Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-2992/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Josipu Kozjak, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženice VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Andreji Pečenec, odvjetnici iz Varaždina, radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-65/2024-42 od 14. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-65/2024-42 od 14. kolovoza 2024. u točki I. izreke te u dijelu točke II. izreke kojim su tužitelju dosuđeni troškovi postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha po računima tužitelja, odnosno pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava sa računa tužitelja na račun punomoćnika ovrhovoditeljice/ovdje tužene, sve temeljem podnesenog zahtjeva za izravnu naplatu osnove za plaćanje - Rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 10. svibnja 2021. posl.br. P-536/2020-6 (točka I. izreke) a ujedno je naloženo tuženoj, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.812,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od presuđenja - 14. kolovoza 2024. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

2.Protiv te odluke žalbu podnosi tužena pobijajući je iz svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25 dalje: ZPP). Tužena smatra kako je sud prvog stupnja počinio povrede iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. te članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 299. stavak 3. ZPP-a, slijedom čega je predloženo pobijanu odluku preinačiti sukladno žalbenim navodima uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova tuženoj.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba nije osnovana.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe po računima tužitelja, odnosno pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava sa računa tužitelja na račun punomoćnika ovrhovoditeljice/ovdje tužene, sve temeljem podnesenog zahtjeva za izravnu naplatu osnove za plaćanje - rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 10. svibnja 2021. posl.br. P-536/2020-6 i to iz razloga što je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik a ovdje tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno zbog razloga predviđenih odredbom iz članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20,114/22, 6/24 dalje: OZ).

5.Ovaj sud ne nalazi da bi tijekom prvostupanjskog postupka bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu međusobno ni s izrekom odluke proturječni pa se kao takva može ispitati. Protivno žalbenim navodima nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 299. stavak 3. ZPP-a. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud tijekom postupka, provođenjem svih predloženih dokaza, u dovoljnoj mjeri raspravio i utvrdio sve relevantne činjenice, a činjenični supstrat na kojem je temeljena prvostupanjska presuda nije doveden u sumnju niti žalbenim navodima tužene, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud valjano primijenio i materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio.

6.U provedenom postupku sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio:

-kako je tužena 21. siječnja 2022. podnijela Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja na temelju Rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 10. svibnja 2021., posl. br. P-536/2020-6 (kojim je pod točkom I. utvrđeno da je tužba povučena, dok je pod točkom II. naloženo tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 12.643,45 kn), ovrhom na tražbini tužitelja po računima;

-kako je Izjavom o prijeboju od dana 08. prosinca 2021. tužitelj izjavio da svoje potraživanje prema tuženoj s osnove rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-221/2020 od 08. lipnja 2020. (temeljeno na suglasnosti o zapljeni od 07. svibnja 2010. broj ovjere OV-4479/10) u iznosu od 11.000,00 kn sa zateznim kamatama u iznosu od 11.206,02 kn stavlja u prijeboj tražbini tužene temeljem rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj P-536/2020-6 od 10. svibnja 2021.;

-kako je tužitelj putem svojih punomoćnika iz odvjetničkog društva Kozjak i Rendić izjavu o prijeboju uputio tuženoj VS preporučenom poštanskom pošiljkom RF750634040HR, a na adresu: [adresa], koja je prema vraćenoj dostavnici uručena adresatu 13. prosinca 2021., pri čemu je primitak potvrđen potpisom “Fajt“;

- kako je 13. prosinca 2021. tužitelj prema tuženoj imao potraživanje temeljem Suglasnosti o zapljeni u iznosu glavnice od 11.000,00 kn te kamata obračunatih od 22. svibnja 2010. do 10. svibnja 2021. u iznosu od 11.206,02 kn ili ukupno 22.206,02 kn odnosno 9.562.57 više od potraživanja tužene prema tužitelju;

- kako se u spisu Općinskog suda u Varaždinu OVR-221/2020 ne vodi postupak između ovdje stranaka koji poslovni broj je u Izjavi o prijeboju omaškom naveden;

- kako se postupak na koji se poziva Izjava o prijeboju vodio pod br Ovr-46/2020, čiji pregled je tužitelj predložio po zaključenju prethodnog postupka;

- kako je kao prilog tužbi u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj P- 536/2020 (list 131-137) tamo tužitelj ŽS kao dokaz postojanja svog potraživanja prema tamo tuženoj VS dostavio presliku Suglasnosti o zaplijeni kojom mu je tamo tužena dala neopozivu suglasnost da radi namirenja svoje novčane tražbine na temelju Ugovora o zajmu od 11. travnja 2007. u iznosu od 11.000,00 kn uvećano za ugovorene i zatezne kamate, naknade i druge troškove koji će nastati provođenjem ovrhe, zaplijeni cijeli iznos njezine plaće, mirovine ili drugog stalnog ili povremenog novčanog primanja, odnosno da se zaplijene novčana sredstva na svim njezinim tekućim i žiro računima te da se ista prenesu u korist vjerovnika, time da je u tekstu suglasnosti o zaplijeni navedeno kako ta suglasnost ima učinak rješenja o ovrsi sukladno članku 178. stavak 1. i 183. stavak 1. Ovršnog zakona te je potpis tužene na suglasnosti o zaplijeni ovjeren dana 7. svibnja 2010. po javnom bilježniku Nadi Šagi- Belcar iz Ivanca pod poslovnim brojem OV-4479/2010;

-kako je visina tražbine tužitelja prema tuženoj u iznosu od 11.000,00 kn uvećana za zakonsku zateznu kamatu određena spomenutom Suglasnošću o zapljeni koja u pogledu oblika i sadržaja te načina ovjere ima svojstvo ovršne isprave iz članka 178. stavak 1. i 5. tada važećeg OZ-a;

-kako tužena tijekom postupka nije osporila po tužitelju dostavljen izračun zakonske zatezne kamate iz izjave o prijeboju za razdoblje od 22. svibnja 2010. do 10. svibnja 2021. niti je tvrdila ili dokazala da je bilo koji dio tražbine tužitelja temeljem Suglasnosti o zapljeni podmirila;

-kako je tužena osporila primitak preporučene poštanske pošiljke RF750634040HR i svoj potpis na dostavnici predlažući grafološko vještačenje koje je i određeno i tužena pozvana uplatiti predujam za vještačenje, što nije učinila u ostavljenom roku niti zatražila njegovo produljenje.

7.Slijedom navedenog sud prvog stupnja je utvrdio kako je tužena prema tužitelju imala tražbinu u visini od 12.643,45 kn s pripadajućim zateznim kamatama na temelju rješenja Općinskog suda u Varaždinu P-536/2020 od 10. svibnja 2021. a tužitelj prema tuženoj tražbinu na temelju Izjave o suglasnosti zapljene od 7. svibnja 2010. ovjerene po javnom bilježniku Nadi Šagi-Belcar iz Ivanca pod poslovnim brojem OV-4479/2010 u visini od 11.000,00 kn glavnice te kamata od 22. svibnja 2010. do 10. svibnja 2021. (kao dana donošenja spomenutog rješenja) od 11.206,02 kn, koju tražbinu je stavio u prijeboj tuženoj u Izjavi o prijeboju uručenom 13. prosinca 2021. Nastavno je zaključio kako je prestala tražbina tužene prema tužitelju izvansudskim prijebojem iz članka 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 155/23 dalje: ZOO) kada su se tražbine srele, a slijedom toga da na dan 21. siječnja 2022. kada je tužena zatražila izravnu naplatu, njezina tražbina više nije postojala, radi čega je tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti.

8.U sadašnjem stadiju postupka žaliteljica ustraje u prigovorima iznijetim tijekom postupka pa tako da ne postoji tražbina tužitelja prema njoj, da nije primila izjavu o prijeboju, smatra da je pobijanu odluku sud prvog stupnja temeljio na dokazu (pregledom spisa Ovr-46/2020) izvedenom protivno odredbi čl. 299. stavak 3. ZPP-a te da izračun kamata nije temeljen na javnoj ispravi slijedom čega je neprovjeren i nedokazan.

9.U situaciji kada se očitom omaškom pri pisanju Izjave o prijeboju i tužbe tužitelj pozvao na spis poslovni broj Ovr-221/2021, ali je točno naveo datum odluke te sve ostale podatke za pravilnu identifikaciju ovršne isprave kao osnove tužiteljeve tražbine, a tužena je tek na glavnoj raspravi osporila postojanje tužiteljeve tražbine, dok je do tada samo osporavala potpis na dostavnici o primitku Izjave o prijeboju, onda je i po stavu ovog suda prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe iz članka 299. stavak 2. ZPP-a prihvatio tužiteljev prijedlog za pribavljanje spisa ispravnog posl. br. Ovr-46/2020 valjano ocijenivši kako na tužitelju nema krivnje za nepredlaganje tog dokaza do zaključenja prethodnog postupka, a pored toga odlučni dokazi nisu pribavljeni pregledom navedenog spisa, kako je to osnovano našao i sud prvog stupnja uz detaljno obrazlaganje kao pod točkom 6.1., koje se prihvaća.

10.Stoga, protivno žalbenim prigovorima, nisu ostvarena obilježja bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 299. stavak 3. ZPP-a.

11.Nadalje, pravilno je provedenim dokazima i njihovom ocjenom utvrđeno da Izjava o suglasnosti zapljene koja je prilog tužbe u predmetu P-536/2020, čiji priklop je u tužbi predložen i dokaz pravodobno izveden, ispunjava sve uvjete valjane ovršne isprave iz članka 178. Ovršnog zakona (Narodne novine 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005., 121/2005., 67/2008. – dalje u tekstu OZ) koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja, i da je u istoj određena visina tužiteljeve tražbine prema tuženoj iznosom glavnice od 11.000,00 kn s pripadajućim kamatama, čijem obračunu za vrijeme od 22. svibnja 2010. do 10. svibnja 2021. tužena tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nije prigovarala ni tvrdila da je cijelu ili dio podmirila, radi čega je obračun s osnovom prihvaćen, kako je to sve iscrpno obrazloženo pod točkom 14., koji razlozi se u cijelosti prihvaćaju.

12.I po stavu ovog suda u situaciji kada je tužena osporila potpis na dostavnici o primitku Izjave o prijeboju, kao javnoj ispravi koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj utvrđuje ili određuje (članak 230. stavak 1. ZPP) a nije uplatila polog za grafološko vještačenje koje je sama predložila, sud prvog stupnja je valjano ocijenio kako se ima smatrati da je navedenu Izjavu primila 13. prosinca 2021., koji datum je kao dan primitka u dostavnici i naveden, budući u smislu članka 230. stavak 3. ZPP-a nije dokazala da je u istoj pogrešno utvrđena činjenica njezinog potpisa odnosno da je istu potpisala, kako je to valjano utvrđeno i obrazloženo pod točkom 16. prvostupanjske odluke.

13.Slijedom navedenog na temelju provedenih dokaza i njihove valjane ocjene prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tužitelj prema tuženoj imao novčanu, kompenzabilnu i dospjelu tražbinu veću od tražbine tužene koju je Izjavom o prijeboju zaprimljenoj po tuženoj 13. prosinca 2021. stavio u prijeboj te je valjanom primjenom materijalnog prava da je prijebojem na temelju članka 195. ZOO-a zaključio da je susretom tražbina prestala tražbina tužene prema tužitelju te u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 21. siječnja 2021. više nije postojala, a slijedom toga da je ostvareno postojanje opozicijskog razloga razlog iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a koji ovrhu čini nedopuštenom te prihvatio tužbeni zahtjev, kao u izreci pod točkom I.

14. Budući tužena u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP-a), a niti su u tom dijelu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tužene kojom se pobija odluka o parničnom trošku nije osnovana. Naime, odluka o dosuđenom parničnom trošku sukladna je odredbi članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a, te je tužitelju osnovano dosuđen trošak u iznosu od 1.812,50 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

15.Stoga je prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu valjalo potvrditi uz odbijanje žalbe kao neosnovane (članak 368. stavak 1. ZPP).

U Splitu, 21. siječnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić