REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6569/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja ČT OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnici Josipi Bušić, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja i isplate, dana 21. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 3./treće/ NAKNADA Ugovora o kreditu broj 028-50-2675451 od 22.02.2005., sklopljenog između tužitelja i tuženika, koja glasi: " 1.00 % (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos 330,13 eur sa zateznom kamatom od 26.veljače 2005. do isplate te mu isplatiti i trošak postupka u iznosu 95,69 eur sa zateznom kamatom od 21. siječnja 2026. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2007. određujem prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, u razdoblju do 31. srpnja 2015. uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke 22. veljače 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj 028-50-2675451, solemniziran istog dana kod javnog bilježnika Lucije Popov iz Zagreba, Iblerov trg 2 pod brojem OU-150/05, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit za kupnju stana u iznosu 51.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan korištenja kredita. Tužitelj smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbu članka 3./treće/ NAKNADA koji se odnosi na plaćanje tzv "ulazne naknade" tj. naknade za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1.00 % od iznosa kredita. Navodi da je tuženik takvu ugovornu odredbu koristio kao određenu naknadu za troškove obrade kreditnog zahtjeva, iako je potpuno jasno da nikakvi posebni troškovi nisu tuženiku nastali prilikom obrade kreditnog zahtjeva jer se radilo o uobičajenom i standardnom poslu kojeg tuženik obavlja. Navedena odredba, da dakle, nema u svojoj suštini nikakav logički i opravdani smisao, nego da se radi o tome da je tuženik takvu odredbu jednostrano nametnuo u sadržaj ugovora, a tužitelj o toj odredbi nije mogao pregovarati niti ju je mogao promijeniti. Radilo se o odredbi "uzmi ili ostavi" te je zapravo tužitelj na takvu odredbu bio prisiljen pristati kako bi u konačnici mogao realizirati novčani iznos kredita. Navodi da je na taj način tuženik 25. veljače 2005. ostvario nepripadajuću imovinsku korist u visini 1,00 % od iznosa kredita, što je u ovome slučaju iznosilo 2.487,34 HRK tj. 330,13 eur. Predlaže prihvatiti zahtjev sadržaja kao u izreci presude te obvezati tuženika na isplatu troškova postupka.
2.Tuženik je rješenjem ovog suda od 17. listopada 2025. pozvan na davanje odgovora na tužbu te je istim rješenjem upozoren na posljedice koje će nastupiti ne udovolji li traženom u zadanom roku. Tuženik je navedeno rješenje i tužbu uz priloženu dokumentaciju zaprimio 30. listopada 2025., a što je utvrđeno uvidom u spisu priloženu potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena (list 27 spisa).
3. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj niti s općepoznatim činjenicama, a ne postoje ni opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da bi tuženik bilo spriječen opravdanim razlozima podnijeti pravovremeni odgovor na tužbu, valjalo je na temelju odredbe čl. 331.b u vezi čl. 338. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP) odlučiti kao u izreci.
4.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1 u vezi čl. 151. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Trošak postupka tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema vrijednosti predmeta spora, , u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i prema potraživanom trošku.
4.1.Ovdje valja ukazati da, ako se radi o deklaratornom zahtjevu koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činidbu, deklaratorni zahtjev ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, a vrijednost predmeta spora određuje se samo prema vrijednosti tužbenog zahtjeva na činidbu.
4.2.Tako je tužitelju priznat trošak za sastav tužbe 25 bodova (tbr.7/1Tarife), što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 50,00 eur, a uvećano za 25% PDV-a (12,50 eur) te uz trošak uplaćene pristojbe na tužbu 26,55 eur te uz trošak pristojbe na presudu zbog ogluhe 6,64 eur, sveukupno iznosi 95,69 eur.
U Zagrebu 21. siječnja 2026.
Sudac
Vlatka Toplak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u četiri primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude (čl. 348.st.1. Zakona o parničnom postupku).
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku).
DNA:
- pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu zbog ogluhe 6,64 eur
- tuženik
