Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-951/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Linić i Marko Linić, iz Rijeke, protiv tuženih-protutužiteljica 1. FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica LG, iz [adresa] i 2. LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja postojanja stvarne služnosti, zaštite od uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika izjavljenoj protiv točke I, podtočkama I, II i III izreke, točke II izreke i odbijajućeg dijela točke III izreke presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-4464/2019-7 od 24. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Žalba se uvažuje te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-4464/2019-7 od 24. srpnja 2020.:
a) potvrđuje u točki II izreke
b) preinačuje:
- u točki I, podtočkama I i II izreke, tako da u tom dijelu sada glase:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika RG koji glasi:
'I Utvrđuje se postojanje stvarnog prava služnosti puta (pravo staze i kolnika – pravo prolaska pješice i vozilima) na k. č. [katastarska čestica] [adresa], dvorište od 7 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 337765, Ika-Oprić, Općinski sud Rijeka, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, kao poslužnog dobra za korist k. č. [katastarska čestica] [adresa], vrt od 469 m2, voćnjak od 1485 m2, dvorište od 777 m2, kuća, [adresa], kuća, [adresa], garaža, [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 337765 Ika-Oprić, Općinski sud Rijeka, Zemljišnoknjižni odjel Opatija kao povlasnog dobra.
II Tužene-protutužiteljice 1. FG i 2. LG su dužne trpjeti upis navedene stvarne služnosti u zemljišnim knjigama na nekretnini označenoj u točki I ove presude, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe."
- u odbijajućem dijelu točke III izreke, tako da ista sad glasi:
"III Nalaže se tužitelju-protutuženiku RG kloniti se uznemiravanja prava vlasništva tuženica-protutuženica prolaskom pješice i vozilima preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- Oprić (nova katastarska izmjera) te se ubuduće kloniti uznemiravanja prava vlasništva tuženica-protutužiteljica."
II Nalaže se tužitelju-protutuženiku u roku od 15 dana naknaditi tuženicama- protutužiteljicama parnične troškove u iznosu od 106,18 EUR."
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je doslovno:
"I – Prihvaća se tužbeni zahtjev:
'I - Utvrđuje se postojanje stvarnog prava služnosti puta (pravo staze i kolnika – pravo prolaska pješice i vozilima) na k. č. [katastarska čestica] [adresa], dvorište od 7 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 337765, Ika-Oprić, Općinski sud Rijeka, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, kao poslužnog dobra za korist k. č. [katastarska čestica] [adresa], vrt od 469 m2, voćnjak od 1485 m2, dvorište od 777 m2, kuća, [adresa], kuća, [adresa], garaža, [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 337765 Ika-Oprić, Općinski sud Rijeka, Zemljišnoknjižni odjel Opatija kao povlasnog dobra.
II – Tužene-protutužiteljice 1. FG i 2. LG su dužne trpjeti upis navedene stvarne služnosti u zemljišnim knjigama na nekretnini označenoj u točki I ove presude, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.
III – Tužene-protutužiteljice 1. FG i 2. LG su solidarno dužne tužitelju-protutuženiku RG naknaditi prouzročene troškove postupka u iznosu od 13.663,19 kn (trinaesttisuća šestošezdesettri kune devetnaest lipa), roku od
15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.'
II – Odbija se tužitelj-protutuženik RG sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.
III – Prihvaća se protutužbeni zahtjev tuženih-protutužiteljica 1. FG i 2. LG
LG u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tužitelju-protutuženiku RG da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Oprić (nova katastarska izmjera) oslobodi od svojih osobnih stvari i stvari trećih osoba i da preda posjed tuženicama-protutužiteljicama 1. ČG i 2. LG, te da se ubuduće kloni uznemiravanja prava vlasništva tuženica-protutužiteljica 1. FG i 2. LG, osim kada se koristi istom za pravo staze i kolnika – pravo prolaska pješice i vozilima, kao i da nadoknadi parnične troškove u iznosu od 800,00 kn (osamsto kuna) koje su tuženeprotutužiteljice 1. FG i 2. LG imale u ovom parničnom postupku, pod prijetnjom ovrhe, u roku od 15 (petnaest) dana."
2. Protiv točke I, podtočkama I, II i III izreke, točke II izreke i odbijajućeg dijela točke III izreke navedene presude tuženice-protutužiteljice (u daljnjem tekstu : tuženice) su pravodobno podnijele žalbe zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine u pobijanom dijelu.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je pravovremena i dopuštena.
5. Žalba je osnovana.
6. Nakon što je u predmetu pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev kojim se tražilo utvrđenje prava vlasništva novoformirane k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno 1/100 dijela k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što u naravi predstavlja 7 m2 sjeverozapadnog dijela nekretnine koji se nalazi sjeverno od pristupnog puta, kao i izdavanje tabularne isprave pogodne za zemljišnoknjižni upis tog prava s imena tuženih na tužiteljevo ime, odnosno trpljenje uknjižbe, preostalim eventualnim tužbenim zahtjevom o kojem je odlučeno u točki I izreke pobijane presude traži se utvrđenje postojanje stvarnog prava služnosti puta (pravo staze i kolnika – pravo prolaska pješice i vozilima) na k. č. [katastarska čestica], dvorište od 7 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 337765, Ika-Oprić, kao poslužnog dobra za korist k. č. [katastarska čestica] od 2959 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 337765 R, kao povlasnog dobra, kao i zahtjev za trpljenjem uknjižbe tog prava u zemljišnim knjigama, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.
7. Tuženice su podnijele protutužbu radi zaštite od uznemiravanja, jer ih tužitelj- protutuženik (u daljnjem tekstu : tužitelj) uznemirava u izvršavanju njihovih ovlasti nad predmetom spora i to tako da zemljište u njihovom vlasništvu koristi kao prolaz do svoje z.č. 576 k. o. [katastarska općina]-Oprić, mada ta nekretnina nije izgrađena u skladu s građevnom dozvolom niti ima odobren pristup preko predmeta spora. Nadalje, tužitelj da je u više navrata tražio policijsku intervenciju tvrdeći da su tuženice dužne ukloniti svoje vaze sa cvijećem koje drže na polovici predmetne zemljišne čestice, jer da njega i njegove turiste ometaju u nesmetanom parkiranju vozila i prolazu do njegove bespravno sagrađene kuće, a tuženice da su izložene i tužiteljevim nezakonitim prijavama upućenim Općini Opatija i komunalnom redaru, te stalnom osobnom uznemiravanju, uznemiravanjem putem članova tužiteljeve obitelji i to micanjem postavljenih vaza i pokušajima parkiranja vozila na predmetnoj nekretnini. Protutužbeni zahtjev je u točki II izreke prvostupanjske presude djelomično prihvaćen, a žalba je podnesena samo protiv dijela presude kojim je odbijen protutužbeni zahtjev kojim je traženo naložiti tužitelju kloniti se uznemiravanja prava vlasništva tuženica prolaskom pješice i vozilima preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Oprić te se ubuduće kloniti na taj način uznemiravanja prava vlasništva tuženica-protutužiteljica.
8. Točkom I izreke pobijane presude prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev temeljem članka 190. stavka 1., članka 228. te članka 229. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje u tekstu: ZV) utvrdivši da je tužiteljev otac prolazio predmetnom nekretninom i 1968. kad je istu prodao predniku tuženica, a i nakon toga, a što mu prednik tuženica kao novi vlasnik nije branio, dapače da je predmetna nekretnina u narednom periodu i betonirana, a napravljena je i cesta po kojoj se do nje dolazi. Prvostupanjski sud zaključuje da nije bilo razloga da tužitelj odnosno njegov pravni prednik smatraju da ne bi smjeli prolaziti po predmetnoj nekretnini, a da to korištenje predmetne nekretnine nije bilo potajno, zlouporabom povjerenja vlasnika, silom ili na zamolbu do opoziva. Tužitelj da je koristio predmetnu nekretninu zajedno s ocem i nakon očeve smrti puno više od 20 godina, a koji period određuje zakon kao uvjet za stjecanje stvarne služnosti dosjelošću. Prolaženje po predmetnoj nekretnini da je trajalo u vrijeme dok je nekretnina z.č. 728/1, od koje je predmetna z.č. 575 nastala, bila u društvenom vlasništvu, no ako se i ne računa vrijeme prije prestanka društvenog vlasništva tj. prije 8. listopada 1991. da je i u narednom periodu prošlo više od 20 godina, pa da je stoga tužitelj dosjelošću stekao stvarno pravo služnosti puta kao staze i kolnika, tj. prolaska pješice i vozilima.
9. Protivno žalbenim navodima, ožalbenim dijelovima presude nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a niti su ostvarene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a.
10. Međutim, razlozi prihvaćanja tužbenog zahtjeva, a shodno tome i razlozi za djelomično odbijanje protutužbenog zahtjeva istaknuti od prvostupanjskog suda su pogrešni, na što i žalba osnovano upire.
12. Žalbom se opravdano napada ocjena prvostupanjskog suda da tužiteljev otac MG (a iza njega i tužitelj), nakon što je prodao predmetnu nekretninu ocu tuženica ĐG, nije imao razloga smatrati da ne bi smio preko nje prolaziti, jer bi logično i životno bilo upravo suprotno, da je nakon prodaje stvari smatrao da stvar koju je prodao više ne smije koristiti. Tužiteljev otac je, naime, kupoprodajnim ugovorom od 10. ožujka 1968. prodao ocu tuženica cjelokupnu z.č. 728/1 k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak od 700 m2, dakle i dio čestice od koje je kasnije izdvojena predmetna z.č. 575 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Oprić u površini od 7 m2, pa je stoga znao odnosno trebao znati da je prodajom prijeporne nekretnine izgubio i pravo posjeda iste. Okolnost da su tužiteljev otac, a poslije njegove smrti tužitelj, nakon prodaje z.č. 728/1 k. o. [katastarska općina] 1968. sebe i dalje smatrali vlasnicima prijeporne z.č. 575 k. o. [katastarska općina]-Oprić (tužiteljev primarni tužbeni zahtjev u ovoj parnici bio je utvrditi ga vlasnikom sporne nekretnine) isključuje da su bili pošteni posjednici prava služnosti na toj nekretnini.
13. Budući, dakle, tužitelju, a ranije i njegovom ocu, nedostaje poštenje u posjedovanju predmetne nekretnine kao povlasne, nije ispunjen osnovni uvjet propisan člankom 229. stavkom 1. ZV-a za stjecanje stvarne služnosti dosjelošću, da su tužitelj odnosno prije njega njegov otac kao ovlaštenici prava stvarne služnosti pošteno posjedovali povlasnu nekretninu izvršavajući njezin sadržaj kroz zakonom određeno vrijeme za stjecanje tog prava.
14. S obzirom da tužitelj nije stekao pravo služnosti na predmetnoj nekretnini kao povlasnoj, valjalo je odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev te prihvatiti odbijeni dio protutužbenog zahtjeva kojim je traženo naložiti tužitelju kloniti se uznemiravanja prava vlasništva tuženica prolaskom pješice i vozilima preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Oprić te se ubuduće kloniti na taj način uznemiravanja prava vlasništva tuženica-protutužiteljica, pa je stoga odlučeno kao u izreci pod I temeljem članka 373. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 228. stavkom 1. ZV-a i člankom 229. stavkom 1. ZV-a.
15. Budući su tuženice uspjele sa žalbom u točki II izreke ove presude su im temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a dosuđeni zatraženi troškovi sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 106,18 EUR.
U Dubrovniku, 21. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Kate Brajković
