Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-416/2024-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Dejanu Triniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog Holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebačke ceste, OIB 85584865987008, Zagreb, Donje Svetice 48, zastupanog po punomoćniku Danku Drakuliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Drakulić i Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2996/2020-34 od 23. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2996/2020-34 od 23. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.700,00 EUR/58.015,65 kn sa zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2020. do isplate (točka I. izreke), dok je odbijen tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 258,81 EUR/1.950,00 kn, sa zateznim kamatama na iznos od 66,36 EUR/500,00 kn, tekućim od 2. listopada 2019. do isplate te sa zateznim kamatama na iznos od 192,45 EUR/1.450,00 kn, tekućim od 29. listopada 2019. do isplate, kao neosnovanim (točka II. izreke). U točki III. izreke tuženiku je naloženo tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.519,70 EUR/18.984,68 kn sa zateznim kamatama od 23. listopada 2023. do isplate, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 859,12 EUR/6.473,04 kn sa zateznim kamatama od 23. listopada 2023. do isplate (točka IV. izreke). Ujedno je rješenjem dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva učinjena podneskom tužitelja od 2. svibnja 2023.

2. Žali se tuženik pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno, donijeti presudu kojom se tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom u cijelosti, odnosno za osporeni iznos štete po žalbi, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete zbog ozljeda zadobivenih 17. rujna 2019. na javnim stubama u Zagrebu.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju žalitelj ističe u žalbi, jer o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, a nisu proturječni ispravama priloženim u spis.

8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je do predmetnog štetnog događaja došlo na javnim stubama koje povezuju Dom za starije osobe Ksaver s Mihaljevcem, koje predstavljaju javnu prometnu površinu na kojoj nije dopušten promet motornim vozilima;

- da prema očevidu na licu mjesta i pregledom gazišta te prve stepenice u nizu, postoje oštećenja promjera 40 cm u duljini, odnosno da na platou prije prve stepenice postoji oštećenje nepravilnog oblika 40 x 70 cm, dubine oko 4-5 cm; također da gledajući prema desnom rubu prve stepenice iz smjera Doma za starije osobe prema Mihaljevcu, postoji oštećenje iste duljine oko 40 cm, a širine oko 10-12 cm, dubine oko 1 cm, koja oštećenja su sukladna fotografijama sačinjenim na licu mjesta i dostavljenim u spis, kao i fotografijama dostavljenim uz tužbu;

- da je tuženik bio dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti te izvršavati odgovarajući nadzor nad stanjem navedene javne prometne površine u odnosu na njezinu ispravnost za korištenje,

- da tužitelj nije doprinio nastanku štete;

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka dr. Davora Duvančića od 6. lipnja 2022., tužitelj u štetnom događaju zadobio dislokaciju i nategnuće desnog koljena i ligamenta desnog koljena te iščašenje i nategnuće desnog gležnja; da se radilo o lakim tjelesnim ozljedama, ali u cjelini gledano teškim poremećajima stabilnosti desnog koljena i desnog gležnja, zbog čega je pri bilo kojim zahtjevnijim radnjama desna noga bitno manje sigurna; da mehanizam ozljeđivanja odgovara posljedicama koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju; da je kirurško liječenje završeno 17. siječnja 2020. (posljednji pregled ortopeda); da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta oko 12 sati, srednjeg oko 4 tjedna te manjeg još oko 8 tjedana; primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku štetnog događaja 2 sata, dok je sekundarni strah u srednjem intenzitetu trajao 14 dana, a u manjem 30 dana; trajne posljedice ozljeda iznose 22%; da je tuđa pomoć druge osobe bila potrebna u trajanju 6 sata dnevno kroz 4 tjedna, a nakon toga 2 sata dnevno po 3 tjedna; da je zaostala naruženost u lakom stupnju.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje kako se događaj dogodio na javnim stubama koje predstavljaju javnu prometnu površinu na kojoj nije dopušten promet motornim vozilima, pa pozivom na odredbe članka 21., 22., 23., 59., 60. i 64. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 68/18, 110/18, 32/20; dalje ZKG), te članak 2. Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Zagreba“ br. 14/2019, 24/2019), kao i članak 6., 15., 42. Odluke o nerazvrstanim cestama ("Službeni glasnik Grada Zagreba" br. 18/2013., 16/2014., 25/2015., 2/2017., 7/2018; u daljnjem tekstu: Odluka), zaključuje da je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran u ovoj pravnoj stvari i to temeljem odredbe članka 1045. stavak 1., u vezi sa člankom 1084. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO). Ovo stoga što je bio dužan održavati nerazvrstanu cestu III. reda u smislu Odluke, odnosno javnu prometnu površinu na kojoj nije dopušten promet motornim vozilima u smislu članka 60. stavak 2. ZKG.

11. Prvostupanjski sud smatra da bi u slučaju da je tuženik ažurno i redovito obavljao propisane poslove redovitog održavanja, uočio da na mjestu štetnog događaja postoje odroni na javnim stubama koje su predviđene za kretanje pješaka te da postoji realna opasnost od pada. Ujedno zaključuje kako tužitelj u smislu odredbe članka 1092. stavak 1. ZOO nije doprinio nastanku štete jer isti kao pješak opravdano može očekivati da su javne stube redovito održavane i sigurne za promet i kretanje te je sudu nelogično i neživotno da prilikom hodanja gleda u pod kako bi izbjegao oštećenja, odnosno odron na stubama, za koja bi opravdano mogao očekivati da ih nema, pouzdajući se upravo u to da su javne stube uredno održavane.

12. Stoga prvostupanjski sud, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, sukladno odredbi članka 19. i 1100. ZOO-a, zaključuje kako je opravdan zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u zatraženom iznosu od 7.100,00 eura. Osim toga, dosuđuje tužitelju s osnove tuđe pomoći i njege zatraženi iznos od 600,00 eura (cijena sata tuđe pomoći i njege 3,32 eura/po satu) pozivajući se na odredbu članka 1095. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 223. ZPP-a. Na ukupan iznos naknade štete tužitelju dosuđuje zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i članka 1103. ZOO-a. Ujedno prvostupanjski sud odbija dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na imovinsku štetu u iznosu od 258,81 eura i više zatražene kamate kao neosnovan.

13. Gornja činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda u odnosu na odgovornost tuženika za štetu tužitelju i visinu dosuđene naknade, kao pravilna i zakonita u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer su utemeljeni na potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, koju ocjenu tuženik neosnovano osporava. Za svoje stavove prvostupanjski sud dao je detaljno, uvjerljivo i logično obrazloženje, koje tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

14. Za dodati je kako sud prvog stupnja ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što to čini tuženik jer je pravo ocjene dokaza pridržano za sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

15. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava svoju pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu su bez činjeničnog i pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Tuženik u žalbi ponavlja tvrdnje koje je isticao tijekom postupka, a u odnosu na koje je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja, koje prihvaća i ovaj sud.

16. Naime, pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako je tuženik odgovoran za štetu jer je održavanje i nadzor predmetnih stepenica kao dijela javne prometne površine - komunalne infrastrukture, u njegovoj nadležnosti. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno i detaljno analizirao citirane propise dovodeći ih u vezu sa mjestom na kojem je nastao događaj i utvrdivši kako tuženik nije uredno održavao ove stube koje su bile oronule, zbog čega je tužitelj pao zadobivši ozljede.

17. Neosnovan je žalbeni navod da tuženik nije ovlašten nadzirati stanje javnih površina jer se odgovornost za štetu ne temelji na ovlastima inspekcijskog nadzora, već na činjenici da je tuženik bio dužan održavati predmetnu javnu površinu u stanju funkcionalne ispravnosti. Članak 1084. ZOO jasno propisuje odgovornost osoba koje obavljaju komunalne djelatnosti ako neredovito obavljaju svoju dužnost. Stoga, i bez naloga komunalnog redarstva, na tuženiku je bila obveza da redovitim održavanjem osigura sigurnost kretanja pješaka.

18. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, iskaza tužitelja, svjedokinje, očevida i fotografija, utvrdio nastanak štetnog događaja i oštećenja na stubama. Ocjena vjerodostojnosti tih dokaza spada u domenu slobodne sudske ocjene, a žalbeni sud ne nalazi razloge zbog kojih bi ta ocjena bila nepravilna ili nelogična. Sama okolnost da je svjedokinja supruga tužitelja ne znači i da je njezin iskaz nevjerodostojan, a prigovor da su fotografije mjesta događaja mogle nastati u bilo koje vrijeme ne dovodi u pitanje utvrđene činjenice, jer se one podudaraju s iskazima i utvrđenim okolnostima samog događaja.

19. Pravilno je sud otklonio i prigovor tuženika o doprinosu tužitelja šteti, jer je očekivano i opravdano vjerovati da su javne stube sigurne. Od pješaka se ne može zahtijevati da pri kretanju stubama stalno provjerava njihovu ispravnost, već ima pravo očekivati da su javne stube održavane i sigurne za uporabu.

20. Suprotno navodima žalbe, dosuđena naknada s naslova povrede prava osobnosti, uzevši u obzir težinu povrede, okolnost zaostalih trajnih posljedica kod tužitelja kako je opisano u mišljenju vještaka i sve okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, kao i naknade za tuđu pomoć i njegu pravilno je odmjerena te sukladna orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda za naknadu štete i sudskoj praksi. Dodatno se ukazuje da orijentacijski kriteriji ne znače samo matematičku operaciju već naprotiv, upućuju da valja imati na umu i posebne okolnosti svakog slučaja za sebe, a što je pravilno prvostupanjski sud i učinio.

21. Odluka o parničnom trošku postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a u svezi članka 155. ZPP-a te je sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23). Protivno žalbenim navodima, pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovoga spora, a koje ne (članak 155. stavak 1. ZPP-a) te koliko bodova pripada za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno Tarifi.

22. Slijedom iznijetoga, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 21. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić