REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru
Obala Bana Berislavića 1
21220 Trogir
Poslovni broj: P-96/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sucu Divna Ivančev u pravnoj stvari tužitelja: EP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Vinko Ljubičić, odvjetnik u [adresa]; protiv tuženika: ĆP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Boris Ivančić, odvjetnik u Splitu;radi: isplata,nakon zaključene glavne rasprave od 08.listopada 2025.g a objavljene na ročištu dana 21. siječnja 2026.godine
p r e s u d i o j e
1.Dužan je tuženik da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 1.331,90 eura, sa zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i to počevši od dana 01.07.2020. godine pa do isplate, te mu u istom roku naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.250,00Eura.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je dana 24.veljače 2017.godine doneseno je rješenje o privremenoj mjeri u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru pod poslovnim brojem Ovr-2538/16, u kojem predmetu su stranke bile stranke ovog postupka, te je istim rješenjem naloženo ovdje tužiteljici isplatiti ovdje tuženiku troškove postupka u iznosu od 7.500,00 kuna. Na temelju navedenog rješenja tuženik je protiv tužiteljice podnio zahtjev za izravnu naplatu, te je ovrhom putem FINE od tužiteljice na temelju istoga naplaćen ukupni iznos od 1.331,90 eura. Navedeno rješenjem o privremenoj mjeri određeno je da predložena privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi opravdanja predložene privremene mjere koji se predlagatelj osiguranja, ovdje tuženik, obvezuje pokrenuti u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o privremenoj mjeri. Tuženik je pokrenuo navedeni postupak protiv tužiteljice koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Trogiru pod poslovnim brojem P-1508/17, te je u istome donesena pravomoćna i ovršna presuda od dana 22.studenog 2019.godine kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, ovdje tuženika, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Gž- 518/20 od dana 1.srpnja 2020.godine, te je ista pravomoćna s istim danom. Obzirom kako je osnova za donošenje privremene mjere bila parnični postupak kojim je ista trebala biti opravdana, a tuženik je pravomoćno u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom u tom postupku, dakle istu nije opravdao, jasno je kako je osnova za isplatu po privremenoj mjeri otpala, a samim time tuženik je dužan sve što je bilo isplaćeno istome prema privremenoj mjeri vratiti tužiteljici. Iz navedenog proizlazi kako je iznos od 1.331,90 eura, neosnovano naplaćeni od tužiteljice, te da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti navedeni iznos koji je neosnovano naplatio od iste.
2.Tuženi u odgovoru na tužbu od 20.02.2025.g ističe da je zaprimio primjerak tužbe kojom tužiteljica od suda traži da, nakon provedenog postupka, donese presudu kojom će tuženika obvezati na isplatu iznosa od 1.331,90 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i da joj nadoknadi trošak parničnog postupka. Svoje traženje tužiteljica zasniva na tvrdnji da bi se predmetni iznos kojega u ovoj parnici potražuje odnosio na trošak postupka osiguranja privremenom mjerom te da se, kod činjenice da u parničnom postupku koji je uslijedio tuženik u istome nije uspio, ima smatrati da tuženik nije opravdao donošenje privremene mjere. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Privremena mjera smatra se neosnovanom ako je ukinuta povodom pravnog lijeka, a neopravdanom ako predlagatelj osiguranja u određenom roku ne podnese tužbu odnosno ne pokrene drugi postupak radi ishođenja ovršne isprave za ostvarenje tražbine koja je bila osigurana. Dakle, suprotno tužiteljičinim tvrdnjama, tuženik jest opravdao donošenje privremene mjere, i to baš pokretanjem parničnog postupka, kako to i nalaže Ovršni zakon. Trošak u postupku osiguranja privremenom mjerom nastao je povodom odluke suda, kojoj je prethodio postupak u kojemu su se dokazivale pretpostavke za njezino određivanje. Stoga, s obzirom na to da je trošak kojega tužiteljica u ovom postupku potražuje nastao odlukom suda (a isti ne bi nastao da istu sud nije našao postojanje pretpostavki za njezino donošenje) te s obzirom na to da se neuspjeh u parnici koja je pokrenuta po donošenju rješenja o određivanju privremene mjere ne smatra neopravdanjem same privremene mjere, tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te istoj naložiti naknadu prouzročenog parničnog troška.
3. U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru posl. br. Ovr-2538/16 odnosno u rješenje od 24.veljače 2017.g., pregledao spis Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru posl. br. P- 1508/2017 pregledao zahtjev za izravnu naplatu po Financijskoj agenciji Split od 09.01.2020.g., te pregledao specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovr-2538/16 IZ.NA. Fina sektora poslovne mreže RC Split od 08.08.2023.godine.
4.Predmet spora je zahtjev tužiteljice na isplatu iznosa od 1.331,90 Eura, a koji iznos se odnosi na trošak postupka osiguranja privremenom mjerom, a čemu se tuženik protivio ističući da je trošak u postupku osiguranja privremenom mjerom nastao povodom odluke suda kojoj je prethodio postupak u kojem su se dokazivale pretpostavke za njezino određivanje, tako da neuspjeh u parnici koja je pokrenuta po donošenju Rješenja o određivanju privremene mjere ne smatra se neopravdanjem same privremene mjere te je predloženo odbijanje tužbenog zahtjeva.
5.Nesporno je, a što je utvrđeno uvidom u spis Ovr-2538/16, da je ovdje tuženik tamo predlagatelj osiguranja, podnio prijedlog radi donošenja privremene mjere protiv ovdje tužiteljice, tamo protivnice osiguranja, i po kojem prijedlogu je Općinski sud u Splitu Stalna službe u Trogiru donio dana 24.veljače 2017.g rješenje o privremenoj mjeri kojom je ovdje tužiteljici tamo protivnici osiguranja zabranjeno izvođenje građevinskih radova na nekretnini označenoj kao čest. zgrade [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] pod prijetnjom izricanja novčane kazbe u iznosu od 10.000,00 Kuna, a koja predložena privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi opravdanja predložene privremene mjere koji se predlagatelj osiguranja obvezuje pokrenuti u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o privremenoj mjeri, a u slučaju da se protivnica osiguranja nakon donošenja tog rješenja bude ponašala protivno navedenoj zabrani, sud će na prijedlog predlagatelja osiguranja izreći novčanu kaznu kojom je zaprijetio kao što je i odbio prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine u dijelu zahtjeva kojim je predložena privremena mjera zabrane protivnici osiguranja izvođenja bilo kakvih drugih radova na nekretnini. Tim istim rješenjem je naloženo protivnici osiguranja, ovdje tužiteljici, u roku od 8 dana naknaditi predlagatelju osiguranja ĆP ovdje tuženiku prouzročeni parnični trošak iz ovog postupka osiguranja u iznosu od 7.500,00 Kuna.
6.Nesporno je da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj protiv ovdje tužiteljice tamo ovršenika podnio zahtjev za izravnu naplatu tražbine na temelju ovršne odluke Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru Ovr-2538/16 od 24.02.2017.g., Financijskoj agenciji Split 09.siječnja 2020.g te je temeljem pregledane specifikacije izvršenja osnove za pačanja Ovr-2538/16 IZ-NA ovršenici ovdje tužiteljici ZP ukupno naplaćeno 1.278,81 Euro od čega 995,42 Eura se odnosi na dug od 7.500,00 Kuna te kamate od 283,39 Eura.
7.Nesporno je i da je tuženik radi opravdanja donesene privremene mjere pokrenuo parnični postupak protiv tužiteljice kod Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru P-1508/2017, i u kojem postupku, a što je utvrđeno uvidom u spis, je donesena pravomoćna i ovršna presuda dana 22.studenog 2019.g, kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, ovdje tuženika i koja presuda je potvrđena i presudom Županijskog suda u Varaždinu Gž-518/20 od 01.srpnja 2020.g i koja presuda je upravo tim danom 01.srpnja 2020.g postala pravomoćna.
8.S obzirom na činjenicu da tuženik u parničnom postupku P-1508/17 nije uspio, odnosno odbijen je njegov tužbeni zahtjev, a kako je osnova za donošenje privremene mjere bio parnični postupak kojim je ista trebala biti opravdana a tuženik je pravomoćno u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom u tom postupku proizlazi jasno da nije opravdao privremenu mjeru a iz čega opet proizlazi da je osnova za isplatu po privremenoj mjeri otpala a čime je tuženik dužan sve što je bilo isplaćeno mu prema privremenoj mjeri vratiti tužiteljici.
9.Naime, pravomoćna presuda posl. br. P-1508/2017 kojom je tuženikov tužbeni zahtjev odbijen ima retroaktivan učinak na valjanost osnove mjere jer je utvrđeno da tuženik nikada nije ni imao pravo koje je tom mjerom osigurao, a o čemu govori i članak 354. stavak 1. Ovršnog zakona (N.N. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) koji kaže: "protivnik osiguranja prema predlagatelju osiguranja ima pravo na naknadu štete koja mu je nanesena privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neosnovana ili koju predlagatelj osiguranja nije opravdao".
10.Iako je tuženik pokrenuo parnični postupak, a tu mjeru nije opravdao u parničnom postupku, jer je njegov tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen u predmetu P- 1508/2017, odnosno parničnom postupkom nije opravdao donesenu privremenu mjeru, to ni trošak temeljem te mjere ne može ostati na teret tužiteljici, već je tuženik dužan vratiti primljeni iznos, a što je bio razlog usvajanja tužbenog zahtjev tužiteljice u cijelosti primjenom odredbe članka 1111. Stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 132/06,41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), koji kaže: "kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu,odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili Zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi", dok je stavkom 3. određeno da se obveza vračanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
11.Kako u parničnom postupku tužitelj nije opravdao osnovu zbog koje je donesena privremena mjera već je odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom, to je jasno da se radi o osnovi koja je kasnije otpala, zbog čega je trebalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti točno onako kao što stoji u izreci presude.
12.Odluka o trošku donesena je sukladno odredbi čl. 154 st.1 Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 96/08, 123/08) i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ( „ Narodne Novine „ broj: 87/93, 16/94, 111/96, 91/04, 37/05 ), a odnosi se na trošak punomoćnika tužitelja i to sastav tužbe, sastav podneska od 26.04.2025.g, zastupanje na tri ročišta od 20.05.2025.g., 09.09.2025.g., 08.10.2025.g svaka radnja po 100 bodova, a budući da je vrijednost boda s paušalom 2,00 Eura to je punomoćniku tužitelja za 500 bodova dosuđeno 1.000,00 Eura, odnosno kada se istom pridoda iznos PDV-a od 250,00 Eura onda je sveukupni trošak tužitelja 1.250,00 Eura, točno onoliko koliko je dosuđeno u točci 1 izreke presude.
U Trogiru, 21. siječnja 2026.
Sudac
Divna Ivančev
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na nadležni Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.
DNA:
1. pun tužitelja
2. pun tuženika
3. spis
