REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11201/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljene RŽ i drugookrivljenog ĐŽ, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) i prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi prvookrivljene RŽ i drugookrivljenog ĐŽ, podnesenoj po zajedničkom branitelju Igoru Ćurkoviću, odvjetniku u Splitu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj Pp-8985/2023 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se osnovanom žalba drugookrivljenog ĐŽ i ukida prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj činjenično opisan u točki I. b) i točki I. c) izreke pobijane presude i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o  j e

II. Odbija se kao neosnovana žalba prvookrivljene RŽ u odnosu na prekršaj činjenično opisan u točki I. a) i točki I. b) izreke pobijane presude i u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj Pp-8985/2023 od 25. listopada 2024., drugookrivljeni ĐŽ, u točki I. b) i točki I. c) izreke presude proglašen je krivim da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaje iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje mu je uz primjenu odredbe članka 39. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 60 dana te na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. Nadalje je odlučeno da je drugookrivljeni ĐŽ obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura.

2. Protiv tog dijela presude drugookrivljeni ĐŽ je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima prekršajnog postupka.

3. Žalba drugookrivljenog ĐŽ je osnovana.

U odnosu na rješenje:

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrdio je postojanje bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona, kao i povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 8. stavka 1. Zakona o zaštititi od nasilja u obitelji, na koje žalitelj opravdano ukazuje.

6. Odredbom članka 8. stavka 1. Zakona o zaštititi od nasilja u obitelji propisan je krug osoba na koje se odnosi primjena navedene zakonske odredbe. Drugookrivljeni ĐŽ kao muž prvookrivljene RŽ je u odnosu na ženinu nećakinju ĆŽ u trećem stupnju tazbinskog srodstva, dok se odredbe Zakona o zaštititi od nasilja u obitelji primjenjuju na srodnike po tazbini do zaključno drugog stupnja. Prvostupanjski sud u točki I. b) utvrđuje kako su prvookrivljena RŽ i drugookrivljeni ĐŽ ispoljili psihičko nasilje spram nećakinje ĆŽ pa je bilo nužno u tom smjeru provesti utvrđivanje odgovarajućeg stupnja tazbinskog srodstva oba okrivljenika u odnosu na oštećenicu radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava.

7. Ovlašteni tužitelj činjeničnim opisom drugookrivljenom ĐŽ stavlja na teret narušavanje javnog reda i mira vikom i galamom, označivši kao mjesto prekršaja ulicu Katarine Zrinske kućni broj 8, u mjestu Podstrana – Grljevac. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da se događaj odvio u hodniku stambene zgrade, stoga na fiktivnom javnom mjestu. Iz iskaza svjedoka VŽ i oštećenice ĆŽ proizlazi da su se posljedice narušavanja javnog reda i mira reflektirale na neograničenom otvorenom javnom mjestu - ulici, jer su se prema njihovim iskazima vika i galama mogle čuti vani s obzirom da je bilo ljeto i otvoreni prozori.

8. Dakle, u konkretnom slučaju, predmetni se događaj zbio u hodniku stambene zgrade, a to mjesto po svojoj prirodi nije javno mjesto, ali okolnosti koje su postojale u vrijeme počinjenja prekršaja su bile takve da su radnju prekršaja mogle učiniti dostupnom javnosti. Međutim, tu činjenicu sud nije utvrdio niti je dao bilo kakvo obrazloženje iz kojeg razloga smatra da predmetni prekršaj treba podvesti pod zakonski opis prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Kako u odnosu na odlučnu činjenicu javnosti mjesta inkriminiranog događaja prvostupanjski sud nije dao valjane razloge za svoju odluku, pobijana presuda je manjkava i onemogućeno je valjano ispitivanje njezine pravilnosti i zakonitosti jer je izreka presude proturječna samoj sebi i razlozima o odlučnoj činjenici zakonskog obilježja prekršaja – javnosti, a što je imalo za posljedicu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

9. Načelno, bez prejudiciranja odluke u ponovljenom postupku, a imajući u vidu činjenični opis i ovlasti prvostupanjskog suda, valjano postupanje bi bilo da prvostupanjski sud činjenični opis uskladi s rezultatima dokaznog postupka, na način da mjesto prekršaja opiše kao hodnik stambene zgrade, ali istovremeno opiše i posljedicu nastupjelu na javnom mjestu. Na taj način u cijelosti bi riješio predmet optuže u skladu s činjeničnim utvrđenjima, a objektivni identitet optužbe bi bio zadržan, odnosno ne bi bio prekoračen.

10. Zbog navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu drugookrivljenika, ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku, na način da će prvostupanjski sud u ponovnom suđenju provesti dokaze i otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom, u postupku utvrditi sve činjenice te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku u odnosu na drugookrivljenog ĐŽ.

11. Na temelju odlučeno je kao u dijelu – rješenje.

U odnosu na presudu:

12. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj Pp-8985/2023 od 25. listopada 2024., prvookrivljena RŽ, u točki I. a) i točki I. b) izreke presude proglašena je krivom da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila dva prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koje joj je uz primjenu odredbe članka 39. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 70 dana te na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenica u roku od jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. Nadalje je odlučeno da je prvookrivljena RŽ obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura.

13. Protiv tog dijela presude prvookrivljena RŽ je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima prekršajnog postupka.

14. Žalba prvookrivljene RŽ nije osnovana.

15. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

16. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, prvookrivljena RŽ žalbenim navodima, kojima se ujedno pobija i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, tvrdi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, pri čemu ističe da iz obrazloženja presude nije moguće utvrditi kojim je to konkretnim radnjama prvookrivljena RŽ ispoljila psihičko nasilje u obitelji spram nećakinje ĆŽ, a posebno da nije moguće utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između radnji prvookrivljenice i posljedica koje bi se trebale odraziti na povredu dostojanstva i uznemirenost žrtve, čime smatra da je počinjena bitna povreda iz

17. Suprotno takvim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je, doduše šturo, dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti prvookrivljenice, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa, dakle, presuda, ipak sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba prvookrivljene RŽ zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz nije osnovana.

18. U odnosu na žalbene navode da iz obrazloženja presude nije moguće utvrditi kojim je konkretnim radnjama došlo do povrede dostojanstva i osjećaja uznemirenosti kod žrtve, žrtva u svom iskazu pred prvostupanjskim sudom iskazuje da se zbog vikanja i uvreda upućenih od oba okrivljenika osjećala uznemireno, zbog čega je sam događaj i prijavila policiji. Dakle, iz iskaza žrtve nasilja ĆŽ nedvojbeno proizlazi kako je postupanje oba okrivljenika kod nje prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost, a što predstavlja bitna konstitutivna obilježja bića prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 3., kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, a pobijana odluka ima sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj. Presuda se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i razloga o odlučnim činjenicama, a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno a nakon što je slobodno cijenio postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi iskaza ispitanih osoba i drugih provedenih dokaza, nalazeći da postupanje prvookrivljenice na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.

20. Razmotrivši odluku o uvjetnoj osudi, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je u vrijeme događaja bila propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 260,00 eura, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Primjenjujući prema prvookrivljenici mjeru upozorenja - uvjetnu osudu, na način da je za prekršaje počinjene u stjecaju izrečena kazna zatvora u ukupnoj duljini trajanja od 70 dana ( 30 dana za prekršaj opisan u točki I. a) izreke presude i 40 dana za prekršaj opisan u točki I. b) izreke presude), čije se izvršenje odgađa za vrijeme roka kušnje od 1 godine, evidentno je da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani prvookrivljenice. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao valjane i opravdane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, držeći takvu sankciju primjerenu prirodi i težini prekršaja, svim utvrđenim okolnostima na njezinoj strani i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

21. Ispitujući povodom žalbe odluku o dosuđenim troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, temeljem članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao žaliteljicu na platež troškova u paušalnom iznosu od 50,00 eura, što je vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.). S obzirom na navedeno, kao i okolnost da iz stanja spisa ne proizlazi da bi prvookrivljenica bila bez redovitih prihoda, po mišljenju ovog suda plaćanjem troškova prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje niti uzdržavanje osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati, zbog kojeg razloga bi eventualno bila oslobođena od plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

22. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

23. Na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u dijelu – presuda.

Zagreb, 21. siječnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 7 otpravaka: za spis, prvookrivljenicu, drugookrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.