Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3054/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Dajani Bjedov, odvjetnici iz Zadra, protiv tuženika pod 1. Grada Zadra iz Zadra, Narodni trg 1, OIB:09933651854, zastupanog po z.z. gradonačelniku, a ovaj po punomoćnici ČŠ, dipl. iur. zaposlenoj kod istoga, pod 2. AŠ iz [adresa], Fra [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3. RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1346/2023-20 od 23. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1346/2023-20 od 23. srpnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da su tužitelji stekli valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava suvlasništva, svaki za 1/2
- čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 2230 m2,
- čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 138 m2, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelji temeljem ove presude, a nakon provedene parcelacije i formiranja čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] uknjiže kao suvlasnici svaki za 1/2 čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 2230 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 138 m2, uz brisanje toga prava sa imena tuženika, uz naknadu parničnog troška, u roku od 15 dana.“
2. Odlukom o trošku naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku Gradu Zadru parnični trošak u iznosu od 26,55 eura.
3. Žale se tužitelji pod 1. i 2. pobijajući prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači shodno žalbenim navodima odnosno ukine, a istima obistini trošak žalbenog postupka.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1. i 2. na utvrđenje da imaju valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 2230 m2, te čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 138 m2, a što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelji temeljem presude uknjiže kao vlasnici, svaki za po ½ dijela, uz istovremeni upis brisanja toga prava za suvlasničke dijelove sa tuženika pod 1.-3.
7. Tužitelji svoj zahtjev temelje na pravnom poslu kao osnovu stjecanja prava vlasništva predmetnih nekretnina (izgrađenih), koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, time da su tužiteljevi prednici stekli vlasništvo dosjelošću.
8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da prednici tužitelja nisu stekli vlasništvo spornih nekretnina dosjelošću, jer nisu bili savjesni (pošteni) posjednici predmetnih nekretnina.
9. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme (kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću). Pitanje poštenja, odnosno savjesnosti posjeda, po prirodi stvari, ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja prema kojima se zaključuje o kvaliteti posjeda potrebnoj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
10. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (tako shvaćanje iskazano u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018.).
11. Naprijed navedeno shvaćanje revizijskog suda doneseno je na temelju shvaćanja Europskog suda za ljudska prava osobito pravnog shvaćanja koje je Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj 35298/04), kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.
12. Posjed je pošten ovisno o subjektivnom stavu posjednika o usklađenosti njegovog posjeda s pravom.
13. Pitanje kakav je o tome posjednikov stav postavlja se samo kada mu posjed objektivno nije u skladu s pravom na posjed (posjed mu je nezakonit), a on ipak posjeduje.
14. Posjednik je unatoč svojem nezakonitom posjedovanju pošten, ako ne zna da mu ne pripada pravo na posjed, a to je njegovo neznanje ispričivo.
15. Značajku poštenja ili nepoštenja dobiva posjed u trenutku stjecanja, jer je to prilika u kojoj se posjednik neizbježno subjektivno određuje prema činu svojeg stjecanja.
16. Ako prigodom stjecanja već zna da mu ne pripada pravo na posjed, a ipak ga stekne, nepošten je posjednik.
17. Isto je tako nepošten i ako prigodom stjecanja nije znao da mu ne pripada pravo na posjed, ali je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da mu pripada pravo na posjed.
18. Neznanje da mu ne pripada pravo na posjed ga može ispričati jedino ako je prigodom stjecanja bio u tom pogledu barem onoliko pažljiv koliko je to uobičajeno u takvim okolnostima (članak 18. stavak 3. ZV-a).
19. Naknadno će prestati biti pošten posjed onoga tko sazna da mu ne pripada pravo na posjed.
20. Naknadna zla vjera šteti poštenju posjeda, te posjednik koji je saznao da mu ne pripada pravo na posjed, postao je od trenutka kada je to saznao nepošten.
21. Pritom je za naglasiti da posjed postaje naknadno nepošten samo naknadnim saznanjem da ne postoji pravo na posjed.
22. Naprotiv, naknadno nastala mogućnost tog saznanja, ne čini posjed nepoštenim.
23. Poštenje odnosno nepoštenje posjednika koji je fizička osoba prosuđuje se u pravilu po tome što je ona znala odnosno mogla znati, a kakva prosudba je u konkretnom slučaju u odnosu na prednika tužitelja ovdje izostala.
24. S tim u vezi treba reći kako s posjedom ne prelazi i kvaliteta poštenja odnosno nepoštenja koju je posjed imao kod prednika, nego se ona iznova stvara kod stjecatelja, ovisno o njegovom vlastitom poštenju ili nepoštenju.
25. Nadalje, posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (članak 18. stavak 5. ZV-a).
26. Navedenim, protivna strana u postupku treba dokazati činjenice iz kojih bi bilo vidljivo da je posjednik ipak znao da mu ne pripada pravo na posjed odnosno da je imao dovoljno razloga posumnjati u svoje pravo na posjed.
27. Kako je sud prvog stupnja propustio razmotriti subjektivno određenje prednika tužitelja prema činu svojeg stjecanja posjeda, to su relevantne činjenice u vezi kakvoće posjeda ostale neutvrđene, pa je ostvaren žalbeni razlog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a).
28. Isto tako, u nastavku postupka, ovisno o prednjem utvrđenju, treba ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj 35298/04), kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.
29. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a prihvatiti žalbu tužitelja pod 1. i 2., ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
30. U ponovljenom postupka prvostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci, a nakon čega će pravilnom primjenom materijalnog prava ponovo odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu, a time i o troškovima ovog postupka.
U Splitu 21. siječnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
dr. sc. Daniela Pivčević
