P-6542/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja ČD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja, dana 21. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 138-50-3378492, sklopljenog dana 31. ožujka 2006. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužitelja ČD kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle točka 3. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje Kreditoru platiti naknadu 3.30 % od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita;
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužitelju ČD, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 21. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 13. ožujka 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 138-50-3378492 u svrhu kupnje vozila za osobne potrebe. Tuženik je tužitelju dana 7. travnja 2006., prilikom isplate kredita, naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 3.015,75 kn, dakle upravo 3,30% od iznosa odobrenog kredita. Ugovor o kreditu parnične stranke su sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik je na opisani način postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o odredbi točke 5. Ugovora, već je isti bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi“. Također, tuženik tužitelju nije prezentirao koje to točno tuženik ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao naknaditi niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto iznos te naknade izravno ovisi o visini iznosa kredita koji se traži. Polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu kredita bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i potpuno neopravdana obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku- trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Ukazuje kako on nesporno ima pravni interes da sud utvrdi ništetnost ugovornih odredaba predmetnog kredita koji se odnose na obvezu plaćanja naknade za obradu kredita te su ispunjeni uvjeti iz čl. 187. ZPP-a za tužbu za utvrđenje, posebno imajući u vidu da je pravo tužitelja da ističe ništetnost neograničeno. Posljedica tako utvrđene ništetnosti bit će obveza tuženika da vrati tužitelju sve što je primio temeljem ništetnih odredbi ugovora sa zateznim kamatama od dana stjecanja jer je tuženik nepošteni stjecatelj. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.
2. Dana 21. listopada 2025. pozvan je tuženik da u roku od 30 dana podnese sudu pisani odgovor na tužbu. Istim rješenjem tuženik je upozoren da će ako ne podnese odgovor na tužbu u podijeljenom roku sud donijeti presudu zbog ogluhe kojom prihvaća tužbeni zahtjev.
3. Navedeni poziv tuženik je uredno primio dana 3. studenog 2025., a u roku od 30 dana nije podnio odgovor na tužbu.
4. Prema čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), i to ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
5. Tijekom postupka utvrđeno je da je tužba tuženiku uredno dostavljena te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Dakle, činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, kao niti sa činjenicama koje su općepoznate. Obzirom da sud nije našao niti da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, ispunjene su sve pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, te je stoga, temeljem čl. 331.b ZPP valjalo tužbeni zahtjev prihvatiti te odlučiti kao točki I. i II. izreke.
6. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnici dužna protivnoj stranci naknaditi troškove.
7. Sud je ocjenjujući brižljivo sve okolnosti u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, tužitelju dosudio samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice i to samo one troškove koje je tužitelj pravodobno zahtijevao, pri čemu je visina troškova odmjerena sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18; u daljnjem tekstu ZOSP), Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 53/19, 99/21 – dalje: TSP) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23- dalje: OT).
8. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa). Za navedenu radnju tužitelju je priznat PDV po stopi od 25 %. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudskih pristojbi jer je odredbom čl. 164. st. 1 ZPP propisano da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Stavkom 2. iste odredbe propisano je da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. U tom smislu nedostatno je određenje u zahtjevu za naknadu troška tužitelja u kojem traži naknadu troška sudske pristojbe „prema određenju suda“ bez navođenja osnove i visine tog troška jer time nije određeno navedeno po kojoj osnovi i u kojoj visini traži naknadu troška sudskih pristojbi te je stoga zahtjev neodređen, slijedom čega isti nije uzet u obzir (tako i u odluci Žs u Varaždinu, Gž 2024/05 od 01.3.2006., kao i u odluci VTS XV Pž- 6106/04-3 od 30.3.2007.).
U Zagrebu, 21. siječnja 2026.
Sutkinja
Vedrana Kufrin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR
2. tuženiku
