REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-1539/2024

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. BL i dr., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021. i 114/2022.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 28. prosinca 2023., broj: 110 Pp - 3452/2023-13, u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 28. prosinca 2023., broj: 110 Pp - 3452/2023-13, na temelju članka 182. točke 1. i 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. BL i okr. RL oslobođeni su optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

1. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret

proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tužitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno okr. BL i okr. RL oslobodio optužbe jer su utvrđene činjenice koje čine zakonsko obilježje prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret te da je nesporno da su dotične prigode okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Osim toga, ističu da je prvostupanjski sud trebao izvršiti dokaznu radnju suočavanja okrivljenika na okolnosti u kojima se njihovi iskazi ne slažu.

5.1. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je, na temelju pravilne ocjene svih provedenih dokaza, ispravno zaključio kako nema dovoljno dokaza za donošenje nedvojbene odluke o krivnji okrivljenika.

5.2. Naime, da bi se donijela odluka o prekršajnoj odgovornosti odnosno krivnji okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret, nesporno odnosno bez ikakve dvojbe moraju biti dokazane sve odlučne činjenice od kojih ovisi ispunjenje bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, o čemu se u konkretnom predmetu ne radi, budući je svaki od okrivljenika poricao svoj dio prekršajne odgovornosti odnosno krivnje za prekršaj koji im se stavlja na teret, a međusobno tereteći jedan drugog za protupravne radnje, a za što je iznio valjane razloge u točkama 10 i 11. obrazloženja pobijane odluke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

5.3. Imajući u vidu odredbu članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, prema kojoj sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, pri čemu se ističe da načelo slobodne ocjene dokaza podrazumijeva da iskaze osoba sud mora ocijeniti ne samo sa stajališta zakona logike nego i psihološki, te na temelju pravila općeg ljudskog iskustva, primjenjujući načelo neposrednosti koje omogućuje sudu utvrđivanje činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud primjenjujući načelo „in dubio pro reo“ , okr. BL i okr. RL, oslobodio optužbe, budući da raspoloživim dokazima nije bilo moguće bez ikakve dvojbe utvrditi sve relevantne činjenice.

6. Prema tome, usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, budući da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, radi čega je pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, okr. BL i okr. RL oslobodio optužbe.

7. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.