REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-999/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Trubelja, odvjetnica iz Zagreba, protiv I tužene HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II tuženika GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III tužene AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Pero Jurić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. studenog 2023. u nazočnosti tužitelja, I i III tuženice osobno, te punomoćnika stranaka, odvjetnice Jasminke Trubelja i odvjetnika Pere Jurića, dana 21. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] dosjelošću stekao pravo vlasništva u cijelosti na nekretnini zk.č.br., 963/1, [adresa], voćnjak površine 404 m2 i oranica površine 404 m2 ukupno 808 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što su tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina na ime tužitelja ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa]."

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

III. Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od ukupno 9.036,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 8.11.2024. godine i tijekom postupka navodi da su u zemljišnoj knjizi ovog suda kao suvlasnici nekretnine upisane kao zk.č.br., 963/1 [adresa], voćnjak površine 404 m2 i oranica površine 404 m2 ukupno 808 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u postupku obnove zemljišne knjige temeljem zapisnika broj Z-260/2023/2890 upisani nasljednici pokojnog TS, odnosno ovdje tuženici i to TS HS u 4/6 dijela, MS u 1/6 dijela i AS u 1/6 dijela, koji su upisani i u katastarskom operatu.

Nadalje tužitelj navodi da je predmetnu nekretninu kupio 17. svibnja 2004. godine od OS, bivše supruge sada pok. TS, koji je prije obnove zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] bio upisan kao vlasnik iste, a koja nekretnina je tada bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] tadašnje k. o. [katastarska općina], kao zkčbr. [katastarska čestica] oranica 105 čhv i voćnjak 105 čhv, a istu nekretninu je u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora koristila OS u cijelosti, predstavljajući se kao vlasnica, jer da je ta nekretnina stečena u braku nje i pok. TS, pa joj je polovica iste pripadala kao bračna stečevina, dok joj je preostalu polovicu pokojni suprug darovao iz razloga što su u braku dobili dijete, sina GS, ovdje II. tuženika, za kojeg on nije uredno plaćao alimentaciju i za kojeg je bila potrebna posebna skrb s obzirom na to da je narušena zdravlja, zbog čega se i nalazi sada pod skrbništvom.

Navodi nadalje da se OS razvela od pok. TS, a da je on 1991. godine, nakon što joj je darovao predmetnu nekretninu, kao vojna osoba napustio Republiku Hrvatsku. Pisani ugovor o darovanju predmetne nekretnine nije sačinjen, ali je ona bila u isključivom posjedu predmetne nekretnine od jeseni 1991. godine, pa joj se kao takvoj tužitelj i obratio radi kupoprodaje iste.

Radi sređivanja zemljišnoknjižnog stanja OS je pokrenula i parnični postupak tužbom radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine pred Općinskim sudom u Zagrebu još 30. travnja 2003. godine, koji postupak se vodio pod poslovnim brojem P-5124/03, ali je isti okončan pravomoćno povlačenjem tužbe.

Nakon što je tužitelj od OS kupio predmetnu nekretninu koja je tada bila upisana u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] s površinom od 32 čhv u naravi oranica, i kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica s površinom od 105 čhv i voćnjak površine 105 čhv, a koja odgovara današnjoj zk.č.br., 963/1, [adresa], voćnjak površine 404 m2 i oranica površine 404 m2 ukupno 808 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tužitelj je stupio u posjed tih čestica, te se više od 20 godina nalazi u samostalnom i kvalificiranom posjedu te nekretnine. Smatra da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem pravnog posla, a isto tako i redovnom, odnosno izvanrednom dosjelošću, jer istu posjeduje na zakonit, pošten i istinit način.

Tužitelj pojašnjava da se predmetna nekretnina kčbr. [katastarska čestica] nalazi u sredini obiteljsko poslovnog kompleksa obitelji tužitelja koja je u cijelosti u naravi ograđena i sastavni je dio tog kompleksa (zkčbr. [katastarska čestica], [adresa], dvorište s površinom od 2665 m2, zgrada mješovite uporabe [adresa] s površinom od 357 m2, zatvoreni bazen s površinom od 102 m2, spremište s površinom od 10 m2, pomoćna zgrada s površinom od 10 m2, ukupne površine 3144 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vlasnice BS, kćerka tužitelja, te zkčbr. [katastarska čestica], zkčbr. [katastarska čestica], zkčbr. [katastarska čestica], zkčbr. [katastarska čestica] i zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu KV LOGISTIKA d.o.o., koje društvo je u vlasništvu sina tužitelja DS).

Također pojašnjava tužitelj da je u trenutku kupnje zkčbr. [katastarska čestica] imala površinu od 210 čhv, odnosno 756 m2, dok današnja zk.č.br., 963/1 ima površinu od 808 m2, što u ukupnosti odgovara današnjem stanju nekretnine, jer je tužitelj istim ugovorom kupio i zkčbr. [katastarska čestica], površine od 32čhv odnosno 115,2 m2.

Tužitelj napominje kako u trenutku provođenja postupka obnove zemljišne knjige nije uredno pozvan na raspravu, odnosno izlaganje čestice, te nije imao mogućnost raspraviti pred sudom da se zapravo radi o čestici koju on godinama posjeduje, uslijed čega je sud dopustio upis vlasništva za korist tuženika koji nemaju nikakve pravne i stvarne veze s vlasništvom predmetne nekretnine, niti vrše ikakva vlasnička ovlaštenja na istoj, jer je u isključivom, mirnom (kvalificiranom) posjedu te nekretnine tužitelj. Stoga tužitelj pozivajući se na odredbu čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva u cijelosti na nekretnini zk.č.br. 963/1, [adresa], voćnjak površine 404 m2 i oranica površine 404 m2 ukupno 808 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini na ime tužitelja.

Tužitelj također potražuje i naknadu parničnog troška solidarno od tuženika i to sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu prije svega prigovaraju označenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 7.000,00 eura, smatrajući istu preniskom, radi čega je sud na pripremnom ročištu 28.8.2025. godine, rješenjem odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 100.000,00 eura, imajući u vidu čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku, također smatrajući da je ista prenisko određena s obzirom na predmet spora.

Nadalje, tuženici priznaju navode tužitelja o tome da su upisani kao suvlasnici i posjednici predmetne nekretnine iza pok. TS. Osporavaju navode tužitelja da bi on dosjelošću stekao pravo vlasništva na toj nekretnini, jer da ista nije bračna stečevina OS i pok. TS iz razloga što je istu TS kupio 12.1.1987., godine, nakon što se još 1969. godine razveo od OS, kada je bio u braku sa I tuženicom HS, koji brak je sklopio 4.3.1974. godine. Također osporavaju navode tužitelja o dugu za alimentaciju II tuženika GS, tvrdeći da je isti živio sa TS i I i II tuženicom sve do 1991. godine. Navode da je tužitelj znao da LS nije imala nikakva prava na predmetnoj nekretnini, već da je svjesno kupio predmetnu nekretninu od nevlasnika, pa da stoga ne može ostvarivati nikakva prava na istoj, jer da suprotno njegovoj tvrdnji njegov posjed nije niti zakonit, niti pošten, niti istinit. U prilog toj tvrdnji ističe da je tužitelj kao umješač sudjelovao u postupku P-5124/03 radi utvrđenja prava vlasništva OS na predmetnoj nekretnini, koji je okončan povlačenjem tužbe.

Stoga predlažu odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženicima.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] (list 8-14 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine između OS i ŽS od 17.5.2004. godine (list 15-17 spisa), vjenčani list TS i ŠS (list 27 spisa), Kupoprodajni ugovor između IS i RS od 12.1.1987 (list 30-33 spisa), Rješenje Općinskog suda u Vinkovcima R1 Ob-477/20-9 od 28.4.2021. (list 46-50 spisa), saslušane su stranke 8tužitelj i I i II tuženice), te svjedoci ZS, PS, SS i FS (list 68-76 spisa), te je pročitan spis P-4519/14 Općinskog građanskog suda u Zagrebu, koji je priklopljen ovom spisu.

3.1. II tuženik GS nije saslušan, jer je rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima R1 Ob-477/20 od 28.4.2021., odlučeno između ostalog, da nije sposoban sudjelovati u sudskom postupku, niti može shvatiti značenje istog. II tuženiku je u tom smislu postavljen skrbnik US, koja je opunomoćila odvjetnika Peru Jurića za zastupanje II tuženika u ovom postupku.

4. Ocjenom provedenih dokaza koje je sud cijenio sukladno čl. 8. Zakona o parničnog postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje: ZPP-a), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na zk.č.br. 963/1, [adresa], voćnjak površine 404 m2 i oranica površine 404 m2, ukupno 808 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Nesporno je među strankama da su tuženici upisani kao suvlasnici i suposjednici kčbr. [katastarska čestica] upisane u zemljišnim knjigama ovog suda u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u postupku obnove zemljišne knjige, kao nasljednici iza pok. TS, koji je ranije bio upisan kao vlasnik.

7. Sporno je jesu li ispunjene pretpostavke temeljem kojih bi tužitelj mogao steći vlasništvo predmetne nekretnine dospjelošću.

8. Odredbom čl. 159. st. 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 ,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/05-dalje: ZVDSP), je propisano da se dosjelošću stječe pravo vlasništva stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj posjed ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom stvari. Tako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, pošten i istinit stječe dosjelošću pravo vlasništva protekom 10 godina neprekidnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed barem pošten stječe pravo vlasništva nekretnine protekom 20 godina neprekidnog posjedovanja.

8.1. Isti rokovi bili su predviđeni i Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je bio na snazi do kraja 1996. godine.

9. Dakle, za stjecanje vlasništva dosjelošću potrebno je utvrditi kvalitetu posjeda, trajanje posjeda i opseg posjedovanja. Sve navedeno dužan je dokazati tužitelj, pri čemu se presumira da je posjed pošten (savjestan), a nepoštenje treba dokazati.

10. Niti jedna od stranaka u spis nije dostavila povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga niti iz katastra, za predmetnu česticu. Međutim tuženik ne osporava da je predmetna čestica nastala od zkčbr. [katastarska čestica] oranica od 105 čhv i voćnjak površine 105 čhv, koja je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (što je sud također provjerio uvidom u putem interneta javno dostupne podatke povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka), vlasnik koje je bio upisan TS, prednik tuženika i to temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa IS od 12.1.1987. godine.

11. Iz vjenčanog lista koji prileži spisu utvrđeno je da su TS i HS, I tuženica brak sklopili 4.3.1974. godine. Ova činjenica nije sporna među strankama. Isto tako tužitelj nije osporio tvrdnju tuženika da je brak između OS i TS prestao razvodom 1969. godine.

12. Iz kupoprodajnog ugovora koji je sklopljen 17.5.2004. godine između tužitelja kao kupca i OS, kao prodavateljice proizlazi;

- da je predmet istog nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] površine 32 čhv i kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica površine 105 čhv i voćnjak od 105 čhv;

- da je prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora isplaćena kupoprodajna cijena prodavateljici za tu nekretninu u iznosu od 4.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate;

- da je kupac (ovdje tužitelj upoznat) da je prodavateljica vanknjižna vlasnica te nekrentine koje su upisane kao vlasništvo TS, te da se pred Općinskim sudom u Zagrebu vodi postupak tužiteljice OS pod brojem P-5124/03 radi utvrđenja prava vlasništva na toj nekretnini protiv tuženika TS;

- da je prodavateljica dozvolila uknjižbu prava vlasništva kupcu tek po pravomoćnosti presude u postupku P-5124/03, kada je određeno da ovaj ugovor stupa na snagu;

- da je određeno da kupac stupa na snagu u posjed kupljene nekretnine odmah po zaključenju kupoprodajnog ugovora i ovjeri potpisa kod javnog bilježnika;

- da je prodavatelj jamčio kupcu da nekretnina nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima, te pravima trećeg koja umanjuju ili ograničavaju prava kupca proizašla iz tog ugovora;

- da predmetni kupoprodajni ugovor ne sadrži ovjeru potpisa prodavatelja kod javnog bilježnika.

13. Uvidom u predmet P-4519/14 (ranije P-5124/03) je utvrđeno:

- da je dana 30.4.2003. tužbu podnijela OS protiv tuženika TS radi utvrđenja prava vlasništva na zkčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da u tužbi tužiteljica tvrdi da su predmetne nekretnine bračna stečevina svakog u ½ dijela, dok je TS prije napuštanja RH, 1991. godine istu darovao OS koja istu koristi;

- da se u tom postupku kao umješač na strani tuženika (podneskom predanim na ročištu 19.3.2010. godine), javila HS njegova supruga, koja je osporavala tvrdnje tužiteljice, te je tvrdila da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu nje i ES, a ne OS, te je u spis dostavila izvod iz matične knjige vjenčanih, kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu sklopljen između TS i IS dana 12.1.1967. godine, te zemljišnoknjižni izvadak;

- da su u tom postupku saslušane i HS, supruga TS, a isto tako i AS, njegova kćer (koje su u bitnom osporavale navode LS o njenom vlasništvu predmetne nekrentine);

- da se podneskom od 4.2.2014. kao umješač u postupku na stranu tužiteljice javio ŽS (zastupan po punomoćniku KS), koji je tvrdio da je ugovorom od 17.5.2004. kupio predmetnu nekretninu od OS, te je njegovo miješanje na stranu tužiteljice prihvaćeno rješenjem od 8.6.2017.;

- da je tijekom postupka preminuo TS, te je postupak nastavljen sa njegovom suprugom HS, kćerkom AS i sinom NS (rješenjem od 13.3.2014.);

- da je postupak okončano pravomoćno presumiranim povlačenjem tužbe rješenjem od 19.9.2017., jer da niti jedna stranka nije pristupila na ročište 19.9.2017. godine.

14.Tužitelj je u svom iskazu rekao da je početkom 2004. godine kupio više parcela u Ježdovcu od raznih vlasnika, te da m se javila OS da bi mu prodala parcelu do njegove, koja se sastojala od 105 čhv voćnjaka i 105 čhv oranice. Otišao je u zemljišne knjige i vidio je da je ta parcela upisana kao vlasništvo TS. Kada ju je pitao tko je to, rekla mu je da je to njen bivši muž i da je ta parcela stečena u njihovom braku pol-pol. Kada ju je pitao kako to da ona sve prodaje, objasnila mu je da je ta parcela kupljenja 1967. godine, da su se oni razveli 1969. godine, te mu je predočila kupoprodajni ugovor za tu parcelu i vjenčani list na kojem je pisalo kad su se vjenčali i kad su se razveli. Objasnila mu je također da on nije plaćao brigu za zajedničko dijete i da joj je iz tog razloga 1975. godine darovao cijelu tu nekretninu, ali mu darovni ugovor nije pokazala jer je to bilo usmeno darovanje. Zamolio ju je da ga TS nazove, pa kada ga je nazvao u četvrtom mjesecu 2004. godine rekao mu je da je on bivši oficir JNA i da njega ne zanima zemlja u RH, da je on tu zemlju darovao OS da može raditi što hoće s njom i rekao je da on nije plaćao uzdržavanje pa da je to iz tog razloga i da više nije njen dužnik. Nakon tog razgovora odlučio je kupiti tu parcelu. Ugovor o kupoprodaji je sastavljala njena odvjetnica Nada Velimirović. Platio je tu parcelu 4.000 EUR i odmah je stupio u posjed iste. Pročitao je kupoprodajni ugovor, ali nije znao da bi se vodio spor između OS i TS vezano za tu zemlju, niti mu je itko o tom sporu govorio. Uredio je tu parcelu, napravio melioraciju, posjekao voćnjak jer je to bilo sve zaraslo i to je sad sve jedna čestica zajedno sa česticom gdje je njegova kuća. Nitko ga od kad je stupio u posjed te parcele do danas nije ometao u korištenju te čestice, niti ga je upozoravao da to ne bi bila njegova čestica. Jedne zgode, nakon što je već kupio tu parcelu, išao je u [adresa] na proljetni sajam automobila i posjetio je TS, koji mu je zahvalio što je to kupio. Bio je zadovoljan, jer da se on time riješio dugovanja prema OS. Nije znao niti je pitao da li TS ima drugu obitelj.

Na poseban upit punomoćnice tužitelja odgovorio je da nakon što je sklopio s OS kupoprodajni ugovor, OS nije dolazila na tu parcelu, jer nije živjela u blizini, već je bila negdje podstanar i brinula se o tom bolesnom sinu.

Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovorio je da mu je OS pokazala kupoprodajni ugovor kojim su ona i TS kupili tu parcelu. Ne može reći od kada je taj ugovor, ali je ta parcela kupljena 1967. godine, ne sjeća se od koga. Njemu nije bilo bitno kad je sklopljen taj ugovor, bilo mu je bitno ono što OS govori kako je ona od TS stekla tu parcelu, jer ne bi kupio tu parcelu da ga TS nije nazvao i potvrdio joj Ivkinu priču. Nije tražio primjerak tog kupoprodajnog ugovora koji mu je OS pokazala, a ne može reći zašto nije. Na pitanje punomoćnika tuženika je odgovorio da njemu nije poznato da bi TS kupio to sporno zemljište 1987. godine, kada je već bio u braku sa drugom suprugom. Na pitanje punomoćnika tuženika je odgovorio da je kupoprodajna cijena koju je platio OS bila realna cijena za tu parcelu koja je bila oranica, a ostale nekretnine koje je kupio prije ove predmetne platio je isto ili još i manje nego predmetnu parcelu. Na pitanje odgovara da on ne zna da li je njega odvjetnik prijavio kao umješača u postupak koji se vodio između OS i TS vezano za predmetnu parcelu. Imao je odvjetnika koji se zvao CS i koji je sve istraživao pa tako očito i taj predmet. Ne može reći da bi on zloupotrijebio njegovo povjerenje.

14.1. I tuženica HS, supruga pok. TS je u svom iskazu u bitnom navela da je ona sklopila brak sa TS **.**.1974., a da se on rastao od Ivke Jelić 1969. godine. Također je izjavila da je predmetna nekretnina kupljena u braku nje i Zeljić Grujice 1987. godine. Rekla je da su ona i TS živjeli u stanu u [adresa], a da je s njima živio njegov sin MS, koji je svojoj majci išao samo povremeno. Stoga osporava tvrdnje tužitelja da se TS nije brinuo o Milanu. Kada su oni otišli u Srbiju 1991. godine, MS je imao 25 ili 26. godina. Predmetna nekretnina je ostala kada su oni otišli u Srbiju i nisu ju prodavali, jer su razmišljali da će ju možda „danas-sutra“ ili prodati, ili za nešto koristiti. Također je izjavila da je tužitelj zvao njenog supruga da bi kupio od njega tu zemlju, ali tvrdi da njen suprug nije htio niti čuti da bi mu tu zemlju prodao. Misli da je to bilo „prije rata“ i da je nudio 10.000 ali ne može reći koje valute. Izjavila je isto tako da sa OS njen suprug više nije kontaktirao, ali je ipak OS njenog supruga zvala, kako bi on njoj darovao tu zemlju, ali tvrdi da njen suprug za to nije htio niti čuti. Na predmetnu parcelu nisu dolazili često, ona bi znala doći u RH na Đakovačke vezove, pa bi došla i u Zagreb i otišla bi do te parcele. Osporava tvrdnje tužitelja da je to bila zapuštena parcela, već tvrdi da je to bila oranica. Na pitanje punomoćnika tuženika je odgovorila da OS nikada nije plaćala uzdržavanje za sina MS dok je on živio sa ocem i I i II tuženicom, niti je TS tražio da bi ona plaćala za njega. Na pitanje punomoćnice tužitelja odgovara da je TS umro **.**.2011. godine.

14.2. II tuženica, inače kćer TS i HS, ovdje I tužene navodi da je ona rođena u [adresa] 1978. godine. Također navodi da je njen otac ranije imao brak sa OS i da je imao i sina MS. Sa roditeljima i MS je živjela u stanu u [adresa]. Odlazili su na predmetnu nekretninu u Ježdovcu i tamo su imali voćnjak i jednu malu baraku. 90-tih godina se više nisu osjećali sigurno i njen otac je odlučio da odu u Srbiju. MS je tada bio na četvrtoj godini strojarstva i bilo je govora da će završiti fakultet, a misli da je imao još jedan ispit i diplomski i da će nakon toga doći k njima u Srbiju. Zna da su njega zvali ljudi kako bi od njega kupili predmetnu parcelu, ali da je on rekao da neće niti ćuti za prodaju. Ne zna da bi ga zvao tužitelj vezano za kupnju te parcele, a niti zna da bi se oni nalazili u [adresa] vezano za tu zemlju ili da bi tužitelj posjetio njenog oca. Prvi put je u RH nakon odlaska došla vezano za postupak pred sudom koji je OS pokrenula protiv njenog oca vezano za tu zemlju. Pri je toga je dolazila kod rodbine pa su znali obići i tu zemlju u Zagrebu i to je bila ledina. Zadnji put su bili prije godine dana na oj zemlji i tu je već tužitelj sagradio neke objekte, tako da je to sada neprepoznatljivo. Tek kada je OS podnijela tu tužbu za vlasništvo su saznali da je ta zemlja sporna, a za tužitelja su saznali tek kasnije, ne može reći kada. Također je rekla da je MS rođen **.**.1965. godine i da je on cijelo vrijeme dok su živjeli u [adresa], živio s njima i njen otac nikada nije tražio da OS bilo što za njega plaća, jer je govorio da OS ima jako malu plaću. Saznali su da je MS oduzeta poslovna sposobnost tek u sudskom postupku, kao i za činjenicu da mu je majka postavljena kao zakonska zastupnica.

15. Sud vjeruje tužitelju da je on u posjed predmetne nekretnine stupio u svibnju 2004. godine, te da je istu uredio, kako je iskazivao. To niti tuženici posebno ne osporavaju. Međutim, sporan je njegov kvalificirani posjed, odnosno njegova savjesnost, što je uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

16. Prvenstveno valja reći da predmetna nekretnina nikako nije mogla biti bračna stečevina OS i TS, jer je ista stečena u vrijeme kada se već TS rastao od OS i bio u braku sa I tuženom.

16.1. Što se tiče tvrdnje tužitelja da je TS usmeno darovao OS predmetnu nekretninu, te tvrdnje ničim nisu dokazane. Naime, sud vjeruje tuženicama kada tvrde da nikakvog darovanja nije bilo, jer da nije bilo dugova za uzdržavanje za sina MS, ovdje II tuženika, koji je živo sa ocem i tuženicama do svoje 26 godine, odnosno njihovog odlaska u Srbiju 1991. Osim što je njihov iskaz u tom dijelu uvjerljiv, to proizlazi i iz Rješenja Općinskog suda u Vinkovcima R1 Ob-477/20-9 od 28.4.2021. gdje je navedeno da je sudski vještak psihijatar dr. Alojzije Trogrlić utvrdio da GS odrasta uz oca, jer da je majka napustila bračnu zajednicu dok je on bio star 20 mjeseci, te da joj bivši suprug nije dopuštao da viđa MS sve do njegove 15-te godine; da je MS bio uspješan učenik, student brodogradnje do apsolviranja, a da psihički zdravstveni problemi počinju nakon toga, pri čemu je od 2002. godine štićenik Doma za odrasle osobe u Nuštru.

Dakle, tvrdnje tužitelja o darovanju predmetne nekretnine OS zbog neplaćenog uzdržavanja za GS, nemaju nikakvu podlogu u dokaznom postupku, a osim toga sud zaključuje iz tog rješenja, a i iz iskaza I tuženice da TS i OS nisu bili u takvim odnosima da bi on njoj nekretninu darovao. U konačnici, na zaključak da nikakvog darovanja predmetne nekretnine od strane TS LS nije bilo, govori i činjenica da je postupak koji je LS pokrenula protiv TS pravomoćno okončan presumiranim povlačenjem tužbe.

17. Prema tome, OS nije bila niti upisana vlasnica u zemljišnim knjigama u trenutku kupoprodaje predmetne nekretnine 2004. godine, a isto tako nije imala niti valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva na istoj, stoga nije niti mogla prenositi na tužitelja pravo vlasništva koje nije imala.

18. Što se tiče savjesnosti tužitelja, kao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, valja reći da je u smislu čl. 18 ZV-a posjed pošten, odnosno savjestan ako posjednik kada ga je stekao nije imao s obzirom na okolnosti dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

18.1. Analizirajući iskaz tužitelja u kontekstu savjesnog postupanja, sud ocjenjuje kao neuvjerljiv iskaz tužitelja, a i proturječan stanju spisa, kada tvrdi da je vidio kupoprodajni ugovor iz 1967. godine kojim je TS kupio predmetnu nekretninu, kada upravo iz dostavljenog kupoprodajnog ugovora u spisu, na kojem je potpis prodavatelja ovjeren od nadležnog upravnog tijela, proizlazi da je kupoprodajni ugovor sklopljen 1987. godine i to kada je TS već bio u braku sa I tuženicom, a koji podatak mu je bio poznat kao što je i sam rekao, jer je imao na uvid vjenčani list na kojem je pisalo kad su vjenčani i kas su se rastali. Prema tome, potpuno je neutemeljeno tužitelj zaključivao da bi predmetna nekretnina bila bračna stečevina OS.

Nadalje, sud vjeruje tužitelju da se obraćao TS vezano za predmetnu nekretninu, jer je to potvrdila i I tuženica, supruga TS, ali ne vjeruje da mu je TS potvrdio navode OS da je on njoj predmetnu nekretninu darovao, jer nije plaćao uzdržavanje za sina MS i jer da ga zemlja u RH ne zanima. Naime, u tom dijelu je iskaz tužitelja suprotan iskazu tuženica da je TS odbijao prodaju te nekretnine tužitelju, isto kao i bilo kakvo darovanje OS. Osim toga, da je to dosita tako i bilo nije logično da tužitelj ne bi inzistirao da TS tu svoju volju i namjeru potvrdi u pisanoj formi. Isto tako nije logično da tužitelj ne bi znao da TS ima obitelj u Srbiji, s obzirom da je s njim kontaktirao.

Vezano za te navode, sud vjeruje tuženicama kada tvrde da je II tuženik GS živio s ocem, odnosno s njima u kućanstvu, sve dok oni nisu otišli u Srbiju 1991. godine, te da je MS bio u dobi od 25 godina i završavao je fakultet. Naime, to proizlazi i iz Rješenja Općinskog suda u Vinkovcima R1 Ob-477/20-9 od 28.4.2021., kojhe je sud već spomenuo u ovom obrazloženju.

Dakle, tvrdnje tužitelja o darovanju predmetne nekretnine OS zbog neplaćenog uzdržavanja za GS, nemaju nikakvu podlogu u dokaznom postupku, kao što je to već naprijed obrazloženo.

18.2. Dakle, iako sud može povjerovati tužitelju da mu je OS govorila o darovanju predmetne nekretnine, ne vjeruje tužitelju da je tu njenu tvrdnju potvrdio sam TS iz razloga kako je to već naprijed navedeno. Isto tako sud ne vjeruje tužitelju da mu nije bila poznata činjenica u vrijeme kupoprodaje da je u tijeku parnični postupak koji je pokrenula OS radi utvrđenja da je predmetna nekretnina njena bračna stečevina, odnosno da je istu stekla darovanjem od TS, kada je upravo u kupoprodajnom ugovoru iz 2004. jasno u čl. 4. navedeno da se taj postupak vodi, radi čega je tužitelj trebalo biti posebno oprezan i posumnjati u istinitost njenih navoda.

19. Sud je saslušao i svjedoke ĐS, PS, JS, te svjedokinju FS, koje je predložio tužitelj, međutim sud njihove iskaze nije cijenio kao relevantne iz razloga što su svi oni govorili o tome da im je ili tužitelj rekao da je kupio predmetnu nekretninu od OS, ili su stekli dojam da je istu kupio, da ju je uredio, te da ju je posjedovao bez da ga je itko u tome ometao. Međutim, nitko od tih svjedoka nije znao ništa o tome tko je bio raniji vlasnik te nekretnine, te je li i na koji način osoba za koju je tužitelj rekao da mu je nekretninu prodala bila vlasnica iste, odnosno je li to tužitelj znao ili ne. Dakle, ovi svjedoci o vlasništvu predmetne nekretnine zaključuje temeljem onoga što im je sam tužitelj rekao, odnosno temeljem činjenice što je predmetnu nekretninu uredio i što istu drži u posjedu.

20. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, dakle, s obzirom na činjenicu da je u zemljišnim knjigama u trenutku kupoprodaje bio upisan TS (prednik tuženika), koji je predmetnu nekretninu kupio 1987. godine, a od OS se rastao 1969. godine, te s obzirom da nije imao na uvid nikakav darovni ugovor koji bi OS potvrdila navode o darovanju, kao i s obzirom na činjenicu da je u trenutku kupoprodaje bio u tijeku bio spor koji je ona pokrenula protiv bivšeg supruga radi utvrđenja prva vlasništva na toj nekretnini i to u početnoj fazi (bez da je tuženik dao odgovor na tužbu), tužitelj je imao dovoljno razloga posumnjati da bi OS bila vlasnica predmetne nekretnine. Stoga prema zaključku ovog suda tužitelj nije savjestan, odnosno pošten stjecatelj predmetne nekretnine i kao takav ne može niti steći pravo vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. ZV-a niti redovnom, a niti izvanrednom dosjelošću, bez obzira na posjed predmetne nekretnine, odnosno činjenicu što je on predmetnu česticu uredio, ogradio i sl. kao što tvrdi.

21. Tuženicima je dosuđen parnični trošak imajući u vidu čl. 154. st. 1. i 155 ZPP- a, te VPS od 100.000,00 eura, troškovnik tuženika, kao i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 37/22, 126/22 i 138/23-dalje: Tarifa).

20.1. Tuženicima je priznat i dosuđen trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.506,00 eura (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištima 28.8.2025., 6.11.2025. i 12.12.2025., za svako u iznosu od po 1.506,00 eura, što iznosi 6.024,00 eura uz uvećanje od 20% (Tbr. 40/1) koje iznosi 1.204,80 eura, što iznosi ukupno 7.228,80 eura, uvećano za 25% PDV-a od 1.807,20 eura, iznosi 9.036,00 eura.

Na dosuđeni parnični trošak tužitelj je u obvezi platiti i zakonsku zateznu kamatu od donošenja presude do isplate, a sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 21. siječnja 2026. godine

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja uz plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura.

2. Pun. tuženika