REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-826/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Josipu Čičeku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Svea Ekonomi d.o.o., OIB 17863542417, iz Zagreba, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, zastupan po punomoćniku Domagoju Greguriću, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti naplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-919/2023-5 od 27. travnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-108/2023-47 od 10. ožujka 2023., u sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja te se slijedom toga preinačava presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-919/2023-5 od 27. travnja 2023. i sudi:
„Odbija se žalba tuženika i sijedom toga potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-108/2023-47 od 10. ožujka 2023.“,
u dijelu pod točkama I. II. i IV. izreke.
II. Nalaže se tuženiku platiti troškove revizijskog postupka u iznosu od 2.052,45 Eur-a roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja te je presuđeno:
„I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-108/2023- 47 od 10. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke i odbija tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da tuženik SVEA EKONOMI d.o.o. zbog zastare cjelokupne tražbine nema pravo na naplatu tražbine prema tužitelju NK, koju tražbinu je tuženik SVEA EKONOMI d.o.o. stekao cesijom (ustupom) od Zagrebačke banke d.d., a tražbina se temelji na Ugovoru o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 28. listopada 2008. (broj kreditne partije 7104368078) koji su sklopili Zagrebačka banka d.d. kao davatelj kredita i tužitelj NK kao korisnik kredita.
2. Nalaže se tuženiku SVEA EKONOMI d.o.o. naknaditi tužitelju NK trošak parničnog postupka u iznosu od 2.551,92 €1 (19.227,44 kn) sa zateznom kamatom počevši od 10. ožujka 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-108/2023- 47 od 10. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke i sudi:
Tužitelju se nalaže iz osnove naknade parničnog troška isplatiti tuženiku iznos od 3.284,89 EURA u roku 15 dana.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj, kako mu je to dopušteno rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-4347/2025 od 3. siječnja 2024. zbog pitanja:
„Može li dužnik priznati dug/obvezu nakon što je protekao rok zastare, odnosno da li dužnik može priznati zastarjeli dug/obvezu?
Može li se dužnik može odreći prava na zastaru nakon proteka roka zastare samo u pisanom obliku ili u bilo kojem obliku, pa i usmeno?“.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenom naplate tražbine prema tužitelju koju tražbinu je tuženik stekao ustupom od Zagrebačke banke d.d., a tražbina se temelji na Ugovoru o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 28. listopada 2008. kojeg su sklopili Zagrebačka banka d.d., kao davatelj kredita, i tužitelj, kao korisnik kredita.
7. Među parničnim strankama nije sporno da se predmetna tražbina odnosi na obvezu koju je tužitelj imao prema Zagrebačkoj banci d.d. temeljem Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 28. listopada 2008. te da je tuženik temeljem cesije postao novi vjerovnik u pogledu te tražbine.
8. U pogledu pitanja zastare sudovi je uvidom u presliku otkaza Ugovora o kreditu i poziva na plaćanje od 26. studenog 2009. utvrdio da je predmetna tražbina dospjela upravo danom otkaza, dakle, 26. studenog 2009. te s obzirom da se radi o obvezi koja da, prema odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), zastarijeva za pet godina, te da kako je sam vjerovnik otkazom istu učinio dospjelom 26. studenog 2009., prvostupanjski sud zaključuje da je navedeni rok zastare istekao 26. studenog 2014.
9. Kako je utvrđeno u tom razdoblju da niti jedan vjerovnik nije poduzimao radnje u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a kojima bi prekinuo tijek zastare proizlazi da je predmetna tražbina zastarjela te da je u pogledu iste rok zastare istekao 26. studenog 2014.
10. Također sudovi utvrđuju da je tijekom 2018. i 2019. tužitelj usmeno priznao dug.
11. Glede pitanja učinka priznanja duga nakon isteka roka zastare, sud drugog stupnja za razliku od suda prvog stupnja zauzima pravno shvaćanje (točke 12. i 13. obrazloženja) kako slijedi:
„12. Međutim, u konkretnom slučaju prema odredbi članka 240. ZOO-a zastara se prekida kad dužnik prizna dug. Dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. Pri tome, zakonodavac nije propisao da bi se dug trebao priznati u pisanom obliku. Nadalje, prema odredbi članka 245. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Pored toga, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda priznanje tražbine, a time i zastarjele tražbine, može biti u različitim oblicima komunikacije, pa tako i usmeno, ali i u elektroničkom obliku, na što upućuje tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka pozivajući se na korespondenciju s tužiteljem i dostavljajući na te okolnosti dokaz. Pri tome, sadržaj zadužnice treba tumačiti u vezi s onim što je bilo u trenutku njenog izdavanja.
13. S obzirom na navedeno žalbeni razlozi i navodi tuženika su osnovani jer je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog stava pogrešno primijenio materijalno pravo.“.
12. Relevantne odredbe Zakona o obveznim odnosima glase:
„Članak 219.
Dužnik se ne može odreći zastare prije nego što protekne vrijeme određeno za zastaru.
Članak 220.
(1) Pisano priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare. (2) Isti učinak ima davanje zaloga ili kojega drugog osiguranja za zastarjelu obvezu.
Članak 240.
(1) Zastara se prekida kad dužnik prizna dug.
(2) Dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.“.
13. Analizirajući navedene odredbe prije svega treba reći da s obzirom na izričaj odredbe čl. 240. ZOO-a priznanje duga s učinkom prekida zastare, što ima za posljedicu ponovni početak tijeka zastare sukladno odredbi čl. 245. st. 2. ZOO-a može imati taj učinak samo dok zastarni rok teče, dakle dok još nije istekao, i u takvoj situaciji sukladno odredbi čl. 240. st. 2. ZOO-a priznanje duga može imati različite forme.
14. Zaključno, ne može biti spora da se dug može priznati za vrijeme trajanja zastarnog roka samom izjavom vjerovniku da se dug priznaje, ali i na druge posredne načine.
15.1. S druge strane, prema odredbi čl. 219. ZOO-a odricanje od zastare, je takva radnja dužnika kojom se dužnik obvezuje da u postupku prisilne naplate tražbine neće isticati prigovor zastare, i da bi ta radnja stvarala obveznopravne učinke mora biti učinjena tek nakon što je rok zastare istekao.
15.2. Učinak odricanja od zastare ima i priznanje duga, ako je dano u pisanom obliku sukladno odredbi čl. 220. st. 1. ZOO-a.
16. Prema tome odgovarajući na pitanja zbog kojih je revizija dopuštena ovaj sud zauzima pravno shvaćanje kako slijedi:
Priznanje duga, bez obzira na formu u kojoj je dano ima učinak prekida zastare samo ako je dano unutar roka potrebnog za zastaru tražbine, a da bi priznanje duga imalo učinak odricanja od prigovora zastare mora biti dano nakon što je rok zastare protekao i u pisanoj formi.
17. Kako pravno shvaćanje suda drugog stupnja nije podudarno s pravnim shvaćanjem ovog suda, to je s obzirom da su odlučne činjenice u ovom sporu utvrđene, a prije svega da priznanje duga nije dano u pisanoj formi nakon što je rok zastare istekao, valjalo je usvojiti reviziju i preinačiti presudu suda drugog stupnja sukladno odredbi čl. 391. st. 7. ZPP-a.
18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tužitelju priznat trošak revizijskog postupka za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i revizije od po 750,00 Eur-a sukladno Tarifnom broju 10.t.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, 107/25 - dalje: Tarifa), uvećanom za 25% poreza na dodanu vrijednost ili 375,00 Eur-a te sudsku pristojbu za sastav prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 177,45 Eur-a prema Tbr.3.t.2. Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 37/23) ili ukupno 2.052,45 Eur-a.
19. Zbog svega gore izloženog riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 21. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
