Broj: Ppž-361/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Anđe Ćorluka predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Mirjane Medić članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta u svojstvu zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe AIR SERBIA A.D. BEOGRAD sa sjedištem u [adresa] , zbog prekršaja iz članka 249. stavka 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22, 51/22 ) odlučujući o žalbi okr. pravne osobe AIR SERBIA A. D. BEOGRAD, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: 28. Pp -12787/2022 od 13. listopada 2023., u sjednici vijeća dana 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. U povodu žalbe okr. pravne osobe AIR SERBIA A. D. BEOGRAD sa sjedištem u [adresa], a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, te se okr. pravnoj osobi za prekršaj činjenično opisan u izreci presude iz članka 249. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice (Narodne novine broj: 83/13 , 27/16 , 114/22 , 151/22, 40/25) izriče novčana kazna u iznosu od 5100, 00 ( pet tisuća sto ) eura , koju kaznu je okrivljena pravna osoba dužna platiti u roku od 15 dana od primitka ove pravomoćne presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati u cjelini plaćenom.

2. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. pravne osobe AIR SERBIA A. D. BEOGRAD kao neosnovana te se , u pobijanom a nepreinačenom dijelu, pobijana presuda potvrđuje.

3. Temeljem odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. pravna osoba AIR SERBIA A. D. BEOGRAD je dužna platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 150, 00 eura , u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. pravna osoba AIR SERBIA A. D., sa sjedištem u [adresa], proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinila prekršaj iz članka 249. st. 1. Zakona o strancima , za koji je okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu od 6.630,00 eura, koju je dužna platiti u roku od petnaest dana od dana po pravomoćnosti presude, te je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 26, 54 eura.

2. Protiv te presude okr. pravna osoba je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja povrede materijalnog prava, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13,110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 ) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st.1. t. 6, 7, 9, i 10. ovog Zakona, niti povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti, ali kako je u međuvremenu do donošenja odluke, došlo do izmjene propisa ( Zakon o izmjenama Zakona o stranicma („ Narodne novine“ broj: 40/25), te se na snagu stupio povoljniji propis, trebalo je po službenoj dužnosti u povodu žalbe okrivljenog preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci i odmjeriti kaznu imajući u vidu propisanu novčanu kaznu za prekršaj koji tereti okrivljenog ( 5100,00 eura).

6. Suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da nisu počinjene povrede prekršajnog postupka koje se ističu u žalbi te nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji.

7. Neosnovano žalitelj u svojoj žalbi kao i u svojoj obrani iznosi kako mu je povrijeđeno pravo obrane , jer da nije nikada primio Obavijest o počinjenom prekršaju te ni na koji način nije upoznat sa sadržajem Obavijesti, kao i navodnom potpisniku iste. Jednako tako ističe da nije upoznat sa službenom bilješkom, odbijanjem ulaska u Republiku Hrvatsku izdanu od Postaje aerodromske policije Resnik kao i Preslike putne isprave putnika.

1. Ovaj žalbeni navod u potpunosti je neosnovan jer uvidom u predmet spisa vidljivo je kako je okr. pravna osoba , odnosno njezin zakonski zastupnik dana 18. kolovoza 2022. vlastoručnim potpisom potvrdila primitak Obavijesti o počinjenom prekršaju , kao i Zapovijed o vraćanju putnika OT, državljana Indije kojem je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku zbog neposjedovanja valjane vize izdane od Postaje aerodromske policije Resnik. Dakle, prvostupanjski sud nije imao razloga posumnjati u potpis i identitet zakonskog zastupnika okr. pravne osobe, što je i obrazložio u svojoj presudi.

2. Nadalje, neosnovano žalitelj iznosi kako je u izreci pobijane presude bilo potrebno navesti koju konkretno vizu putnik nije imao. Izreka pobijane presude dovoljno je konkretizirana, navedeno je kako putnik nije imao valjanu vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku, konkretizirana je osoba putnika , odnosno njegovo ime i prezime i državljanstvo, te je stoga ovakva izreka u potpunosti podobna za suđenje, jer su u njoj navedene sve odlučne činjenice koje čine biće djela prekršaja iz čl. 249. st. 1. Zakona o strancima.

8. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebitih dokaza, valjano cijenio obranu okrivljenika, iskaz predstavnice tužitelja te je na osnovu materijalne dokumentacije u predmetu spisa imao dovoljno osnove za zaključak kako je okrivljenik počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret. Prvostupanjski sud je slobodno cijenio dokaze sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, opravdani , logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Mišljenje je ovog Suda kako je činjenično stanje dovoljno utvrđeno. Obrazloženje prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenika prihvaća i ovaj Sud, a navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu čl. 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalitelj dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, pa se provođenje dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim. Stoga kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, i kako je odluka o krivnji valjano i argumentirano obrazložena valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu.

9. Ispitujući dalje ocjenom navoda žalbe odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud je utvrdio kako je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 15. ožujka 2025. stupio na snagu Zakona o stranicma ( „Narodne novine“ 40/25) kojim činjenično opisano postupanje iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s tim da je novim Zakonom za predmetni prekršaj propisana blaža minimalna novčana kazna u odnosu na raniji propis.

9.1.Sukladno odredbe čl. 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke, propis jedanput ili više izmjeni, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

9.2. Prema tome, budući da je Zakonom o strancima (NN 133/20, 114/22, 54/22, 40/25 ) propisan blaži minimum novčane kazne to je prema okrivljeniku trebalo primijeniti novi Zakon koji je blaži za počinitelja. Stoga je ovaj Sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela te izrekao novčanu kaznu u minimalno propisanom iznosu, kao u izreci ove odluke u točki I.

10. Razmatrajući pobijanu presudu u pogledu žalbe okrivljenika na odluku o kazni u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona ovaj Sud je, s obzirom na okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je kaznu izreklo u zakonom utvrđenom minimumu, koju kaznu je izrekao i ovaj Sud. Takva kazna je primjerena težini i opasnosti djela, kao i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, dok okrivljenik u žalbi ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje najniže propisane novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja.

1. Odluka o troškovima postupka pravilno je i zakonito odmjerena s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka i imovno stanje okrivljenika.

12. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka po žalbi temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okviru raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) u minimalnijem propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

1. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. siječnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt , v. r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, žalitelja, braniteljicu i tužitelja.