Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-452/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv RI zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07-dalje KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika RI protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem K-71/2022-38 od 8. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženika RI, a povodom te žalbi i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Slavonskom Brodu oglasio je krivim optuženog RI za kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 293. stavak 1. i 2. KZ/97, a kažnjivo prema članku 293. stavak 2. KZ/97, te je optuženog RI na temelju članka 293. stavak 2. KZ/9 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine nakon čega je prema optuženika temeljem članka 56. KZ/11 primijenjena uvjetna osuda, tako što se kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 79. KZ/97 od optuženika su trajno oduzeti predmeti privremeno oduzeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj].

1.2. Na temelju članka 148 stavak 6 u vezi članka 145 Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine Republike Hrvatske broj 145/13) troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava i to troškovi na ime postavljenog branitelja po službenoj dužnosti prvooptuženiku, te troškovi postavljenog predstavnika drugooptuženoj pravnoj osobi. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. ZKP/08 optuženi je dužan na ime sudskog paušala platiti iznos od po 132,72 eura, te trošak oštećenicima na ime zastupanja po punomoćniku, a prema troškovniku koji će biti naknadno priložen, u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenici CI, KI, II, ĐI, GI, i EI se sa ostvarivanjem imovinskopravnih zahtjeva upućuju u redovnu parnicu.

2. Protiv presude žalbe je podnio optuženi RI putem Josipa Reljića, odvjetnika u Zagrebu zbog bitnih povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 te članka 468. stavak 2. ZKP/08 kao i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu optuženika te preinači pobijanu presudu na način da istog oslobodi optužbe ili da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno je zamolio da ga se pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

2.1. Odgovor na žalbu nije uložen.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća pristupio je predstavnik Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku koji je bio suglasan s navodima iz žalbe optuženika koji se odnose na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka dok nisu pristupili uredno pozvani optuženik i njegov branitelj pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti temeljem članka 475. stavak 4. ZKP/08.

3. Žalba optuženog RI je osnovana.

4. U pravu je optuženi RI kad u svojoj žalbi navodi da su u pobijanoj presudi ostvarena bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer se prvostupanjski sud nije upustio u analizu izvedenih dokaza niti je ispitao postojanje subjektivnog elementa inkriminiranog kaznenog djela.

4.1. Ispitivanjem pobijane presude ovaj sud je utvrdio da je počinjena bitna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 u vidu izostanka razloga kojima se sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika i pri primjeni određenih odredaba kaznenog zakona na optuženika i njegovo djelo u smislu članka 459. stavak 5. ZKP/08.

4.2. Pobijana presuda stvarno nema razloga o odlučnim činjenicama koje se odnose na izlaganje razloga zbog kojih je sud sporne činjenice našao nedokazanima, a nije dana niti stvarna ocjena vjerodostojnosti proturječnih dokaza. Ispravno optuženik tvrdi da razlozi pobijane presude ne sadrže niti minimum ocjene vjerodostojnosti dokaza koji su proturječni obrani optuženika, pa se stvarno niti ne radi o izlaganju razloga o vjerodostojnosti dokaza. Vjerodostojnost obrane optuženika uopće nije ocijenjena, kako u pogledu unutarnje konzistentnosti, tako niti u pogledu odnosa s drugim dokazima. Time pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se ista ne može ispitati, a čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

4.3. Nadalje, u pravu je optuženik kad u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je izreka prvostupanjske presude, u odnosu na subjektivni element presuđenog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 293. stavak 1 i 2 KZ/97, proturječna razlozima presude zbog čega se presuda ne može ispitati.

4.4. Prvostupanjski sud okrivljenika osudio da je počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 293. stavak 1. i 2. KZ/97 upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke presude. Prvostupanjski sud je utvrdio da je okrivljeni RI postupio na način opisan u činjeničnom opisu ali je prilikom utvrđenja krivnje u odnosu na okrivljenika izostalo obrazloženje glede bitnih i odlučnih činjenica koje se odnose na kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 293. stavak 1 i 2 KZ/97.

4.5. Na stranici 12. točka 12. presude na mjestu gdje je trebala biti analiza i ocjena dokaza te obrazloženje iz kojih činjenica i dokaza prvostupanjski sud zaključuje da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 293. stavak 1 i 2 KZ/97, na način kako ga se teretilo i ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela, slijedi samo zaključak " stječu se sva obilježja kaznenog djela iz članka 293. stavak 2. KZ/97.

4.6. Takav zaključak prvostupanjskog suda, koji je propustio obrazložiti objektivne elemente kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 293. stavak 1. i 2. KZ/97 kao što je propustio navesti i obrazložiti koji su to subjektivni elementi kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, predstavljaju manjkavo obrazloženje. Potrebno je stoga obrazložiti i svjesni element svakog kaznenog djela za koje je optuženik oglašen krivim tj. krivnju ili namjeru kao i oblik krivnje, a što je u prvostupanjskoj presudi izostalo. Takav zaključak prvostupanjskog suda, bez da se obrazloži koji su to objektivni elementi kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, a koji su to subjektivni elementi kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, predstavljaju manjkavo obrazloženje, budući da se radnja počinjenja navedenog kaznenog djela sastoji se od dovođenja druge osobe u zabludu i održavanja u zabludi lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica, te je potrebna uzročna veza između prijevarnog postupanja počinitelja i izravne ili podržavane zablude, time da se sebi ili drugome nanosi imovinska šteta (šteta se može počiniti pravnoj ili fizičkoj osobi).. Potrebno je stoga obrazložiti i svjesni element kaznenog djela tj. krivnju ili namjeru kao i oblik krivnje, a što je u prvostupanjskoj presudi u cijelosti izostalo.

4.7. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne daje nikakve razloge o krivnji u odnosu na predmetno kazneno djelo, a krivnja je odlučna činjenica kaznenog djela zbog kojeg je okrivljenik proglašen krivim i osuđen u prvostupanjskoj presudi. To iz razloga što je prvostupanjski sud propustio uopće obrazložiti subjektivno obilježje djela, a navedena okolnost je itekako bitna. Naime, prema odredbi članka 23. KZ/11 sadržaj krivnje sastoji se od ubrojivosti, namjere ili nehaja i o svijesti o protupravnosti (ili barem mogućnosti te svijesti). Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne daje nikakve razloge niti o ubrojivosti niti obliku krivnje (namjera ili nehaj), a niti o svijesti o protupravnosti djela.

4.8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama ovlaštenja iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, ovaj žalbeni sud je uočio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 459. stavak 5. ZKP/08, budući da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude je propustio izložiti koje sporne činjenice je našao dokazanim ili nedokazanim.

4.9. Odredba članka 459. stavak 5. ZKP/08 propisuje kako treba izgledati pisana presuda pa se, između ostalog, navodi: "sud će samo navesti činjenice koje stranke nisu osporile, izložit će zbog kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanim ili nedokazanim, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, zbog kojih razloga nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka, zbog kojih razloga je odlučio neispitati neposredno svjedoke ili vještake…".

4.10. Pobijana presuda je sastavljena suprotno članku 459. ZKP/08, koji zahtjeva da prvostupanjski sud kod obrazloženja svoje presude navede iz kojih razloga je sporne činjenice našao dokazanim ili nedokazanim vezano za inkriminirani događaj, te da navede iz kojih dokaza je koju činjenicu utvrdio u odnosu na inkriminirani događaj. Prvostupanjski sud nije obrazložio ovu odluku na način da bi se na potpuno nedvosmislen i siguran način moglo utvrditi da je doista okrivljenik počinio djelo za koje se tereti, te je dužan svoje zaključke detaljno obrazložiti.

4.11. Nadalje, pobijanom presudom optuženik je proglašen krivim za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 293. stavak 1. i 2. KZ/97 koje kazneno djelo je prema činjeničnom opisu djela počinjeno u drugoj polovici 2010. i početkom 2011. godine. KZ/11 stupio je na snagu 1. siječnja 2013., dok je u vrijeme počinjenja djela za koje je optuženik proglašen krivim važio Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97). Prema članku 3. stavak 1. KZ/11 prema počinitelju se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno, dok je u stavku 2. i 3. istog članka propisana primjena blažeg zakona u slučaju ako se zakon nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta.

4.12. Sukladno citiranim zakonskim odredbama iz članka 3. KZ/11 i članka 459. stavak 5. ZKP/08 sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi bio dužan iznijeti razloge u svezi postojanja kaznenog djela i krivnje optuženika prema KZ/97, dakle kaznenom zakonu koji je važio u vrijeme počinjenja djela, zatim razloge u svezi postojanja pravnog kontinuiteta, s obzirom da je 1. siječnja 2013. stupio na snagu novi KZ/11, te razloge u svezi primjene blažeg zakona. U pobijanoj presudi, kao što je navedeno, sud prvog stupnja je primijenio KZ/97, dakle, kazneni zakon koji je važio u vrijeme počinjenja djela, dok su izostali razlozi u svezi ispunjavanja obilježja kaznenog djela prema KZ/11, dakle razlozi u svezi postojanja pravnog kontinuiteta i razlozi u svezi primjene blažeg zakona, čime je ostvarena ranije navedena bitna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

5. Imajući u vidu da se prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, drugostupanjski sud je, na temelju odredbe članka 487. stavak 4. ZKP/08, ocjenjivao i ove žalbene navode.

6. U pravu je optuženik kad se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja tvrdeći, u bitnome da nije obrazloženo postojanje prijevarne namjere.

6.1. Naime, kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju čini odgovorna osoba u pravnoj osobi koja s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu ili drugu pravnu osobu upotrebom nenaplativih instrumenata osiguranja plaćanja ili na drugi način lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica dovede nekog u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine što učini ili ne učini. Postupajući s prijevarnom namjerom, kako bi za pravnu osobu u kojoj ima svojstvo odgovorne osobe ili drugu pravnu osobu, pribavio protupravnu imovinsku korist, počinitelj to djelo čini sa direktnim umišljajem odnosno s izravnom namjerom. Osnovno kod ovog kaznenog djela je, dakle, prijevara i prijevarno postupanje te je potrebno utvrditi da li je okrivljenik, postupajući na način kako mu je opisano u činjeničnom opisu, postupao s prijevarnom namjerom.

6.2. U konkretnom slučaju je ostalo sporno radi li se ovdje o građanskopravnom odnosu i jesu li u postupanju optuženika ostvarena bitna obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, odnosno je li optuženik prijevarno postupao u vrijeme zaključenja ovog pravnog posla.

6.3. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti sve već provedene dokaze potrebne za utvrđivanja odlučnih činjenica, vodeći računa da raspravi sve činjenice na koje je ukazao drugostupanjski sud, potom će savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama.

7. Kako je prvostupanjski sud ostvario bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 to je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, a sve u smislu odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08.

Dubrovnik, 21. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž