Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3332/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB:94472454976, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji pod poslovnim brojem 83 Pn-129/2021-50 od 26. siječnja 2024., dana 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji pod poslovnim brojem 83 Pn-129/2021-50 od 26. siječnja 2024. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke u pogledu glavnice preko iznosa od 2.787,18 eura, kao i u dosuđujućem dijelu odluke o trošku (točka II. izreke prvostupanjske presude).

II. Uvažava se žalba tužitelja pa se prvostupanjska presuda preinačuje u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke na način da se tužitelju na dosuđeni iznos glavnice od 3.981,68 eura priznaju zatezne kamate i za razdoblje od 10. srpnja 2018. do 25. siječnja 2024.

III. Nalaže se tuženiku na ime troškova žalbenog postupka isplatiti tužitelju iznos od 312,50 eura, u roku od 15. dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je obvezan tuženik isplatiti tužitelju iznos od 3.981,68 eura sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2024. pa do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 10. srpnja 2018. do 25. siječnja 2024. odbijen kao neosnovan.

2. Odlukom o trošku obvezan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 2.715,65 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 26. siječnja 2024. do isplate, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 293,00 eura sa zateznom kamatom od 26. siječnja 2024. do isplate odbijen kao neosnovan.

3. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke kojim mu nisu priznate zatezne kamate i za razdoblje od 10. srpnja 2018. do 25. siječnja 2024. i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke u pogledu glavnice preko iznosa od 2.787,18 eura, te u dosuđujućem dijelu odluke o trošku, i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se ista u tom dijelu preinači odnosno ukine i njemu obistini trošak žalbenog postupka.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

7. Tužitelj je podnio dana 31. ožujka 2021. prvostupanjskom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete uzrokovane na njegovom vozilu u prometnoj nesreći 7. srpnja 2018. u visini od 3.981,68 eura.

8. U postupku je utvrđeno slijedeće:

- da je na vozilu tužitelja marke Mercedes reg. oznake [registarska oznaka] uslijed štetnog događaja koji se je dogodio na raskrižju u mjestu Brešca nastupila totalna šteta,

- da je zbog tog događaja pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pp P-1809/2019-20 od 4. veljače 2021. JČ proglašen krivim što je 7. srpnja 2018. upravljao osobnim vozilom marke VW golf u mjestu Brešca i dolaskom na raskrižje sa županijskom cestom koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska nije zaustavio svoje vozilo već je ušao u raskrižje i tom prilikom oduzeo prednost prolaska vozilu tužitelja te je došlo do sudara na način da je vozilo tužitelja prednjim desnim bočnim dijelom udario u zadnji desni bočni dio vozila osiguranika tuženika,

- da je osiguranik tuženika tom presudom proglašen krivim za počinjenje prekršaja propisanog člankom 57. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/2 022, 133/23, dalje: ZSCP), te prekršaja iz stavka 7. istog članka u vezi članka 293. stavak 2. ZSCP-a,

- da je tužitelj vozio cestom s prednošću prolaza te da je na tom mjestu ograničena brzina kretanja za tužitelja s 40 km/h,

- da brzina kretanja vozila tužitelja nije u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja bez obzira što vještak istu procjenjuje sa oko 47 km/h, budući je tužitelj morao voziti najmanje 20% ispod dopuštene brzine od 40 km/h da bi izbjegao sudar,

- da isključivi uzrok predmetne prometne nesreće leži u propustu osiguranika tuženika koji je iz sporednog smjera bez zaustavljanja prošao preko zaustavne linije, te ušao u križanje ne propustivši vozilo tužitelja koje se nalazilo na cesti s prednošću prolaska, čime mu je presjekao putanju kretanja,

- da je osiguranik tuženika imao dovoljnu preglednost za uočavanje vozila tužitelja i njegovo propuštanje,

- da je reakcija tužitelja bila uobičajena za takvu situaciju odnosno skrenuo je lijevo i zakočio,

- da je vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za promet utvrđeno kako je na osobnom vozilu tužitelja nastala totalna šteta, koja uz zadržavanje ostatka automobila iznosi 3.981,08 eura.

9. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoj osnov imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku (osobito u priležećoj dokumentaciji, te u nalazu i mišljenju vještaka prometne struke), a koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

10. Pored toga, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda ima razloge o svim činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude u ovom sporu i može se ispitati njena pravilnost, a koji razlozi su međusobno povezani i suglasni, zbog čega nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu se ukazuje žalbenim navodima.

11. S druge strane sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaza drugačije nego što smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što on čini.

12. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

13. Polazeći od prednjih utvrđenja sud prvog stupnja izvodi pravilni pravni zaključak da je nastala nesreća isključivo posljedica postupanja osiguranika tuženika.

14. Za rješenje spora mjerodavna je odredba članka 1072. stavak 1., 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) kojom su uređena pravila za međusobne odštetne zahtjeve imatelja motornih vozila koja glasi: (1) Kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo odgovoran za štetni događaj. (2) Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. (3) Ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo.

15. Ova odredba je lex specialis u odnosu na opću odredbu o odgovornosti za štetu, a na njenu primjenu upućuje i pravno shvaćanje koje je zauzeo Vrhovni sud RH u više svojih odluka (Rev-1653/12 od 19. travnja 2016., Rev-2884/99 od 19. veljače 2004., Gzz-263/03 od 21. travnja 2004. i dr.).

16. U konkretnom slučaju, kako to slijedi iz navedenih činjeničnih utvrđenja, krivnja osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja sastoji se u činjenici da prilikom uključivanja sa sporedne ceste na cestu s prednošću prolaza unatoč postavljenom znaku „Stop“ i činjenici da je mogao vidjeti nailazak tužitelja nije propustio njegovo vozilo koje se kretalo cestom s prednošću prolaza, a kako to nalaže odredba članka 57. stavak 4. ZOSPC-a što je onda i bilo uzrok nastanka predmetne nesreće.

17. S druge strane, tužitelj nije doprinio nastanku štete vozeći brzinom od 47 km/h iako je na tom dijelu ceste dozvoljena brzina od 40 m/h, jer i da je vozio dopuštenom brzinom kao i znatno ispod nje (32 km/h) nije mogao izbjeći nastanak štetnog događaja. Dakle, konkretna brzina kretanja tužiteljeva vozila po cesti sa prednošću prolaza, makar bila neprimjerena (protivna propisima), sama za sebe ne bi dovela do nesreće da se vozilo koje se uključivalo sa sporedne prometnice na glavnu pridržavalo odredbi članka 57. stavak 4. ZOSPC-a.

18. Utoliko je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nesreće u omjeru od 100%, jer je upravo on isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, te tužitelju dosudio iznos nastale imovinske štete na osobnom vozilu koju je vještak obračunao kao totalnu.

19. Inače, vještačenje je provedeno od strane kvalificirane osobe vještaka prometne struke, na temelju stručnog i znanstvenog znanja, uz primjenu matematičkih i fizikalnih izračuna koji su uobičajeni za tu struku, dakle primjenom egzaktnih znanosti, pa kako je nalaz i mišljenje vještaka podudaran ostalim dokazima (zapisniku o očevidu i situacijskom planu nesreće) i nije u suprotnosti sa izjavama tužitelja i svjedoka koji su o bitnim činjenicama svjedočili na identičan ili sličan način, to je sud prvog stupnja ispravno prihvatio nalaz i mišljenje kao vjerodostojan dokaz o odlučnim činjenicama, te nije bilo potrebe provoditi novo prometno vještačenje.

20. Tužitelju je prvostupanjski sud na dosuđeni iznos naknade imovinske štete na osobnom vozilu dosudio zateznu kamatu od presuđenja umjesto od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, a kako to nalaže odredba članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP), te sukladno praksi revizijskog suda izraženoj u brojnim odlukama (primjerice Rev-374/2021-2 od 4. srpnja 2023., Rev- 934/2014-2 od 5. travnja 2017., Rev-2026/2016-2 od 8. svibnja 2019. i dr.). Naime, ZOOP je na nov način uredio pitanje tijeka zakonske zatezne kamate na odštetne zahtjeve oštećenika po osnovi osiguranja.

21. U takvoj situaciji tužitelj osnovano tvrdi da je prvostupanjski sud u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo, čime je u odnosu na kamate trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu i tužitelju dosuditi zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice i za razdoblje od 10. srpnja 2018. do 25. siječnja 2024.

22. Kako izvršena preinaka prvostupanjske presude ne mijenja ocjenu suda prvog stupnja o konačnom uspjehu stranaka u ovom sporu, to je trebalo potvrditi i odluku o trošku u pobijanom dijelu utemeljenu na ispravno izvršenom obračunu u primijeni odredbe članka 154. ZPP-a.

23. U odnosu na žalbene navode tuženika za odgovoriti je kako je vrijednost boda utvrđena sukladno Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) uz napomenu da je u momentu zaključenja glavne rasprave i postavljanja zahtjeva za naknadu parničnog troška bila na snazi odredba o vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura, dok je odredbom Tbr. 52. stavak 3. Tarife propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja.

24. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u točkama I. i II. izreke ove drugostupanjske odluke.

25. Kako je tužitelj uspio sa svojom žalbom, istom je valjalo na ime sastava žalbe obistiniti iznos od 312,50 eura, dok mu trošak pristojbe žalbe nije priznat, jer nije zatražen na način kako to nalaže odredba članka 164. stavak 2. ZPP-a.

26. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 21. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Daniela Pivčević