REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
Poslovni broj: P-3994/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja MT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP banka Hrvatska dioničko društvo, OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, 21000 Split, zastupana po punomoćniku odvjetničkom uredu „Anić i Anić“ Split, radi Obvezno - isplata, 21. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuju se ništetnim i bez ikakvog pravnog učinka odredbe čl. 2. i 10. Ugovora o kreditu broj 77475/05 zaključenog dana 26. travnja 2005. godine između prednika tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, i to u dijelu kojim, je ugovoreno da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti od 93.000,00 CHF, obračunato po prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja te kojim se tužitelj kao korisnik kredita, obvezuje navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom o kreditu.
II Utvrđuju se ništetnim i bez ikakvog pravnog učinka odredbe članaka 5. i 11. Ugovora o kreditu broj 77475/05, zaključenog dana 26. travnja 2005, godine, između prednika tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, i to u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o odluci tuženika kao kreditora.
III Utvrđuje se ništetnom i bez ikakvog pravnog učinka odredba članka 19. Ugovora o kreditu broj 77475/05 zaključenog dana 26. travnja 2005. godine, između prednika tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, i to u dijelu prema kojem tužitelj, kao korisnik potpisom istog ugovora o kreditu, potvrđuje da je upoznat sa promjenljivošću tečaja izabrane valute tog Ugovora koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po tom kreditu, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a navedeni tuženikov prednik, kao kreditor, otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute navedenog Ugovora o kreditu.
IV Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 6.822,36 EUR (šesttisućaosamstodvadesetdvaeura i tridesetšest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:
na iznos od 4,80 EUR od 10.06.2005. godine
na iznos od 0,38 EUR od 08.07.2005. godine
na iznos od 0,31 EUR od 10.08.2005. godine
na iznos od 7,18 EUR od 09.09.2005. godine
na iznos od 4,35 EUR od 10.10.2005. godine
na iznos od 4,92 EUR od 10.11.2005. godine
na iznos od 7,69 EUR od 12.12.2005. godine
na iznos od 5,74 EUR od 10.01.2006. godine
na iznos od 1,77 EUR od 10.02.2006. godine
na iznos od 9,64 EUR od 12.03.2007. godine,
na iznos od 9,60 EUR od 10.04.2007. godine,
na iznos od 9,44 EUR od 10.05.2007. godine,
na iznos od 9,46 EUR od 11.06.2007. godine,
na iznos od 9,35 EUR od 10.07.2007. godine,
na iznos od 9,46 EUR od 10.08.2007. godine,
na iznos od 9,46 EUR od 10.09.2007. godine,
na iznos od 9,33 EUR od 10.10.2007. godine,
na iznos od 9,44 EUR od 12.11.2007. godine,
na iznos od 9,39 EUR od 10.12.2007. godine,
do 31. prosinca 2007. godine po kamatnoj stopi od 15 % godišnje sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate ( "Narodne novine" broj 72/02), a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 ( pet) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine;
na iznos od 9,54 EUR od 10.01.2008. godine,
na iznos od 9,67 EUR od 11.02.2008. godine,
na iznos od 9,85 EUR od 10.03.2008. godine,
na iznos od 9,69 EUR od 10.04.2008. godine,
na iznos od 9,58 EUR od 12.05.2008. godine,
na iznos od 9,56 EUR od 10.06.2008. godine,
na iznos od 9,53 EUR od 10.07.2008. godine,
na iznos od 9,48 EUR od 11.08.2008. godine,
na iznos od 9,51 EUR od 10.09.2008. godine,
na iznos od 9,79 EUR od 10.10.2008. godine,
na iznos od 10,93 EUR od 10.11.2008. godine,
na iznos od 129,23 EUR od 10.12.2008. godine,
na iznos od 16,06 EUR od 12.01.2009. godine,
na iznos od 29,56 EUR od 10.02.2009. godine,
na iznos od 38,27 EUR od 10.03.2009 godine,
na iznos od 22,98 EUR od 10.04.2009. godine,
na iznos od 20,26 EUR od 11.05.2009. godine,
na iznos od 18,73 EUR od 10.06.2009. godine,
na iznos od 21,80 EUR od 10.07.2009. godine,
na iznos od 15,65 EUR od 10.08.2009. godine,
na iznos od 18,45 EUR od 10.09.2009. godine,
na iznos od 13,66 EUR od 12.10.2009. godine,
na iznos od 17,92 EUR od 10.11.2009. godine,
na iznos od 15,47 EUR od 10.12.2009. godine,
na iznos od 36,44 EUR od 11.01.2010. godine,
na iznos od 43,15 EUR od 10.02.2010. godine,
na iznos od 41,73 EUR od 10.03.2010. godine,
na iznos od 47,42 EUR od 12.04.2010. godine,
na iznos od 55,61 EUR od 10.05.2010. godine,
na iznos od 62,91 EUR od 10.06.2010. godine,
na iznos od 76,91 EUR od 12.07.2010. godine,
na iznos od 63,22 EUR od 10.08.2010. godine,
na iznos od 98,00 EUR od 10.09.2010. godine,
na iznos od 79,74 EUR od 11.10.2010. godine,
na iznos od 83,29 EUR od 10.11.2010. godine,
na iznos od 98,41 EUR od 10.12.2010. godine,
na iznos od 118,42 EUR od 10.01.2011. godine,
na iznos od 92,78 EUR od 10.02.2011. godine,
na iznos od 99,72 EUR od 10.03.2011. godine,
na iznos od 89,91 EUR od 11.04.2011. godine,
na iznos od 112,11 EUR od 10.05.2011. godine,
na iznos od 127,33 EUR od 10.06.2011. godine,
na iznos od 134,23 EUR od 11. 07.2011. godine,
na iznos od 210,97 EUR od 10.08.2011. godine,
na iznos od 138,29 EUR od 12.09.2011. godine,
na iznos od 127,33 EUR od 10.10.201 godine,
na iznos od 130,01 EUR od 10.11 .2011. godine,
na iznos od 129,01 EUR od 12.12.201 godine,
na iznos od 138,49 EUR od 10.01.2012, godine,
na iznos od 145,11 EUR od 10.02.2012,godline,
na iznos od 147,15 EUR od 12.03. 2012. godine,
na iznos od 142,07 EUR od 10.04.2012. godine,
na iznos od 144,91 EUR od 10.05.2012. godine
na iznos od 147,56 EUR od 11.06.2012. godine,
na iznos od 143,58 EUR od 10.07.2012. godine,
na iznos od 143,22 EUR od 10.08.2012. godine,
na iznos od 135,74 EUR od 10.09.2012. godine,
na iznos od 138,29 EUR od 10.10.2012. godine,
na iznos od 143,84 EUR od 12.11.2012. godine,
na iznos od 142,08 EUR od 10.12.2012. godine,
na iznos od 144,63 EUR od 10.01.2013. godine,
na iznos od 137,38 EUR od 11.02.2013. godine,
na iznos od 134,57 EUR od 11.03.2013. godine,
na iznos od 142,58 EUR od 10.04.2013. godine,
na iznos od 134,75 EUR od 10.05.2013. godine,
na iznos od 130,62 EUR od 10.06.2013. godine,
na iznos od 125,97 EUR od 10.07.2013. godine,
na iznos od 131,67 EUR od 12.08.2013. godine,
na iznos od 134,78 EUR od 11.09.2013. godine,
na iznos od 137,75 EUR od 11.10.2013. godine,
na iznos od 138,40 EUR od 11.11.2013. godine,
na iznos od 142,33 EUR od 10.12.2013. godine,
na iznos od 136,22 EUR od 10.01.2014. godine,
na iznos od 140,21 EUR od 10.02.2014. godine,
na iznos od 142,65 EUR od 10.03.2014. godine,
na iznos od 142,09 EUR od 10.04. 2014. godine,
pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.492,38 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prigovor tužene radi prijeboja.
Obrazloženje
Kod ovog suda zaprimljena je dana 7.06.2019. godine tužba tužitelja MT protiv tuženika OTP banka d.d. Split radi isplate.
U tužbi se navodi da je tužitelj dana 26. Travnja 2005. Godine sklopio ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 77475/05 s pravnim prednikom ovdje naznačenog tuženika.
U konkretnom slučaju radi se o namjenskom kreditu za kupnju stana u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 93.000,00 CHF obračunato prema prodajnom deviznom tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita, s rokom otplate 276 mjeseci.
Iz odredbi članaka 2., 5., 7., 10, i 11. navedenog Ugovora je razvidno da je tuženik zadržao sebi pravo da jednostrano mijenja utanačene odredbe sklopljenog Ugovora, bez ikakvog pristanka tužitelja, kao korisnika kredita, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik, kao banka i time trgovac, nije s tužiteljern pojedinačno pregovarao Ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika promjeni stope ugovorene kamate, što je protivno jednom od temeljnih načela obveznih odnosa načelu savjesnosti poštenja, kao i da je u konkretnom slučaju ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da. prije zaključenja i u vrijeme zaključenja pobijanog Ugovora, tuženik, kao banka i time trgovac, nije tužitelja informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog Ugovora.
Dakle, nesporno je da se ovakvim postupanjem tuženika narušava nužna ravnopravnost ugovornih strana u obveznopravnom odnosu, na način da nastaje nenadoknadivi nesrazmjer međusobnih činidbi i time se izravno narušava načelo jednakosti činidbi
Da su gore citirane ugovorne odredbe, u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o odluci tuženika i u dijelu kojim je ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica, ništetne i nepoštene te ne proizvode nikakve pravne učinke upravo zbog naprijed iznijetih razloga, nedvojbeno je potvrđeno sudskom praksom i to prvenstveno odlukama iz parničnih postupaka za zaštitu interesa potrošača, čija su pravna utvrđenja obvezujuća za Naslovni sud. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, te Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine.
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je navedenom presudom pod brojem Pž-7129/13-4 od 13. Lipnja 2014. Godine u točki II. izreke potvrdio presudu Trgovačkog suda u Splitu pod posl.br: P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
Isti sud je gore spomenutom presudom pod posl.br.: PŽ-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018. godine, potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl.br.: P- 1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava samog tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
Pobijane odredbe Ugovora nesporno su protivne načelu savjesnosti poštenja i kao takve ništetne, iz razloga što valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa, kao bitni elementi ugovora o kreditu (predmet cijena), moraju određeni, barem odredivi, te se ne smiju mijenjati bez unaprijed utvrđenih jasnih kriterija uvjeta promjene.
Primjenom testa transparentnosti u gore navedenim postupcima u povodu kolektivne tužbe, koji se odnosi isključivo na predmet i cijenu ugovora, promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF utvrđene su nerazumljivom prosječnom potrošaču, nakon čega se krenulo u provođenje testa poštenosti. Rezultat testova transparentnosti i poštenosti je takav da su navedenim pravomoćnim odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa utvrđene nepoštenima te stoga i ništetnima.
Sukladno navedenom, nepoštene i ništetne su i odredbe članka 19. ZAVRŠNE ODREDBE spornog Ugovora, u kojima stoji da tužitelj, kao korisnik kredita, potpisom istog Ugovora potvrđuje da je upoznat s promjenljivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, dok tuženik, kao kreditor, otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora.
Temeljem naprijed iznijetog, očigledno je da je tuženik u konkretnom slučaju postupio protivno svim temeljnim načelima obveznog prava, odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj: 96/ 03) te članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj: 79/ 07, 125/07, 75/ 09, 79/09, 89/09 r 133/09), odredbama članka 4. Direktive Vijeća EU 93/13,/EEZ, kao i Kodeksu dobre bankovne prakse, što je sve dovelo do nesavjesnosti u postupanju tuženika i nepoštenja odredaba Ugovora, a time i ništetnosti pobijanih ugovornih odredbi u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o odluci tuženika, odnosno u dijelu kojim je ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica.
Izravna posljedica naprijed navedenih ništetnih ugovornih odredbi, u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o odluci tuženika, odnosno u dijelu kojim je ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica, očituje se u tome da je tužitelj u razdoblju od 10. lipnja 2005 godine pa sve do 26. svibnja 2014. godine svoju predmetnu kreditnu obvezu preplatio u ukupnom iznosu od 56.504,91 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate, a koji iznos je tuženik stekao bez ikakve osnove.
Tužitelj je sa tuženikom tuženikovim prednikom zaključio i dodatak predmetnog predmetnom dana 12. Prosinca 2008. godine to iz istog je vidljivo da je njime ni u kojem kojoj mjeri nisu otklonjene na nepoštene i ne štetne ugovorne odredbe.
Dosljedno navedenom predlaže se da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će naložiti tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 56.504,91 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine utužene iznose.
Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja punomoćnik tužitelja je podneskom od 27. kolovoza 2025. godine uredio tužbeni zahtjev tako da sada isti glasi:
I Utvrđuju se ništetnim i bez ikakvog pravnog učinka odredbe čl. 2. i 10. Ugovora o kreditu broj 77475/05 zaključenog dana 26. travnja 2005. godine između prednika tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, i to u dijelu kojim, je ugovoreno da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti od 93.000,00 CHF, obračunato po prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja te kojim se tužitelj kao korisnik kredita, obvezuje navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom o kreditu.
II Utvrđuju se ništetnim i bez ikakvog pravnog učinka odredbe članaka 5. i 11. Ugovora o kreditu broj 77475/05, zaključenog dana 26. travnja 2005, godine, između prednika tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, i to u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o odluci tuženika kao kreditora.
III Utvrđuje se ništetnom i bez ikakvog pravnog učinka odredba članka 19. Ugovora o kreditu broj 77475/05 zaključenog dana 26. travnja 2005. godine, između prednika tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, i to u dijelu prema kojem tužitelj, kao korisnik potpisom istog ugovora o kreditu, potvrđuje da je upoznat sa promjenljivošću tečaja izabrane valute tog Ugovora koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po tom kreditu, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a navedeni tuženikov prednik, kao kreditor, otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute navedenog Ugovora o kreditu.
IV Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 6.822,36 EUR (šesttisućaosamstodvadesetdvaeura i tridesetšest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:
na iznos od 4,80 EUR od 10.06.2005. godine
na iznos od 0,38 EUR od 08.07.2005. godine
na iznos od 0,31 EUR od 10.08.2005. godine
na iznos od 7,18 EUR od 09.09.2005. godine
na iznos od 4,35 EUR od 10.10.2005. godine
na iznos od 4,92 EUR od 10.11.2005. godine
na iznos od 7,69 EUR od 12.12.2005. godine
na iznos od 5,74 EUR od 10.01.2006. godine
na iznos od 1,77 EUR od 10.02.2006. godine
na iznos od 9,64 EUR od 12.03.2007. godine,
na iznos od 9,60 EUR od 10.04.2007. godine,
na iznos od 9,44 EUR od 10.05.2007. godine,
na iznos od 9,46 EUR od 11.06.2007. godine,
na iznos od 9,35 EUR od 10.07.2007. godine,
na iznos od 9,46 EUR od 10.08.2007. godine,
na iznos od 9,46 EUR od 10.09.2007. godine,
na iznos od 9,33 EUR od 10.10.2007. godine,
na iznos od 9,44 EUR od 12.11.2007. godine,
na iznos od 9,39 EUR od 10.12.2007. godine,
do 31. prosinca 2007. godine po kamatnoj stopi od 15 % godišnje sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate ( "Narodne novine" broj 72/02), a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 ( pet) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine;
na iznos od 9,54 EUR od 10.01.2008. godine,
na iznos od 9,67 EUR od 11.02.2008. godine,
na iznos od 9,85 EUR od 10.03.2008. godine,
na iznos od 9,69 EUR od 10.04.2008. godine,
na iznos od 9,58 EUR od 12.05.2008. godine,
na iznos od 9,56 EUR od 10.06.2008. godine,
na iznos od 9,53 EUR od 10.07.2008. godine,
na iznos od 9,48 EUR od 11.08.2008. godine,
na iznos od 9,51 EUR od 10.09.2008. godine,
na iznos od 9,79 EUR od 10.10.2008. godine,
na iznos od 10,93 EUR od 10.11.2008. godine,
na iznos od 129,23 EUR od 10.12.2008. godine,
na iznos od 16,06 EUR od 12.01.2009. godine,
na iznos od 29,56 EUR od 10.02.2009. godine,
na iznos od 38,27 EUR od 10.03.2009 godine,
na iznos od 22,98 EUR od 10.04.2009. godine,
na iznos od 20,26 EUR od 11.05.2009. godine,
na iznos od 18,73 EUR od 10.06.2009. godine,
na iznos od 21,80 EUR od 10.07.2009. godine,
na iznos od 15,65 EUR od 10.08.2009. godine,
na iznos od 18,45 EUR od 10.09.2009. godine,
na iznos od 13,66 EUR od 12.10.2009. godine,
na iznos od 17,92 EUR od 10.11.2009. godine,
na iznos od 15,47 EUR od 10.12.2009. godine,
na iznos od 36,44 EUR od 11.01.2010. godine,
na iznos od 43,15 EUR od 10.02.2010. godine,
na iznos od 41,73 EUR od 10.03.2010. godine,
na iznos od 47,42 EUR od 12.04.2010. godine,
na iznos od 55,61 EUR od 10.05.2010. godine,
na iznos od 62,91 EUR od 10.06.2010. godine,
na iznos od 76,91 EUR od 12.07.2010. godine,
na iznos od 63,22 EUR od 10.08.2010. godine,
na iznos od 98,00 EUR od 10.09.2010. godine,
na iznos od 79,74 EUR od 11.10.2010. godine,
na iznos od 83,29 EUR od 10.11.2010. godine,
na iznos od 98,41 EUR od 10.12.2010. godine,
na iznos od 118,42 EUR od 10.01.2011. godine,
na iznos od 92,78 EUR od 10.02.2011. godine,
na iznos od 99,72 EUR od 10.03.2011. godine,
na iznos od 89,91 EUR od 11.04.2011. godine,
na iznos od 112,11 EUR od 10.05.2011. godine,
na iznos od 127,33 EUR od 10.06.2011. godine,
na iznos od 134,23 EUR od 11. 07.2011. godine,
na iznos od 210,97 EUR od 10.08.2011. godine,
na iznos od 138,29 EUR od 12.09.2011. godine,
na iznos od 127,33 EUR od 10.10.201 godine,
na iznos od 130,01 EUR od 10.11 .2011. godine,
na iznos od 129,01 EUR od 12.12.201 godine,
na iznos od 138,49 EUR od 10.01.2012, godine,
na iznos od 145,11 EUR od 10.02.2012,godline,
na iznos od 147,15 EUR od 12.03. 2012. godine,
na iznos od 142,07 EUR od 10.04.2012. godine,
na iznos od 144,91 EUR od 10.05.2012. godine
na iznos od 147,56 EUR od 11.06.2012. godine,
na iznos od 143,58 EUR od 10.07.2012. godine,
na iznos od 143,22 EUR od 10.08.2012. godine,
na iznos od 135,74 EUR od 10.09.2012. godine,
na iznos od 138,29 EUR od 10.10.2012. godine,
na iznos od 143,84 EUR od 12.11.2012. godine,
na iznos od 142,08 EUR od 10.12.2012. godine,
na iznos od 144,63 EUR od 10.01.2013. godine,
na iznos od 137,38 EUR od 11.02.2013. godine,
na iznos od 134,57 EUR od 11.03.2013. godine,
na iznos od 142,58 EUR od 10.04.2013. godine,
na iznos od 134,75 EUR od 10.05.2013. godine,
na iznos od 130,62 EUR od 10.06.2013. godine,
na iznos od 125,97 EUR od 10.07.2013. godine,
na iznos od 131,67 EUR od 12.08.2013. godine,
na iznos od 134,78 EUR od 11.09.2013. godine,
na iznos od 137,75 EUR od 11.10.2013. godine,
na iznos od 138,40 EUR od 11.11.2013. godine,
na iznos od 142,33 EUR od 10.12.2013. godine,
na iznos od 136,22 EUR od 10.01.2014. godine,
na iznos od 140,21 EUR od 10.02.2014. godine,
na iznos od 142,65 EUR od 10.03.2014. godine,
na iznos od 142,09 EUR od 10.04. 2014. godine,
pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 ( petnaest) dana naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 ( tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine
U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnov i visinu, poriče navode tužbe i predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje parničnog troška. Tuženik ističe prigovor zastare te prigovor radi prebijanja.
U dokaznom postupku sud je pregledao Ugovor o kreditu broj 77475/05 od travnja 2005. godine, dodatak ugovora o kreditu od 12.12.2008., nalaz i mišljenje vještaka " Žbirac d.o.o. Split" od 03.06.2019., otplatnog plana o kreditu broj 012304, izračuna EKS-a otplatnog plana, saldo-konto kartice, proveo dokaz knjigovodstveno- financijskim vještačenjem te saslušanjem tužitelja.
Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.
Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
Među strankama nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 77475/05 dana 26.04.2005. godine i to tužitelj kao korisnik kredita a pravni prednik tuženika kao kreditor, na iznos od 93.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, namjenski, s rokom otplate 276 mjeseci, uz promjenjivu kamatnu stopu, a na dan zaključenja ugovora nominalna kamatna stopa iznosila je 4,89 % godišnje, a efektivna kamatna stopa iznosila je 5,13 % godišnje.
Nije sporno da se tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjala kao i tečaj CHF u odnosu na kunu i da je tužitelj u cijelosti isplatio predmetni kredit dana 10.04.2014. God. Nije sporna ni činjenica da tužitelj s tuženikom nije mogao pregovarati o sadržaju ugovora o kreditu, pa tako ni o spornim odredbama, jer se radilo o tipiziranim ugovorima kreditora. Iz sadržaja ugovora jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o namjenskom potrošačkom kreditu za kupnju stana.
Odredbama Zakona o obveznim odnosima određeno je da su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, te da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se ocjenjuje ponašanje prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti, s druge strane.
Prema odredbi članka 81. stavak 1. i 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača – dalje: ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
Treba navesti da je Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao neosnovane. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio je reviziju kao neosnovanu.
Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi članka 502. c) Zakona o parničnom postupku pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti se pozvao na obrazloženje presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017-2010. Visoki trgovački sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja.
U odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, je već utvrđeno da je između ostalih upravo i tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
U postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, te da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, da nije bila razumljiva pa time niti poštena.
Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta.
Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.
Nadalje, ne postojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva
- načela savjesnosti i poštenja.
S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala je odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.
Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prozročuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača – tužitelja što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
Na temelju svih utvrđenih činjenica ovaj sud smatra kako tuženik o parametrima za promjenjivost stope ugovorene kamate nije pregovarao sa tužiteljem, te je promjenjivost stope ugovorene kamate formulirao bez razrade uzročno posljedične veze kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na promjenjivost kamatne stope, odnosno tužitelju nije na transparentan način objašnjen razlog i mehanizmi promjene valutne klauzule i kamatne stope, kao niti međusobni odnos pa ni odnos s drugim odredbama ugovora, na način da i tužitelj može predvidjeti posljedice koje iz toga za njega proizlaze, već je samo navedena promjenjivost valute i kamatne stope po odluci Banke, a što je dovoljna činjenična osnova za zaključak da su utužene odredbe Ugovora o kreditu suprotne odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te je posljedica takve nepoštene odredbe njezina ništetnost, a sve to stoga jer kamate moraju biti određene, odnosno odredive, u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima.
Stoga je trebalo odlučiti kao pod točkom I, II i III izreke ove presude. Trebalo je raspraviti i osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva pod toč. IV
Vještačenjem po vještaku za računovodstvo i financije Marijana Jovića sud je utvrdio:
- da je predmetni kredit broj: 77475/05 sklopljen na iznos glavnice od 93.000,00 CHF,
- da je predmetni kredit trebao otplatiti u roku od 276 mjeseci,
- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a početna je iznosila 4,89 % godišnje,
- da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit dana 10.04.2014.god.,
- da je tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa više puta mijenjana,
- da je u razdoblju od 12.03.2007. do konačne otplate kredita dana 10.04.2014. godine zbog promjene kamatne stope i promjene srednjeg tečaja tuženika za CHF u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu od 4,20 % i tečaj za CHF u odnosu na kunu na dan zaključenja ugovora 1. 08. 2006. Godine s osnova anuiteta po ugovoru tužitelj više platio 6.822,36 eura, sve po mjesečnim anuitetima kako je to iskazano u pregledu obračuna.
Nalaz i mišljenje vještaka sud prihvaća kao logičan, uvjerljiv i izrađen po pravilima struke.
Dakle, iz provedenog vještačenja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj temeljem ništetnih odredbi preplatio zbog promjene kamatne stope iznos od ukupno 1.229,17 eura, a zbog promjene tečaja za CHF iznos od 5.593,19 eura. Stoga, zbrajanjem razlike za preplaćene promjenjive kamate i tečaja valute dolazimo do zbroja od 6.822,36 eura, koliko je tužitelju trebalo dosuditi kako je to navedeno pod točkom IV izreke presude.
Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Stoga je banka, sukladno citiranoj odredbi dužna vratiti zatezne kamate na preplaćene iznose od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplaćenog na ime promjenjive redovne kamate i tečaja valute. Tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju na temelju odredbe čl. 29. ZOO-a osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela, pa do njene podmire.
Tuženik je istakao prigovor zastare.
U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove tj. zahtjevu za isplatom preplaćenih kamata i promjene tečaja valute koje su preplaćene po osnovu ništetnih odredbi. Zahtjev za utvrđenjem ništenosti je zahtjev koji nikada ne zastarijeva. Stoga se takav tužbeni zahtjev uvijek može postaviti. Zahtjev za isplatom preplaćenih kamata i razlike tečaja koje su preplaćene po osnovu ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove, a koji zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina. Stoga je u nastavku potrebno raspraviti od kad počinje teći opći zastarni rok od pet godina.
Predmetne kamate preplaćivane su od ožujka 2007. do isplate kredita 10. Travnja 2014. God. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. dao odgovor na postavljeno revizijsko pitanje može li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava predstavljati radnju vjerovnika podnesenu protiv tuženika koja ima učinke prekida zastare glede svake individualne tražbine vezane uz razliku između prvotno ugovorene kamate i kamate koja se kasnije mijenjala jednostranom odlukom tuženika. Prema stajalištu VSRH-a, izraženom u navedenoj odluci, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Datum podnošenja kolektivne tužbe u tzv. predmetu ''Franak'' bio je 4. travnja 2012., a što je razvidno iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je dostupna na službenoj Internet stranici Trgovačkog suda u Zagrebu. Računajući od tog dana pa unatrag pet godina (opći rok zastare – čl. 388. ZOO) dolazimo do zaključka da rokom zastare nije obuhvaćen zahtjev za isplatu potraživanja koja su dospjela od 7. 10. 2006. pa nadalje, s obzirom na to da je danom podnošenja kolektivne tužbe prekinut rok zastare.
Odredbom čl. 392. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.
Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 u povodu kolektivne tužbe u tzv. predmetu ''Franak'' postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. Stoga zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., dakle 13. lipnja 2019.
U konkretnom slučaju predmetna individualna tužba podnesena je 7. 06. 2019., god., dakle, unutar zastarnog roka od 5 godina, početak kojeg je potrebno računati od 13. lipnja 2014. U slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
Traženje tuženika s osnove tzv. negativne razlike je neosnovano s obzirom da tražbina tužitelja i tuženika ne proizlaze iz iste pravne osnove. Tužitelj od tužene nije stekao nešto bez osnove odnosno imovina tuženika nije neosnovano prešla u imovinu tužitelja. Stoga je prigovor prijeboja sud odbio kao neosnovan.
Tužitelju je temeljem odredbe čl. 154. St. 1. ZPP-a i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika obistinjen opravdani trošak sastava tužbe 200,00 eura (Tbr.7.t.1.OT), sastava 3 podneska po 200,00 eura (Tbr.8.t.1.OT), zastupanja po punomoćniku na 2 ročišta po 200,00 eura (Tbr.9.t.1.OT), pristupa na 1 ročište 100,00 eura (Tbr.9.t.5.OT), pristupa na 1 ročišta 100,00 eura (Tbr.9.t.3.OT),, ukupno 1.400,00 eura.
Utvrđenom iznosu potrebno je pridodati trošak PDV-a od 25 % 350,00 eura, trošak financijskog vještačenja od 499,50 eura, te trošak pristojbi 242,88 eura, ukupno 2.492,38 eura.
U Splitu, 21. siječnja 2026.
Sudac
Josip Mrkonjić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u
.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.
DNA:
1. MT, [adresa]
2. OTP banka Hrvatska dioničko društvo, Domovinskog rata 61, [adresa] Split
