Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Posl. broj: P Ob-223/2025-12

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ivanu Poljaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja mlljt. KUE, OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja mlljt. ŽUE, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po posebnoj skrbnici KU iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica u dijelu koji se odnosi na stanovanje i roditeljsku skrb i po majci zakonskoj zastupnici u dijelu koji se odnosi na uzdržavanje i III. tužiteljice ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društvo Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta, odvjetnicima iz Garešnice, protiv tuženika ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Ulica 30. svibnja 109, radi spora o roditeljskoj skrbi, dana 21. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Tužiteljica ŽU samostalno će izvršavati roditeljsku skrb nad maloljetnom djecom stranaka u dijelu koji se odnosi na sva bitna svakodnevna osobna prava vezana za odgoj i obrazovanje, liječenje, izradu osobnih dokumentata, promjene prebivališta/boravišta i slično, dok će u ostalom dijelu oba roditelja zajednički obavljati roditeljsku skrb.

II. Preko dosuđenog u točki I. izreke ove presude i to u dijelu koji se odnosi na zahtjev da maloljetna djeca stranaka stanuju sa tužiteljicom ŽU kao majkom i u dijelu zahtjeva za samostalnom roditeljskom skrbi u dijelu koji se odnosi na zastupanje u vezi s vrjednijom imovinom, odnosno imovinskim pravima te u odnosu na ostala zatupanja prema odredbama čl. 100. i čl. 101. Obiteljskog zakona

III. Nalaže se tuženiku ĐU iz [adresa], Ul. 30. svibnja 109, OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje mlljt. KUE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto ranije određenog iznosa od 106,18 eura utvrđenog rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici broj: R1 Ob-109/2018-5 od dana 23. travnja 2018. godine, nadalje doprinosi iznos od 290,00 eura, počevši od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, tj. od dana 13. lipnja 2025. godine, pa sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a buduće do svakog 15. dana u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje sukladno odredbama članka 29. Zakona o obveznim odnosima, da za uzdržavanje mlljt. ŽUE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto ranije određenog iznosa od 106,18 eura utvrđenog presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici broj: R1 Ob-109/2018-5 od dana 23. travnja 2018. godine, nadalje doprinosi iznos od 264,00 eura, počevši od dana podnošenja tužbe, tj. od dana 13. lipnja 2025. godine, pa sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a buduće do svakog 15. dana u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje sukladno odredbama članka 29. Zakona o obveznim odnosima, sve to na račun majke i zakonske zastupnice ŽU.

IV. Preko dosuđenih iznosa doprinosa uzdržavanja u točki III. izreke ove presude odbija se tužbeni zahtjev tužitelja.

V. Svaka stranka će snositi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je kod ovog Suda podnijela tužbu protiv tuženika radi spora o roditeljskoj skrbi.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da su ŽU i ĐU bili u izvanbračnoj zajednici iz koje je poteklo dvoje djece i to maloljetni KUE, rođen **.**.2010. i maloljetni ŽUE, rođen **.**.2016.. Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od dana 06. listopada 2017. godine odobrenim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, broj: R1 Ob-109/2018 od 23. travnja 2018. godine, predlagatelji su dogovorili da će zajednička, maloljetna djeca živjeti s majkom, dok će oba roditelja zajednički obavljati roditeljsku skrb. Predlagatelji su se usuglasili da zajednička maloljetna djeca s ocem ĐU provoditi svaku srijedu od 15,00 do 19,00 sati, svaki drugi vikend u mjesecu od petka od 16,00 sati do nedjelje do 19,00 sati, te tijekom ljeta neprekidno 30 dana, a tijekom zimskih školskih praznika sedam dana, time da je dogovoreno da će otac preuzimati djecu od majke i vraćati ih u njezino domaćinstvo. Nadalje, predlagatelji su postigli dogovor da će otac ĐU plaćati uzdržavanje za zajedničku maloljetnu djecu u iznosu od 800,00 kuna mjesečno za svako dijete. Od donošenja citirane odluke Suda iz točke I. tužbe, okolnosti u vezi s obvezom uzdržavanja tužitelja su se znatno promijenile, i to na način da su maloljetni tužitelji sada stariji te je maloljetni tužitelj KUE sada u dobi od 15 godina, dok je u vrijeme donošenja ranije odluke suda isti imao 8 godina, a maloljetni tužitelj ŽUE sada ima 9 godina, dok je u vrijeme donošenja ranije odluke imao 2 godine. Razvidno je da je od dana donošenja prvotne presude prošlo punih 7 godina te su maloljetnim tužiteljima u međuvremenu potrebe značajno porasle. Ističe se kako KUE sada pohađa Srednju tehničku školu u Daruvaru, dok ŽUE sada pohađa Osnovnu školu u Hercegovcu, gdje također pohađa i produženi boravak koji se dodatno plaća 30,00 eura mjesečno. Osim školskih obveza, KUE i ŽUE aktivno treniraju nogomet u Nogometnom klubu „Hajduk“ iz Hercegovca, što sa sobom nosi dodatne mjesečne troškove, osobito uz već ionako znatno povećane životne troškove. Tuženik od razvoda braka, pa sve do danas, gotovo pa nije imao nikakav kontakt sa svojom maloljetnom djecom, odnosno vidio bi ih jednom godišnje, a niti za njih plaća uzdržavanje preko više od godine dana, te je stoga sve palo na teret majke. Uz navedeno, otac maloljetne djece je sklon nasilničkom ponašanju, te majka tužitelja ima saznanja kako tuženik ima zabranu pristupa određenim članovima obitelji zbog kaznenog djela prijetnje, te se protiv njega vodi i kazneni postupak u Republici Njemačkoj, zbog napada na policajca. S obzirom na navedene činjenice, komunikacija sa tuženikom je iznimno otežana, te je donošenje bilo kojih zajedničkih odluka vezano za djecu gotovo pa nemoguće. Ova situacija stvara nepotrebne prepreke u donošenju važnih odluka koje se tiču zdravlja, obrazovanja i opće dobrobiti djece. Iz navedenih razloga majka djece ŽU želi donositi sve bitne odluke za zajedničku maloljetnu djecu. Obzirom da zajednička maloljetna djeca stanuju sa majkom kako je to opisano u točki 2. ove tužbe, tužiteljica će kao roditelj s kojim djeca stanuju svoj udio u obvezi uzdržavanja djece ispunjavati kroz svakodnevnu skrb o djeci. Tuženik kao roditelj koji neće stanovati sa djecom ima obvezu uzdržavanja djece i to na način da navedenu obvezu ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djece u obliku novčanog uzdržavanja. Tužitelj nema saznanja o tome nalazi li se tuženik u radnom odnosu i kakve su mu imovinske prilike, međutim tuženik je mlada, zdrava i radno sposobna osoba te je kao takav sposoban i u mogućnosti doprinositi za mjesečno uzdržavanje tužitelja najmanje u iznosu kao i majka tužitelja ŽU. Obzirom na navedeno, tužitelj smatra da je tuženik dužan doprinositi za njihovo uzdržavanje ukupan iznos od 630,00 eura mjesečno, odnosno iznos od 350,00 eura za Matu mlljt. Topčić Lovrenović, iznos od 280,00 eura za Enia mlljt. Topčić Lovrenovića, dok će preostale potrebne iznose, kao i do sada, pridonositi majka tužitelja.

3. Tuženik u svom odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovoga suda 2. srpnja 2025. godine navodi da da se prošle godine vratio u [adresa]. Psihički je bolesnik te se liječio na psihijatriji nekoliko puta. U tom periodu je na prodaju dao kuću od djeda te je te novce njegova mama odnijela i dala unucima (njegovoj djeci). Ove godine je počeo raditi na sezoni na moru te je dva puta bio na odjelu psihijatrije u Rijeci. Trenutno radi u ugostiteljstvu te koristi terapiju koju su mu propisali Olazanpin 10 mg te Normabel 10 mg. Voljan je plaćati alimentaciju 400,00 eura za djecu jer dok plati stan i hranu ne ostaje mu za normalan život.

4. Maloljetnoj djeci stranaka postavljen je posebni skrbnik u osobi KU iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica koja u podnesku od 14. studenog 2025. godine navela da je suglasna sa mišljenjima Hrvatskog zavoda za socijalni rad te na ista nema primjedbi, sukladno navedenom suglasna je sa dijelom tužbenog zahtjeva da tužiteljica samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na zajedničku mlljt. djecu. Smatra bespredmetnim tužbenim zahtjevom odrediti da mlljt. djeca stanuju s majkom obzirom je isto već određeno Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sklopljenim između stranaka, a potvrđenim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici R1 Ob- 109/2018 od 23. travnja 2018. godine. Nadalje, navodi kako je sukladno čl. 424. Obiteljskog zakona u postupku uzdržavanja djeteta, dijete zastupa roditelj s kojim dijete stanuje.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza Sud je izvršio uvid u rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici broj R1 Ob-109/2018-5 od 23. travnja 2018. godine (list 6-8), potvrde Nogometnog kluba "Hajduk" Hercegovac od 23. svibnja 2025. godine (list 9- 10), rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Garešnica od 23. lipnja 2025. godine (list 16-21), socijalnu anamnezu i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Garešnica od 16. srpnja 2025. godine (list 24-26), mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Virovitica od 17. listopada 2025. godine (list 30) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika kao stranaka (list 34-35).

6. Temeljem odredbi članka 346. Obiteljskog zakona i u smislu odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku Sud je ocijenio sadržaj svih izvedenih dokaza i to svakog zasebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti dovodeći ih u vezu s rezultatima cjelokupnog postupka, a sve iz razloga kako slijedi.

7. Iz socijalne anamneze i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Garešnica od 16. srpnja 2025. godine proizlazi da je ŽU rođena dana **.**.1987. u [adresa], od majke ČU, rođene K i oca PU, kao najmlađe dijete iz bračne zajednice roditelja. Školovala se do nivoa završene srednje škole za zanimanje prodavačica. Zaposlena je u poduzeću Prima namještaj i ostvaruje oko 1.000,00 eura mjesečno osobnog dohotka. U veljači 2010. godine, ŽU zasniva izvanbračnu zajednicu s ĐU. Žive u [adresa], na Markovoj adresi prebivališta, zajedno s njegovim roditeljima. Izvanbračna zajednica traje do rujna 2017. godine, a u njoj je rođeno dvoje djece, KUE, rođen **.**.2010. i ŽUE, rođen **.**.2016.. KUE pohađa drugi razred Srednje škole za zanimanje tehničar za elektrotehniku u Tehničkoj školi u Daruvaru, a ŽUE učenik je trećeg razreda Osnovne škole u Hercegovcu. KUE je vrlo dobar, a ŽUE odličan učenik. Biljanini roditelji, ČU i PU su umirovljenici i ukupno ostvaruju oko 1.000,00 eura mirovina mjesečno. ŽU, zajedno sa svojim roditeljima i sinovima živi u kući koja se nalazi u zemljišno knjižnom vlasništvu njezinog oca PU. Kuća je u tipu zidane prizemnice. Stambeni prostor se sastoji od tri sobe, dvije kuhinje, blagovaone i kupatila. Opremljen je svim potrebnim namještajem i kućanskim aparatima. Grijanje je centralno, na plin. Imaju veliku okućnicu s gospodarskim zgradama u kojima drže ovce i kokoši za vlastite potrebe. Nakon prestanka izvanbračne zajednice, ŽU se, zajedno s maloljetnim sinovima KUE i ŽUE vraća živjeti kod svojih roditelja u [adresa]. S ĐU sastavlja Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici odobrava dana 23. travnja 2018. godine. Bivši izvanbračni supružnici su se dogovorili da ŽUE i KUE žive u zajedničkom kućanstvu s majkom ŽU, a ĐU ima određene susrete i druženja s djecom te iznos uzdržavanja koje je dužan doprinositi. Nekoliko godina, roditelji su se uspijevali dogovarati i funkcionirati po sastavljenom Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i izvan njega do ljeta 2024. godine, kada se ĐU vratio u [adresa] i prestao uplaćivati iznos potreban za uzdržavanje svoje djece i prestao ostvarivati kontakte s njim. Tu i tamo bi ih kontaktirao preko mobitela, a eventualni susreti događali su se na Biljaninu inicijativu kada bi s djecom boravila u [adresa] i pitala da li žele vidjeti oca. NU navodi da ima problema u komunikaciji sa svojim bivšim izvanbračnim suprugom. Kaže da joj je teško s njim komunicirati od kada je obolio. Kaže da se sada vratio živjeti i raditi u Njemačku, što je saznala od njegovih roditelja, koji svoje unuke posjećuju u njezinom kućanstvu. ŽU traži samostalnu roditeljsku skrb jer njihov otac oko dva puta godišnje vidi djecu, vidi ih na njezinu inicijativu. Nikada nije sigurna gdje živi. Malo se nalazi u Njemačkoj, malo u [adresa], a malo radi na sezoni. Obolio je psihički i postoje indicije da je koristio drogu. Kada se treba dogovoriti s njim oko dječjih osnovnih životnih i razvojnih potreba, otežan joj je kontakt s njim i zbog toga želi ostvariti pravo na samostalnu roditeljsku skrb. Osim toga, smatra da je 400,00 eura mjesečno za uzdržavanje djece nedostatan iznos i smatra da je 663,62 eura mjesečno dovoljan iznos sredstava za uzdržavanje, jer predstavlja zakonski minimalni iznos za uzdržavanje djece te dobi. KUE i ŽUE suglasni su s navodima svoje majke ŽU. I nadalje žele ostvarivati kontakte s ocem, ali smatraju da je majka osoba koja primarno vodi brigu o njima i njihovim potrebama te na taj način neformalno ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb. ŽU, nakon prestanka izvanbračne zajednice s ĐU nije sklapala brak niti zasnivala novu izvanbračnu zajednicu. Prema njezinim riječima, ĐU je bio u braku s BU. Brak je, prema njezinim saznanjima prestao tijekom prošle godine i u njemu nema djece. Uvidom u aplikaciju sustava socijalne skrbi utvrđeno je da ŽU i članovi njezine obitelji nisu evidentirani kao korisnici prava i usluga iz sustava socijalne skrbi. Od prestanka izvanbračne zajednice između ŽU i ĐU maloljetna djeca KUE i ŽUE žive s majkom na adresi njezinog prebivališta. S ocem ostvaruju susrete i druženja te isti, do prošle godine redovito uplaćuje sredstva potrebna za njihovo uzdržavanje. Sukladno dobi djece i porastu životnih troškova, ŽU podnosi tužbu kojom traži povećanje iznosa uzdržavanja djece, u ukupnom iznosu od 663,62 eura mjesečno što po njezinim tvrdnjama predstavlja minimalni zakonski iznos uzdržavanja za djecu te dobi. ĐU, nakon prekida izvanbračne zajednice često mijenja mjesta boravišta te je djeci i ŽU dostupan jedino preko mobitela. Ponekad, u mogućim izvanrednim životnim situacijama, ŽU teško može doprijeti do svog bivšeg izvanbračnog partnera te riješiti problem vezan za brigu o zajedničkoj djeci. Uzimajući u obzir sve navedeno, procjenjuje se da je u najboljem interesu maloljetnih ĐUE i ŽUE da se iznos uzdržavanja poveća na iznos minimalnog zakonskog uzdržavanja te da se ŽU odobri samostalna roditeljska skrb nad zajedničkom djecom. Susreti između ĐU i njegovih sinova i dalje bi se trebali odvijati po dogovoru između bivših izvanbračnih supruga i djece.

8. Iz mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Virovitica od 17. listopada 2025. godine proizlazi da je prema podacima kojima raspolažu, ĐU rođen **.**.1989. u [adresa] od majke Ž i oca FU kao jedino dijete u braku roditelja. Završio je srednju strukovnu školu u [adresa] za zanimanje kuhara. U školi je prolazio sa vrlo dobrim uspjehom. Nakon završene srednje škole radio je u Daruvaru u restoranu, gdje je upoznao ŽU. Imenovani su u izvanbračnoj zajednici dobili dvoje maloljetne djece i to KUE rođenog 2010. godine i ŽUE rođenog 2016. godine. Nakon raskida izvanbračne zajednice, djeca su povjerena majci na stanovanje. FU navodi da su članovi obitelji sa ĐU u dobrim odnosima, no teško se nose sa Markovim ponašanjem uslijed narušenog mentalnog zdravlja. Prema navodima oca FU, ĐU boluje po psihijatrijskom osnovu sa utvrđenom dijagnozom psihotičnog poremećaja. U doba adolescencije, prema navodima oca, ĐU je zloupotrebljavao opojne droge i alkohol. Koliko je njemu poznato, navodno sada ne konzumira opojna sredstva. Propisana mu je terapija po osnovi primarne bolesti, no naglašava da mu stanje oscilira tj. imao je periode kada bi samovoljno prestao uzimati terapiju te bi mu se tada stanje pogoršalo, a odražavalo se i na njegovo svakodnevno funkcioniranje poput učestalog mijenjanja mjesta stanovanja, poslova i sl. ĐU je 7 godina radio i u inozemstvu. Otac stručnim radnicama samovoljno pokazuje Markovu medicinsku dokumentaciju pa tako se iz uvida u istu može reći da je bio u nekoliko navrata hospitaliziran na odjelu psihijatrije u Općoj bolnici Virovitica i zadnje u 6 mjesecu 2025. godini u KBC Rijeka Klinici za psihijatriju. Po pitanju roditeljske skrbi, FU navodi da se ĐU čuje sa djecom. Smatra da bi djeca mogla dolaziti u njihovo kućanstvo u [adresa] bez obzira što otac trenutno ne boravi s njima jer su stambeni uvjeti adekvatni i djeca su s njima emocionalno povezana. Kuća je inače u vlasništvu UU. Radi se o visokoj prizemnici, adekvatno opremljenoj potrebnim namještajem i kućanskim aparatima. Sastoji se od kuhinje sa blagovaonom, boravkom i kupaonicom u prizemlju, a na katu se također sastoji od kupaonice, kuhinje, blagovaonice i sobe. Imaju priključke za vodu, struju i plin, a grijanje je na drva. Zatečeno je uredno i čisto. UU također navodi da su djeca u njihovom kućanstvu sigurna te da, ako je ĐU kod kuće, sa djecom svi zajedno provode vrijeme. Prema informacijama kojima raspolažu baka i otac, ĐU je nakon prekida izvanbračne veze uredno plaćao iznose za uzdržavanje djece te nije sklon izbjegavanju svojih roditeljskih dužnosti i obveza, no ovisno o zdravstvenom stanju i financijskim teškoćama, moguće je da nije redovno mogao izvršavati svoju obvezu. Prilikom očevida na terenu sa FU obavljen je i savjetodavni rad gdje je imenovani upoznat sa mogućnošću podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na inkluzivni dodatak za ĐU, kao prava koje se priznaje osobama po osnovi oštećenja zdravlja. Uvidom u SocSkrb aplikaciju utvrđeno je da ĐU nije korisnik prava i usluga iz sustava socijalne skrbi ali je isto tako vidljivo da se otac FU obraćao ovom PU, stručnim radnicima na poslovima skrbništva radi pokretanja postupka djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti za ĐU. Dana 24. listopada 2024. godine, HZSR Područni ured Virovitica je temeljem dopisa Općinskog suda u Bjelovaru R1 Ob-538/2024-3 od dana 09. listopada 2024. godine pokrenuo postupak imenovanja posebnog skrbnika ĐU, a za kojeg je ispred Općinskog suda Bjelovar zaprimljen prijedlog predlagatelja FU radi djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti. Dana 12. prosinca 2024. godine ovom Područnom uredu je dostavljeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru u kojem se navodi da je prijedlog radi djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti za ĐU povučen te da se izvanparnični postupak obustavlja.

9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da traži povećanje uzdržavanja jer sada prima 100,00 eura po djetetu, a što je dostatno samo za tjedan dana. Isto tako traži samostalnu roditeljsku skrb jer otac ne sudjeluje niti u jednoj aktivnosti djece i nije ih vidio 13 mjeseci. Potrebe mlljt. djece po njenoj ocjeni jednake su prosječnim potrebama njihovih vršnjaka s tim da je u njihovom slučaju to nešto izraženije jer se bave sportom. Potrebe se odnose na stanovanje, prehranu, higijenu, odjeću i obuću, školski pribor i udžbenike, socijalne aktivnosti i dr. U slučaju starijeg sina navodi da su njegove potrebe za hranom povećane jer boravi izvan kućanstva gotovo 10 sati dnevno pa mu mora u prosjeku dnevno davati 10-ak eura kako bi si u dva navrata kupio hranu i piće. Što se tiče sportskih obveza potrebno je kupiti sportsku opremu i to više artikala iz razloga što djeca brzo prerastaju kupljeno pa se tako događa da npr. kopačke mora kupiti minimalno dvaput kroz godinu. Što se tiče školskog pribora za KUE kupuje i udžbenike dok za mlađeg sina Đ nije potrebno kupovati udžbenike jer ih dobivaju u školi dok Općina sufinancira nabavu dijela školskog pribora. Kako djeca rastu tako su ovi troškovi sve veći jer je potrebno više artikala po većim cijenama. Djeca su u toj dobi da odlaze na rođendane kod druge djece pa imaju trošak poklona, a mora im se organizirati i rođendan kod kuće, a što sve donosi troškove. Djecu vozi na sve utakmice jer je teško organizirati da naizmjenice roditelji djece koja se bave nogometom voze djecu jedni od drugih. Za potrebe školovanja, a i međusobne komunikacije potrebno je da djeca imaju pristup internetu. Isto tako, potrebno je da imaju svoje mobitele, a za što plaća također pretplatu. Što se tiče higijene sada su ti troškovi veći nego kada su bili manji jer svakodnevno pere po dvije perilice njihovog rublja te su oni sada češće tuširaju jer drže do svoje higijene, a i koriste dio kozmetičkih sredstava. Oni sada u prehrani koriste veće količine hrane, a i više različitih artikala. U odnosu na raniji period cijene su jako porasle. U svome vlasništvu nema nikakvih nekretnina. Živi sa djecom u kući koja je u vlasništvu njezinog oca. Nema u vlasništvu nikakvih poslovnih prostora, stanova, apartmana, vikendica, kuća i slično. U svome vlasništvu ima od vrijednije imovine samo automobil dok nema nikakvih strojeva, umjetničkih predmeta nakita i slično. Automobil je star 19 godina i marke je Volkswagen Polo. Ovaj automobil koristi isključivo radi djece, tj. odlazaka kod liječnika, na utakmice i slično. Zaposlena je i ostvaruje mjesečnu plaću u iznosu od 1.000,00 eura, a uz to još prima dječji doplatak. Uz brigu oko djece i posla nema mogućnosti nešto dodatno raditi i ostvarivati dodatnu zaradu. U svome vlasništvu nemam nikakvih poslovnih udjela ili dionica, imovinskih prava ili potraživanja, vrijednosnih papira, bitcoina kao značajnije ušteđevine. Nema zakonsku obvezu uzdržavati nekog drugog osim ĐUE i ŽUE. Ne zna da li tuženik ima u vlasništvu nešto od navedenih nekretnina ili pokretne imovine te kakva su njegova primanja. Koliko joj je poznato niti on nema zakonsku obvezu uzdržavati bilo koga drugog osim ĐUE i ŽUE. KUE ide u školu u Daruvar pa se mjesečno autobusna karta plaća oko 35,00 eura, a za obavljanje prakse potrebno mu je kupiti radno odijelo koje stoji oko 60,00 eura. ŽUE boravi u tzv. produženom boravku, a što se mjesečno plaća oko 40,00 eura. Kroz 6 mjeseci u godini u nogometnom klubu plaćaju članarinu i to 10,00 eura po djetetu. Od sportske opreme, osim kopački mora kupiti i posebne nogometne čarape tzv. štucne, kostobrane, trenirke, sportsku torbu, šampon, ručnik, a za Enia još i golmanske rukavice. Na godišnjoj bazi za njih dvojicu za bavljenje sportom izdvoji oko 800,00 eura. Snosi 200,00 eura mjesečno na ime režija u kućanstvu u kojem žive dok stanarinu ne plaćaju. Tuženik je djecu vidio posljednji puta prije 13 mjeseci i to na njezinu inicijativu kada ga je tijekom boravka u [adresa] nazvala i pozvala da održi kontakt sa djecom. Tuženik je zaposlen navodno u Čazmi, a što točno radi i gdje te koju plaću ostvaruje to ne zna. Samostalna roditeljska skrb joj je potrebna u pitanjima vezanim oko školovanja djece jer je potrebno dati suglasnosti za pojedine aktivnosti. Ranije joj je trebala suglasnost i za ishođenje osobne iskaznice te je imala i problem kada je KUE išao na hitnu medicinsku operaciju. Djeca sada nemaju imovine, no možda će imati u budućnosti.

10. Tuženik u svom iskazu navodi da je sve točno što je navela tužiteljica, odnosno zakonska zastupnica mlljt. tužitelja, osim što nije navedeno da je on kroz protekli period plaćao uzdržavanje u iznosu od 230,00 eura te je povremeno kupovao različite stvari kao što su mobiteli, računala, aparatić za zube, odlaske na more, sudjelovanje u plaćanju školskih izleta, no on to ne broji jer se radi o njegovoj djeci. Drugi je pak par rukava što se on i bivša izvanbračna supruga nisu voljeli. Tužiteljica ima dobru pomoć od svojih roditelja. Nema saznanja što od imovine ima tužiteljica. Što se tiče potreba djece misli da je to tužiteljica malo preuveličala, posebice to da je potrebno 10,00 eura dnevno za gablec za KUE. Navodi da puši cigarete, a što možda nije potrebno. Nije da ne voli svoju djecu, no toliko se baš ne želi odricati da bih prestao pušiti. On ima svoje potrebe jer je čovjek od krvi i mesa. Kada bi mu bilo određeno da plaća 450,00 eura mjesečno za oboje djece on bi na to pristao. U svome vlasništvu nema nikakvih nekretnina. Nema ništa od vrijednije pokretne imovine. Radi u kavani u Čazmi i ostvaruje plaću u iznosu od 1.300,00 eura za 6 dana po 8 sati. Da ostane npr. 10 sati dnevno nema za time potrebe jer hrvatska gastronomija je u padu, odnosno potražnja za uslugama hrane i pića. Kada već radi 6 dan u tjednu po 8 sati ne vidi potrebe da radi više od toga jer nismo robovi. S obzirom da radi u kavani ne ostvaruje "bakšiš". Ne može platiti od svoje plaće minimalni iznos koji je propisan s obzirom na njegovu plaću. Nema zakonsku obvezu uzdržavati drugu djecu osim ĐUE i ŽUE. Sada živi u hotelu u Čazmi jer ima još pravo mjesec ili dva, a onda si mora naći stan. Taj trošak u hotelu pokriva mu poslodavac, no to je trenutno. Ne protivi se tome da se ŽU dodjeli samostalna roditeljska skrb oko djece u dijelu koji se tiče školovanja, zdravlja i ishođenja osobnih dokumenata.

11. Iz mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Garešnica proizlazi da tužiteljica adekvatno vodi brigu i skrb o mlljt. djeci te ima dostatne roditeljske kompetencije u brizi oko stanovanja djece, pa s obzirom da djeca već stanuju s njom te da su tuženik i posebna skrbnica maloljetne djece suglasni da maloljetna djeca stranaka i nadalje stanuju sa majkom, a posebice stoga što je to već određeno Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od dana 06. listopada 2017. godine odobrenim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, broj: R1 Ob-109/2018 od 23. travnja 2018. godine Sud nije smatrao osnovanim ponovno o tome odlučivati tako da je taj dio zahtjeva tužiteljice odbio.

12. Što se tiče zahtjeva za samostalnom roditeljskom skrbi Sud je zahtjev tužiteljice ŽU usvojio u odnosu na dio koji se tiče svakodnevnih pitanja vezanih uz zdravlje, odgoj i obrazovanje maloljetne djece kao i u dijelu koji se odnosi na ishođenje osobnih isprava te prijave u evidencijama kod nadležnih tijela jer u tom dijelu to smatrao razumnim i opravdano potrebnim s obzirom na konkretnu situaciju u odnosima stranaka tj. s obzirom na povremenu nedostupnost tuženika. Za takvim dijelom samostalne roditeljske skrbi tužiteljica je i sama u svojem iskazu iskazala potrebu te se tome tuženik nije niti protivio pa je onda i Sud temeljem odredbi članka 105. Obiteljskog zakona u navedenom obimu odredio da će tužiteljica samostalno vršiti roditeljsku skrb.

12.1. No, preko toga nije usvojio tužbeni zahtjev u dijelu koji bi obuhvaćao ostale sadržaje samostalne roditeljske skrbi (zastupanja) prema odredbama članka 100. i 101. Obiteljskog zakona i to iz slijedećih razloga.

12.2. Naime, u smislu odredbi članka 100. st. 1. Obiteljskog zakona zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta odnose se osim na promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta i na promjenu djetetova osobnog imena i na izbor ili promjenu vjerske pripadnosti, a po ocjeni ovoga Suda, nema nikakvog opravdanog razloga da bi se odlučivanje o promjeni osobnih imena djece i izboru ili promijeni njihove vjerske pripadnosti povjerilo kroz samostalnu roditeljsku skrb samo tužiteljici ŽU (koja, osim u zahtjevu, takvu potrebu tijekom postupka niti ne argumentira) radi čega je Sud taj dio tužbenog zahtjeva odbio.

12.3. Nadalje, u smislu odredbi članka 101. Obiteljskog zakona zastupanje djece se odnosi na poslove u vezi s njihovom vrjednijom imovinom, odnosno imovinskim pravima, a za što je, među inim, odredbama stavka 5. istog članka propisano da ukoliko roditelj koji zastupa dijete ne može dobiti suglasnost drugog roditelja da istu može pribaviti u za to propisanom izvanparničnom postupku.

12.4. Prema navodima tužiteljice ŽU maloljetna djeca stranaka sada nemaju vlastite imovine, a u izvanparničnom postupku u smislu odredbi članka 101. st. 5. Obiteljskog zakona suglasnost za zastupanje djece i raspolaganje sa njihovom imovinom ili imovinskim pravima se daje u odnosu na konkretnu imovinu i konkretni interes maloljetne djece. Imajući u vidu sve naprijed navedeno Sud nije smatrao osnovanim sada unaprijed takvu (bianco) ovlast dati tužiteljici jer nekada u budućnosti bi to moglo s eventualnom promjenom životnih okolnosti ugroziti interese dobrobiti maloljetne djece radi čega je, po ocjeni ovoga Suda, bolje ostaviti da se o tome odluči u konkretnoj životnoj situaciji i to u vrijeme potrebe za zastupanjem ili raspolaganjem i u odnosu na konkretnu imovinu ili imovinska prava pa je Sud i taj dio zahtjeva odbio.

13. Stranke tijekom ovoga postupka nisu zahtijevale promjenu načina na koji su ranijom odlukom uređeni osobni odnosi između tuženika ĐU kao oca i mlljt. djece stranaka pa Sud o istima nije niti odlučivao.

14. Shodno svemu navedenom u prednjim odlomcima za ponoviti je da su sukladno temeljnom načelu Obiteljskog zakona roditelji prije svih odgovorni za skrb i odgoj svoje djece jer je odredbama članka 6. istog Zakona propisano da roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost skrbiti se o djeci i njihovoj imovini, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe.

15. Isto tako, prema odredbi čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, u svim akcijama koje u vezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta. Nadalje, odredbama članka 18. Konvencije o pravima djeteta propisano je da roditelji ili zakonski skrbnici snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta, te da dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga.

16. Prema odredbi čl. 281. Obiteljskog zakona uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno Obiteljskim zakonom.

17. Nadalje, prema odredbi čl. 282. Obiteljskog zakona osobe iz čl. 281. međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim Zakonom.

18. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje je sadržano u odredbama čl. 307. Obiteljskog zakona te je u stavku 1. toga članka propisano da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema stavku 2., pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Prema stavku 3., pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

19. Prema odredbama čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu, dok je čl. 310. Obiteljskog zakona propisano izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja.

20. Na temelju odredbi čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

21. Nadalje, odredbama članka 313. Obiteljskog zakona propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku se odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da je roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).

22. Prema odredbi čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje sa djetetom – obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

23. Odredbom čl. 317. Obiteljskog zakona je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

24. Dakle, sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djece kako je to navedeno u odredbama čl. 311. Obiteljskog zakona no, isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313. i 314. Obiteljskog zakona.

25. U odnosu na zahtijevano uzdržavanje Sud je donio odluku kao u izreci imajući u vidu procesno disponiranje stranaka tj. da su stranke suglasne oko postojanja potreba njihove maloljetne djece za uzdržavanjem te tuženikove obveze da za isto doprinosi i da samo nisu suglasne oko visine potreba maloljetne djece i oko visine tuženikova doprinosa. Naime, tuženik se je u odgovoru na tužbu izjasnio da on nije u mogućnosti doprinositi za navedeno uzdržavanje iznos veći od 400,00 eura jer to nema od kuda budući da u svom vlasništvu nema nikakve vrjednije imovine, a ostvaruje plaću od 1.000,00 eura. U svom iskazu je tuženik pak naveo da kada bi mu bilo određeno da plaća 450,00 eura mjesečno za oboje djece da bi on na to pristao.

26. Za napomenuti je da je Sud pri tome imao u vidu i sadržaj odredbe članka 426. Obiteljskog zakona prema kojoj sud kod odluke o uzdržavanju nije vezan zahtjevima stranaka.

27. Sud je imao u vidu i da je odredbom članka 314. st. 1. Obiteljskog zakona propisano da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom.

18. Sud je odredio da tuženik mjesečno za uzdržavanje maloljetnog KUE doprinosi iznosi od 290,00 eura, a za maloljetnog ŽUE iznos od 264,00 eura i to iz razloga kako slijedi.

19. Naime, Sud je imao u vidu sve naprijed navedeno, kao i slijedeće činjenice:

- KUE u dobi je od 15 godina, a maloljetni ŽUE je u dobi od 9 godina

- njihove potrebe za uzdržavanjem sastoje se od troškova: stanovanja, prehrane, odjeće i obuće, higijene, odgoja i obrazovanja (školskih i izvanškolskih aktivnosti), socijalnih aktivnosti i komunikacija (druženje sa prijateljima troškovi mobitela i Interneta) i dr. te da su u tom dijelu njihove potrebe jednake prosječnim potrebama djece njihove dobi,

- povećane potrebe za uzdržavanjem odnose se na njihovo bavljenje sportom (nogometom) te kod ĐUE na školovanje izvan mjesta stanovanja (putovanje i prehrana) te troškove praktične nastave (kupnja radnog odijela)

- prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je dužan platiti roditelj s kojim dijete ne stanuje (NN 75/2025) za dijete u dobi do 9 godina kao minimalan je propisan iznos od 264,00 eura, a za dijete u dobi od 15 godina je kao minimalan propisan iznos od 290,00 eura

- maloljetna djeca stranaka nemaju nikakve svoje vlastite imovine

- stranke imaju zakonsku obvezu uzdržavati samo maloljetnog ĐUE i ŽUE.

- stranke nemaju u vlasništvu nekretnina i vrijednije pokretne imovine (vozilo staro 19 godina u vlasništvu tužiteljice ŽU je potreba, a ne luksuz) te da od primanja imaju samo plaće u mjesečnim iznosima od oko 1.000,00 do 1.300,00 eura.

20. Dakle, sukladno navedenom tuženik bi bio dužan za uzdržavanje maloljetne djece stranaka minimalno doprinosti za ĐUE iznos od 290,00 eura mjesečno, a za maloljetnog ŽUE iznos od 264,00 eura mjesečno.

20.1. Po ocjeni ovoga Suda, tužitelji nisu na nedvojben način dokazali da bi tuženik bio u mogućnosti doprinositi više od minimalno propisanih iznosa iz razloga što nema u vlasništvu nikakve vrjednije imovine već samo ostvaruje plaću, a dijelom ga zdravstveno stanje zasigurno ograničava u stjecanju i većih prihoda (npr. u periodima u kojima je hospitaliziran ili na bolovanju), kao što nisu na nedvojben način dokazali da sa tim iznosima neće biti adekvatno podmirene potrebe djece pa tako nisu u cijelosti osnovani povećani zahtjevi koje su postavili maloljetni tužitelji po majci i zakonskoj zastupnici. Po ocjeni ovoga Suda, imajući u vidu sve naprijed navedeno sa dosuđenim iznosima i uz doprinos majke u brizi oko djece će na adekvatan način biti pokrivene potrebe za nužnim uzdržavanjem maloljetne djece stranaka.

20.2. U smislu odredbi stavka 3. članak 314. Obiteljskog zakona iznimno od stavka 2. ovoga članka, potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanja. Kako je to naprijed već navedeno maloljetna djeca stranaka nemaju vlastite imovine, a u slučajevima kada roditelj koji ne stanuje sa djecom ima obvezu uzdržavati dvoje djece, kao što je to slučaj sa tuženikom u ovom predmetu, prema praksi ovoga Suda maksimalno umanjenje u smislu odredbi stavka 3. članak 314. Obiteljskog zakona je 10%, no Sud je smatrao da u tuženikovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za takvo umanjenje iz razloga kako slijedi.

20.3. Naime, tuženik je unatoč zdravstvenim problemima i dalje mlada (36 godina) te radno sposobna osoba koja može u okviru struke (kuhar) i zanimanja (konobar) kojim se bavi uz redoviti posao zaraditi i dodatne prihode npr. povremenim radom na ispomoći kod različitih događanja koja se prema svom karakteru vežu na ugostiteljstvo (različiti poslovni eventi, domjenci, svatovi, rođendani, krstici, cateringi i sl.) i to kroz samo nekoliko dodatnih sati rada osigurati tih 10% (oko 55 eura) jer je opće poznato da kao konobar za rad samo u jednim svatovima (samo jedno popodne i noć u mjesecu) može dobiti oko 100-tinjak eura, a što je više nego dovoljno da podmiri obvezu navedene razlike

20.4. Pored navedenoga za istaknuti je da tuženik u svom iskazu, među inim, navodi i to da: „… puši cigarete, a što možda nije potrebno. Nije da ne voli svoju djecu, no toliko se baš ne želi odricati da bih prestao pušiti.“ Navedeno, po ocjeni ovoga Suda, govori o nedovoljnoj kritičnosti tuženika prema svojoj obvezi uzdržavanja i odnosa prema djeci jer iz istog proizlazi da se on nije u korist uzdržavanja i dobrobiti svoje djece spreman odreći niti jedne skupe i po njegovo zdravlje štetne navike tj. pušenja cigareta. Sve navedeno dovelo je i do zaključka Suda da u njegovom slučaju ne postoje pretpostavke za umanjenje iznosa doprinosa za uzdržavanje prema odredbi stavka 3. članak 314. Obiteljskog zakona.

21. Sukladno odredbi članka 306. Obiteljskog zakona Sud je odredio da se obveza plaća od dana podnošenja tužbe u ovome predmetu tj. od 13. lipnja 2025. godine.

22. Na dosuđene iznose uzdržavanja Sud je tuženiku naložio da od dana njihova dospijeća do uplate plati i zakonske zatezne kamate po stopi određenoj sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima.

23. S obzirom na disponiranja stranaka u postupku, podatke sadržane u socijalnoj anamnezi i stručnim mišljenjima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured u [adresa] i [adresa] i iskaze stranaka te to da su minimalni iznosi uzdržavanja određeni Obiteljskim zakonom i citiranom Odlukom Sud nije smatrao potrebnim izvoditi dodatne dokaze.

24. U pogledu odluke o troškovima postupka Sud je vodio računa o svim okolnostima slučaja te o ishodu ovog spora. Naime, tuženik se nije protivio tužbenom zahtjevu u pogledu odluke o roditeljskoj skrbi u dijelu kako je suđeno pa tako niti zahtijevanom uzdržavanju do iznosa od 400/450 eura mjesečno jer potrebe djece i svoju obvezu plaćanja istog nije osporio već je samo osporio zahtijevani iznos. Nadalje, uspjeh tužitelja u ovom sporu je djelomičan kako u obzir uzme zahtjev za stanovanjem i samostalnom roditeljskom skrbi te i u pogledu visine iznosa zahtijevanog uzdržavanja. Dakle, vodeći računa o svemu tome, kao i o tome da je tužba i vođenje ovog postupka ipak bilo potrebno Sud je temeljem odredbi članka 366. Obiteljskog zakona odlučio da će svaka stranka snositi svoje troškove postupka.

U Bjelovaru, 21. siječnja 2026. godine

S U D A C :

Ivan Poljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

Dostaviti:

- Pun. tužitelja, odvjetnicima iz OD Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta

- Tuženiku ĐU

- Posebnoj skrbnici KU

- HZZSR, PU Garešnica