Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-583/2024-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje sa sjedištem u [adresa], OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica GZ, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6588/2022-11 od 16. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6588/2022-11 od 16. studenog 2023.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu iznosa od 9.297,71 eura sa zateznim kamatama na iznos od 8.432,14 eura/63.531,97 kn od 5. listopada 2022. do isplate i na iznos od 865,57 eura/6.521,61 kn od 8. prosinca 2022. do isplate (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 497,50 eura sa zateznim kamatama od 16. studenog 2023. do isplate.

2. Žali se tužitelj pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio navode žalbe te predložio žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa obiteljske mirovine isplaćene u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 30. studenog 2022. udovici pokojnog osiguranika tužitelja PZ, smrtno stradalog u prometnoj nesreći 16. ožujka 2010., koju je skrivio osiguranik tuženika. Tužitelj tvrdi da je navedena nesreća priznata kao ozljeda na radu te da je tužitelj rješenjem od 25. svibnja 2010. priznao pravo na obiteljsku mirovinu iza smrtno stradalog osiguranika tužitelja, čijom isplatom tužitelj trpi štetu.

6. I u ovoj fazi postupka sporna je primjena materijalnog prava, odnosno ima li se predmet spora raspraviti primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje: ZMO) kako tvrdi tužitelj, a što ponavlja i u svojoj žalbi navodeći kako je osiguraniku tužitelja pravo na obiteljsku mirovinu utvrđeno prema odredbama toga zakona, ili pak primjenom odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje: ZOOP), kao posebnog zakona, a kako ističe tuženik.

7. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju opisno ukazuje tužitelj (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a) jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 338. stavak 4. i članka 8. ZPP-a, jer su u obrazloženju presude navedeni svi oni dijelovi koje presuda mora sadržavati, a dokazi su ocijenjeni brižljivo, u skladu s člankom 8. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio kako je rješenjem tužitelja od 25. svibnja 2010. u postupku pokrenutom radi priznanja prava na obiteljsku mirovinu priznato pravo na obiteljsku mirovinu AZ, udovici umrlog osiguranika PZ, počevši od 16. ožujka 2010., a uzrok smrti osiguranika PZ da je ozljeda na radu. Kako tužitelj potražuje naknadu štete s osnove obiteljske mirovine koju je isplaćivao upravo na temelju ozljede na radu, prema stavu prvostupanjskog suda prema samoj prirodi stvari ne postoji razlika koju bi tuženik bio obvezan isplatiti tužitelju sukladno odredbi članka 27. stavak 3. ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju (u trenutku kada su izvršene isplate mirovine osiguraniku tužitelja) pa tužitelju u tom smislu nije niti nastala šteta.

9. Po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je predmet spora raspravio primjenom odredbi ZOOP-a, koji je lex specialis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, a s obzirom na tuženika - osiguravajuće društvo u ovome predmetu (tako Vrhovni sud u Rev-1354/2016-2 od 18. svibnja 2021.).

10. Odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjernim iznosima mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

11. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, sukladno odredbama ZOOP-a, a u konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja, u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja, primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP. Stoga je suprotno žalbenim navodima tužitelja u ovoj pravnoj stvari valjalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja", a ne prema odredbama ZMO-a.

12. Za odluku u sporu tužitelja protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nesreće (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-264/2022 od 19. travnja 2022.).

13. Prema ocjeni ovoga suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika), a što je ujedno i shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Revd-1227/2021 od 12. travnja 2021. i dr. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka, po stavku 2., smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja prema kojima se odredba članka 27. ZOOP-a ne bi mogla primijeniti na regresni zahtjev koji se odnosi na isplaćenu obiteljsku, a ne invalidsku mirovinu.

15. Suprotno takvim navodima, iz sadržaja članka 27. stavka 2. ZOOP-a izričito proizlazi da se stvarnom štetom, koju je osiguratelj dužan naknaditi zavodima mirovinskog osiguranja, smatraju i razmjerni iznosi mirovine članova obitelji oštećene osobe, dakle i obiteljske mirovine. Činjenica da Zakon u stavku 3. istog članka normira metodologiju izračuna razmjernog iznosa polazeći od usporedbe invalidskih mirovina, ne isključuje njegovu primjenu na obiteljsku mirovinu, već upućuje na nužnost analogne primjene toga kriterija i u slučaju prava članova obitelji.

16. Naime, regresni zahtjevi HZMO-a prema osigurateljima u prometnim štetama, pa i kada se odnose na obiteljsku mirovinu, mogu biti osnovani isključivo u okviru i pod uvjetima propisanim člankom 27. ZOOP-a, pri čemu je teret dokazivanja razmjernog dijela mirovine uvijek na tužitelju, dok sama isplata obiteljske mirovine ne predstavlja automatski stvarnu štetu u smislu ZOOP-a, već je nužno utvrditi razliku mirovine kada bi se štetni događaj smatrao ozljedom na radu.

17. Kako tužitelj postavlja zahtjev za isplatom ukupno isplaćenih iznosa mirovine te ne tvrdi da bi postojale pretpostavke koje proizlaze iz navedenih odredbi ZOOP-a, pravilno je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu kojom je odbijen zahtjev za naknadu štete s osnove obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku jer isplaćuje mirovinu upravo zbog povrede na radu pa mu šteta nije nastala.

18. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se pravilno temelji na važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je tužitelj posebnim žalbenim navodima ni ne pobija.

19. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

20. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer odgovor na žalbu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP- a nije bio nužan za odluku o žalbi, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Splitu 21. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić