovnom radnom vremenu u smislu odredbe točke V. Odluke/14 (kojima je propisano radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati), već i kroz odredbe koje se odnose na rad organiziran kao posebni oblik rada u turnusu propisan točkom XII. Odluke/14.

17. Stoga iako u redovnom radnom vremenu iz točke V. Odluke/14, subota i nedjelja ne spadaju u radne dane, to ne znači da djelatna vojna osoba kod rada u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu, odnosno u obliku rada na izdvojenom objektu (kao posebnom obliku rada u turnusu) kada nakon 7 dana rada u kontinuitetu koristi 7 dana odmora u kontinuitetu, ima pravo na naknadu za subote i nedjelje koji su bilježeni kao slobodni dani.

18. To stoga što ne samo da djelatna vojna osoba za takav oblik rada prima i posebne dodatke na plaću, već i stoga što kada djelatna vojna osoba kod rada u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu, odnosno kada radi u posebnom obliku rada u turnusu (PORT) radi u kontinuitetu 7 dana i nakon toga se u kontinuitetu i odmara 7 dana. Stoga, u takvoj situaciji kod takvog posebnog oblika rada, subote i nedjelje ulaze u 7 dana odmora, jer odmor nakon takvog višednevnog boravka na radnom mjestu u trajanju od 7 dana, odnosno posebnog oblika rada u turnusu čini jedinstvenu cjelinu rada u turnusu (kako to osnovano tuženik navodi u reviziji). Pri tome valja reći da na to ukazuje i točka XII. Odluke/14, kojom je propisano da kada djelatna vojna osoba radi u takvom obliku rada u turnusu mjesec dana, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati.

19. Stoga su prema shvaćanju ovog suda, djelatnim vojnim osobama koje kada rade u posebnom obliku rada u turnusu u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora, subote i nedjelje uključene u 7 dana odmora u kontinuitetu, te istima za 7 dana koliko su provele u kontinuitetu na radu na izdvojenom objektu pripada isto toliko slobodnih dana u kontinuitetu neovisno o tome što u te dane padaju subote i nedjelje. Time je ujedno odgovoreno na postavljeno pravno pitanje (tako i ovaj sud u odluci broj Rev- 1018/2023-4 od 22. listopada 2025.).

20. Budući da pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, na kojima su utemeljene pobijane odluke kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev u tom dijelu, nije podudarno s navedenim pravnim shvaćanjem revizijskog suda, na temelju odredbe čl. čl. 391. st. 7. ZPP, preinačena je drugostupanjska odluka, u dijelu pod točkom I. izreke (kojim je odbijena žalba tuženice pa je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 57.616,32 kune/7.647,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama), pa je žalba tuženice prihvaćena i odlučeno je kao pod točkom I.1. izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima postupka, temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP. Tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u vrijednosti 100 bodova prema Tbr.8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 - dalje: Tarifa, koja se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju Tbr.52.3. Tarife). Nadalje, tuženici je priznat trošak sastava podneska od 2. prosinca 2020. u vrijednosti 100 bodova prema Tbr.8.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima 4. prosinca 2019., 28. travnja 2021. i 20. svinja 2021. za svako po 100 bodova prema Tbr.9.1. Tarife i trošak sastava žalbe 125 bodova prema Tbr.10.1. Tarife odnosno ukupno 625 bodova. Vrijednost bod je 2 EUR prema Tbr.54. Tarife. Slijedom navedenog tuženici su priznati parnični troškovi od 1.250,00 EUR i odlučeno je kao u točki I.2. izreke ove odluke.

22. Nadalje, tuženici je priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije 150 bodova i sastava revizije 150 bodova, sve prema Tbr.10.5. Tarife. Stoga je tuženici priznato ukupno 300 bodova odnosno 600 EUR s osnova troškova revizijskog postupka pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.

Zagreb, 21. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina