Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-868/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužiteljice SŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćnici Aniti Vrkić, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6 (OIB:14036333877) zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Čurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, u nazočnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice Ive Vrkić, odvjetnice iz Rijeke, a u odsutnosti tuženika te objave 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 336-42/2004 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenog 11. lipnja 2004.g. između HYPO ALPE–ADRIA-BANK d.d. te LŠ (sada SŠ) kao Korisnika kredita i Založnog dužnika i ĐŠ kao Sudužnika sadržane u članku 5. Ugovora pod naslovom TROŠKOVI kojim je navedeno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,25% (jedancijelihdvadesetipet posto) jednokratno kao i da se Korisnik kredita obavezuje snositi sve troškove u svezi s izradom Ugovora, javnobilježničke i sudske pristojbe kao i druge eventualno nastale nuzgredne troškove.

Utvrđuje su ništetna odredbe Aneksa br. 1 Ugovora o kreditu broj 336-42/2004 sklopljenog 23. prosinca 2011.g. između HYPO ALPE–ADRIA-BANK d.d. te MILENE SŠ kao Korisnika kredita i Založnog dužnika i ĐŠ kao Sudužnika i to:

- sadržane u članku 4 Aneksa pod naslovom „TROŠKOVI“ kojim je ugovoreno kako se naknada za provedbu moratorija obračunava u iznosu od 1% na iznos glavnice kredita što iznosi 283,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za CHF Banke, te da se za iznos naknade uvećava glavnica kredita; kao i da se Korisnik kredita obvezuje snositi troškove javnobilježničke pristojbe i nagrade, kao i sve ostale troškove vezane uz zaključenje Aneksa i naplatu tražbina iz istog i Osnovnog ugovora i pripadajućih aneksa (sudske troškove i pristojbe, troškove upisa u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika, troškove izdavanja brisovnog očitovanja / Izjave o povratu vlasništva i dr.) koji bi eventualno nastali te u dijelu kojim je ugovoreno da Korisnik kredita ovlašćuje Banku da u svakom trenutku bez ikakvog daljnjeg pitanja ili suglasnosti s njegove strane može teretiti partiju kredita za sve troškove koje ima Banka, a vezane uz njegove obveze obnavljanja police osiguranja, nove procjene / revizije procjene založenih / prenesenih u fiducijarno vlasništvo pokretnina / nekretnina / vrijednosnih papira, pribavljanja novih zemljišnoknjižnih izvadaka, kao i druge slične troškove, koje ima Banka kod kontrole, vođenja i naplate kredita;

- sadržane u članku 6 predmetnog Aneksa pod naslovom „Završne odredbe“ kojim je ugovoreno da potpisom na Aneksu Korisnik kredita, Založni dužnik i Sudužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Banke, odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Banke kao i Pravilnik i Odluku o kamatnim stopama Banke, te druge opće akte Banke sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz Osnovnog ugovora.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati:

- iznos od 368,88 € sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2004. godine do isplate.

- iznos od 231,73 € sa zateznim kamatama od 1. veljače 2012. godine pa do isplate; - po stopi od 15 % godišnje do 31.12.2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g.; od 1.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena; od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.079,64 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 21. siječnja 206. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika sklopila Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini 11. lipnja 2004. i Aneks broj 1 istog ugovora zaključen 30. lipnja 2004., da je visina odobrenog kredita da je iznosila 46.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti kojeg je tuženik isplatio tužiteljici 30. lipnja 2004. U članku 5. ugovora da je ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25 % iznosa kredita, koji iznos je tužiteljici odbijen u visini od 283,55 CHF, odnosno 368,88 EUR 1. srpnja 2004. Aneksom Ugovora o kreditu da je ugovoreno plaćanje naknade za provedbu moratorija, koja naknada je tužiteljici naplaćena u iznosu od 231,73 EUR 28. prosinca 2011. Predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je tužiteljici naplaćena ulazna naknada 30. lipnja 2024. u iznosu od 368,88 EUR, odnosno u iznosu od 2.779,31 kn, kao i da je 28. prosinca 2011. naplaćen trošak 1 % od neotplaćene glavnice u iznosu od 283,55 CHF, odnosno 231,73 EUR. Osporava tužbeni zahtjev te ističe prigovor zastare, jer se na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje zastarni rok od pet godina, što znači da su, obzirom na dan podnošenja tužbe zastarjela sva potraživanja nastala prije 20. svibnja 2020. Navodi da citirane odredbe nisu ništetne jer je tužiteljica prije zaključenja ugovora bila upoznata sa svim uvjetima iz ugovora o kreditu te je tuženik jasno upoznao tužiteljicu sa svim značajkama ugovora. Ističe da je dopušteno ugovaranje predmetnih naknada, prigovara da tužiteljica ima status potrošača te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

3.Tijekom postupka proveden je uvid u ugovor o kreditu od 11. lipnja 2004. zaključen između tužiteljice, tada prezimena ĐŠ, sudužnika ĐŠ i pravnog prednika tuženika, otplatni plan, aneks Ugovora o kreditu zaključen između istih stranaka 23. prosinca 2011., nalaz i mišljenje SŠS, Odluku o naknadama za usluge pravnog prednika tuženika i saslušanjem tužiteljice.

4.Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare za sva potraživanja nastala prije 20. svibnja 2020., obzirom da je tužba podnesena 20. svibnja 2025. pozivajući se na opći zastarni rok od pet godina, propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO). Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 194. stavak 1. ZOO/91) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora kako se navodi u pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. Stoga je neosnovan istaknuti prigovor zastare tuženika.

5.Neosnovano tuženik ističe prigovor nedostatka pravnog interesa tužiteljice na utvrđenje ništetnosti jer tužiteljica ima pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje ništetnosti ulazne naknade i naknade za moratorij i posljedično tome povrata novčanih iznosa koji su od nje naplaćeni temeljem ništetnih ugovornih odredbi.

6.Tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je da je platila ulaznu naknadu u postotku koji ne može točno reći koliko je iznosio, ali to je morala platiti i s bankom nije mogla pregovarati. Banka da je pisala ugovor i u tom ugovoru se ništa nije moglo mijenjati niti se moglo pregovarati. U banci da joj nisu objasnili zašto mora platiti ulaznu naknadu i naknadu za moratorij kredita, niti su joj rekli koje troškove banka namiruje naplaćivanjem tih naknada, već da su joj samo rekli da se to mora platiti. Dokumentaciju za odobravanje kredita da je sama pribavljala, a također da je platila troškove javnog bilježnika. Troškove procjene i uknjižbe hipoteke u zemljišnu knjigu da je sama platila. Iznos ulazne naknade da je banka ustegnula od iznosa kredita, a naknadu za moratorij također da je plaćala iz iznosa kredita. Kredit da je bio stambeni i to je jedina nekretnina koju je kupila te nikada nije iznajmljivala turistima niti podstanarima, niti je tu obavljala trgovačku djelatnost.

7.U tijeku postupka nesporno je utvrđeno da je ulazna naknada od tužiteljice naplaćena 30. lipnja 2024. u iznosu od današnjih 368,88 EUR, a 28. prosinca 2011. naknada za provedbu moratorija u iznosu od današnjih 231,73 EUR.

8.Prihvaćajući iskaz svjedoka i tužiteljice kao objektivne stoga je sud sukladno odredbi čl. 295. ZOO ocijenio predmetni ugovor i aneks istog formularnim (tipskim) jer sadržava opće uvjete ugovora ili se na njih pozivaju, a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva pa opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ova.

9.Budući da se o odredbama akata kreditora, tuženika, koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati znači, da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornim odredbama ugovora.

10.Kako se dakle radi o ugovoru i aneksu ugovora koje je prethodno pripremio pravni prednik tuženika te se o odredbama ugovora pa tako i odredbama Općih akata banke te izmjenama i dopunama tih akata po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo niti se moglo pojedinačno pregovarati, pravilnom primjenom odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), odredbe o ulaznoj naknadi i naknadi za provedbu moratorija su prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP ništetne.

11.Naime, plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od čak 1,25 % iznosa kredita i odredbe o naknadi za provedu moratorija kredita u visini od 1 % na iznos glavnice), očito prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je tužiteljica nesporno obzirom da je sredstva iz ugovora o kreditu koristila za kupnju nekretnine koju nikada nije iznajmljivala turistima, podstanarima niti je tu obavljala trgovačku djelatnost.

12.S obzirom da su označene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo već su odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika te tužiteljica nije imao utjecaja na njihov sadržaj a radi se o odredbama koje su nepoštene u smislu čl. 82. točka 11. ZZP glede ništetnosti odredbe, a tuženik nije dokazao da bi se o tim naknadama pojedinačno pregovaralo što je dužan dokazati u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP, to je utvrđeno da su ove odredbe ništetne te je tuženik obvezan na isplatu iznosa od 368,88 EUR na ime ulazne naknade i iznosa od 231,73 EUR na ime naknade za provedbu moratorija kredita.

13.Na ove iznose ulazne naknade i naknade za provedbu moratorija kredita tužiteljici je dosuđena zatezna kamata od dana kada su ti iznosi tužiteljici naplaćeni u visini kako je to propisano odredbom čl. 21 ZOO-a, a obzirom da je tuženik nesavjesni stjecatelj jer se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje temeljem zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla.

14.Tuženik nije u tijeku postupka dokazao da se je o spornim odredbama pregovaralo niti koje troškove je tuženik imao prilikom zaključenja ugovora da bi mogao naplaćivati te naknade, obzirom da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona snosila sve troškove prikupljanja dokumentacije, procjene nekretnine, uknjižbe založnog prava u zemljišne knjige i troškove javnog bilježnika.

15.U prilog stava suda citira se stav sa Sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5.studenog 2020., koji glasi da ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49 ZZP može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo, a što je upravo slučaj u ovoj pravnoj stvari jer je sud utvrdio da se niti o ovoj naknadi niti o ulaznoj naknadi nije pregovaralo već se radi o ugovoru koji je unaprijed pripremio tuženik, a tužiteljica ga je mogla prihvatiti samo u paketu po načelu uzmi ili ostavi. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama I i II izreke.

16.Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, tuženiku naložiti da naknadi parnični trošak tužiteljici. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: sastava tužbe po Tbr. 7/1 u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na dva ročišta po Tbr. 9/1 za svako ročište 200,00 EUR, za sastav podneska do 6. kolovoza 2025. kojim se očituje na odgovoru na tužbu tuženika

. po Tbr. 8/1 u iznosu od 200,00 EUR, što ukupno iznosi 800,00 EUR, te je priznat PDV od 25% u iznosu od 200,00 EUR. Nadalje je tužiteljici priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i presudu u iznosu od 53,09 EUR, tako da je tužiteljici ukupno dosuđen trošak u iznosu od 1.079,64 EUR. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška je odbijen kao neosnovan, a odnosi se na sastav podneska od 22. svibnja 2025. koji nije bio nužan za vođenje parnice, jer obavještava sud o plaćanju sudske pristojbe.

U Opatiji, 21. siječnja 2026.

Sudac:

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano, u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika