REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-791/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČR iz [adresa], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Krešimir Škarica i partneri iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćnici Marijani Tokić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-627/2024-2 od 3. listopada 2024., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2779/2011 od 13. prosinca 2023., u sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se djelomično revizija tuženika u dijelu u kojem je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-627/2024-2 od 3. listopada 2024. tužitelju dosuđena glavnica na ime naknade štete.

II. Prihvaća se djelomično revizija tuženika u dijelu u kojem je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-627/2024-2 od 3. listopada 2024. tužitelju dosuđena kamata na dosuđene iznose glavnice na ime naknade štete te se u tom dijelu predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

III. O troškovima ovog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Euroherc Osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, da tužitelju JR iz [adresa], isplati:

- s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 2.477,18 EUR / 18.663,09 kuna, te

- s osnove imovinske štete radi potrebe tuđe pomoći i njege iznos od 1.041,87 eur / 7.850,00 kn, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. ožujka 2011. pa do isplate, i to za razdoblje do 31.07.2015. god. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc Osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, l0000 Zagreb, da tužitelju JR iz [adresa], plati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 3.450,19 eur / 26.000,00 kn za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. ožujka 2011. do 13.10.2011., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.“.

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2779/2011 od 13. prosinca 2023. u točki I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja ČR za isplatom neimovinske štete u iznosu od 2.477,18 EUR i imovinske štete u iznosu od 1.041,87 EUR sa zateznom kamatom od 17. ožujka 2011. do isplate, u točki II. izreke te u točki III. izreke u odnosu na tuženika.

II. Odbija se žalba tužitelja ČR kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u točki I. izreke, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete u iznosu od 663,62 EUR sa zateznom kamatom od 17. ožujka 2011. do isplate.

III. Preinačuje se navedena presuda u točki I. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatom naknade neimovinske štete u iznosu od 2.831,73 EUR sa zateznom kamatom te u točki III. izreke, u dijelu kojim tužitelju nije dosuđen parnični trošak u iznosu od 4.898,49 EUR i za navedeno sudi: 1. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, da tužitelju ER isplati iznos od 2.831,73 EUR sa zateznom kamatom od 17. ožujka 2011. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju ER nadoknadi trošak postupka u iznosu od 4.898,49 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju ER nadoknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 253,13 EUR, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka.“.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1030/2025 od 11. ožujka 2025. podnosi tuženik zbog pitanja:

„1. Ocjenjuju li se tegobe i nelagodnosti te ograničenja koja oštećenik trpi za vrijeme liječenja kroz stupnjevanje činjenice fizičkih bolova, ili kroz utvrđenje privremenog smanjenja životne aktivnosti?

2. Ima li oštećenik pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva iako njegovo liječenje u tom trenutku nije bilo stabilizirano niti je bio predvidljiv ishod liječenja i uzročno-posljedična veza štete i ishoda liječenja i može li osiguratelj pasti u zakašnjenje podnošenjem odštetnog zahtjeva iako, temeljem medicinske dokumentacije u tom periodu, nije upoznat sa štetom i njenim konačnim ishodom, ili pak, zakonska zatezna kamata kao sankcija za zakašnjenje tereti osiguratelja tek po stabilizaciji zdravstvenog stanja, kada mu je omogućeno da se upozna sa opsegom štete oštećenika?“.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je djelomično neosnovana i djelomično osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete iz štetnog događaja od 7. veljače 2011., u kojoj je tužitelj zadobio ozljede kao putnik u osobnom vozilu, osiguranom kod tuženika i to:

- po osnovi neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 5.972,53 Eur / 45.000,00 kn,

- po osnovi imovinske štete za tuđu pomoći i njegu u iznosu od 1.041,87 Eur / 7.850,00 kn, kao i zahtjev za isplatom,

- zatezne kamate na isplaćeni iznos od 3.450,19 Eur / 26.000,00 kn za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva 17. ožujka 2011. do 13. listopada 2011.

8. Glede odlučnih činjenica, a u smislu pitanja zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju sudovi nižeg stupnja utvrdili su:

- da se 7. veljače 2011. dogodila prometna nezgoda u kojoj je prouzročena smrt jedne osobe (NR, majke tužitelja), a tužitelj, u vrijeme prometne nezgode star 5 godina, teško ozlijeđen,

- da je tužitelj 17. ožujka 2011. tuženiku podnio prijavu štete, zahtijevajući isplatu iznosa od 94.000,00 kn sa zateznim kamatama,

- da je tuženik 14. listopada 2011. isplatio tužitelju nesporni iznos od 26.000,00 kn i to 25.000,00 kn po osnovi neimovinske i 1.000,00 kn po osnovi imovinske štete,

- da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobilo tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma bedrene kosti koji se morao opskrbiti operacijskim načinom i kontuziju (nagnječenje) bubrega s hematomom i vidljivom krvi u mokraći, što se uspješno izliječilo konzervativnim liječenjem,

- da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja i prvog boravka u bolnici trpio bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 14 dana, blagog intenziteta još 30 dana, a povremene bolove blagog intenziteta 2-3 sata dnevno (prilikom aktivnih pokreta desnom nogom) još 3 mjeseca, da je nakon druge operacije trpio bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana i blagog intenziteta još 7 dana te povremene bolove blagog intenziteta 2 sata dnevno sljedećih mjesec dana,

- da je tužitelj privremeno imao smanjenje životne aktivnosti i to čitavo vrijeme tijekom liječenja (dok su trajali bolovi), što se po izlasku iz bolnice odnosilo na svakodnevne aktivnosti u kući i u igri i to:

- za vrijeme boravka u bolnici (6 dana) prva tri dana 95% i još tri dana 90%,

- nakon otpusta iz bolnice pa do prve kontrole (18. veljače 2011.) 80 %,

- od 18. veljače do 4. ožujka 2011. 70%,

- od 4. ožujka 2011. do 6. svibnja 2011. 50%,

- od 6. svibnja 2011. do 25. kolovoza 2011. 40 %,

- 25. kolovoza 2011. boravak u bolnici 80%,

- od 25. kolovoza do 2. rujna 2011. 60%,

- od 2. rujna do kraja studenoga 2011. u omjeru od 20%, dok nadalje više nije imao smanjenja životnih aktivnosti,

- da je nakon izlaska iz bolnice tužitelju bila potrebna pojačana njega i pomoć kroz mjesec dana po 6 sati dnevno (pripomoć pri oblačenju, pri razgibavanju donjih ekstremiteta, pri učenju ponovnog hodanja, osobnoj higijeni, korištenju zdravstvene zaštite i sl.) te još mjesec dana po 3 sata dnevno, da mu je nakon drugog boravka u bolnici bila je potrebna ista njega i pomoć kroz 3 tjedna po 4 sata dnevno,

- da je kod tužitelja zaostala neznatna (minimalna) naruženost od ožiljaka nakon operacijskog zahvata, što se može primijetiti pri nošenju kratkih hlača i/ili na plaži,

- da je kirurško liječenje završeno krajem studenoga 2011.,

- da su kod malodobnog tužitelja opisani znakovi iz okvira posttraumatskog stresnog poremećaja u nalazima psihologa Opće bolnice Zadar od 28. srpnja 2011. i 16. listopada 2013. u vidu noćnih mora, negativnih očekivanja, separacijskih strahova, pojačane iritabilnosti, somatizacije, najčešće vezane za odvajanja od oca te da su njegove životne aktivnosti s pozicije psihičkih teškoća (duševna bol, strahovi), što su kumulativno prikazani u dijagnozi posttraumatskog stresnog poremećaja (28. srpnja 2011. OB Zadar: dg F43.1), bile reducirane na razini 10% od rujna 2011. do srpnja 2016.,

- da aktualnim ispitivanjem sada sedamnaestogodišnjeg mladića nije nađeno dostatno znakova/simptoma za dijagnozu posttraumatskog stresnog poremećaja.

9. Glede spornog pravnog shvaćanja u smislu prvog pitanja sud drugog stupnja zauzima slijedeće pravno shvaćanje (točke 8.1. do 8.5.):

„8.1. Naime, imajući u vidu utvrđeni opseg, vrstu i težinu ozljede koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih boli i straha, duševnih boli zbog privremenog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti te sve nelagode tijekom liječenja kojima je bio izložen (višekratna RTG snimanja, bolničko liječenje u dva navrata, dva operativna zahvata, obrada rane, mirovanje, fizikalna terapija), prema ocjeni ovoga suda, sve navedene okolnosti opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 65.000,00 kn / 8.626,98 EUR. Kada se taj iznos umanji za već plaćeni iznos od 3.318,07 EUR / 25.000,00 kn, obveza tuženika za naknadom neimovinske štete tužitelju iznosi 5.308,91 EUR / 40.000,00 kn. Kako je sud prvoga stupnja po ovoj osnovi tužitelju već dosudio naknadu od 2.477,18 EUR, preostala je obveza tuženika da tužitelju naknadi neimovinsku štetu u daljnjem iznosu od 2.831,73 EUR.

8.2. U ostalom dijelu, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete u iznosu od 663,62 EUR (preko ukupno dosuđenog iznosa od 5.308,91 EUR / 40.000,00 kn do zatraženog iznosa od 5.972,53 EUR) sa zateznom kamatom od 17. ožujka 2011. do isplate, žalba tužitelja je neosnovana.

8.3. Bez pravne osnove je ukazivanje tužitelja na visinu dosuđene naknade za kvalifikatorne okolnosti koje se tiču pretrpljenih fizičkih boli i (privremenog) smanjenja životnih aktivnosti jer se pravična novčana naknada utvrđuje u jedinstvenom iznosu zbog ukupnosti povrede prava osobnosti. Stoga je i sud prvoga stupnja nepotrebno kvantificirao utjecaj pojedinih kvalifikatornih okolnosti na dosuđenu naknadu štete. Prema ocjeni ovoga suda, ukupno dosuđena naknada u iznosu od 5.308,91 EUR, pored već isplaćenog iznosa, u skladu je i s trajanjem predmetne štete do donošenja pobijane prvostupanjske presude, uzimajući pritom u obzir i sve dodatne kriterije na koje tužitelj ukazuje u žalbi.

8.4. Suprotno žalbenim navodima tuženika, iako je smanjenje životne aktivnosti, u pravilu, trajnog karaktera, novčana naknada može se dosuditi i kada je smanjenje životne aktivnosti bilo samo privremenog karaktera, ako je jačeg intenziteta i dugotrajnije ili ako to posebne okolnosti opravdavaju. Budući da je u ovom slučaju prvostupanjski sud utvrdio da je kod tužitelja bilo prisutno smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 70% do 95% u trajanju od gotovo mjesec dana, od 40% do 50% u trajanju od 5 mjeseci i 21 dan, 80% i 60% u trajanju od 9 dana te 20% u trajanju od 2 mjeseca i 28 dana ili sveukupno 9 mjeseci i 23 dana, pravilno je prilikom određivanja pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, uzeo u obzir i navedenu kvalifikatornu okolnost. Pritom je također pravilno cijenio da je u konkretnom slučaju riječ o djetetu koje je u vrijeme štetnog događaja bilo u dobi od svega 5 godina, kao i trajanje i stupanj privremenog smanjenja njegovih životnih aktivnosti (tako npr. i Rev-59/02-2, Rev- 418/2010, Rev-1370/1998-2).

8.5. Prilikom donošenja odluke o visini pripadajuće naknade neimovinske štete, pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu i mjerodavne Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5). Primjena novih Orijentacijskih kriterija predstavlja načelo da se visina pravične novčane naknade za neimovinsku štetu dosuđuje prema mjerodavnim okolnostima koje postoje u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke pa je bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude tvrdnja tuženika da je novčani iznos kojega je 14.10.2011. isplatio tužitelju, u tom trenutku, prema važećim kriterijima, (eventualno) predstavljao primjerenu novčanu naknadu za tužiteljevu štetu.“.

10. Dakle, tuženik u prvom pitanjem dovodi u pitanje pravno shvaćanje sudova nižeg stupnja kojim se i patnje za vrijeme liječenja mogu smatrati valjanom osnovom za dosuđenje naknade za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti.

11. U ovoj pravnoj stvari štetni događaj zbio se 7. veljače 2011. pa se stoga ima primijeniti Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) sukladno odredbi čl. 1163. ZPP-a.

12. Prema odredbi čl. 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu ZOO-a razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

13. U slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati naknadu imovinske i naknadu neimovinske štete. Naknada imovinske štete moguća je bilo uspostavom prijašnjeg stanja bilo naknadom u novcu, ako uspostava prijašnjeg stanja nije moguća ili ne otklanja štetu potpuno. Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (čl. 1085. ZOO-a).

14. Naknada neimovinske štete ostvaruje se kroz isplatu pravične novčane naknade. Ona se dosuđuje neovisno od naknade imovinske štete (najčešće uz tuđu pomoć i njegu), ali i kada nje nema. Uvjet za dosuđivanje pravične novčane naknade je ocjena suda da se radi o takvoj šteti kod koje težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu u obliku novčanog ekvivalenta za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete koji su navedeni u tužbi, s time da prema izričaju odredbe čl. 19. st. 2. ZOO navedena prava koja su predmet zaštite pobrojana su samo primjerice pa je moguće da sud pruži zaštitu i za neka druga prava koje ZOO-a eksplicite ne navodi.

16. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu.

17. No, s druge strane vodeći računa o tome da je ZOO-a preuzeo objektivnu koncepciju neimovinske štete gdje svaka povreda prava osobnosti čini neimovinsku štetu, te da povrede prava osobnosti nisu zakonom propisane kao zatvoreni krug povreda, već se navode samo primjerice, čime je zakonodavac ostavio sudskoj praksi i okolnostima svakog pojedinog slučaja cijeniti određeni vid povrede prava osobe kao valjani osnovu za dosudu neimovinske štete.

18. Stoga, vodeći računa gore navedenom, odgovor na prvo pitanje glasi da u primjeni odredbe čl. 19. ZOO i čl. 1100. ZOO ne postoji zatvoreni krug osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti, pa kada okolnosti slučaja to opravdavaju i kada sud za to daje valjane razloge visina dosude novčane satisfakcije za tegobe tijekom liječenja cijene se samo kao jedan od elemenata za dosudu jedinstvenog iznosa novčane satisfakcije.

19. Kako se sud drugog stupnja u odlučivanju rukovodio ovom pravnim shvaćanjem koje je ukorijenjeno u važeće odredbe ZOO (čl. 19. i čl.1100.) to je glede glavnice zahtjeva odlučeno kao pod točkom I. izreke sukladno odredbi čl. 391. st. 6. ZPP-a.

20. Zbog navoda revizije i pozivanje na pravno shvaćanje kao u odluci Vrhovnog suda poslovni broj Rev-657/2004 od 12. srpnja 2005. gdje su u bitnom iznosi pravno shvaćanje da privremeno smanjena životna aktivnost kroz vrijeme liječenja ne utječe na visinu novčane naknade valja reći da se radi o pravnom shvaćanju donesenom za vrijeme ranijeg ZOO gdje je koncept naknade neimovinske (nematerijalne štete) bio posve drugačije koncipiran.

21. Ovaj sud je u primjerice odluci poslovni broj Rev-2476/2016 od 6. rujna 2023. zauzeo pravno shvaćanje glede tijeka zakonske zatezne kamate na odštetne zahtjeve gdje je rečeno:

„9. Revizija je podnesena zbog pravnog pitanja kojim umješač pita ima li oštećenik, u situaciji kada je njegovo liječenje završeno nakon podnesenog odštetnog zahtjeva pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili od dana kada je osobi odgovornoj za naknadu štete nakon završenog liječenja dostavio potpunu dokumentaciju o svom zdravstvenom stanju.

10. Ocijenjeno je da je navedeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, na temelju odredaba čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

11. Iz odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i dr. – dalje: ZOO), proizlazi da osoba odgovorna za naknadu štete pada u zakašnjenje (pa tada nastaje i njena obveza plaćanja zatezne kamate) danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

12. Treba napomenuti da je u ovoj odredbi, umjesto da je jasno naznačeno da se ona odnosi na zakašnjenje dužnika, pogrešno upotrijebljena riječ "dospijeva" koja označava pravo vjerovnika tražiti ispunjenje obveze u smislu odredbe čl. 1086. ZOO (dospijeće i zakašnjenje ne moraju padati u isto vrijeme).

13. Međutim, ovu odredbu se pravilno shvaća kao propis koji određuje zakašnjenje (zatezna kamata se plaća za slučaj zakašnjenja a ne od dospijeća, dakako, ako dospijećem obveze dužnik istovremeno nije pao u zakašnjenje, npr. kod ugovornih obveza).

14. Dakle, ako je šteta nastala nakon podnošenja zahtjeva jer je liječenje kasnije završeno i tek tada je bilo moguće raspolagati svim činjenicama i dokazima o povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao u ovom slučaju, onda dužnik nije niti mogao pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze za koju nije bilo dokaza da uopće definitivno postoji. Zbog toga je u slučaju kada je liječenje završeno kasnije dužnik pao u zakašnjenje tek nakon što mu je po završetku liječenja dostavljena kompletna dokumentacija o definitivnom zdravstvenom stanju oštećenika i povredi prava osobnosti na zdravlje.“.

22. Dakle, već je iznesenim pravnim shvaćanjem u citiranoj odluci ovog suda odgovoreno na pitanje zbog kojeg je u ovoj pravnoj stvari dopušteno podnošenje revizije.

23. Kako je sud drugog stupnja donoseći odluku o tijeku zakonske zatezne kamate zauzeo drugačije pravno shvaćanje, pa time zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio sve odlučne okolnosti glede ocjene kada je tuženik pao u zakašnjenje, zbog čega je valjalo glede odluke o zateznoj kamati ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet u tom dijelu vratiti sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje sukladno odredbi čl. 391. st. 7. ZPP-a.

24. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci.

25. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. ZPP-a.

Zagreb, 21. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić