REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-114/2026

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda, Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Kolarek Trade j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika FN, kao odgovorne osobe, oboje zastupani po branitelju Željki Pintarić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. iz Varaždina, radi prekršaja: iz čl. 228. st. 1. toč. 17. i st. 2., te čl. 229. st. 1. t. 3., 26., 46. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.), čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), čl. 150. st. 1. toč. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju Narodne novine broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.), te prekršaja iz čl. 127. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine broj: 115/18., 117/21., 67/23., 155/23.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-2494/2023 od 17. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Rješavajući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, po službenoj dunosti, ukida se pobijana presuda u toč. I. 1., 2., 4., 5., i 6. u odnosu na II. okrivljenika ČN, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

p r e s u d i o  j e

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, u toč. I. 7., u odnosu na II. okrivljenika ČN, te se u prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom II. okrivljenik ČN oglašen je krivim i primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.250,00 eura za počinjena prekršajna djela iz čl. 228. st. 1. toč. 17. i st. 2., te čl. 229. st. 1. t. 3., 26., 46. i st. 2. Zakona o radu, prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, te prekršaja iz čl. 127. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu, činjenično opisana u toč. I. 1., 2., 4., 5., 6. i 7. izreke, dok je za prekršajno djelo iz čl. 150. st. 1. toč. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisano u toč. I. 3. izreke, na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe. Istom presudom II.okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog troška postupka u iznosu od 26,00 eura.

2. U odnosu na I. okrivljenika Kolarek Trade j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], prekršajni postupak je obustavljen, budući da je ista pravna osoba brisanjem iz sudskog registra, dana 18. lipnja 2025., prestala postojati.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno u podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajno pravnoj sankciji, u odnosu na toč. I. 1., 2., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom je II. okrivljenik oglašen krivim za predmetna prekršajna djela.

4. Žalitelj, u bitnom ističe da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne II. okrivljeniku, nije dostatno cijenio težinu predmetnih djela za koja je proglašen krivim, odnosno smatra da su utvrđene novčane kazne prenisko odmjerene te se istima neće postikći svrha kažnjavanja. Iz navedenih razloga predlaže da se pobijana presuda preinači ili podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je bespredmetna u odnosu na toč. I. 1., 2., 4., 5. i 6. izreke pobijane presude, dok je u odnosu na toč. I. 7. izreke pobijane presude, neosnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), ovaj sud je našao da je pobijanom presudom u toč. I. 1., 2., 4., 5. i 6. izreke, počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona, jer se odluka temelji na nezakonitom dokazu, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Naime, odredbom čl. 90. st. 1. Prekršajnog zakona propisano je da se odluka ne smije temeljiti na dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način, time da su nezakoniti dokazi u smislu stavka 2. toč. 2. citirane odredbe, oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni tim Zakonom te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.

9. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud zaključak o postojanju odlučnih činjenica odnosno utvrđenje prekršajnih djela opisanih u toč. I. 1., 2., 4., 5. i 6. izreke, između ostalih, temeljio i na iskazu radnice CN izjavljenom na zapisniku o ispitivanju svjedoka od 7. lipnja 2023., u tijeku provođenja inspekcijskog nadzora, navodeći da se sve odlučne činjenice za koje se II. okrivljenik tereti, nalaze dokazanima na temelju iskaza ispitane svjedokine CN, a kojem iskazu sud nije imao razloga ne povjerovati budući da se njen iskaz u vezi odlučnih činjenica nadopunjuje s zapisnikom o uzimanju njene izjave u svojstvu svjedoka u tijeku inspekcijskog nadzora od 7. lipnja 2023., te sa ostalim zapisnicima o inspekcijskom nadzoru od 6. lipnja 2023. i 19. srpnja 2023.

10. Međutim, iz navedenog zapisnika o ispitivanju CN koji sastavljen 7. lipnja 2023. u tijeku provođenja inspekcijskog nadzora, a na kojem je prvostupanjski sud, između ostalih dokaza, temeljio odluku o prekršaju, proizlazi da je imenovana radnica u tijeku inspekcijskog nadzora bila ispitana u svojstvu svjedoka na okolnost postojanja predmetnih prekršaja, međutim tom prilikom nije pravilno upozorena u skladu sa čl. 173. st. 1. Prekršajnog zakona te čl. 286., 288. i 289. Zakona o kaznenom postupku, odnosno nije upozorena da je dužna iznijeti sve što joj je o predmetu poznato i da je dužna govoriti istinu te da ne smije ništa prešutjeti. Iz navedenog razloga takav zapisnik je nezakoniti dokaz, koji se sukladno čl. 158. st. 7. i 8. Prekršajnog zakona ne može koristiti kao dokaz u postupku niti se na istom može temeljiti presuda.

11. Slijedom navedenog trebalo je, po službenoj dužnosti, ukinuti pobijanu presudu u toč. I. 1., 2., 4., 5. i 6. izreke i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloniti istaknutu povredu, te vodeći računa o žalbenim navodima tužitelja, čija žalba je u pobijanom i ukinutom dijelu postala bespredmetna, donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

12. Ispitujući dalje pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, je utvrdio da pobijanom presudom, u toč. I. 7. izreke, u kojoj je II. okrivljenik oglašen krivim zbog prekršajnog djela iz čl. 127. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu, nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je ocijenio da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju na utvrđeno činjenično stanje predmetno djelo II.okrivljeniku pravilno pravno označio kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

13. Naime, na temelju provedenih dokaza, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da je II. orivljenik počinio prekršaj iz čl. 127. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu, za koji je pobijanom presuduom zakonito proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom, dok žalitelj neosnovano ističe da prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio visinu kazne s obzirom na težinu djela. Naime, ocjenjujući navode žalbe te ispitujući pobjanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud kod donošenja odluke o visini izrečene novčane kazne II. okrivljeniku za predmetno djelo, pravilno cijenio sve relevantne okolnosti, koje utječu na to da kazna bude veća ili manja, te je za odluku o visni kazne dao valjane i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

14. Sukladno naprijed iznesenom, novčana kazna izrečena II. okrivljeniku pobijanom presudom, u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 127. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu, prema ocjeni ovog suda nije preniska već je razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te će se istom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

15. Slijedom navedenog žalbu tužitelja valjao je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjski presudu u pobijanom i nepreinačenom dijelu, potvrditi.

16. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. siječnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, II. okrivljenika, branitelja i tužitelja.